plačljivo dijete,kada psihologu?

Molim vas za mišljenje,
moje 5,5 godišnje dijete je u zadnje vrijeme dosta plačljivo.
Plače čim se probudi, pita me više puta kad ću doći po nju u vrtić,
kad će subota, kad će ljeto, kad ćemo kod bake i td?
Kad je pokupim opet iskazuje nezadovoljstvo, pa pita kuda idemo, tko će doći kod nas i na moje odgovore nije zadovoljna.
Danas je u jutro plakala da ne želi na ritmiku u vrtiću a inače jako voli ići.
MM misli da je umorna jer se diže oko pola 7 ide spavati oko 9, a u posljednje vrijeme priča da ne spava u vrtiću.
Kod nas i u njenom životu se u zadnje vrijeme ništa novo nije desilo, pitala sam tete i one su rekle da je u vrtiću sve ok. Ona plaće svako jutro kad je dovedem, ja im kažem šta mi je rekla za razlog, malo popričamo
ali se ona smiri dok ja odem.
Razmišljam da se obratim stručnjacima za pomoć (i molim preporuku), jer se i MM i meni čini da je to dijete rijetko zadovoljno.

p.s. ima mlađu sestru (2,5) koja je pravi apaurin, u život je smeta samo ako joj obuješ zelene cipele, a seku uvijek grli i tiješi kad plače

moja curka ima 4,5 godine i vjecjeti tuli place,vristi dere se...uglavnom zbog svake sitnice ona place...
neki dan mi je toliku scenu radila svojim plakanjem da sam se bojala da ju nece netko cut jer ce ljudi pomisliti sta joj radim...
toliko je vrstala derala se...u zadnje vrijeme je stalno takva i ne prode valjda ni jedan sat da ne tuli zbog neceg...

kazu mi faza je...hm,hm...neznam

I ja mislim da je samo faza! Ne treba vama psiholog, samo strpljenja, trpljenja i ljubavi. :)

nadam se da je kod tebe samo faza u pitanju kojazo proć.
moja je takva cmizdrulja od kad se rodila. od svojih 5 godina imam osjećaj da je 4,5 provela plačući, cmoljeći, urlajući ili se pripremajući za plakanje.
ja sam već luđakinja od tog plakanja. ponekad mi dođe da nju zadavim, a sebe bacim kroz prozor.

I ja se nadam daje faza i da će brzo proći.
Ali psiholog ne može štetiti u svakom slučaju. Možda biste nešto naučili, možda bi imao neki dobar prijedlog...
Nemam nikakvu preporuku, samo smatram da ne možete pogriješiti ako potražite pomoć.

Ja sam uvjerena da joj se nešto dogodilo u vrtiću, po tome kako si sve opisala. Možda to što joj se dogodilo tetema nije ništa značajno, a u njenoj glavi je prava drama. Možda ne zna kako bi to izrazila, možda se boji, srami.. Ja bih svakako pokušala dokučit o čemu se radi, jer djeca u tim godinama shvačaju do neke mjere, dovoljno da se prestrave, a nedovoljno da to znaju objasnit ili tražit pomoć.

I ja mislim da je sigurno nešto bilo u vrtiću.. ja imam premirno dijete, koje skoro nikad ne plače, a zadnja 3 tj.otkad ide u vrtić (4,5 godine ima) vrišti ujutro čim otvori oči.. Prvo je rekla da ne želi tamo spavati-toga se bojala. E onda kad sam ju pitala zašto toliko plače, rekla je da neće tenisice koje sam joj obula za vrtić...onda sam joj stavila druge...onda je drugi da plakala da neće trenirku koju sam joj obukla, pa sam ju presvukla...svaki dan nešto drugo...I jadnica, ja mislila da je hir, dok ju nisam ''dobila'' da mi kaže čega se boji... Tenisice: druga curica ima iste takve, pa je jedan obula njene :lol: , naravno-njoj je to bio ogroman problem...a trenirka: nema sliku naprijed, pa ju je u vrtiću obukla naopačke :lol: sad oblačimo isključivo trenirke sa slikama naprijed, tenisice koje nitko nema i pidžamu koja se ''lako oblači'' :lol: A ljubav mala, koje brige ima...Samo treba puno pažnje, ljubavi, i ta će faza proći, nama je već bolje: ne vrišti čim otvori oči, i rasplače se samo kad me poljubi kad idem iz vrtića :cry: A jutarnja procedura je obavezno da mi kaže ''mama, uzmi maramicu za svaki slučaj'' :lol: A ljubav mala...Kako je to tužno :)

I ja sam mišljenja da je vrtić problem, pogotovo zbog pitanja "kad će ljeto" ili "kad ćemo kod bake"?

Jer moj Jan nije ljubitelj vrtića (od prve god. je u jaslicama/vrtiću) i imao je prošle godine fazu kada je svaki dan pitao "kad će mrak" (jer ne bi da je mrak jer zna da će uskoro u vrtić), "kad će subota" itd. A lijegao je u krevet pitajući "jel idem sutra u vrtić" a ako je odgovor "ne , sutra je subota", on bi sav sretan vikao "jupiii..."

leonardica, ja sam se isto pitala zašto Jan neće tenisice sa žnjirancima više nikada obuti u vrtić i onda mi je rekao da ne želi jer mu ih teta mora vezati, pa onda on bude zadnji i mora čekati, a ovako, kada ima na čičak uvijek je prvi :)

možda je stvarno vrtić problem...i to ne mora biti da se dogodila neka velika stvar, možda nekome izgleda kao sitnica ali dijete to drugačije shvaća....

evo ti jedan primjer iz našeg vrtičkog iskustva: moja mala imala je dosta dugu adaptaciju u vrtiću (koja je bila stalno isprekidana virozama, upalama, varičelama što je dodatno otežavalo stvari.....)...ujutro bi često plakala kad bi je ostavljala (iako teta tvrdi da je poslije sve ok, jel ona je stvarno društveno dijete)....ali nikako mi nije bilo jasno zašto ujutro čin se probudi plače neću u vrtić, i to je trajalo mjesecima....nakon skoro godinu dana vrtića, sretnemo jednu curicu koja je tu prvu godinu išla sa njom u vrtić ....i javlja se ona mojoj maloj a moja je uopće ne šljivi, dapače namusila se....ja sam mislila da je možda zaboravila tu curicu, jer je ta mala već krenila u školu.....kad šta kaže meni moja mala: "ta curica mi je uvijek govorila da mama neće doći po mene ako budem plakala"..... :evil: :evil:....

Debeljucka i meni se čini, po ovome što si napisala, da je uzrok u vrtiću. Jel došlo neko novo dijete u grupu? Možda joj je netko nešto rekao, pa ju je to jako uznemirilo. A jel ona plaće ili cendra?
Ako ti se njeno ponašanje čini neobično, jer ipak si joj ti mama i najbolje znaš, možeš porazgovarati s psihologom u vrtiću.

Cure, hvala na savjetima.
Jučer popodne sam uspjela malo porazgovarati s mojom malom
i ispričala mi je da neki dan nije mogla spavati u vrtiću pa ju je tata za kaznu stavila samu u hodnik jer se je vrpoljila. Njoj je
bilo teško jer su kako kaže i drugi bili budni i pričali a samo je ona završila na hodniku.
Jutros je opet plakala (to je neki mix 70% cendranja, 30%plakanja) i ja sam odlućila potražiti psihologicu, ali je nije bilo no bila je njena najstarija (po duljini čuvanja) teta s kojom sam porazgovarala. Rekla mi je da je ona primjetila drugačije ponašanje kod nje u zadnje vrijeme. Inače je jako dobra, poslušna i mirna u vrtiću no u zadnje vrijeme je izrazito povućena. Ova teta nije ništa znala o onom kažnjavanju jer se je desilo kad nje nije bilo. Rekla mi je da će je pratiti i porazgovarati sa psihologicom u pon. Javit ću vam šta je bilo.

Želim vam sreću da je dijete čim prije opet sretno i zadvoljno.
I naravno, želim dodati da se strogo protivim takvoj vrsti kažnjavanja u vrtići i da bi to iste sekunde spomenula teti. :(

Takvo kažnjavanje u vrtiću je neprihvatljivo, pa da je ne znam kako dijete bilo nemirno. I još ako su joj se drugi smijali... Nemojte se samo dovesti u situaciju da dijete osjeti da je krivo za nešto što nije napravilo...To joj se može urezati u sjećanje za čitav život. Naša adaptacija u vrtić je trajala 2 god, nikako se priviknuti jer je stalno bila bolesna. Prestrašno je to djelovalo na nju i prestali smo ju slati. Ove god.sa 4,5 god je krenula, ali mislim da joj je stresno bilo na početku isključivo zbog lošeg sjećanja vrtića od prošlih godina. Rekla sam: sa idućim djetetom: ili će krenuti što ranije, dok još ništa ne zna, ili tek sa 4 godine (kao sad). U one priče o tome da neće imati problema ako ide u vrtić kasnije sa prilagođavanjem u komunikaciji s ljudima i samopouzdanjem-ne vjerujem. Iz jednog jednostavnog razloga: ja nisam bila niti jedan dan u vrtiću, pa nisam nikad imala problema sa adaptacijom, komunikacijom, a nimalo sa samopouzdanjem. Bitnije je da dijete ima povjerenja u roditelje, iznese mu svoje probleme, da je privrženo i sigurno da se ima kome obratiti. Nikako mi se ne sviđa ideja da mi dijete odgaja teta u vrtiću. Vrtić bi trebao biti veselje djetetu poput igraonice, a ako pritom nešto i nauči-odlično! A ako doživljava stres duže vrijeme-mislim da mu to neće koristiti kad odraste-imat će ga i previše. Odrasli su ''izfantazirali'', žele od djece neko savršenstvo...Ja želim da moje dijete ima bezbrižno djetinjstvo. Smiješno mi je od 4-godišnjaka očekivati da svaki put posprema za sobom, uvijek se sam oblači, hrani i sl..Nisu djeca tu da rade za nas, nego mi za njih. Oni će imati svoju priliku. Slažem se da trebaju usvajati radne navike. Ali, kad razmislimo, život tako brzo leti...Kad doživimo 60, bit će nam žao što smo vrijeme trošili na ovakve stvari, umjesto da smo uživali u svakom trenutku...Pogotovo sa svojom djecom...Sigurnost i samopouzdanje dolaze sa godinama, to se ne može očekivati od djece koja su na ovom svijetu tek 4 godine. Na njima je da se igraju i budu sretni...Bez briga...Inače će kasnije imati problema sa živcima....

MM je danas razgovarao sa the tetom i njena verzija glasi ovako:
doista su se i druga djeca meškoljila i pričala ali kad je teta rekla da prestanu samo je moja mala nastavila. Doista ju je stavila u hodnik ali je bila s njom i gospodična je vani zaspala, pa ju je odnjela natrag u nutra.
Ovo sa spavanjem ima i dublju pozadinu jer moja mala nije morala spavati popodne kad je bila s bakom na moru. Vikendom je stavljam spavati i ona zaspi.
Sve u svemu, izgleda da moje dijete ne može prihvatiti da se nije ponašalo dobro i da je zato kažnjeno.
Inače i dalje negoduje i vikendom i radnim danom kako ne želi više u vrtić, ne može spavati u vrtiću i td.

Imam sličan problem...Naime adaptacija bila savršena,krenula s 4 godine potpuno spremna,ali popdnevno spavanje je izbacila s 3.5 godina...U vrtiću je to prihvacala bez problema premda su tete naglašavale da nije obavezno,treba se malo odmorit!grupa je mješana pa predškolci ne spavaju i sad je ona to skužila pa ne bi ni ona...Od rođenja nije spavalica i sad svako vece imamo problema jer u vrticu ne može zaspati,a mora pa kasno zaspi,kasno se budi,navece ne može zaspati,a ujutro treba rano ustati.Uglavnom ne bi išla u vrtić jer ju tjeraju da spava,moli me da dođem poslije ručka po nju i tak...

i opet,nimalo iznenađujuće,iza poremećenog ponašanja djeteta stoji poremećena odgojiteljica u vrtiću.:roll: