Ni 100 metara bez autosjedalice
Sinoć smo imali sudar i Filip je bio s nama u autu... i evo ja se još uvijek tresem od šoka...
Ne znam što bi bilo da Filip nije bio pravilno vezan u pravilno montiranoj autosjedalici, ovako on gotovo da i nije osjetio da smo se sudarili, ma nije skoro ni zaplakao!
Kad smo jučer popodne kretali u posjet kumovima MM je stavio Filipa u sjedalicu. Kao i obično kad ga on stavlja nije mu dovoljno stegnuo pojaseve. Ne zategne pojas preko bokova i još ga ostavi skroz labavog na ramenima. Odmah sam počela "zvocati" da ga molim da kad se voze njih dvojica sami da pazi kako ga veže. Nažalost, i MM je mislio kako ja pretjerujem sa korištenjem sjedalice UVIJEK, njenim montiranjem, pravilnim vezanjem djeteta, provjeravanjem... pa i kad idemo na samo par kilometara. A eto, čovjek zaista nikad ne zna kad i što mu se može u sekundi dogoditi i izmjeniti život zauvjek...
Da ne dužim evo što je bilo: Kod kumova smo se zadržali malo duže nego što bi inače jer se nismo vidjeli još od prije godišnjeg, pa smo tek oko 21h krenuli kući iako je Filip već trebao biti krevetu. Pravilno sam ga vezala i krenuli smo. Nakon dvjestotinjak metara MM je počeo naglo kočiti (vozio je možda oko 30 km/h), i tad je na nas s desne strane iz ulice koja se križala s našom pri popriličnoj brzini naletio auto, udario u nas bočno sprijeda, proletio prema naprijed izbačen iz putanje, udario u zid, odbio se pa udario u drugi parkirani auto... Mi smo u šoku gledali..., MM je izletio i potrčao do drugog auta da vidi jeli s njima sve u redu. Ja sam izvadila Filipa iz autosjedalice. On je samo na sekund zaplakao kad smo mi primili udar i bio je super, gledao malo zbunjeno, ali se gotovo nije ni uplašio.
Meni prvo nije bilo jasno šta se dogodilo jer uopće nisam vidjela da tu izlazimo na križanje, a nije ni MM jer bi stao. S obje strane ceste do samog križanja bili su parkirani auti, a sa desne strane ispred znaka STOP bio je parkiran kombi od kojeg se nije vidio ni znak, a kako je cesta slabo osvjetljena, ni da je križanje...
Vozač kombija koji je sjedio u kafiću kad je vidio što se dogodilo i da se mi radi njega nismo zaustavili, odmah je utrčao u svoj kombi i "zbrisao". Mi smo zapisali broj tablica, i rekli policiji, ali ne vjerujem niti da će to nama šta pomoći, niti da će njega kazniti...
Stigla je policija, hitna. Vozačica drugog automobila bila je na sreću samo lakše ozlijeđena. Moja Mazdica sprijeda izgleda poprilično skršena (danas ćemo vidjeti koliko), klima je sigurno otišla, jer je iz nje uz pištanje sve iscurilo... Drugi auto je čini mi se totalka, njoj se aktivirao i zračni jastuk i izgleda koma. Ali nek je sva šteta materijalna, a mi svi živi i čitavi...
Mene od trzaja danas poprilično boli vrat, a Filip izgleda super i dobro je raspoložen i bez ikakvih posljedica...
Brzina pri kojoj smo mi udarili nije bila velika, ali gledala sam još prije one clipove na siteu Maxi-Cosija...što se dogodi pri brzini od 25 km/h...
Ne želim ni razmišljati što se sve moglo dogoditi... da nije bio u sjedalici, da sjedalica nije bila dobro montirana, da je bio vezan kako ga MM veže...
Nisam spavala skoro cijelu noć, gledala sam ih i grlila obojicu i bila sretna što smo tu, sve troje, živi i zdravi...
Hvala Rodama, jer da nije vas, vaših tekstova i ovog foruma ne znam da li bih i ja bila toliko uporna u pravilnom korištenju autosjedalice.
