koliko daleko ići u ispunjavanju želja????

zanima me vaše mišljenje i iskustva u kupovanju djeci svega i svačega,o ispunjavanju svih želja,kupnji svih igračaka koje se stalno vrte i mjenju s pripadajućim crtićima itd.Kako pronaći mjeru i biti skladu s mogućnostima,učinit dijete zadovoljnim i ne napravit od njega materijalista od malih nogu tj stvorenje koje se baca po podu i pada u transeve ako ne dobije sve što želi?
Pitam se je li sve to nužno što društvo nameće,baš sve i baš najskuplje.
Jel zaista za dijete bitno u kakvim se kolicima vozlo(onima od " ili 6 tisuća kuna) pridonosi li to njemu kao osobi ili služi kao pomodarstvo u kojem roditelji ponekad izgube kompas?

ja kupujem samo one igracke za koje mi se cini da su korisne, npr. lopte, neke slagalice, bicikl i takve fore. nisam pomodar i ne volim ici u soping, pogotovo ne s djecom jer mi se cini da u ducanu znaju postati histericna, a to je onda moja greska. zasad su igracke pod mojim odabirom, a kad budu stariji cu vidjeti, u savkom slucaju ne dam se veslati, ali ako ce me znati uvjeriti... vidjet cemo :mrgreen:

I ja ne znam gde je granica. Mi kupujemo Nađi svakakve igračke, meni se čini i previše (MM, ja i moja mama ponekad stvarno nemamo kočnice). I to ne da nas ona muze u prodavnici, već mi sami još od kuće smišljamo šta bismo sve kupili :roll: A onda kad pogledam koliko imaju drugi klinci sa kojima se družimo - naša gomila mi se ne čini tako velikom. MM kaže da on iživljava sada svoje detinjstvo bez igračaka. A ja opet uživam jer se ona skoro sa svim igračkama stvarno lepo igra i uživa.
Gledamo da kupimo sve kvalitetno, ja prednost dajem knjigama, slagalicama i didaktičkim...
Kod kupovine opreme za bebe nismo preterivali i nismo furali marke, N nosi uglavnom nasleđene stvari, čak je i neke igračke nasledila (dobro očuvan bicikl, kuhinju....)

Pošto je L mali, kupujem ono što se meni sviđa, u skladu s mogućnostima. Ako mi se dopadne, neću rezonirati cijenu - bila to majica za 10kn ili kolica za 5000kn.

Uostalom ne vidim razloga da to itko komentira (osim MM).

Što se tiče odjeće - ne kupujemo markiranu i skupu odjeću iz praktičnih razloga (kojeg smisla ima kupiti mu fine hlače kad će se u njima bacati po podu u vrtiću i svaki dan će biti pune pijeska).

Što se tiče igračaka - imamo neke standarde. Nije mi žao dati novac za igračku kojom će se stvarno igrati (drvena pruga i popratni dijelovi, životinje, i sl.). Iz principa ne kupujemo igračke koje su "u trendu", jer vidim da ga to uopće ne zanima. Tj., možda bi i bio veseo da dobije Ben10 sat, ali najvjerojatnije bi ga pustilo za 1 dan jer se nikad s takvim igračkama ne igra. Pa ga neće ni dobiti, iako je par puta izjavio da bi ga htio imati. Kod njega se točno vidi što je utjecaj vrtića, a što su njegove stvarne želje i interesi. Za ovo drugo, uvijek smo otvoreni (u skladu s trenutnom situacijom i motivima). Za ono prvo nismo :mrgreen:

Imamo sreću pa nam dijete nije od onih koji se u dućanu bacaju po podu (zapravo, nikad to nije ni radio u dućanu). Naprotiv, u dućanu s igračkama se vrlo pristojno ponaša. Istina da, što je stariji, pokazuje veću vještinu u žicanju, naročito sitnih igračaka (životinjica, figurica, autića i sl.), ali prilično nam dobro ide ako treba odbiti iz pedagoških razloga. A razlog je najčešće taj da ne želim ispunjavati trenutne želje i hirove, nego tek ako vidim da nešto stvarno želi. I on to zna i svjestan je toga (i usprkos tome povremeno žica baku :mrgreen: ali i to ide u razvoj vještine pregovaranja).

Ja mislim da je OK da roditelj kupi, da, dopusti djetetu sve na svijetu ako može i ako hoće. Jedino je pri tome bitno da smo prema sebi iskreni iz kojeg to razloga radimo. Ako to radimo zato što želimo sebi popraviti imidž, ako to radimo zato što djetetu ne znamo reći ne (a htjeli bismo) ili ako mu želimo time kompenzirati neki nedostatak vremena, pažnje i sl. ili mu se želimo svidjeti - onda to postaje problem. A teže je biti iskren prema sebi, nego nešto ne kupiti.

Moja curica jako rijetko trazi da joj kupim neku igracku i onda je stvarno neman srca odbiti.

On je jos mali pa ja procjenjujem dal se neka igracka isplati kupiti. Pod isplati mislim sta se sve s njom moze raditi, kolko je kvalitetna i ono najbitnije, kolko ce malcu bit zanimljiva. On npr. obozava vlak Tomicu, i kupila sam mu jednog velikog jer kad sam vidjela njegovo odusevljenje u ducanu kad ga je vidio, nisam mogla odoljet. I igra se s njim svki dan, pa mi nije zao novaca,

Ne trazi me u ducanu, bar ne jos, ali ja sam sigurno osoba s granicama sto se takvih stvari tice. Iako se MM ne slaze ssamnom :mrgreen:

Ja kupim pod dva uvjeta:
- ako imam novaca na raspolaganju za datu stvar
- ako želim kupiti (iz bilo kojeg razloga, od toga da dijete igračkom mitim ili smatram da je korisna i dobra i da će djetetu dobro doći do toga da želim da mali ima što i susjedi, tzv. keep up with the Joneses - iako to radim rijetko, ali radim i to)

Ali ako procjenim da nešto neću, ne želim, grozno mi je, gadi mi se, ide kontra mojih uvjerenja... ili ako hoću novac uložit na neki drugi način nema tih suza, ni preklinjanja, ni uvjeravanja koje će me pokolebat.

Dobro, ako mali stvarno pokaže dobre diplomatske vještine možda popustim. Al to samo ako pokaže da je Kissinger u nastajanju. I to radim svjesno; ako nešto jako želiš, možeš to dobiti pravim metodama; ako si vješt, uvjerljiv, ako se znaš ulizati, dopasti, uvjeriti. Pa onda to više nije igračka nego neprocjenjiva prilika za case study učenje. To nagradim.

Ili stavim na listu za djeda Mraza pa proslijedim listu familiji

:mrgreen:

moji su dovoljno veliki da imaju zahtjeve na to sto zele, i uglavnom im se zelje ispunjavaju, vaznije mi je kupiti igracku koju oni zele nego sto ja zelim za njih...

sto se tice kolicina, naravno da se kupuje ne iz potrebe, ali ne ispunjavam bas svaki njihov zahtjev za igrackom...

Mi kupujemo dosta igračaka, ali su to uglavnom mali jeftini autići, jer ih obožava i njih nikad dosta.
Ta kupnja veseli i njega i mene i to mi je najbitnije da su "sve stranke" zadovoljne. Nadam se da ću na vrijeme uočiti kad zaglibimo u pretjerivanje. :roll:

mi kupujemo dva do tri puta godišnje: za rođendan, za Božić i za Uskrs.
s time da redovito jednu od te tri prigode - zaboravimo :oops:

Z. je još premali i ne traži ništa, a O. ima poneku želju tijekom godine (ali stvarno... možda dva puta godišnje) koju joj ne ispunimo nego kažemo da će to dobiti za rođendan, Božić ili Uskrs, što već prvo dođe.

mislim da svi imaju previše igračaka i da su mnoge od njih zapostavljene.
ne razmišljam na način "nisam imala ni ja, pa što mi fali", ali ne idem ni u krajnost "ako nisam imala ja, neka imaju moja djeca".

želju ispunjavam ako je baš prikladna i opravdana, ne padam na: "cure iz razreda imaju 8 Barbika, a ja samo 4".
čini mi se da sam prilično škrta, a opet imamo dvije sobe pune igračaka :/
gdje ih onda drže oni koji ne odolijevaju nego kupuju?

apri, a odkud onda igračke :mrgreen:

mi, hmmm, kupujemo
ali, igračke dobivaju smao od nas, u 90 % slučajeva
i je, pune su i ladice i kutije

Kad nas isto ko i kod Apri :)

Većinu igračaka su dobili ili naslijedili od prijatelja, no često im kupujemo autiće ili sitne igračkice tipa mali kućni ljubimci, časopise (Barbie, Princezu, Auto oglasnik - Svenova Biblija - lud je za autima i prelistava ga po milijun puta, zna napamet gdje je koji auto).
Za rođendane i blagdane kupujemo nešto skuplje igračke, ali i to ima svoj gornji limit - cca 400kn po poklonu.
Obzirom da nisu razmaženi niti bezobrazni kada nešto zažele, i to je zaista povremeno, te im želje i ispunjavamo, ako ne možemo odmah onda se lijepo dogovorimo da ćemo im kupiti kad skupimo novce i tako i učinimo.

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

apri, a odkud onda igračke :mrgreen:

---

pa baš si mislim da sigurno imaju buran ljubavni život: samo se kote :?

donesu prijatelji, pa za rođendane dobiju...
sad sam je ispitivala otkud joj, jednu po jednu, sve zna.
većina su rođendanski i djedamrazovski pokloni.

slažem se s apri i ostalima,netreba ići ni u jednu krajnost jer ispadnu kontraproduktivne

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

pa baš si mislim da sigurno imaju buran ljubavni život: samo se kote...

---

:lol:

od nas dobijaju igracke za: rodjendan, sv. nikolu, bozic, uskrs.
tad dobijaju i od drugih, a tad se skupi dosta igracaka tj. poklona.
a bome nadje se i da dobiju od nekih ljudi koji kod nas dodju u posjetu (familija, dobri prijatelji koje cesto ne vidimo i sl.)
ponekad kupimo i mi nesto kad smo na nekom vecem putu, sto nije cesto. i recimo bc-u i meni se jako svidio legov duplo autobus i nagovorili smo MM-a da nam ga kupi. bili smo bas sretni i igramo se snjim cesto.

Citiraj:

---

pa baš si mislim da sigurno imaju buran ljubavni život: samo se kote...

---

bome mogle bi imati, i meni se ovako cini

Trudimo se da ne preterujemo.
Zelje se ispunjavaju uglavnom na blagdane.
One sitnije zeljice tipa pribor za pisanje sa omiljenim likom, igrackica, knjiga, ponekad ciljano neki lepsi komad odece, ispunjavaju se uglavnom u retkim posetama gradu u svrhu sopinga, kada se onako, sa gustom obilaze radnje, ode se na sladoled ili pizzu...
Pobornik sam neke zlatne sredine u svemu tome. Volimo da ih obradujemo, ali i one znaju da igracaka imaju i previse i da se ne moze kupiti bas sve sto se pozeli. I bas to sto nisu neskromne cini da se nekad popusti nekoj zelji, jer zaista umeju da se raduju i dugo se zanimaju dobijenim.

to što se djeca raduju dobivenom i trajnije igraju s istim je vrlo bitno,tada je ipak satisfakcija ispunit takvom djetetu želju :D

ali to ne možeš predvidjeti: nije se jednom dogodilo da dijete "jako željenu" igračku ni ne pogleda
(nama se tako "safta" baby born negdje u nekoj kutiji. igrala se njome samo od dućana do auta. mi smo to znali, ali poklanjačica nije) :roll:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ali to ne možeš predvidjeti: nije se jednom dogodilo da dijete "jako željenu" igračku ni ne pogleda
(nama se tako "safta" baby born negdje u nekoj kutiji. igrala se njome samo od dućana do auta. mi smo to znali, ali poklanjačica nije) :roll:

---

I ovo je tacno.
Jedino sto je veca sansa da se tako sta desi ako igracke dobijaju na kamare, pa se izgubi ta draz dugo zeljenog.
Sto rece jedna baka za svoju unuku, htejuci da opise kako ima previse barbika: "Slaze ih k'o drva".

kcer od prijateljice je imala taj baby born pa joj se nikako nije svidio jer je bio muško a ona je htjela žensku lutku :? tako da sam se uzalud trudila nabavit joj to za rođendan,samo mi je rekla- nevolim ti ja decke,sve curke imaju žensko :P

A ja sam kao devojcica silno zelela bas musku lutku, pa je mama u Parizu, u "Lafajet" robnoj kuci svakoj lutki skidala gace dok nije nasla decaka... :lol:
I tako je stigao Pjer, decak u tufnastoj pidzami, otelotvorenje svih mojih zelja...

Mi isto ne kupujemo puno igračaka. Rođendan, Božić, sv.Nikola i to je to. Pa u ta 3 dana se skupi 100 igračaka da ih ima za čitavu godinu. Ponekad kad odem nekud kupim ali sitinicu. Nikad za igračku ne dam više od 100 kn, eventualno onu za rođendan koju kupimo.
Kad smo u trgovini s igračkama nekad ga znamo pitati što želi a on kaže, ništa, to nisu moje igračke :lol: Nekada zna tražiti nešto i to su uglavnom sitnice koje su naslagane pokraj kasa u supermarketima, pa mu to nakada znamo kupit ako nije neka glupost (a uglavnom jesu).
I iako stvarno malo igračaka kupujemo ima ih puna soba i tavan. :roll:

a kad su vam djeca bila mala jeste kupovale plastične ili plišane i krpene igračke? sad sam kuma na krštenju i odlučila sam između ostalog kupit nekoliko igračaka,ove plastične me nekako asociraju na ozljede ako se beba udari u glavu dok još nema razvijenu motoriku a drži plastičnu šuškalicu?ima li tu opasnosti?

pa je, mogu se ozlijediti,
žmoj tata je zrinu iz ukrajine donio neke prekvalitetne i presuper zvečke, ali su bile toliko teške da mu je čelo stalno bilo puno crvenih flekova.
nit je on odustajao, niti mu.

meni su draže plastične od plišanih jer sam gadljiva, pa mi sama pomisao na cuclanje pliša stvara :sick:

kakav poklon vam se čini stolica za hranjenje,košara puna odjeće(dala sam si truda hodala po hm-u u grazu :D i benettonu),druga košarica kozmetike za bebu(plus par bočica dudica itd) biserne naušnice i još se lomim jel to premalo??(i naravno novce uz to)

premalo :shock: dodje mi da krstim ivara i zovem te za kumu

to je za četvoro djece!? :shock:

nemoj postavljati tako visoke "standarde", nitko to ne očekuje.
ja ne bih voljela da moje prijateljice toliko potroše na moju djecu.
osjećala bih se loše.

izbaci dudice i bocice, nemoj joj minirati dojenje

Citiraj:

---

maria elena 1984 prvotno napisa

kakav poklon vam se čini stolica za hranjenje,košara puna odjeće(dala sam si truda hodala po hm-u u grazu :D i benettonu),druga košarica kozmetike za bebu(plus par bočica dudica itd) biserne naušnice i još se lomim jel to premalo??(i naravno novce uz to)

---

Osobno mislim da si pretjerala, ali o tome sama odluči.
Izbacila bih obavezno:
- košaricu s kozmetikom - jedino ako si ih prije pitala koju točno kozmetiku koriste i da li uopće koriste. Mi smo dobili dosta kozmetike za bebu, a nismo koristili ništa, dobro potrošila sam ju ja za sebe, ali to nije bila namjera onog tko je kupovao ;)
- bočice i dudice - isto tako izbaci - ako je beba dojena, time se dojenje može opasno ugroziti, a ako ju hrane na bočicu, onda jedino ako si kupila točno one bočice koje oni koriste. Moje dijete je hranjeno na bočicu i totalni sam protivnik mijenjanja vrste bočice.
- ja bih izbacila iz jednadžbe ili novce ili naušnice, odnosno radije bih onda ostavila naušnice jer su one "za uspomenu", a novce izbacila.

hvala vam cure na savjetima,to je djevojčica od moje prijateljice i stvarno smo super, a znam da im financijska situacija nije bajna trenutačno pa sam zato htjela kupiti iskoristive i nosive stvari,nemogu si pomoć kad vidim tu dječiju odjeću i opremu :roll:

da i kupila sam točno određenu kozmetiku mustela jer od rođenja koristi tu i bočice i dudice (kršitelj koda) jer je ne doji :)