prodaja putem učenika

Svaki početak šk.god je vrijeme kad mi dijete iz škole nosi reklamne letke.
Svaki dan obilježen je nekim časopisom ili treniranjem ovog ili onog sporta. Prodaja putem djece postaje agresivna pa se ja pitam tko u školu pušta te prodavače i tko im dozvoljava da mome maloljetnom djetetu radi prezentaciju za vrijeme školskog sata.
Učiteljica nam se redovito žali na KNOS koji je ukinuo broj sati, a ostavio isti program a za ovo ima vremena.
Stoga smatram da bi bilo uredu ako neki prodavač želi nešto prodati neka oraganizira prostor u vlastinom angažmanu i neka pozove roditelje i neka prezentira svoje časopise i sl. Tko voli neka izvoli.
Po meni je to manipulacija maloljetnim osobama i to unutar školske nastave i u školskim prostorijama.
I pitam se zašto pored dva udžbenika i dvije radne bilježnice (najnovije izdanje "e neš nabavit staro" naručujem časopis.
Kao nije obezno ali bilo bi dobro. Bilo bi dobro letit i helikopetrom do škole...

I moja je donijela kući letke, jezik svih rječnika, na poklon olovka koja svijetli (uh, svjetlucave stvarčice za primamiti djecu) pa bilježnica za lektiru.

Imamo slikovne rječnike, još jedan nam ne treba. A bilježnica za lektiru nije obavezna.

Pa su letci završili u kontejneru za papir.

Ima škola u kojima ravnatelj to ne dopušta. Pa su djeca pošteđena skupljanja letaka. Meni je ok npr. staviti jedan letak, plakat (bilo što) na oglasnu ploču škole pa koji roditelj hoće, neka kupi. Ali upadanje u razred prodavača tijekom nastave, objašnjavanje klincima kako je to dobro i treba im, te svakom djetetu letak u ruke :nope:

Tako jednom čitam ja na satu književnosti predivnu pjesmu, klinci se trebaju uživiti, pažljivo slušati, koncentracija max, tako će bolje doživjeti pjesmu, izreći dojmove, svoja mišljenja ...
kad kuc-kuc na vrata, tip prodaje zemljovid, klinci kao ispuhan balon, ode moj sat književnosti u nepovrat. Nakon takve smetancije ne možeš nastaviti sat pa da se slomiš.

Mislim da je problem u tome što nije od strane škola zauzet jasan stav: ili se smije ulaziti u razrede i prodavati, ili ne smije. I uopće ne krivim trgovačke putnike koji to rade, jer im je to naprosto dopušteno. Ja sam za oglašavanje putem plakata i letaka pa tko voli nek izvoli. Osobno mislim da su školski časopisi vrlo korisni, uostalom odrasla sam na Radosti, Smibu i Modroj lasti.

Ma lako za Modru lastu, Smib itd.
To dolazi narudžbenica na školu, naručuje se preko školske knjižnice.

Problem su trgovački putnici koji pod nastavom hodaju od razreda do razreda i dijele obavijesti i letke o proizvodu što ga prodaju.

Nema to veze sa školom , oni imaju dozvolu ministarstva i škola je onda dužna pustiti ih unutra.
Naša ravnateljica bi im najrađe zalupila vrata pred nosom. Bar tako kaže.
Jučer je i moj došao s idejom da kupimo neku knjigu za lakše učenje :roll:
i da se dobije olovka koja svijetli. Nisam popustile , jelte , ipak mi sam ja
već imala đaka i nakupovala svakakvih ludosti, neću više.
Danas kaže da je kupio samo jedan dečko u razredu.

Ja sam bila jedna od tih koji kucaju na vrata. Iako je plakat uvijek stajao na vratima škole, roditelji ga ne bi primijetili dok djeca nisu došla kući s letkom u ruci. Radi se o sportskoj aktivnosti u školskoj dvorani, stvar tako funkcionira već dugo vremena (a i ja sam, dosta davno, na taj način počela trenirati) i pokazala se najboljom metodom. Ja nikad nisam dolazila na sate nenajavljeno, da se razumijemo. S tim je bio upoznat ravnatelj, a još važnije, i učiteljice. Dolazila bih na razrednu nastavu jer djeca viših razreda bi pratila obavijesti na oglasnoj ploči, ulaznim vratima ili gdje već.
Da zaključim, na kraju ispadnu zadovoljni i djeca i roditelji što se nudi sport tako blizu njihovu domu.

Citiraj:

---

sarasvati prvotno napisa

Ja sam bila jedna od tih koji kucaju na vrata. Iako je plakat uvijek stajao na vratima škole, roditelji ga ne bi primijetili dok djeca nisu došla kući s letkom u ruci. Radi se o sportskoj aktivnosti u školskoj dvorani, stvar tako funkcionira već dugo vremena (a i ja sam, dosta davno, na taj način počela trenirati) i pokazala se najboljom metodom. Ja nikad nisam dolazila na sate nenajavljeno, da se razumijemo. S tim je bio upoznat ravnatelj, a još važnije, i učiteljice. Dolazila bih na razrednu nastavu jer djeca viših razreda bi pratila obavijesti na oglasnoj ploči, ulaznim vratima ili gdje već.
Da zaključim, na kraju ispadnu zadovoljni i djeca i roditelji što se nudi sport tako blizu njihovu domu.

---

Ne možeš uspoređivati sport sa časopisima.

Kod nas je učiteljica na roditeljskom sastanku rekla za časopise i onda još dodala "Ne mogu Vam reći da ti časopisi nisu dobri"
Ja svojoj djeci ne kupujem časopise pretplatom, i nadam se da zbog toga neće biti zakinuta. Kod mlađeg djeteta je učiteljica rekla da će ih koristiti u boravku. Ali ja si ih jednostavno ne mogu priuštiti.
Rađe im kupim na Interliberu stare brojeve za pola cijene.

Mi smo na rodietljskom dobili jasnu uputu da časopisi NISU obvezni (rekla je učiteljica "Ne dajte da vas djeca nasanjkaju... ;) ".

U školi nije dozvoljeno da putujući prodavači ulaze na nastavu, ali smiju u boravak. Nekad nešto kupimo (Cvrčkove vježbalice smo uzeli, nije loše za prek ljeta) a većinu letaka ipak spremimo u okrugli registrator tj. smeće.

Djeca znaju da smiju donijeti doma svaki letak, ali da NE SMIJU ništa sami naručivati.

Časopisi su zgodni za boravkaše (Zvrk smo uzimali u prvom razredu, bila je PREPORUKA da svi uzimaju, zbog boravka) a sad je moj stariji već dorastao do National Geographic Juniora. U školi se nudila još Radost, Prvi izbor (ima enigmatiku, ali osim toga moji nisu ništ drugo ni pogledali, pa smo odustali) i neki novi o životinjama, mislim da se zove Moj planet.

Mi smo se informirali na jednostavan način - SVE imaju lokalne knjižnice, a djeca smiju odabrati jedan. Druge čitamo u knjižnici. I to funkcionira. Većina časopisa može se uplatiti za pola godine (tako smo lani napravili) pa se na polugodištu predomisliti i uzeti nešto drugo ili jednostavno prestati uzimati. Moj mlađi je obožavao Zvrk, stariji je obožavao samo Zvrkove cd-e (nema ih više, valjda im je skupo...), a Prvi izbor smo prestali uzimati nakon prvog polugodišta.

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

Citiraj:

---

sarasvati prvotno napisa

Ja sam bila jedna od tih koji kucaju na vrata. Iako je plakat uvijek stajao na vratima škole, roditelji ga ne bi primijetili dok djeca nisu došla kući s letkom u ruci. Radi se o sportskoj aktivnosti u školskoj dvorani, stvar tako funkcionira već dugo vremena (a i ja sam, dosta davno, na taj način počela trenirati) i pokazala se najboljom metodom. Ja nikad nisam dolazila na sate nenajavljeno, da se razumijemo. S tim je bio upoznat ravnatelj, a još važnije, i učiteljice. Dolazila bih na razrednu nastavu jer djeca viših razreda bi pratila obavijesti na oglasnoj ploči, ulaznim vratima ili gdje već.
Da zaključim, na kraju ispadnu zadovoljni i djeca i roditelji što se nudi sport tako blizu njihovu domu.

---

Ne možeš uspoređivati sport sa časopisima.

Kod nas je učiteljica na roditeljskom sastanku rekla za časopise i onda još dodala "Ne mogu Vam reći da ti časopisi nisu dobri"
Ja svojoj djeci ne kupujem časopise pretplatom, i nadam se da zbog toga neće biti zakinuta. Kod mlađeg djeteta je učiteljica rekla da će ih koristiti u boravku. Ali ja si ih jednostavno ne mogu priuštiti.
Rađe im kupim na Interliberu stare brojeve za pola cijene.

---

U prvom je postu napisano da je svaki dan obiljezen letcima o nekom casopisu, ovom ili onom sportu, pa sam zato napisala moju malu pricu.

Nije istina da je svaki dan obilježen letkom ili nekom ponudom. To vrijedi samo za rujan, kad je stvarno tako. Kasnije toga više nema. Zaredaju ponude i pred kraj škg kad se nude materijali za preko ljeta.

Osim toga, zahvaljujući tom letku i plakatu u školi moji sinovi sad idu na atletiku u školi :D i ne moram ih voziti 2xtjedno u Sokol. Svaka stvar ima i dobru stranu...

Citiraj:

---

dalmatinka prvotno napisa

Nema to veze sa školom , oni imaju dozvolu ministarstva i škola je onda dužna pustiti ih unutra.

---

Nije dužna ! Ako netko/nešto ima dozvolu MZOŠ-a znači da MOŽE ali i NE MORA ući u školu. Sve ovisi o procjeni vodstva škole.

(OK ima ravnatelja koji nekritično prihvaćaju pod obavezno i sve neobavezne stvari koje dolaze iz MZOŠa i AZOO)

Grozno. I ja bih poludjela. Kao da mi nije dosta letaka u poštanskom sandučiću, zvanja telefonom, a ne da mi još i dijete danas-sutra napadaju i vrbuju. Odurni su, stvarno s tim reklamama. Reklama-dileri, fuj.

Mislim da smo promašili temu.

Govori se o prodavačima, a ne o animatorima za športske klibove, ples, likovnu radionicu, dramski studio i slične izvannastavne aktivnosti.

Dakle, misli se na prodavače koji dođu u školu i prodaju rječnike svih jezika, kartu Hrvatske, zemljovide, svemoguća ravnala i pomagala, zadatke iz matematike, bilježnice iz lektire, moćne olovke koje svijetle itd.

Ne raspravljamo o kvaliteti ponuđenog već o načinu prodaje.

Radi se o tome da se punoljetni prodavač bira maloljetne osobe kao ciljanu skupinu bez prisustva roditelja uz blagoslov škole (ravnatelja ili učitelja u vrijeme kad se nalaze na nastavi. Pri tome koristi za prodaju tehniku PSIHOLOGIJA MASE tj. SVI ĆE KUPIT SAMO JA NE.
Navedeno treba zabranit jer takva osoba nema pravo uopće se obraćat mome djetetu.
Ajmo okrenit situaciju. Zamislite da ja dođem prodavat pidžame istom gospodinu u njegov ured. Sprašio bi me kao zadnju krpu!

Pravobraniteljica bi tu imala posla.

Nek se pravobraniteljica brine oko problema rastućeg nasilja u školi... Ovo je stvar koju bi roditeljsko vijeće uspješno riješilo da je volje... Ne treba kamenčić iz cipele vaditi bagerom.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Nek se pravobraniteljica brine oko problema rastućeg nasilja u školi... Ovo je stvar koju bi roditeljsko vijeće uspješno riješilo da je volje... Ne treba kamenčić iz cipele vaditi bagerom.

---

Upravo tako.
Ili neka dođe na roditeljski sastanak pa ponudi proizvod.

I ja mislim da bi to trebalo zabraniti.
Tu ima više momenata:
- nuđenje proizvoda na prodaju djetetu
- škola dopušta osobi nezaposlenoj u školi i osobi izvan obrazovnog procesa i programa da se uopće obraća djeci
- nastava se prekida da bi ta osoba nešto govorila što s gradivom toga sata nema veze.

Na školske časopise imam jako puno primjedbi. Osim što pretplatom na takav časopis roditelji kreditiraju izdavača, u načelu to je čisti lopovluk iz sljedećih razloga:
1. ti su časopisi sufinancirani
2. više od 30 % časopisa su reklame
3. više od 30 % časopisa su "kalendarske" slatke fotografije najčešće umiljatih životinja
4. teško se nađe više od 4 kartice autorskoga teksta
5. redovito se pojave bar dva dvobroja, koji nemaju nešto više kvalitetnog materijala, ali su naplaćeni kao dva broja
6. cijena je začuđujuće visoka s obzirom da toliko koštaju i stručni časopisi s autorskim tekstovima i potpisanim fotografijama.

Koje god se teme dotaknem, uvijek završim na tome da riba od glave smrdi, odnosno da se malo može učiniti pojedinačno i na lokalnoj razini. Te stvari treba urediti Ministarstvo, dječja pravobraniteljica i školski odbori u školama.
Smatram da je nedopustivo nagovarati djecu na bilo kakvu kupovinu, osobito u školi. O upadima u učionice osoba koje ne rade u školi da ne govorim!!! Također mislim da se i reklame na televiziji i u tisku ne bi smjele obraćati djeci: "Moraš ih imati!" "Sakupi ih sve!", "Potraži malenu, preslatku... i otkrij svijet...", "Budi i ti dio...". A o tome bi se trebala pobrinuti dječja pravobraniteljica.
Čak ne podržavam čak ni animatore (ili agitatore) aktivnosti - i oni su prodavači, samo ne nečega materijalnoga, nego usluga. O svim aktivnostima treba obavijestiti roditelje - na isti način kao o svemu drugome.
Kazališne predstave, izložbe i dr. koje učitelji planiraju kao dio NPIP-a također ne treba reklamirati učenicima. Njima predstave trebaju nuditi isključivo učitelji, ako pridonose ostvarivanju planiranoga.
O časopsima i dr. nast. materijalima roditelji/staratelji se mogu informirati na RS.
Da bi djeca i roditelji saznali što se nudi od aktivnosti, može se organizirati Dan aktivnosti za djecu i roditelje/staratelje gdje bi se predstavili klubovi, glazbene škole i dr. ustanove koje se bave odgojem i obrazovanjem djece. I dosta reklama.
Strogo? Da. Škola nije trgovina. Ako se takve stvari dopuste, onda - istinita priča - dođu u školu i akviziteri iz tvornice slatkiša i traže od učitelja da djeci dijele albume za sličice i letke o slatkišima uz koje se sličice nalaze!!!
No gdje je granica? Vrlo je labava. Ipak je jasno kad učitelj kaže djeci da je neka knjiga dobrodošla u kućnoj knjižnici, da neki časopis vrijedi čitati, da preporučuje neku predstavu, da je neki klub ima bolje rezultate od drugoga da na taj način ništa ne prodaje. A zna se i vidi kad netko od zaposlenika u školi postaje akviziter ili kad "gura" nekog svoga. To je rijetko, no i toga ima.
Dakle, opet prema strukturama koje imaju moć reći dosta.

Dižem iz pepela, krenuli smo u 1. razred,znama sam da će biti ovoga,ali ovoliko?!?
Ovaj tjedan su nam ponudili već 3. stvar,cijena nije strašna ali ako ću kupovati sve te gluposti..
Poludila sam danas kada je došao doma s nekom Cvrčkovom radnom bilježnicom.. jer ako kupi odmah dobije ljigavca,pazite ovo ljigavca gratis... Dobije on i neki memori,ali njega je ljigavac zapalio. Pa jel smiju klincima od 6-7 godina prodavati takve fore,prestrašno mi je to. Prestrašno mi je i da netko prodaje nešto što nije propisano kao nastavni materijal i prekida nastavu radi reklamiranja takvih stavri. Ja radim u prodaji i znam da oni od toga žive ali navlačiti malene na to mi je užas?
Ima li kod vas toga i kupujete li takve stavri?

Naravno da ima, KOLIKO HOĆEŠ: na početku godine nude vježbenice, a na kraju godine utvrđivalice (ne)znanja.
Starija je već oguglala na to i ne dira je što mora vratiti jer je mama tako rekla, dapače - na kraju školske godine zadržala je (prema mojim uputstvima!) neku utvrđivalicu jer se po Zakonu o zaštiti potrošača sve ono što učeniku bude ponuđeno da donese doma "na razgledavanje" smije zadržati, odnosno tretira se kao poklon ili reklama. A zadržali smo je samo zato jer je bila neopisivo nepismena i s puno drugih pogrešaka. Nitko je nije tražio natrag niti pitao za novce.

Mlađa je prvašić i strašno joj je stalo da to ima (vježbenica ko vježbenica, ova nije nepismena, ali je potpuno nepotrebna) pa joj nisam htjela stvarati neugodu zbog vraćanja. Poklona uz to nije bilo.

Kod nas više toga nema, zabranili u školi.:mrgreen:

Kupili smo zbirku,mapu, temepere,osiguranje,ispite ua pid i matematiku... to je ono redovno. Moj mali zna sva slova i uopće mu ovo ne treba,on jadan je zapeo na ljigavca i što da mu kažem. Ovu knjižicu (sličnih ima u konzumu po 15 kn) neće niti pogledati.da budem glua i kupujem zato što svi kupuju ili da kažem ne da se uvježba za drugi put. Isto je donio doma i sad je tu na stolu , ja gledam i mislim si fotokopirati ću je,ali znam da mu to nije napeto. Tko uopće dozvoljava da se takve stvari i na taj način prodaju po razredima?

A po kojoj cijeni nude tu bilježnicu s ljigavcem? Baš sam znatiželjna.
Mislim da je totalni bezobrazluk što je takva prezentacija dopuštena na satu.
Ja bi pitalu učiteljicu jel može bez toga, pa nek se roditelji udruže i traže da se takve stvari ne prezentiraju djeci neg npr na roditeljskom.

kod nas nema toga u skoli i beskrajno sam zahvalna, jedino crveni kriz, to ce isto sad nekako, sta ne?

Citiraj:

---

superx prvotno napisa

Dižem iz pepela, krenuli smo u 1. razred,znama sam da će biti ovoga,ali ovoliko?!?
Ovaj tjedan su nam ponudili već 3. stvar,cijena nije strašna ali ako ću kupovati sve te gluposti..
Poludila sam danas kada je došao doma s nekom Cvrčkovom radnom bilježnicom.. jer ako kupi odmah dobije ljigavca,pazite ovo ljigavca gratis... Dobije on i neki memori,ali njega je ljigavac zapalio. Pa jel smiju klincima od 6-7 godina prodavati takve fore,prestrašno mi je to. Prestrašno mi je i da netko prodaje nešto što nije propisano kao nastavni materijal i prekida nastavu radi reklamiranja takvih stavri. Ja radim u prodaji i znam da oni od toga žive ali navlačiti malene na to mi je užas?
Ima li kod vas toga i kupujete li takve stavri?

---

Moja je 8. i ništa ne donosi doma, a sigurno im nude. Međutim, ona je dovoljna stara i zrela da to odbije.
U nižim razredima u koje idu nećaci, nudi se svašta i ja uredno kažem-vrati.
Ljigavca možeš kupiti u Ofertissimi za par kuna ili na kiosku.

Ja sam si već razmišljala da slijedeći put ostavim tu vježbenicu i napišem dotičnom prodavaču poruku da po tom i tom članku zakona imam pravo to zadržati i ne platiti jer nisam naručila( netko je spominjao dolje niže), onda ipak nisam jer znam da bi to mom klincu bilo neugodno, no ako mi uleti kad budem živčana, možda to i napravim. S druge strane mislim da je to ipak do učitelja, a dok god ima nadobudnih kupaca među djecom, jasno mi je da učitelji to odobravaju, jer možda bi se među roditeljima našlo i onih koji bi pak bili ljuti ako njihovo dijete ne bi moglo kupiti tu knjigu a dijete iz nekog drugog razreda bi.