http://www.radio-mreznica.hr/vijesti...slov-spomenika
Drage moje evo ponosna sam i konačno mirna što mogu reći da postoji mjesto gdje još jače mogu mislitina svog anđela,nadam se da ćete i sve vi ostale dobiti neštoslično....s vremenom :srca
Printable View
http://www.radio-mreznica.hr/vijesti...slov-spomenika
Drage moje evo ponosna sam i konačno mirna što mogu reći da postoji mjesto gdje još jače mogu mislitina svog anđela,nadam se da ćete i sve vi ostale dobiti neštoslično....s vremenom :srca
Prekrasno :heart:
:heart:
Kada se klikne na označeno molitva predsjednica Udruge je spomenula sve nas...
Ipak društvo postaje svjesno ...........neke stvari se mijenjaju,pa možda uskoro doživimo da i u bolnici oforme stručne timove za roditelje Anđela :heart:
sisvete su blizu i uvijek sam mrzila kada lutam pogledom i razmišljam gdje mi je dijete zakopano"tu negdje" i morala se zadovoljiti centralnim križem na groblju,a željela sam neko intimnije mjesto za razgovore,misli sa mojim Anđelom.
Sve dolazi s vremenom...sve se polako slaže i vraća nekim dobrom u nekom drugom obliku
andjelak :( Isto se tako osječam kad se sjetim svoje Tije i činjenice da nam je nisu dali...Ivan i Oliver imaju svoj grob i moje mjesto utjehe, mjesto gdje odem i uređujem cvijeće za njih, ali moja najdraža curica nema, i neznam i nikad neču znati gdje i kako je završila :cry: Jedino mjesto gdje sigurno znam da jest i gdje če zauvijek biti je u našim srcima, i svaki dan je spominjemo, svaki dan razmišljam o njoj, svaki dan je ona moje prvo dijete.
Nadam se da čemo oformiti grupu potpore, a ako si voljna tvoja uloga bi tu trebala biti najvažnija jer ipak si od svih nas ti najviše krenula u tom smjeru. Ja mislim da bi ta grupa bila od iznimne važnosti za sve nas roditelje koji jesmo i one koji nažalost dolaze.
:love:
mi smo Zaru pokopali, s tim da smo dobili prigovor od svećenika da zašto ju nismo krstili! :x moja curica je živjela 9 sati, u tih 9 sati 3X je padala u krize i oživljavali su je! nitko u tom trenutku se nije sjetio pozvati svećenika da ju krsti! ja sam bila na intezivnoj oporavljala se od carskog a moji su trčali gore - dolje između neonatologije i mene! :cry:
sahranili smo ju na mirogoju, ona ima svoj grob i imam kamo odnijeti cvijeće i zapaliti svijeće!
međutim Matka nismo sahranili, i tu me užasno peče savjest, i svaki dan se toga sjetim! međutim drago mi je da imam to jedno mjesto gdje mogu otići i biti sa svojom djecom! bez obzira što je unutra samo Zara ja kupujem cvijeće i svijeće za oboje, jer za mene oni kao da su oboje unutra! :heart:
ja sam apsolutno za grupu podrške, i voljna sam sudjelovati i angažirati se koliko god bude potrebno! :love:
Uvijek sam tu za pomoći. :heart:
Netko postoji
Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene
Koga nazvala sam Anelom svojim,
I kad tužne misli
Rojile su se poput pčela,
I kad govorila sam
Ono
Što u srcu svome osjećati nisam htjela.
Pa i tada
Kada, okretala sam pogled
Od svjetlosti ka tami.
I u tome trenu,
Netko
Ljubavlju svojom, ljubav moju
brani.
Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko oduvijek čuvao je mene,
Što vidljiv je samo Njemu,
Što prati me kroz život moj
Kao što tijelo ima svoju sjenu.
Taj Netko
Što prati me
Dok moj vrtuljak, životni se vrti
Što govori mi da postoji
Život nakon smrti,
Jer da nije tako,
Zar bih mogla čuti
Riječi s Neba, baš ovako lako.
Netko, tko uvijek je tu za mene
Vidljiv samo srcu mome,
A nevidljiv očima mojim
Što poručuje mi
Da prepreke na svom putu
Neka se ne bojim,
Jer da ćemo
Sve to, zajedno mi proći
I da svakog na svom putu
Netko čeka
Tko će mu pomoći.
Netko postoji
Nevidljiv očima mojim
Tko zauvijek čuvati će mene
Kao što čuvao je i do sada.
Da ga vidim
Potrebno je naći mjesto
U svom srcu
Gdje nalazi se
Ljubav, Mir i Nada!
Safiris
andjelak :heart:
Cure, znam da je pitanje intimno i ako ne želite odgovoriti pravite se ko da ništa nisam pitala... Zašto niste mogli pokopati svoju dječicu? :love:
U nižim stadijima trudnoće pa tako i 24 tjedna to se "ne podrazumijeva".Isto tako ne postoje stručni timovi u bolnicama da ti ponude tu mogućnost kao ni bilo koju dr.mogućnost izbora (memory boxes,savjet za posjet psihologu i sl.),a ti u tom trenutku ne razmišljaš racionalno i ne znaš što hoćeš jer je bol prejaka,a poslije je kasno........što zbog administracije što zbog niz dr.stvari :/
Ma to sam i pretpostavljala....
A vezano za psihološku pomoć nakon poroda, ne da mi je nitko nije nudio, već su me izbjegavali ko da imam kugu. Ma ne mogu baš drvlje i kamenje po bolnici po tom pitanju, jer su predložili da MM spava samnom dvije noći u apartmanu.
Tako je bilo sa našom Tijom :( S tim da sam ja tražila od doktora da je vidim da mi reče što če sad biti s njom, ali je on rekao da je mora predati na patologiju i da nek ne mislim o tome. A kako ja stvarno nisam bila u stanju razmišljati kako-što, još prva trudnoča, i mm i ja neiskusni, jednostavno nismo inzistirali, htjeli smo samo što prije otići doma i tugovati.Citiraj:
andjelak prvotno napisa
Kad su dečki umrli, njih smo pokopali, imali su pravi mali pogreb, pop je bio predivan, i imamo i prekrasnu kamenicu na grobu na kojoj pišu njihova imena :heart:
vako je bilo na otvorenju
http://www.radio-mreznica.hr/vijesti...ik-nerodjenima
Roza spomenik od kamenica :heart:
Obožavam ovu pjesmu u svim verzijama,ali ova mi je danas draga ,opisuje moje raspoloženje
http://www.youtube.com/watch?v=ofYrt...eature=related
u medijima pise da je ovo spomenik pobacenoj djeci?
da, sve ovisi na kaj mislis kad velis "nerodjeni"
Ne sviđa mi se ton.Citiraj:
andjelak prvotno napisa
I ja sam iz ovog članka shvatila da je to spomenik prvenstveno namjenjen neželjenoj, pobačanoj djeci.
Koliko sam ja shvatila, to je spomenik svoj djeci koja su ili izgubljena u ranim trudnočama ili prerano rođena u kasnijim, pa nisu preživila, a koja nemaju svoje počivalište. Zakon je takav da ti ne trebaju dati dijete rođeno prije napunjenih 21 tjedna, a i često u određenim rodilištima, mislim da ne moram spominjat u kojim, ne daju ni bebu koja je rođena nakon toga.
Problem je što se nigdje ne educira roditelje koji nažalost spadaju u ovu skupinu, da imaju pravo tražiti svoju bebu, i nitko ih ne savjetuje što napraviti u tim trenutcima. Da je bar meni netko imao reči da imam pravo uzeti Tiju, pa koliko god to teško bilo u tom trenutku, sad bi se osječala puno bolje, da je skupa sa Ivanom i Oliverom. Ovako htjela ne htjela osječam se kao nedovoljno dobra mama, jer se nisam borila protiv njihove odluke da mi je ne daju....al sad ulazimo u grižnju savjesti, to je skroz druga priča, nje uvijek ima toliko da bi valjda same sebe linčovale!
Da ne govorimo koliko rodilišta u Hrvatskoj uopče nema osobu koja je stručna za pomoči roditeljima koji su izgubili dijete, bez obzira u kojem stadiju trudnoče. Meni npr. nitko nije došao u Dubrovniku, još su me doktori šptali da nek ne plačem jer "mlada sam i brzo ćemo :evil: drugo" i onda te eventualno tvoj ginekolog pošalje nekoj psihologici koja se na kraju rasplače i ne može podnjet tvoju priču, pa završiš da još ti nju tješiš :roll:
Ne znam dal uopče ima netko specijaliziran za roditelje poput nas? Znam da po Europi i Americi ženu ne puštaju doma dok se ne obavi razgovor.
i ja sam dobila takav dojam kad sam vidjela natpis (pogledajte slike... :/ ) ali se nisam htjela miješatiCitiraj:
franica prvotno napisa
a i članak o otvaranju je u istom tonu
Eh, ispeci pa reci, ja pisala bez da sam uopče pročitala članak, nego sam poslušala samo vijest. Nije me se dojmio, i da ovo jest kip za pobačenu neželjenu djecu. Daleko od toga da to nije lijepo, ali je apsolutno suprotno od onoga što sam skužila da jest.
Ne da želim sebe staviti iznad žena koje abortiraju svojevoljno, ali je ipak drugačija situacija :/
u biti, na kraju članka o otvaranju kažeali sve u svemu... :/Citiraj:
'Ovo nije samo spomenik pobačenoj djeci, nego i svoj djeci umrloj u spontanom pobačaju, onoj koja su umrla u trenutku rođenja, nesretnim slučajevima, zbog zlostavljanja odraslih'
Da, malo su pobrkali kruške i jabuke. Mi koji smo u ogromnoj tuzi izgubili svoju djecu koja su apsolutno bila najželjenija bića na svijetu, i parovi koji namjerno abortiraju. Don't get me wrong, ali to nije ista stvar.
Ovako Udruga Gabrijel se zalaže protiv pobačaja i njima je to primaran cilj.
Na groblju Jamadol postoji mjesto(nepoznato javnosti) gdje se zakapaju sva dječica ne vezano o kojoj se vrsti pobačaja radi.
Ja ne želim sada debatirati što je moralno,ispravno ili ne ali mi je drago da postoji jedno centralizirano mjesto gdje se može pomoliti,ostaviti sitnice za sve bebe koje nisu došle na ovaj svijet osobito za roditelje koji se nisu oprostili njih,a koji su to željeli i da je to JAVNO izrečeno.
Mjesto je lijepo,ljepše od centralnog križa malo niže.
Svatko će raditi po svom osjećaju.Ja ne želim moliti za nikakv oprost ali želim jednu ugodnije mjesto za svoje misli dok palim svijeću.
Sve ostalo vezano za Udrugu i njihov cilj bi ostavila za neku drugu temu,drugi pdf
andjelak :heart:Citiraj:
andjelak prvotno napisa
Budući da ne mogu mijenjati prethodni post samo bi dodala da se slažem s ovim,ali to je stav Udruge.............no sjetili su se spomenuti i NAS roditelja koji nismo mogli birati i to je mali pomak,netko je javno nešto rekao o tomeCitiraj:
Da, malo su pobrkali kruške i jabuke
bok cure..evo nakon dugo dugo vremena...posao me nosi ali nema dana da ne pomislim na svog anđela..
evo jedna juzna i istinita prica iz Kanade...mojoj vjencanoj kumi je dijete umrlo nakon samo 2 mjeseca zivota....tuga je velika i ljudi se ne snalaze u takvim situacijama sto i kako napraviti...ne postoji ispravo ili neispravo ali kako vrijeme prolazi ona za razliku od vecine majki u hr ima svoju kutijicu u kojoj je otisak stopla i ruke njezinog anđela ...i jos neke stvari koje joj je bolnica spremila...
vjerujem da je bolno kada se takva kutija otvori ali ja bi je jako volila imati jer slike u glavi blijede a bol u srcu je ista...
Tako mi je žao :cry:
X :heart:Citiraj:
luana prvotno napisa
XCitiraj:
luana prvotno napisa
imam osjećaj da su naše hrvatske bolnice miljama daleko od toga... :(
ali treba biti optimista i boriti se da i kod nas dobijemo bar trunčicu suosjećanja u takvim trenucima!
i slažem se sa andjelak! mislim da uopće nije bitna udruga ovdje. to što postoji negdje mjesto gdje svaka mama koja je izgubila bebu može doći i zapaliti svijeću je jako lijepo, žao mi je samo što nema više takvih mjesta u Hrvatskoj! o razlozima i načinima gubitka djece mislim da ne trebamo ovdje! svatko od nas ima svoj križ i svoje razloge, ne treba nikoga osuđivati, već omogućiti svakom mjesto pod suncem gdje u mislima može biti sa svojim djetetom! :heart:
i ja sam najprije pomislila da je to nesto lijepo, kad li ono u svrhu politikanstva i upiranja za zabranu pobacaja, podrska zabrani zamrzavanja zametaka..... jednom rjecju sramota.Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
nadam se da me nitko na ovom pdfu nece krivo razumjeti. i ja imam svoje 2 mrvice koje paze na mene
Luana :heart:
Bzara :heart:Pinky sve 5,ali ja jednostavno kada vidim i mali pomak sam radosna i ne seciram onda takve događaje na ko kome što i zašto,.....jer uvijek netko ima još neke svoje razloge.....moj je,želja da se da se o tome više javno govori i da jednog dana dođemo do faze kada će u bolnicama barem na otpusnom pismu pisati da se savjetuje po potrebi razgovor sa psihijatrom....(a ne da dobijemo isto otpusno pismo kao kada ideš kući sa zdravorođenim djetetom :/ ),a onda možda i jednom budu timovi podrške, "memory boxes"........baš kao što je to u Kanadi,USA i dr.Citiraj:
to što postoji negdje mjesto gdje svaka mama koja je izgubila bebu može doći i zapaliti svijeću je jako lijepo, žao mi je samo što nema više takvih mjesta u Hrvatskoj! o razlozima i načinima gubitka djece mislim da ne trebamo ovdje! svatko od nas ima svoj križ i svoje razloge, ne treba nikoga osuđivati, već omogućiti svakom mjesto pod suncem gdje u mislima može biti sa svojim djetetom!
http://file048a.bebo.com/7/large/200...702562993l.jpg
http://www.bebo.com/PhotoAlbumBig.js...oId=9702555663
http://www.bebo.com/PhotoAlbumBig.js...oId=9123941612
Bubica editirala fotku u skladu s pravilima foruma
andjelak :love: :* tako bi i trebalo biti :heart:
O čemu ili kome to ovisi? Je li netko pričao s nekim iz rodilišta o tim mogućnostima? Nisam znala da postoje "memory boxes". Je li vani to rade medicinske sestre, ili postoje neke udruge (ne znam kako bi drugačije nazvala) koje se o tome brinu? Kako to funkcionira i što možemo napraviti da se i Lijepa Naša po tom pitanju probudi?Citiraj:
andjelak prvotno napisa
Franica to bi trebala raditi rodilišta,netko od osoblja.........Mislim da sam stavila link na jedan od primjera,pokušat ću ga naći.....
Inače u nerkim vani rodilištima stave na vrata rađaone ili sobe pognutog labuda kao znak da je jedna mama rodila Anđela i sl.,ma ima puno sitnica koje bi barem malo olakšale obitelji tu cijeli situaciju...sve znamo da je već samo topla riječ,pogled med. osoblja puno,a što ako je to i malo više...........
evo jedna priča i primjer što bolnica sve može učiniti,nije skupo ni zahtjevno-"memory boxes"
http://www.youtube.com/watch?v=KVJLL2lCV7M
Mislim da su to vani privatna rodilišta. Kod nas bi vjerojatno dobili odgovor da za to nema novca. Žalosno....
Razmišljam što se može učiniti... Ako dobijem neki konkretan odgovor, javljam vam.
Franica ma to može biti njjjednostavnija kutija,fascikl u koji se stavi na papairu otisak djetetovog stopala,dlana,pramen kose i sve slike uzv......sve dalje tipa certifikat i ostalo je stvar dobre volje i mogućnosti...
Meni su uzeli slike s uzv kada su me odveli u rađaonu iz sobe za pripremu gdje su izazvali trudove i nikada mi ih nisu vratili,a imala sam jednu slikicu s 3 mjeseca gdje se vidi u cjelosti moj bebač i eto....i bez toga sam ostala .Dr. je bio divan i poslije istjerivanja da li su stvarno svi brisevi bili negativni nisam htjela natjerivati se i oko mojih uzv slikica.Ostala samo trudnička knjižica i otpusno pismo,kasnije i phd nalaz :/
Evo tu ima neke ideje,kao i ideje za 15.10.
Može se pospremiti i narukvica koju nose majke i bebe po porodu,ma svašta malo ali dragocjeno
http://www.pregnancyloss.info/honoring_your_baby.htm
Andjelak :love:
Ja sam mužu tek nakon jedno 6 mjeseci pročitala dnevnik koji sam počela pisati Ivanu i Oliveru. Počela sam u bolnici dok je još sve bilo super i čekala sam da me puste doma na mirovanje. Evo sad mi suze klize niz lice kad se sjetim koliko sam puna nade i veselja to pisala, uvjerena da ču za par mjeseci napokon zagrliti svoje ljubavice. I onda sve ono što se dogodilo tako brzo, kao treptaj oka...nekad mi još ne ide u glavu, kako, zašto...ležim i zamišljam kako moji dečki leže pored mene na krevetu, dok naša Tija več velika curica trći okolo po sobi, duge kafene kosice...na sekund cijeli život bude potpuno drugačiji.
s puno ideja,a tekst iznad.... :heart:
http://www.alexandrasangelgifts.co.u...tals-38-1.html