slažete se s tim?
Ili je bolje biti ohol, praviti se glup, nervirati ljude da dobiješ ono kaj želiš?
Da li je biti dobar zaista dobro?
I ako jest zanima me kakvo veliko djelo ljubavi, dobrote, pomoći, sudruženja ste vi dali?
Printable View
slažete se s tim?
Ili je bolje biti ohol, praviti se glup, nervirati ljude da dobiješ ono kaj želiš?
Da li je biti dobar zaista dobro?
I ako jest zanima me kakvo veliko djelo ljubavi, dobrote, pomoći, sudruženja ste vi dali?
Najveca djela ljubavi, dobrote, pomoci, davanja su uvijek uradjena u tisini...
O njima pricaju oni koji su primili, ne oni koji su dali...
znala sam da će biti takav odgovor...
no ovdje smo svi manje više u nickovima....nisam tražila hvaljenje...znam i ja što je altruizam....no zanimalo me koliko ljudi zaista danas drže do toga, do pomaganja drugima?
Ili je sve već svedeno na: glavno da je meni dobro.
Npr. nas je već 6 u obitelji i financijski je teže ali svejedno pomažemo..
Pa eto, dobro je ciniti dobro, a da bi to i potvrdili bilo bi poucno cuti sto smo to primili i koliko to cijenimo... sto su sve drugi ucinili za nas i koliko smo toga svjesni... time ujedno dobijes odgovor na pitanje koliko ljudi danas drze do toga...
primili?
jel glupo reći da nam je dovoljno vidjeti da je netko sretniji zbog te naše pomoći?
da je to dovoljno za primitak?
nama nekako jest...spoznaja da smo nekome pomogli...
osobno isto mislim da je osjećaj pomoći nekome u teškom trenutku i spoznaja da si nečiji dan,život ili bilo što uljepšao nekom lijepom gestom zaista nemjerljiv s osjećajem primanja.danas često kada govorimo o davanju pomislimo na materijalne stvari a vrijednost drugih oblika pomoći često ne vidimo.lijepa riječ,utjeha,prijaznost,razumijevanje su darovi života koje često na ubrajamo u kategoriju davanja i ne pridajemo im važnost,dok nama samima ne zatrebaju isti.. :)
Kad cinis dobro, dobro ti se vraca instantno.
Nebrojene studije pokazale su da kad cinis nesto dobro za nekog drugog, beneficije za tebe, u nacinu na koji tvoje tijelo, tvoj mozak reagiraju, su ogromne, cesto i vece nego za onog kome je tvoj cin namijenjen.
Vjerujem u onu staru: "Sve se vraća sve se plaća!"
Kako u pozitivnom, tako i u negativnom kontekstu.
Mislim da je uvijek dobro biti dobar, ali sve opet ima svoje granice.
U smislu da neću dopustiti iskorištavanje.
Što se tiče velikih djela... mislim da je pomalo teško o tome pisati jer svako ima vlastito poimanje velikog i malog djela. Ono što je meni malo nekome može biti veliko i obrnuto.
Ali živim tako da se trudim ponašati i raditi ono što bih voljela da se meni radi te kako da se prema meni ponašaju.
a vidis , moj mozak je cesto reagirao dobro u prvi mah a posle sam se osecala vrlo cesto ga magarac :mrgreen:Citiraj:
Ancica prvotno napisa
i ja se cesto pitam sta je bolje jer mi se cesto ucini na losi bolje prolaze, ali verovatno nije tako, tj. ne zelim da verujem da je tako
Al osjecat se kao magarac mozes na kraju samo ako si uz svoj dobar cin vezao i neka ocekivanja. Ako ih uspijes odvojit onda ces se rijetko, ako ikad, osjecat kao magarac.
Neznam jel me kuzis, al ja to gledam nekak ovak. Recimo da mi je frend u gabuli s novcem za platit neke racune. Recimo da sam odlucila posudit frendu novce al onda taj frend uzme te novce i umjesto da plati racune, kupi si nekaj kaj bih ja, u toj situaciji, mozda smatrala luksuzom.
E sad ja mogu na to gledat da koje sam ja magare, od svojih usta uzimam da pomognem, a on uzme i onda si ne pomogne.
Ili si mogu rec, OK, imala sam najbolju namjeru, rezultat ocito nije pomogao u rjesavanju problema kako sam ga ja vidjela, jel mozda ima neki drugi nacin na koji mogu pomoci. Ili, ako idem korak dalje, mozda u stvari jesam pomogla, samo ne na nacin na koji sam si zamislila da bih pomogla. Al ovaj korak je izuzetno tezak (moras odvojit ocekivanja kroz osobnu percepciju od ocekivanja kroz percepciju drugih).
U prvom pristupu je fokus na njima i sto oni cine.
U drugom na meni i sto ja cinim.
Drugi pristup je puno laksi i samoispunjavajuci. Barem meni.
xCitiraj:
Ora prvotno napisa
iako mislim da vecina naizgled altruistickih cinova ima sebicnu pozadinu.
dosta ljudi ocekuje zahvalnost za nekakvo dobro djelo koje napravi.
na zalost.
O.k je činiti dobro zbog sebe samog i bez očekivanja.
Mene oduševljava takav čin i još k tome spoznaja da sam pomogla. :)
Dobro je činiti dobro - do granice koja je tebi prihvatljiva.
Ne dopustiti da od tebe rade majmuna. Asertivnost u odnosima s jednakima.
Prema potrebitima, svatko može više.
U Italiji je vrlo rasprostranjeno volontiranje, u različitim područjima. Pomaže se najčešće djeci s posebnim potrebama (odvede ih se u šetnju, pomaže kod pisanja zadaće, igra se s njima), starijim osobama u naizgled ne prevelikim stvarima - odlaska u kupovinu, ili povremenog provođenja vremena s njima, što je njima svjetlost u tmurnim danima osame. S nekim popričati, znati da je netko tu ako zatreba, njima (kao i svima nama) znači mnogo.
Takva organizirana volontiranja, kroz razne udruge (vjerske, nevladine, neprofitne, svejedno), uz edukaciju stručnjaka (predavanja psihologa, medicinara) - i vjerujem da bi se naši životi bitno promijenili.
Promijenila bi se svijest. Djecu u srednjim školama upoznati sa time, obogatiti i njih i osobe kojima se pomaže.
Za mene je osnovno pitanje - a zasto cinis/cinim dobro? Ja cinim (ono sto smatram da je) dobro jer imam ili vidim za tim cinom potrebu, ne zato da mi se nesto vrati. Samim tim, nemam ocekivanja hoce li mi se dobro vratiti, jer je za mene ciniti dobro - cin bezuvjetnog davanja. Pa ako hoces, to je i sebican cin - ja se osjecam lijepo.Citiraj:
stellita prvotno napisa
Da li je bolje biti ohola, glupa ili sve ovo sto si nabrojala... opet se vracam na vlastito poimanje tih osobina, pa smatrajuci ih ruznima i nedostojnima sebe, ne ponasam se tako. No, neko drugi ce me bez da dva puta razmisli vidjeti i oholom i glupom i napornom, ali treba li me to zaista brinuti? Ako znam da su moje namjere u mojim postupcima iskrene, ciste i dolaze kao posljedica odluka donesenih na osnovu informacija koje imam, onda ne vidim potrebu postavljati si ovo pitanje.
Sto se djela ljubavi cini, sta je veliko a sta malo djelo ljubavi? Nije na meni da procijenim koliko sam dala jer mislim da se ljubav i paznja ne mogu odvagati, nego na onome ko taj cin prima.
nisam citala sto ste pisale...samo bih rekla da vjerujem u naslov teme. vjerujem u sustav kozmicke ravnoteze i princip "bumeranga". ima Netko ili Nesto sto zbraja sve nase pluseve i minuse. i sve ono dobro sto cinim i radim, vratit ce mi se, ako ne meni, onda mom sinu.
ps- stellita, cestitke na velikoj obitelji :love:
U potpunosti se slažem.Citiraj:
ornela_m prvotno napisa
Ne vjerujem u "skupljanje bodova", kozmičku ravnotežu i sl.
Ima divnih ljudi kojima se događaju loše stvari i obrnuto.
Priče o "vraćanju dobrog ili lošeg" su samo mehanizmi motivacije ljudi da se jedni prema drugima ponašaju što bolje, ništa drugo.
Dugo me nije bilo na forumu i baš mi je drago da ću se vratiti baš s ovom temom jer sam ja naprosto nevjerojatno dobra, tako da je ovo kao stvoreno za mene da se hvalim na sva zvona. 8)Citiraj:
Lutka prvotno napisa
Šalu na stranu, vjerujem u ovo što je gore citirano, meni je to Netko ili Nešto Bog, no posve je svejedno kako tu svemoćmu energiju koja sve prožima nazvati, bitno je da je to energija Dobra i da to Dobro pokreće dobro u drugima, da se širi taj krug, no često ne u prostornim ni vremenskim okvirima koje mi poznajemo.
Ne mogu se sjetiti da sam napravila ikakvo veliko, planetarno dobro, nešto što će se navoditi u mojoj biografiji, no znam da sam napravila puno malih, majušnih dobara, neka su me koštala žrtve, ali više sam napravila onih koja mene zapravo nisu ništa stajala niti sam bila svjesna
da radim nešto super dobro, dok mi drugi ne bi to rekli.
Na primjer, tek na 3. godini faksa jedan moj kolega mi je spomenuo kako ne bi upisao faks da nije bilo mene, na što sam ja razrogačila oči :? , a on kaže - Pa zar se ne sjećaš, pustila si me da prepisujem tvoj pismeni na prijemnom,nakon što sam te upitao da ga pomakneš prema meni, iako me nikad prije nisi vidjela.
Je da se moglo slučajno dogoditi da baš zbog njegovih bodova ja ne upadnem, ali na to nisam mislila.
Sad kad sam navela primjerom koja sam svetica :saint: , moram dodati da su i mene i muža masu puta lupili po glavi dobri postupci koje smo napravili u smislu "pomozi sirotu na svoju sramotu".
Poslije nam nije bilo žao što smo pomogli "sirotu" jer sami preuzimamo odgovornost za svoje postupke već što su ljudi idioti pa ni uz tuđu pomoć ne znaju pomoći sebi i drugima.
No, to me uopće nije pokolebalo, ali mogla bih reći da općenito nisam neki aktivist, ili nemam vremena ili mi se baš ne da, zato cijenim ljude koji su volonteri u nekim udrugama i aktvino pomažu.
I konačno, vjerujem u dobro kao princip, milijun puta sam primila svakojaku pomoć i dobro od drugih, najmanje materijalnu, uvijek to podupirem, osobno bih mogla bih biti i masu, masu bolja i duboko vjerujem da se uvijek "isplati" barem nastojati da te dobro pokreće.
Nekad uspiješ više, nekad manje.
E,da , stellita, baš sam pratila (mislim, usput čitajući teme) tvoju trudnoću, drago mi je da su bucke sretno stigle. :)
također,pridružujem se čestitkama,stelita sve najbolje tebi i malim leptirićima :)
hvala na čestitkama cure..hmm hmm ima nas da sada jakooo puno
no da ne skrenemo s teme....
slažem se s negdje gore napisanim da zaista altruizam možebitno postaje egoističan trip nekih osoba pa čak i kada se to događa podsvjesno..ono čini dobro pa će ti se vratiti a onda se ne vrati pa se osoba začudno pita kako to? tu podsvjesno izlazi sebičnost na vidjelo...
i da...često me pogodi kada se jako dobrim ljudima događaju jako loše stvari jer uvijek se zapitam zašto? i kako baš..?
ne zaustavlja me u mojem naumu da pokušam živjeti savjesti čista i dase ne potrudim bar ponekada i nekome donijeti malo olakšanja..uostalom to mi je posao i baš sam ga zato odabrala
osobno volim jednu izreku svoje prabake:....zli ljudi duže žive jer im Bog ne da k sebi već se malo dulje vrte na Zemlji kako bi se kasnije što više napatili :lol:
ajd da je to tako.....moja prabaka je živjela 103 pa sad.... :lol:
ne, nije bila zla....naprotiv...šaljivdžija pravi
x na Oru u potpunostiCitiraj:
Ora prvotno napisa
toliko puta sam se uvjerila u životu u istinitost te rečenice da uopće ne sumnjam. Stvarno je dobro činiti dobro.
da skrenem s teme :D
kako je s blizankama?
jel puno drugačije nego s jednim djetetom?
zanima me malo što me čeka nemojte zamjerit :D
dođi nam na pdf Blizanci.... 8)
naporno je hvala na pitanju..dojenje je ustaljeno i super ide..a najteže je sa drugom klinkom koja je skoro 2 god stara....veselim se dana kada ću uz more kavu piti...hmmm možda je to ono DOBRO koje čekam da mi se vrati (haha u pozadini vidim kako me djeca masiraju :lol: )
Činiti dobro znači imati aktivan stav prema životu. Svako učinjeno dobro povećava kozmičku količinu dobra i pomaže držati ovaj svijet u ravnoteži, odnosno u prevladavajućem dobru. A očekivanje neposrednog povrata nije dobar pristup - činiti dobro iz interesa nije isto kao činiti dobro iz dobrote. Dobro je činiti dobro.
XCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Super su mi postovi od ornele_m i zdenke2. U svakom slučaju, očekivanje "povrata", a pogotovo neposrednog, na "ulog dobra", je često put ka razočarenju.
ja u ovo duboko vjerujem i cinim dobro cak i onima koji su pokazali da ne zasluzuju, zapravo ja cinim dobro iz cisto osobnih i sebicnih razloga - ja volim biti dobra i o sebi misliti kao dobroj osobi.Citiraj:
Činiti dobro znači imati aktivan stav prema životu. Svako učinjeno dobro povećava kozmičku količinu dobra i pomaže držati ovaj svijet u ravnoteži, odnosno u prevladavajućem dobru. A očekivanje neposrednog povrata nije dobar pristup - činiti dobro iz interesa nije isto kao činiti dobro iz dobrote. Dobro je činiti dobro.
ja mislim da je ipak ljepše biti dobar..a i karma nas uvijek slijedi.
Nažalost slaba mi je osobina što nanjušim loše osobe tj. osobe negativnog karaktera a to odmah i pokažem.... brzo se mičem od takvih
a kada upoznam nekog tko fakat zrači pozitivom to mi je prekrasno..
baš smo se danas malo zezali ena trudnicna tu temu......recimo da se otvori krug za novopečene mame bez pomoći (osim muža) gdje bi iskusne mame odvolontirale najteži period. Mislim mi osim obitelji u takve stvari uvijek uključujemo prijatelje. Pomažemo si...savjetima, robom, kuhanjem, peglanjem itd. Ovdje na forumu je isto tako u neku ruku.
Daklem odlučni smo...dobro je činiti dobro! :mrgreen:
Apsolutno, apsolutno sam za dobro uvijek i stalno.
Zapravo ljudi griješe kada naprave dobro nekome, pa očekuju isto to zauzvrat i onda se stvori zavist i ostalo.....
Ali ako ja krenem i nekome činim dobro čisto zato jer sam ja tako odabrala, pa da me ta osoba više nikada ne nazove, ili ako me sutra odmah uvijedi, povrijedi, nije mi to važno. Važni su mi moji postupci koji su u skladu sa mojom filozofijom a ta je da smo na zemlji vrlo kratko i da se trebamo truditi ugoditi i uljepšati to vrijeme svima oko sebe. Bilo onima koji su kratko ili dugo uz nas.
I ljepše se osjećamo na kraju krajeva. Ispunjeno, sretno.....zadovoljno.
:love:
Dobrota mora biti neograničena i bezuvijetna! :heart: :mrgreen: :D :*
Pa... nečija je Dharma raditi i društveno neprihvatljive stvari. U naravi vuka nije pasti travu pa formulacija "dobro uvijek i svugdje" funkcionira tek kad prepoznaš što je za tebe dobro. Majčica priroda ti obično jako brzo odgovori nagradom ili kaznom - treba samo pažljivo promatrati.
Ovdje su mi dvije stvari zanimljive.Citiraj:
stellita prvotno napisa
Prva o tom čuđenju - zašto se dobrima vraća loše?
Osobno ne vjerujem da se ljudima koji čine dobro moraju događati dobre stvari tj. bilo bi super da je tomu tako, ali svi smo svjedoci da je vrlo često suprotno, a razloge ćemo vrlo teško shvatiti. To je ipak izvan naše dimenzije i naše mogućnosti spoznaje, barem na u ovom životu.
Kako inače objasniti da se nekim jako dobrim ljudima teško razbole djeca, ili oni sami, a neke sebične i duhom siromašne individue žive kao bubreg u loju.
Više tu dolazi do izražaja ona teoroija kozmičke razvnoteže, da se dobro jednom i nekako vraća, to je već spomenuto, a kada i kako - to nije pitanje na koje može dati odgovor bijednih 10 posto mozga kojega mi koristimo.
Drugo je teorija duhovite prabake, i moje su bake imale slične teorije kad su umirala neka djeca, ili kad su objašnjavele zašto je jako puno svetaca i svetica (onih iz katoličkog kalendara) bilo bolećivo, živjelo kratko i imali su jako težak život.
Tu bi se reklo da dobro nije isplativo, ali ja mislim da tko je dobar u svojoj biti, ne može ni postupati drugačije, makar i htio.
Kad će se platiti, ko će komu vratiti i "isplatiti", na tome su bazirane sve svjetske religije i puno pametniji mozgovi od nas još nisu dali odgovor s kojim bi se složilo cjelokupno čovječanstvo.
Lijepo rečeno, Nena - jabuka, slažem se.
Nisam čitala sve odgovore, ali svakako smatram, ako činiš dobro, dobro će ti se vratiti.
"Sve se vraća, sve se plaća, sve vrti se u krug, svatko plaća svoj dug.." :P
;)
Meni se sviđa ona narodna:
Tko što radi-sebi radi
jer život nije bajkaCitiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Uglavnom nastojim ići u tom smjeru, čini drugima dobro, ili barem djeluj neutralno u pojedinim situacijama, tako da drugima ne odmažeš.
Ako nekad nisam sigurna da li nešto radim ispravno ili ne u interakciji s drugim ljudima, samo se zapitam kako bi se ja osjećala da meni netko "napravi" tu istu stvar. I dilema je u trenutku riješena :P
A sad, da li se dobro vraća ili ne, to mi je zapravo skroz nebitno ako se ja osjećam dobro u svojoj savjesti. Ali naravno, uvijek me pozitivno iznenadi kad se nešto dobro vrati kao bumerangom donešeno :mrgreen:
Zato me neizmjerno razvesele sitnice poput neobaveznog zezanja s nekom dobro raspoloženom tetom u dućanu, ili nepoznati klinci koji mi mašu i kojima mahnem kada prolazim autom pored njih... Ma život je zapravo neizmjerno lijep kad primjećujemo takve sitnice i kad nas one ispunjavaju...
Činim dobro kad god to mogu, bez hvalisanja :mrgreen: pa čak i onima koji su me već namagarčili. Nekima bude neugodno jer nisam reagirala kao oni a neki se i dalje prave blesavi. Brzo zaboravim takve stvari i idem dalje. Ne treba se opterećivati takvim stvarima, ako činiš dobro činiš ga radi sebe i svog zadovoljstva :) Ja se tad osjećam super :)