Dora nas tuče,urla,ne želi spavati,prkosi,kako se postaviti?

Dora ima 3 i pol godine
i u zadnja 2 tjedna je nemoguća, obično prije spavanja...
Pretpostavljano da je razlog tome da radi strašne scene, to što je krenula u vrtić, i što se odvikla od sise prije mjesec i pol.

Viče,urla, tuče mamu i tatu, grebe, ne sluša, ne želi na spavanje, prkosi svemu što joj se kaže...

to obično zna trajati 20-30 minuta,a do sad je prestajala tako kad je mamu dovela na rub plača...

Kako da se postavimo..??

Neki prijatelji nam savjetuju da kad ona udari roditelja da joj se i nju malo udari..
Nikad nismo to radlili niti ne želimo..

Do sad to nikad nije radila i nismo imali takvih problema s njom.

Pitamo se kako da se postavimo kad počne raditi scene, a da ne učinimo nešto pogrešno.
Hvala

Pa verovatno joj se sve poremetilo počevši od termina ustajanja/leganja/obroka pa do činjenice da je krenula u kolektiv. To što vam radi jeste neki vid adaptacije na novonastalu situaciju čak i da veoma rado ide u vrtić - moji su u kolektivu već 3 godine i još uvek ponedeljkom imamo celodnevne tulume jer vikendom duže spavaju pa kasnije legaju pa im se pomere obroci pa bi radije da ostanu kući pa ih boli ovo i ono...

Dobra stvar kod vas je to što ona ima dovoljno godinica da se može sa njom normalno razgovarati i da joj se mogu argumentovati skoro sve situacije. Možete joj jasno dati do znanja da je razumete, da znate da je umorna, da ste svesni da joj nedostaje boravak kući...Takođe joj možete malo izanalizirati novi ritam pa se ponašati u skladu sa njim što bi značilo da ide ranije u krevet a samim tim se pomeraju i ostale stvari tipa večere, kupanja, čitanja...Možete joj takođe malo i povlađivati, nešto u smislu neke nagradice na kraju vrtićkog dana...Možete je početi 'smatrati velikom'' pa joj uvesti neke obavezice zbog kojih bi s eona sad osećala važna - recimo da sad postavljanje stola postane njena dužnost zbog koje ćete je svi hvaliti na sva usta...

Ma imam još ideja samo ne znam d ali sma na pravom putu :)

ista stvar s ptičicama :/
već danima razmišljam da otvorim temu
J. prednjači,no K. ga slijedi u stopu
nije samo pred spavanje nego traje kroz cijeli dan
hoću vodu,neću vodu
mama će me premotati,ne tata će me premotati
otimanje igrački jedan drugome
hoću papuče,neću papuče
hoću jaknu,neću jaknu
nosi me nemoj me nositi
bacaju igračke,udaraju se međusobno,udaraju nas

mogla bi još nabrajati :roll:
ja sam na kraju dana smoždena od silnih dogovora,pregovora,smirivanja,objašnjavanja

Meni se čini da je najveći problem naše Dore taj što se odvikava od sise. Prije par mjeseci nestalo je mlijeka, čekamo drugu bebu i stvarno sam mislila da je vrijeme da se odvikne. Počelo me to jako smetati, živcirati. Onda je ona jednog dana odlučila zaspati bez nane. Bila sam jako ponosna na nju i to je trajalo nekoliko dana, dok nije počela s tim užasnim scenama, uglavnom pred spavanje. Jučer sam se isto bojala kako će zaspati. Scenu je imala kasno popodne, nakon što si je malo odrijemala. Prije spavanja rekla je da hoće biti blizu nane, pa se naslonila na moja prsa. U redu, to mi ne smeta, a onda je odjednom opet počela urlati i tražiti nanu da je stavi u usta. Nisam se dugo opirala, jer sam umorna od njenog stresa. To je još jedan problem o kojem bi htjela raspravljati. Kako se nakon tri i pol godine dojenja odvojiti od prsa? Dora je jučer zaspala u sekundi čim je dodirnula sisu. Sisa je prazna i možete si misliti koji je to neugodan osjećaj. Bar je meni. Neugodan i teško podnošljiv. Mislila sam da će odvajanje doći samo od sebe kad ponestane mlijeka, no to nije slučaj s mojom Dorom. Odvajanje od sise u kombinaciji s vrtićem nju je totalno izbezumilo. A njeno ponašanje nas. Osjećam se poraženom .... Ne želim da krenemo u krivom smjeru ....

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

ista stvar s ptičicama :/

već danima razmišljam da otvorim temu
J. prednjači,no K. ga slijedi u stopu
nije samo pred spavanje nego traje kroz cijeli dan
hoću vodu,neću vodu
mama će me premotati,ne tata će me premotati
otimanje igrački jedan drugome
hoću papuče,neću papuče
hoću jaknu,neću jaknu
nosi me nemoj me nositi
bacaju igračke,udaraju se međusobno,udaraju nas

mogla bi još nabrajati :roll:
ja sam na kraju dana smoždena od silnih dogovora,pregovora,smirivanja,objašnjavanja

---

Ovo što ti opisuješ prošli smo i mi lani. Potrefilo se skoro pa istovremeno da je krenuo u vrtić i za nekih mjesec dana smo se odvikavali od dojenja. Ja sam odvikavanje probala riješiti još preko ljeta ali nije išlo, kasnije je ponestalo mlijeka i znaš i sam kakvo je onda dojenje bilo. Nisam više mogla izdržati pa smo prekinuli u 10mj. Onda su krenule scene, trajalo je nekih mjesec dana. Puno strpljenja i prilagođavanja da svima bude donekle prihvatljivo. U početku sam mu bila dosta popustiljiva baš iz razloga velikih promjena, ali sam skužila da ipak treba biti i u tim situacijama dosljedan barem koliko toliko. S vremeno nakon nekih mjesec dana je prestalo i postao je ona stari.
Što se tiče udaranja roditelja tu sam oduvijek nepopustiljiva, udariš me ideš u kaznu i točka, orekidamo sa svim dotadašnjim aktivnostima i ljuta sam na tebe. Kod mene to pali i mene nikad ne udara, ni kad je ljut ni u igri. MM je druga priča. Malo mu pusti kad se igraju i smije se tome, a onda bude i situacija kad mu to i nije smiješno pa se ljuti na njega.

Kod nas je sve upravo tako kako pišete, bilo je tako, prestalo, sad je opet. Kod nas to nema veze ni s vrtićem jer ide u jaslice od godine dana, a ni s cikom jer još uvijek cikimo. Rješavam to vrlo jednostavno: tri puta lijepo zamolim, a onda u kaznu (sjedenje na kauču i razmišljanje o učinjenom). Ne tučem ga iako mi dođe da ga opalim ali se zbrojim. A kad urla i uporno ŽELI!!!!!!!! ono što ne smije i ne može dobiti, onda se samo okrenem i odem u najdalji kut stana i totalno ga ignoriram. Istog trena dotrči i kaže da neće više nikad i neka mu oprostim. Kad se smiri, objasnimo zašto se to ne smije. Meni je to prestrašno jer moja E. nije bila takva. Njoj si rekao, objasnio i sve je bilo ok. Znoj teče u potocima! :lol:

[quote="antik"]Meni se čini da je najveći problem naše Dore taj što se odvikava od sise. Prije par mjeseci nestalo je mlijeka, čekamo drugu bebu i stvarno sam mislila da je vrijeme da se odvikne. Počelo me to jako smetati, živcirati. Onda je ona jednog dana odlučila zaspati bez nane. Bila sam jako ponosna na nju i to je trajalo nekoliko dana, dok nije počela s tim užasnim scenama, uglavnom pred spavanje. Jučer sam se isto bojala kako će zaspati. Scenu je imala kasno popodne, nakon što si je malo odrijemala. Prije spavanja rekla je da hoće biti blizu nane, pa se naslonila na moja prsa. U redu, to mi ne smeta, a onda je odjednom opet počela urlati i tražiti nanu da je stavi u usta. Nisam se dugo opirala, jer sam umorna od njenog stresa. To je još jedan problem o kojem bi htjela raspravljati. Kako se nakon tri i pol godine dojenja odvojiti od prsa? Dora je jučer zaspala u sekundi čim je dodirnula sisu. Sisa je prazna i možete si misliti koji je to neugodan osjećaj. Bar je meni. Neugodan i teško podnošljiv. Mislila sam da će odvajanje doći samo od sebe kad ponestane mlijeka, no to nije slučaj s mojom Dorom. Odvajanje od sise u kombinaciji s vrtićem nju je totalno izbezumilo. A njeno ponašanje nas. Osjećam se poraženom .... Ne želim da krenemo u krivom smjeru ....


Lena je imala 23 mjeseca kada smo prestali sa sikanjem. Ja sam tada bila u 7 tjednu trudnoće, mljeka je još bilo, ali sam bila tako umorna, iscrpljena, fizički u groznom stanju i njeno noćno dudlanje mi je bilo naprosto previše. Jer nisam imala utisak da zapravo sisa. Kada sam joj rekla da me sika boli i da nećemo sikiti više, ona je odlučila da neće spavati, odbijala je otići u sobu sa krevetom .... da, bila je tvrdoglava, nemoguća, sve već navedeno, osim što nas nije udarala. A meni je bilo još gore jer sam sve radila sa ogromnom grižnjom savjesti što prestajem sa dojenjem. Potpuni sam mazohist. Uvijek idem iza svojih granica i onda mi se čini da mogu i trebam još više.
Njeno nezadovoljstvo i moj strah i grizodušje je trajalo jedno mjesec, mjesec i pol. Užasnih mjesec i pol. Nikada je nismo kažnjavali, ona je tada imala 23 mjeseca, zaista nisam imala dojam da ona to radi sa razumijevanjem i sa namjerom da nas povrijedi. Ona naprosto nije mogla savladati svoje osjećaje i svoje potrebe ..... Zato smo joj uglavnom povlađivali, koliko smo to mogli na razuman način, objašnjavali, bili nježni, grlili, mazili, objašnjavali, pa sve ispočetka .....
Nakon nekog vremena sam joj pred spavanje dala siku, da je drži u ruci i mazi, rekla sam joj da me još boli ... i tako je bilo. Od tada je bilo puno lakše, to bi je instant umirilo i brzo bi zaspala. Bilo je trenutaka kada bi zagnjurila nos u siku i samo me mirisala. Tek bi me to dovelo do suza, bila sam prava hormonska eksplozija.
Do dana kada sam otišla u rodilište to je ostalo naše uspavljivanje, ja bih podigla majicu, ona bi se pribila uz mene i njuškala, mazila .....
Prije sam joj još objasnila da beba nema zubiće i da mora sikiti kao i ona što je kada je bila mala.
Nakon dolaska iz rodilišta moja Lena je odlučila sama da će spavati u svom krevetiću (koji je priljubljen uz naš) i navečer zaspe tako što ja samo legnem na rub njenog kreveta.

Samo strpljivo i sa puno pažnje i nježnosti.

pa lijepo, prihvatiti da je ljuta, ali i upozoriti da lupanje nije prihvatljivo..

tokom odrastanja djeca prolaze svoje boli, kao kretanje u vrtic, odvajanje od sise, gubitak drage igracke i sto ti ja znam... nekom je neka stvar veca bol od neke druge... tu smo za tjesiti, ali djeca moraju sama izaci iz toga, uz nasu pomoc...

dobro je sto si prisutna kad se ona ljuti, ali si tu i da utjesis i odlucno ali ljubzno objasnis kakvo ponasanje nije u redu, npr..

znam o cemu se prica jer smo i sami u obitelji imali takve situacije, u slicnoj dobi..
ono, do cega sam naposlijetku dosla, tj. sto sam shvatila jest da takvom djetetu, u takvoj fazi treba izuzetno puno pozitivne
paznje, prihvacanja, puno njeznosti i ljubavi.
topline..

pokusati intuitivno razumjeti taj unutrasnji svijet djeteta kojemu se sve sto je znalo i sto mu je bilo vazno/ pruzalo sigurnost urusilo, nestalo.

uz tu posvecenost naravno, potrebno je i jasno utvrdjivanje pravila izmedju roditelja, a koja ce se onda njezno, ali odlucno provoditi, po mogucnosti bez grubljih sankcija jer, vjerojatno ce se svi sloziti ovdje, uzasan je osjecaj grizodusja kada budemo grubi prema djetetu pa kasnije pozalimo nad svojim postupcima.

na dulje staze, ovaj nacin koji opisujem donosi kvalitetnije i pozitivnije rezultate ali, tesko je to u praksi provoditi i moguci su usponi i padovi, kao na kraju krajeva i u svemu.

vazna stvar je takodjer objasniti djetetu da smo svi mi ponekad vise
manje ljuti/ bijesni i da je u redu tako se osjecati, da se smijemo tako osjecati ali da nije dopusteno pri tome i uopce dizati ruku na drugoga.

djeca mnogo razumiju kada se u miru im pridje(dakle kada prodju takve situacije ) i sa "ja porukama " objasni zasto nas smeta neki oblik ponasanja , pa im se to jos ponovi najmanje deset puta :) ,dotji ce polako do te emocionalne samokontrole da i kad je dijete ljuto ce primjerice, otrcati u sobu da se nasamo duri ili nesto drugo radi, kako bi se izventiliralo.

nama je upalilo i sada kada se djetetu i desi neka nepravda, povuce se, napravi ljutit izraz lica i nikomu ne dopusta doprijeti do sebe no onda nakon max. 10 minuta dotrci da se mazi uz rijeci " mama, odljutio sam se. oprosti ".

mnogo toga je u ovom smislu vec receno, slicno mome..

Sundrops :love: :heart:
Hvala.....tako si sve lepo i lako rekla....

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

ista stvar s ptičicama :/
već danima razmišljam da otvorim temu
J. prednjači,no K. ga slijedi u stopu
nije samo pred spavanje nego traje kroz cijeli dan
hoću vodu,neću vodu
mama će me premotati,ne tata će me premotati
otimanje igrački jedan drugome
hoću papuče,neću papuče
hoću jaknu,neću jaknu
nosi me nemoj me nositi
bacaju igračke,udaraju se međusobno,udaraju nas

mogla bi još nabrajati :roll:
ja sam na kraju dana smoždena od silnih dogovora,pregovora,smirivanja,objašnjavanja

---

Evo nas, tu smo 8), same here, ali s vremenom ipak prođe ;), tj. smanjuje se.

Jedino ne kužim foru 'mama će, tata će' - TO me IZLUĐIVALO. Još uvijek me izluđuje, ali ne rade to tak puno kao prije.

Kad M.-u nekaj ne paše, neki put mlatne D., koja naravno vrišti, ali mu zato D. na mnogo lukavije načine vraća: npr. počeli su se nedavno igrati neke jednostavije igrice na kompu i to u omjeru D. 59 minuta, a M. 1 min. Ne da ona njemu ni da prismrdi kompjuteru, a on jadan samo gleda :roll:.

Štaćeš, tako malo, a već lukavo 8).

Vidim da sam u prethodnom postu fulala temu :roll:.

Ne znam, kad se moji ponašaju kako opisuje Antik, kod mene pali to da ih odvedem u njihovu sobu na par minuta, i kažem im da kad se primire mogu izaći van. U protivnom, ako već plaču, neka plaču u sobi (tak da ja ne čujem :roll:). Ili im se priprijetim da ću ih staviti u krevet (za kaznu), pa i to uglavnom pali. Malo tule neko vrijeme, ali se ubrzo primire.

Mada meni ovo što spominje Antik izgleda kao tipičan umor pred spavanje; tako se i moja D. zna ponašati kad je umorna: viče, sve joj je NE, niš joj ne paše. Doskočimo tome da ranije počnemo s pripremama za spavanje, kako bi se takvo ponašanje preduhitrilo.

moj I. ima 19 mjeseci i počeo je s ovakvim ispadima.
baka ga čuva od kad sam počela raditi znači od godine dana. nije bilo većih problema, osim što ja nisam baš zadovoljna s njom, ali to je druga priča. on je voli ali zadnjih 15 dana neće da joj jede, nateže se na povraćanje, neće da joj spava, udara je i slično. dok se igraju sve je ok, ali čim pokuša napraviti nešto drugo epizode su. kad ja dođem kući jadnik je toliko iscrpljen da ga jedva dovedem u red.kad sam ja doma cijeli dan sve je super.

jel moguće da mu falim pa da je takav. kako ga je tek sada razdvajanje pogodilo???danas nije htio pričati sa mnom na telefon, a to uvijek čini. ja sam užasno pekmezasta, pa me to pogodilo . šta ću takva sam-jeeedinica. :oops:

????

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

moj I. ima 19 mjeseci i počeo je s ovakvim ispadima.
baka ga čuva od kad sam počela raditi znači od godine dana. nije bilo većih problema, osim što ja nisam baš zadovoljna s njom, ali to je druga priča. on je voli ali zadnjih 15 dana neće da joj jede, nateže se na povraćanje, neće da joj spava, udara je i slično. dok se igraju sve je ok, ali čim pokuša napraviti nešto drugo epizode su. kad ja dođem kući jadnik je toliko iscrpljen da ga jedva dovedem u red.kad sam ja doma cijeli dan sve je super.

jel moguće da mu falim pa da je takav. kako ga je tek sada razdvajanje pogodilo???danas nije htio pričati sa mnom na telefon, a to uvijek čini. ja sam užasno pekmezasta, pa me to pogodilo . šta ću takva sam-jeeedinica. :oops:

---

kod nas se dogodilo da je prvih mjesec dana što sam počela odlaziti na posao mala to super prihvaćala (zapravo je tih prvih dana bilo tjedan na poslu a tjedan na godišnjem zbog nekih privatnih razloga). Tek nakon nekih mjesec dana počele su drame s užasnim plakanjem dok sam odlazila. Prošlo je jako jednostavno kad sam popričala s njom i rekla joj da ću se ja vratiti svaki put, nešto u stilu ti ćeš se igrati s bakom, jesti ćete svašta, ići u šetnju, spavati i ja ću doći, nema potrebe za plakanjem :mrgreen: (i kad je zbilja upalilo nisam mogla vjerovati koliko me razumije dijete od 13mj)

Ali nisam sigurna je li kod vas isti problem. Vjerojatno on iskazuje neku frustraciju, da li zbog odvajanja od roditelja ili mu smataju neki bakini postupci (ja bih možda posumjala da li ga forsira s jelom, kad si spomenula povraćanje, ali ne mora biti). Možda je baka pomalo slab autoritet, pa i to doprinosi problemu, što on vidi da se ona slabo nosi s njegovim ispadima pa to koristi.

U svakom slučaju, popričala bih s bakom ali ne tako da je napadam (ne znam zašto nisi bila zadovolna s njom ali ipak je to velika stvar što ti čuva dijete, pa to treba cijeniti) nego da pokušam izvidjeti u čemu bi mogao biti problem i dati joj poneki savjet koji inače pali kod njezinog unuka.

Možda i da pitaš dijete da priča što se događa preko dana, pa se preko nekih detalja razjasni problem. Ne znam što bih pametnije rekla.