moja krivica tvoja krivica

drage cure, ja nisam nasla nekog pisanja na ovu temu, mozda je to nesto sto muci samo mene?
znam bezveze je pricati o 'krivici' kada se radi o nasim MPO pricama...imas partnera, volis ga i on tebe...hoce li se desiti da sa tvojim jajnicima ili sa njegovim spermicima nije sve OK, ne bi trebalo ciniti neku razliku u vasem odnosu, zar ne?
ali u mojoj glavi je nekako postojala razlika.
prvih godinu dana pravljenja bebe, 'krivica' zbog neuspjeha je bila samo na meni, zbog oscilirajuceg FSH i jos kojecega...o patnji kad dodje M, i utjesnim rijecima MM ne treba dalje da vam pricam, stvarno je sve cinio da me uvjeri da je muka zajednicka, a ne samo moja.
medjutim, nedavno smo dozivjeli sok :shock:
prvobitna asteno mog muza je pala na oligoterato i na njoj vec dugo stoji! dijagnoza nam se promijenila, sada je on taj zbog kojeg nas salju na ubrzani IVF :shock:
mozda to zvuci grozno, i mozda bih trebala biti tuzna, ali meni je ova nova situacija dosla kao olaksanje?!?
lakse spavam, lakse disem, manja mi je muka kada M dodje!!
kakva su vama razmisljanja kada je rijec o 'krivici'?
vodimo li podsvjesne djetinjaste obracune, utice li na odnos vise ako je sva MPO 'krivica' samo na jednom partneru? mijenja li to odnos snaga u braku, tj. vezi?
da li su idiopati zbog toga manje nesretni u odnosu na sve ostale?
ili se vi ne opterecujete ovim pitanjima?
puno vas pozdravljam

uuuuuuu...kako si me pogodila! ja imam opaki problem s time. doduše, mi i kad smo se ženili smo znali da postoji mogućnost da nećemo imati dijete zbog moje primarne dijagnoze, ali nekako..bili smo jako mladi i prepuni vjere u dobro sutra. a sad..svašta mi se kuha u glavi..al baš svašta. mislim da je to glavni razlog zašto mm izbjegava neke dublje razgovore o mpo..

po meni nije važno tko je kriv kada nema zajedničkog rezultata, malog :saint:

neplodnost je problem para i bez obzira da li je problem u kojem od partnera ili kod oboje jedini mogući izlaz su zajednička nastojanja da dođe do trudnoće

nemam komentara za one koje su mi predlagali da "promjenim pjevca" i tako riješim svoj problem

Citiraj:

---

hanumica fata prvotno napisa

da li su idiopati zbog toga manje nesretni u odnosu na sve ostale?
ili se vi ne opterecujete ovim pitanjima?

---

Mislim da nema para koji se u jednoj fazi ovim opterećivao nije. Za idiopate, moguće je još i teže, tj. "zabrijati" da Svemir paru poručuje da nisu jedno za drugo (jer onda slijede bapske priče - znam ja isto tako jedne, onda se rastavili, pa on imao djece i ona imala djece, jednostavno "nisu bili jedno za drugo"). Sve ti je to normalno. Kako utječe na brak i vezu - kako kod koga, kako u kojoj fazi, uglavnom većina veza preživi to...

I sigurna sam da bi ti i neki psiholog rekao - tvoji osjećaji "olakšanja" su normalni :love:.

Kod nas je bilo toga "ja sam kriva-ti si kriv",ali na način da je svako krivio sebe.
Kad smo započeli s ovom pričom bili smo idiopati,MM je imao normalan spermiogram rađen u više navrata i naredne 3 godine smo se "vukli" po pretragama,ciljanim odnosima, inseminacijama pa u krug. Mene je upravo ta idiopatija izluđivala i uvijek sam se nekako krivila i mislila da je problem u meni jer na kraju krajeva-ja sam ta koja ne može ostati trudna. MM je bio velika utjeha i podrška i govorio da je njemu svejedno,da je to naš zajednički problem i da ćemo ga zajednički i riješiti.
Prelaskom na drugu kliniku slijedio je šok-teška athenoteratospermia! Tu je meni(priznajem) laknulo jer napokon znamo što je i što nam je činiti, a bilo je i priznajem onog olakšanja jer eto nisam isključivo ja problem...a MM,e on se slomio i počelo ga je izjedati što to sve prolazimo zbog njega,zbog njega se ja filam hormonima,zbog njega punkcije itd itd i koliko god ja njemu ponavljala njegove priče dok je situacija bila obrnuta nije puno pomagalo dok se i on nije pomirio sa svojom dijagnozom.
Sve ovo skupa je ojačalo naš brak,on je bio meni podrška, a ja njemu i s moje strane (a slobodno mogu reći i s njegove) nikada nije bilo pa čak ni razmišljanja da ja zbog njega ne mogu imati djecu jer na kraju krajeva on je jedini muškarac s kojim sam ih ikada htjela imati i odgajati i vjerovali smo da ćemo kako god i na koji način bilo biti mama i tata.
:love:

Sigurno da svi u jednoj fazi razmišljamo o krivici, ta faza prođe i ostane borba i želja..Mene je prvo izluđivala idiopatija (razmišljala sam da bar on ima loš nalaz pa je situacija jasna), kasnije se ispostavilo da sam ja krivac zbog dobi, naravno da dođe faza kad "krivac" pita-želiš li otići? ne želi, borba je zajednička, neplodnost je stanje para, a ne pojedinca, jednostavno-nije lako dok pitanja krivnje traju, ali to brzo prođe..

uglavnom, meni je draže da je moja "krivica" jer bi MD teže podnio da je to zbog njega zbog moje (a i njegove) želje za djecom, kako to inače muškarci doživljavaju?

Citiraj:

---

sretna35 prvotno napisa

po meni nije važno tko je kriv kada nema zajedničkog rezultata, malog :saint:

neplodnost je problem para i bez obzira da li je problem u kojem od partnera ili kod oboje jedini mogući izlaz su zajednička nastojanja da dođe do trudnoće

nemam komentara za one koje su mi predlagali da "promjenim pjevca" i tako riješim svoj problem

---

Potpisujem našu trudnicu. Ona uvijek pogodi u sridu :love:

Na neki način, mogu reći da srećom za sad nismo imali situaciju takve vrste, ali ona je normalna i jedna je od faza na ovom našem teškom MPO putu.
MM je teško podnio svoju dijagnozu, ali sam tad ja ustrajala da idemo dalje i da ćemo sve pokušati. Nakon biokemijske koja je nastupila iz prirodnog pokušaja malo se ohrabrio i bio je moja oslonac u svim postupcima koji su nakon toga uslijedili na klinici.
Na žalost, imala sam osjećaj da mi nakon kalvarije koju sam prošla sa kiretažama želi reći da odustanemo jer je bio u strahu za mene, ali ja sam se toliko okupirala novim zakonom da nije imao priliku zaustaviti me.
Večeras je samoinicijativno 2 sata proučavao neka istraživanja na temu MPO-a i baš sam ponosna na njega.

Uh, da ovo pročita ministar Gonzo, još bi nam u zakon dodao i bračnog savjetnika :lol: Je crnjak, ali nisam mogla odoljeti

Ma mislim da smo svi tako nekako razmišljali na početku. Jednostavno se želiš boriti protiv svega i na kraju pobjediti, pa makar i samu sebe. Mi smo bili već i prije braka upoznati sa činjenicom da možda, vjerojatno će nam biti teže ostvariti trudnoću, dobiti malo zlato, pa i nismo baš razmišljali o krivici. Moja dijagnoza je takva kakva je i ja nemam snage još osijećati krivicu radi toga, jer na kraju krajeva tko osijeća krivicu zbog mene i mojih boleština. Mislim nitko, što je i u redu. Dakle, nemojte se time zamarati, nije vrijedno toga, svoju snagu usmjerite u ljubav, i o njoj razmišljajte.Volite se.
Ma nema krivice, jednostavno su se stvari tako posložile.

MM ti je isto imao loš nalaz, počeo je piti Bioastin, ne znam da li si čula za to, astaksantin, najsnažniji prirodni antioksidans. NAlaz mu je sve bolji i bolji. Plivača je sve više. Probajte s tim. Nemre škoditi.

Dok sam bila na VV malo sam promatrala parove u čekaonici.Koliko god su naši m sjajni i bajni primjetila sam da oni muževi koji imaju problem više skakuću oko svojih žena(kasnije sam na punkciji ili transferu ispitivala dijagnoze).100% se muškarci sa problemom poniznije ponašaju u mpo priči jer je psihologija muškog uma takva.Pokušajte promatrati u čekaonicama.Jedan je čak u privatnoj ivf došao držati ženi ruku poslije punkcije-doslovno se navalio na krevet da je nama dvjema bilo neugodno.Na kraju ga je sestra kad je skužila da je tamo isprašila.Mislim da i u ovakvim situacijama potpore treba imati granica(ili sam ja previše hladna).

Citiraj:

---

pčelica2009 prvotno napisa

Dok sam bila na VV malo sam promatrala parove u čekaonici.Koliko god su naši m sjajni i bajni primjetila sam da oni muževi koji imaju problem više skakuću oko svojih žena(kasnije sam na punkciji ili transferu ispitivala dijagnoze).

---

Ovo je i meni komentirala moja sestra kad sam joj prepričavala kako je jedan M predivan, a moj... karonja :). Onda se to ipak pokazalo drugačije jer je došla faza da je meni bilo dosta MPO-a, a MM je junački preuzeo interfejsing s klinikama i sestrama (što je totalno out of his character jer nije taj tip dobar dan itd., njemu je problem i u dućanu govorit 'dan i 'đenja), kupljenje nalaza, moju soc. gino, nazivanje Maribora itd. Meni je bilo zanimljivo kako smo mi, na kraju, idiopati, minus sitni momenti, percipirali neuspjeh oplodnje drugog IVF-a na VV-u (super situacija - 13 stanica, dobar spermiogram, prvi dan katastrofa u oplodnji, radili rescue ICSI) - ja sam to tumačila - pa da, moje js su takve ili nešto imunološki odbija oplodnju, ja sam, sigurno, teško bolesna, samo se ne može još dokučit šta od imunologije i tome se ne može pomoći, a MM je to percipirao "moji nisu uspili oplodit". To je iskrslo nakon x mjeseci, di smo o tome razgovarali i di sam ja bila jednoznačno uvjerena nas dvoje imamo konsenzus da sam problem ja (i mislim da je to ipak objektivno tako jer da, jednom kad se dođe do IVF-a, više toga može "zeznut" žena - lošim odgovorom na stimulaciju ili tako nečim, nego M - tu je dovoljno par spermića za ICSI i na tom "testu" imaju problema samo azo ili blizu azo-momci).... Tj., žena je zeznutija za hendlanje, bolje reći, spermiogram se lako zaobiđe. Of kors, nakon puno transfera, dolazimo do moje spike "moje tijelo odbija trudnoću" di jedinog smisla ima, u stvari, surogat majčinstvo, koje je nemoguće izvesti... Sve su to bile naše misli tijekom ovih y godina u ovome...

hanumica fata, kod nas je situacija bila obrnuta. Kada smo krenuli u postupak problem je bio samo loš spermiogram. Mi smo to definitivno kao naš problem doživjeli. Pa operacija varicocela, pa antibiotici, pa neuspjeli ICSI, pa pauza.
2 godine kasnije su krenuli problemi samnom, endometrioza, miom, i evo ovaj ciklus prvi put PCO... Iako mi se to sada čini jako glupim, u trenutku kad sam dobila dijagnozu, sam osjetila olakšanje jer sam si mislila kako će ovako MM biti rasterećen. Zašto mi se to sad čini glupim je naravno ono što ina33 spominje, ovaj muški problem se IVFom zaobilazi, a moji su tu i ništa ne možemo. Imali bismo naprosto više šanse da sam ja zdrava.

Čula sam i ja komentara poput sretne "o drugom pijevcu" i tome kako su u novim brakovima oboje dobili djecu. To je toliko grozno, da naprosto ne znam u takvim situacijama što bih rekla i samo širom otvorim oči i šutim u nevjerici.

Meni se u najvećem broju slučajeva čini da MM reagira točno onako kako treba, mi smo i ovdje tim.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

dolazimo do moje spike "moje tijelo odbija trudnoću"..

---

x
stvarno mi je teško drugačije razmišljati nakon što iza sebe imam 5 trudnoća i to bez mpo, a 0 djece. I nakon te zadnje, nema nade više za prirodno..a manji problem bi mi trebao biti zatrudnjivanje nego onaj drugi dio. Ali da zatrudnjivanje ne bi bio manji, nego bar jednak problem iznošenju trudnoće, pobrinuli se milinović & co.
sve je to super, i jasno da smo mi par i da je to naš zajednički problem i bla. sve to stoji. samo..opet..mm može imat dijete, a ja sam ta koja ne može.

Citiraj:

---

aenea prvotno napisa

sve je to super, i jasno da smo mi par i da je to naš zajednički problem i bla. sve to stoji. samo..opet..mm može imat dijete, a ja sam ta koja ne može.

---

Premda objektivno se ne nalazi uzročnika, ja sam uvjerena da je kod nas ista situacija zato jer vidim kako je žena problematičniji dio i češća je situacija kao kod jelene - da par krene kao muški problem, da bi se tek kad se zavrti IVF i malo produbi dijagnostika utvrdio i ženski problem ili ženski prevladao jer je ženski problem teže zaobići. Dakle, emotivno, ja sam uvjerena da bi MM imao s jednom mladom ženom od 22 godina dijete piece of cake, a mislim da imam i objektivnih osnova za to misliti. Znači - i kod nas je problem u meni. Plus je MM bio taj kojemu je nezamislivo bilo živjeti bez djece, meni je bilo zamislivo i oko toga smo se često kačili, ma ne, kačili, nego, onako... razilazili. Bilo mi je lakše kad sam se u glavi pomirila s time da ću ja lakše krenut dalje, da ne mogu utjecati na njegovu tugu, niti na to da me ostavi, ako se tako stvari poklope (na to se ne može nikad, tko sad kaže da se neće okrenut za nekom mlađom ili starijom, u životu garancija uopće nema). Nekako sam se u glavi prelomila da sam ja vrijedna bez djece i s djecom, da se istinski može veseliti životu i s djecom i bez nje i bila sam u glavi spremna na nove spike, na novu radost, na novo veselje, s MM-om ili bez njega. Nije to lako, ali s vremenom najčešće dođe do nekog mirenja sa svime, koje nije nužno ružno ni tužno, nego otvara neka nova vrata u stilu - daj, brate, pa dosta je više tuge na tu temu, ako se tebi tuguje, ja ću to poštovati, ali ja odoh po onim sunčanim poljanama, a ti dođi ili nemoj, ja tu ništa ne mogu.

Ina33, mislim da je tvoj pozitivan stav dobra poruka drugim parovima koji se još opetrećuju ko je kriv i zašto, jednostavno to je faza koja dođe i prođe i treba je tako prihvatiti, meni puno znači podrška kad se umorim da me MD digne, a još više su mi značile riječi-i donacija i usvajanje su opcije, nakon toga živimo normalno kao prije, uz sva druga veselja. Najgora opcija je staviti si to kao opsesiju-vjerujem da se u tome gubi kvaliteta i veza i življenja.

Kod nas nikada nije bilo 'krivca', neplodnost je nas zajednicki problem i zajedno smo ga rjesili ...

Ne znam šta da kažem, sem da sam i ja nekako priželjkivala da je do mene(al u tom folu, ja bih lakše pristajala na kojekakve tretmane). Ali nije bilo do mene, nije bilo ni do njega. Nas dvoje, nakon dvoje rođene djece, proglasiše idiopatima. Jesam li trebala mjenjati pjevca(iako mi se to nekad činilo kao vrlo privlačno :lol: )? Nismo stvoreni jedno za drugo? Il VIŠE nismo stvoreni, s obzirom da imamo djecu? Ma hajte! Mislim da je to tako duboka filozofia, i da u stvari jedna od partnera traži izlaz iz situacije sa kojom ne može ili se teško nosi!=
Često ljudi, nakon smrti drage osobe, traže utjehu u trivijalnim stvarima: neko spava neprekidno, neko pravi kolače, MM je tada imao potrebu da nešto gradi.
Valjda ljudski um teško podnosi stanje nemoćnosti, mnogo teže nego što to podnosi samo tijelo, a mi žene, često smatramo sebe superiornom vrstom u odnosu na muške, pa otuda naša želja da je problem u nama, jer naše tijelo i naš um mogu trpjeti duže. A čitajući vaše postove po rodi, vidim same amazonke :mrgreen:

aenea, znam jedan par koji je isto inao nekoliko spontanih, znaći ona zatrudni bez problema ali nemože iznijeti trudnoću, obično prije 2. mjeseca spontani... Promjenili su dr.a i novi ginekolog si je dao truda, češće na preglede, ultrazvuk i zbog nečega joj se maternica počne ljuštiti. On je to držao pod kontrolom sa lijekovima, stalno je bila kod njega na stolu i mislim da je i neku terapiju pila i uglavnom sad čekaju 2. dijete.

Malo sam oftopic, a vis a vis krivnje, u početku je krivica bila na MM - astenozoo, a kad prvi IVF nije uspio shvatila sam da dijelimo krivicu i da moje tijelo isto ima ogromnu ulogu prihvatiti zametak ili ne. Pa sad smo u istom položaju pa je možda i njemu malo lakše a ja sam se riješila podsvjesnog nenamjernog predbacivanja

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Za idiopate, moguće je još i teže, tj. "zabrijati" da Svemir paru poručuje da nisu jedno za drugo

---

U tom smjeru su nekako krenula i moja razmišljanja o nama kao paru... :/ Nismo nekakvo savršenstvo ljubavi. I imamo svoju problematiku kao par. Ali to već nema veze s neplodnošću...
Dijete je ipak stiglo. A pitanje jesmo li krivi spoj u Svemiru ostalo.

Ni kod nas nije bilo krivca iako je moja krivnja u startu bila "veća", i bez obzira na to što smo na VV došli ponajprije zbog mene, nisam primijetila da MM misli kako je to isključivo moja stvar (čak on inzistira da ustrajemo). U međuvremenu je situacija postala složenija: moje jajne stanice nisu bogzna kakve (niti ih mogu dobiti više od jedne) pa smo prihvatili donaciju kao opciju, no tu se pojavljuje njegov problem zbog kojega u slučaju donacije i većeg broja zametaka ne možemo zamrznuti. Uglavnom, dijagnoze su se u nekoliko godina toliko ispreplele da sad nema smisla vagati krivnju (a i inače nam nije bilo važno, možda i zbog toga što sam se ja zapravo osjećala krivom :mrgreen: ).

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

A pitanje jesmo li krivi spoj u Svemiru ostalo.

---

:love:.

A propos posta od eris, nikakva ja nisam osobno Amazonka, imam ja doma svog "Amazona", optimistu do kraja svijeta, a najteža bitka mu je bila bitka samnom, pesimistom koje uvijek računa na crni scenarij.

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Za idiopate, moguće je još i teže, tj. "zabrijati" da Svemir paru poručuje da nisu jedno za drugo

---

U tom smjeru su nekako krenula i moja razmišljanja o nama kao paru... :/ Nismo nekakvo savršenstvo ljubavi. I imamo svoju problematiku kao par. Ali to već nema veze s neplodnošću...
Dijete je ipak stiglo. A pitanje jesmo li krivi spoj u Svemiru ostalo.

---

Potpisujem (iako nismo idiopati, i dijete još nije stiglo). Često i vjerujem da smo krivi spoj, no dosta dobro plivamo, s obzirom na to.

Ono što sam ja, u stvari, htjela sa svojom rečenicom poručiti je da se na kraju čovjek/par počne pitati sve, tj. prije će se pitati žena (ja sam se pitala) pa u svakoj dijagnozi ili nedostatku iste tražit neku poruku iz "Svemira" o vama kao paru. Neki drugi nas, osobno, pak, vide idealnim "zaljubljenicima", nas ističu kao primjer ljubavi i nježnosti. Htjela sam reći da takve dileme poljuljaju i percepciju ljudi kao para i da se iz toga iščitava i više nego što ima. Uz onu ogradu da u savršenu i neuništivu ljubav mogu teško vjerovati jer je odnos nakon ovoliko godina prije poštovanje, prijateljstvo, uvažavanje itd.

Citiraj:

---

ZAUZETA prvotno napisa

aenea, znam jedan par koji je isto inao nekoliko spontanih, znaći ona zatrudni bez problema ali nemože iznijeti trudnoću, obično prije 2. mjeseca spontani... Promjenili su dr.a i novi ginekolog si je dao truda, češće na preglede, ultrazvuk i zbog nečega joj se maternica počne ljuštiti. On je to držao pod kontrolom sa lijekovima, stalno je bila kod njega na stolu i mislim da je i neku terapiju pila i uglavnom sad čekaju 2. dijete.

---

ot: ma ne sumnjam u to da sam dobro zbrinuta. prva trudnoća je bila takva kakva je bila i tu nije bilo pomoći, spontani bili jaaaako rano (6. tjedan) - upravo zato sam i krenula na ivf (da stignu reagirati na vrijeme) dok je još i bilo realnih mogućnosti da ostanem prirodno trudna, vanmaternične se nisu mogle izbjeći, po pozitivnom testu se odmah javljam dr-u i u pravilu idem u bolnicu, primam terapiju i vjerujem da se čini sve što se može. Imam preko nekoliko stručnih mišljenja da izgleda jednostavno baš nemam sreće.

Citiraj:

---

aenea prvotno napisa

Citiraj:

---

ZAUZETA prvotno napisa

aenea, znam jedan par koji je isto inao nekoliko spontanih, znaći ona zatrudni bez problema ali nemože iznijeti trudnoću, obično prije 2. mjeseca spontani... Promjenili su dr.a i novi ginekolog si je dao truda, češće na preglede, ultrazvuk i zbog nečega joj se maternica počne ljuštiti. On je to držao pod kontrolom sa lijekovima, stalno je bila kod njega na stolu i mislim da je i neku terapiju pila i uglavnom sad čekaju 2. dijete.

---

ot: ma ne sumnjam u to da sam dobro zbrinuta. prva trudnoća je bila takva kakva je bila i tu nije bilo pomoći, spontani bili jaaaako rano (6. tjedan) - upravo zato sam i krenula na ivf (da stignu reagirati na vrijeme) dok je još i bilo realnih mogućnosti da ostanem prirodno trudna, vanmaternične se nisu mogle izbjeći, po pozitivnom testu se odmah javljam dr-u i u pravilu idem u bolnicu, primam terapiju i vjerujem da se čini sve što se može. Imam preko nekoliko stručnih mišljenja da izgleda jednostavno baš nemam sreće.

---

Je, na rane spontane (do 12. tjedna) u principu na možeš utjecati. I ja sam bila pod terapijom i liječničkim nadzorom, no isto nije pomoglo. Stvar loše sreće, netko mora i to.

e da vam se i ja ukljucim na ovu temu..........
u braku smo 3 god i 8mj. prvu god nkakve pretrage jer ginicka kaze da sebi damo vremena od 6mj.do god.dana.ok godina prosla i krenuli na pretrage...mm spermiogram normospermia.....do njega nije.....ja briseve ok hormoni ok.ovulacija ok..ma sve ok ali trudnoce nema pa nema....ja sam se osjecala jako lose jer nisam znala za druge pretrage muske .,mislila sam spermiogram ok i to je to s njegove strane....i uvijek nekako imala osjecaj da je do mene (valjda jer se uvijek prije govorilo o zenskoj neplodnosti) ....familija ..prijatelji.poznanici..uvijek su mene pitali za trudnocu nikad njega....jako sam se osjecala lose ...cak me je mm jednom povrijedio kada je rekao na pitanje svog brata...ma samnom je sve ok zena sad radi pretrage....kuci sam mu ocitala takvu lekciju da nikad to vise nije smio reci a ni slicno....svekrva me nije nikad nista pitala ali imala samm takav osjecaj da misli da je do mene i da joj je zao sto joj sin nema dijecu jer sam ja neplodna....tako sam to mislila.....onda su krenule pretrage kod specijaliste i uputili su me na HSG (moram reci da sam i ja kriva u ove 3 i pol god , jako sam razvukla sa dr.nekad mi se uopce nije vise dalo ici kod gin...tako da sam dosta vremena izgubila svojom krivicom)
i HSG je pokazao uredan ...ponovo napraviti spermiogram ....nalaz asthenozoospermia...mi zbunjeni....gin.kaze ee pa do vaseg muza je,vi ste potpuno zdravi...sad cemo mi malo njega na pretrage slati....spermiogram varira kaze ponovit cemo jos par puta...4x smo radili isti je;(........sad mm u totalnom soku...ali i dalje nitko nezna nasu situaciju nikome nismo rekli jer se mm stidi misli da nije musko..tako da ljudi jos uvijek misle da je do mene....ja sam svojoj mami rekla ali mi svekrva ne zna , mm ne zeli nikom nista reci..u biti me i drugi ne zanimaju sta misle.....sto se tice mog i muzevog odnosa u svemu ovome ,bilo je svasta i svađa i podrske i opet svađa ....ali nikad niko nikog nije krivio...sto je najbitnije...sad taj postupak u koji se spremamo ICSI...nas je jako pogodio ....ja nonstop placem bojim se..neznam gdje da idem u koju bolnicu...gdje god da krenem daleko mi....novaca nemamo. za privatnika koji nam je blizi.npr CITO......mm mi je neki dan rekao ako te toliko strah ostavi me i nađi si nekog i rijesen problem .jako sam plakala zbog toga.....onda juce mi kaze ; ako ostanes trudna pomocu potpomognute oplodnje uvijek cu imat osjecaj da mislis kako dijete nije moje jer ga ja nisam napravio prirodnim putem ...ja se sokirala....inace nikad ne pokaziova osjecaje dok ja stalno placem,,,tu sam se iznenadila sta mu je u glavi sta ga pere....pa jel to normalo da tako razmislja...joj cure oprostite na dugackom postu...nikom ovo nikad nisam rekla ...

meni bi bilo puno lakše i jednostavnije da je problem u meni, jer se mi žene nekako lakše, čini mi se, s tim nosimo.

mm-a baš nekad pere jako krivnja, skroz nepotrebno, pitao me jel ga želim ostaviti zbog tog i tako...

jednom davno sam rekla, ovo ne može prolaziti par koji se ne voli, a u ljubavi krivnji nema mjesta!

A na ovu temu je i kod nas bilo svakakvih epizoda, ali nikada niko od nas dvoje nije spomenuo riječ ko je kriv, ja sam kriva, ti si kriv. Inače bilo je milion stvari koje me kod MM nerviraju, kao prvo on meni kaže da sam ja opterećena sa svime, da sve planiram u detalje, da ne mogu tako da živim, da moram da se opustim, da nema živaaca da stalno razgovara sa mnom o tome .......itd. a ja na sve to nekada poludim, zar sam ja kriva što se ne mogu opustiti, što srce žarko želi bebu.

A onda nakon svega u mojoj glavi se javi milion pitanja, tipa vidi pa on je kriv, (ja sam ok, moji nalazi ok) a on tako, ja dajem cijelu sebe u toj borbi a ona kaže da sam opterećena sa svime, da sam prestala da uživam u životu. Možda je tako ali ja protiv sebe ne mogu.Na njegove riječi poludim :evil: :evil: :evil: . Bilo je svakavih misli u glavi e da je ovako e da je onako a na kraju ipak guramo dalje, ipak mi najveća podrška mada ga i sama nekada razumijem nije u pojedinim trenutcima lako živjeti sa mnom sa osobom koja je danima depresivna i tužna......... Nadam se da ćemo ipak isplivati iz svega jer naša borba je zajednička a cilj isti a možda su samo naši karakteri i pokazivanje osijećaja različiti.

uf ravno u žicu..... ima tu i lijepih i ružnih epizoda što kaže draga rozalija, nema krivice međusobno, više je on malo težak za pokreniti se kod obavljanja nekih pretragica, ali to pripisujem tome da smo zbog mojih zdravstvenih problema odgodili postupak pa se malo začahurio

kod nas je optimizam (on) = pesimizam (ja) puno bolnija točka......
a nismo još ni počeli s borbom... :/

uh evo tek sad se javljam, zarobili su me danas na poslu :x

drago mi je da vidim da ima jos vas koji razmisljate na ove teme, i da je tako reci normalno da par prolazi kroz ovu fazu u kojoj smo MM i ja sada...

da dodam i to da kod MM postoji i jedan (cini mi se) religijski problem i koliko je on opasan, ja tek ovih dana u stvari pokusavam da shvatim...
da pojasnim, niti MM ni ja nismo religiozni ljudi...ali situacija je takva da sam ja iz neke neopterecene bosanske price u kojoj religija nikada nije igrala ulogu u zivotu, a kamoli u ljubavi i pricama o zacecu...dok je MM svojim izborom ateista, ali iz porodicnog backgrounda gdje je jedan od roditelja cak bio ucitelj religije...

i tako ja vidim da je MM frka od IVF i cinjenice da se zacece odvija van zenskog tijela, a nece o tome da govori da ga ubijes!!

kad smo dobili prvi termin za IVF gdje je bilo napisano da je on medicinski uzrocnik, samo je iracionalno molio da ne idemo i nastavimo da pravimo bebu bas kao i do sada, bez doktora?? u nasim godinama, halo?!
ne mogu da ga skontam, ne znam ni je li mi bolje pokretati price na tu temu ili se povuci?
mrzim osjecaj da nekoga na nesto nagovaram, takodje se pitam kako bi ON bio taj koji MENE tjera na IVF ako ja u neko doba posustanem i umorim se...

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Sve ti je to normalno. Kako utječe na brak i vezu - kako kod koga, kako u kojoj fazi, uglavnom većina veza preživi to...

---

nadam se i jedva cekam da ova faza prodje!
malo je naporno...pricali smo o tome - ja sam zasada uvjerena da MPO cini vecinu ljudi boljim osobama...toliko bola i tuge i nepravde i pitanja i samoanalize...sve to nije bez posljedica.
samo kad pogledam sebe - da je sve bilo OK sa planom baby, ja bih sada sjedila kuci kao mlada ponosna kokoska, uzivala u setnjama sa slatkim stvorom koji raste i moj najveci problem bio bi kada se vratiti na posao i na koji...
a ovako, ucis i trudis se, uzivljavas se u price i probleme ljudi koje nikada neces sresti...sve to jaca altruizam ako nista drugo :heart:

Citiraj:

---

pčelica2009 prvotno napisa

Dok sam bila na VV malo sam promatrala parove u čekaonici.Koliko god su naši m sjajni i bajni primjetila sam da oni muževi koji imaju problem više skakuću oko svojih žena(kasnije sam na punkciji ili transferu ispitivala dijagnoze

---

pcelica2009 ja upravo o tome i govorim! vjerujem da si u pravu, moram samo to da dokazem i na svom uzorku ljudi oko sebe...will keep you informed

Ja se uvijek izvucem s onom: Pa ja sam dva put rodila :mrgreen:
Salim se.....znam da je spermiogram bio najveci problem, ali ni moje godine nisu zanemarive tako da ja osobno, u jednom satu mogu promijeniti stajaliste i osjecaj tko je kriv...malo mislim da sam ja zbog svojih godina, malo mislim da je on zbog loseg spermiograma i tako u krug.
U principu, nikada nista ne predbacujemo jedan drugome ali cesto znamo razgovarati o tome i cesto osjetim u njegovim rijecima gorcinu i predbacivanje samom sebi, no sigurna sam da i on to cesto osjeca kod mene.
Npr, jos i danas mu nije jasno "zasto sam toliko navalila na taj HSG kad znamo da je problem u njemu i on ne razumije zasto ja brijem da sam prestara kad nisam" i tak to. Tu je vidljiva i moja frustracija time.
Mislim da je ovo kroz sto prolazimo takav vrtuljak osjecaja da ne znam s cime bih to usporedila.

jel mi vjerujete kad kazem da sam boga molila i ja i mm ..da je do njega....jer mi je moja gin.rekla da je bolje da je do muskarca da se izlijeciti....i sad kad je do mm tek problemi..... :(

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Nije to lako, ali s vremenom najčešće dođe do nekog mirenja sa svime, koje nije nužno ružno ni tužno, nego otvara neka nova vrata u stilu - daj, brate, pa dosta je više tuge na tu temu, ako se tebi tuguje, ja ću to poštovati, ali ja odoh po onim sunčanim poljanama, a ti dođi ili nemoj, ja tu ništa ne mogu.

---

nesto slicno si vec negdje pisala i ja cesto mislim na to. super mi je takvo razmisljanje, samo dug je i naravno tezak emotivni put dok se do njega dodje...ja vec sada teoretski i sama razmisljam na takav nacin, ali u praksi se ponekad poljuljam i tada dolaze amplitude jakih emocija etc...srecom ovdje gdje zivim zene dosta pragmaticnije pristupaju ovom problemu, cim 3-4 IVF ne upale, vec se traze alternative i misli kako organizovati zivot bez djece.

Hanumice, ja se ne bojim toga da će se većina naših veza raspasti, mislim čak suprotno, da će većinu njih ovi stvarni problemi učvrstiti, a da toga nije, tko zna na kojoj bi gluposti poklekle mnoge od veza i brakova nas koji smo sada na forumu.
Ovo mi je jednom prilikom napisala, čini mi se, draga wewa i potpuno se slažem s njom :love:

[quote="ina33"]

Citiraj:

---

aenea prvotno napisa

Nije to lako, ali s vremenom najčešće dođe do nekog mirenja sa svime, koje nije nužno ružno ni tužno, nego otvara neka nova vrata u stilu - daj, brate, pa dosta je više tuge na tu temu, ako se tebi tuguje, ja ću to poštovati, ali ja odoh po onim sunčanim poljanama, a ti dođi ili nemoj, ja tu ništa ne mogu.

---

I ovo mi se sviđa!

MM i ja nemamo nikakve krivnje...ne doživljavamo to na tako suhoparan način: tko je kriv?.....bezveze.....kakva je to uopće konstatacija?....pa kako uopće čovjek može biti kriv za nesto na sto ne može utjecati? to je djetinjasto....
pa nismo homo sapiensi samo za reprodukciju.. :/ ..valjda služimo i nečem umnom..kaj ne?

Citiraj:

---

mirna26 prvotno napisa

MM i ja nemamo nikakve krivnje...ne doživljavamo to na tako suhoparan način: tko je kriv?.....bezveze.....kakva je to uopće konstatacija?....pa kako uopće čovjek može biti kriv za nesto na sto ne može utjecati? to je djetinjasto....
pa nismo homo sapiensi samo za reprodukciju.. :/ ..valjda služimo i nečem umnom..kaj ne?

---

Draga moja niko od nas nije rekao ko je kriv ili nije, nego jednostavno u dugi niz godina u kojima se mnoge od nas zajedno sa svojim boljim polovicama bore za bebača, jave se raznorazni osjećaji, u danima kada je nekada sve teško izdržati mnoge ili mnogi od nas postavljaju sebi e da šta bi bilo da je samo malo drukčije, kako bi bilo da sam ja ili on s druge strane. Vjeruj nikada iz mojih ili njegovih usta nije uzašlo e ti si kriv ili kriva ali jdnostavno u danima kada čovjek obuzme golema tuga kroz glavu prođe 100 pitanja i dobije se 100 odgovora.

A ja uvijek kažem da bez obzira na sve da se još 100 puta rodim opet bih svog muža izabrala.