Hod po mukama

Moja poznanica je imala stravičan strah od poroda.TRebala je roditi sredinom rujna a rodila je tek prije nekoliko dana.Bila je nevjerojatno prestravljena,čudno se ponašala,neki nemir se uvukao u nju(u 37. tjednu trudnoće odlazila bi sama na put u drugi grad kupovala gluposti sve kao da se "rastereti")Davali smo joj svakakve knjige o porođaju(stvarno je tu bilo izvrsnih sadržaja,slika,riječi žena koje su to sve prošle),upoznavali je sa problematikom,sadržajem tokom,razgovarala je s liječnicima,imala sve vjete potporu..ali ništa nije pomagalo.Ok,svi se boje i to jenormalno ali ona je sanjala snove vezane uz porod,imala noćne more.Na kraju je jedva rodila,nikako se nije otvarala,kaže da su je ručno širili pritiskali joj rebra,porod je trajao dan noć i pola drugog dana,dobila je nagnječenja,lom nekoliko rebara,unutarnje i vanjsko šivanje,transfuziju itd itdRekla je da neće više nikad rađati.Molim vas koji ste prošli to,ja još nisam ali imam u planu, da mi kažete svoja mišljenja-smatrate li da je stvar stava prema porodu,vibracija koje širiš načina na koji pristupaš ili?
Većina lakih poroda i ajmo reći manje traumatičnih od osoba koje poznajem nekako su vezani za vedrije i optimističnije žene sa stavom-sve će biti u redu,boljet mora ali vrijedi sve izdržati?
Je li sve to u glavi??
Kakva su vaša iskustva? :? :?

Svakako da ima raznih iskustava i najbolje bi bilo da si malo pročitaš priče s poroda. Zbilja naletiš na "horor" i na prekrasne priče koje te razvesele i umire. Evo ti link sa mojom pričom
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=80297

Ništa nije vječno, kako trudnoća tako ni porod!

pročitala sam vašu priču-stvarno dirljivo i prekrasno :) :D