"mama ne smiješ piškit i kakati"

Sve je počelo jednog lijepog dana u šetnji po šumici. Mama je hitno morala kakati pa se sakrila u jedan grmić i obavila "to". Za to vrijeme mm je pokušao odvratiti pažnju M.(3 g.) ali, maleni je bio jako radoznao.
Kad sam završila odmah me počeo ispitivati zašto sam kakila u šumi i tako cijeli put do kuće.
A onda kreću nevolje. Svaki put kad bi ja morala piškit ili kakati moj M bi plakao i ljutio se na mene, tjerao me da idem piškit van.
Onda me nakon nekog vremena prestao tjerati van i zabranio mi da piškim i kakim. Svako moje objašnjavanje da mama to mora radit isto kao i on bilo je bezuspješno. M može, mama ne smije.
Tada me počeo tući dok bi ja piškila, histerično plakati i vikati "ne piškit,ne piškit". (naime, on mora bit sa mnom u wc jer ako se zaključam onda je još veća dreka i udaranje s nogom po vratima.)
Neko vrijeme sam počela izbjegavat ići u wc dok je on u kući i trpiti mokrenje, ali to nema smisla.
Dakle, počeo me tući što nikad do tada nije radio, niti je njega itko ikada tukao. Od tada me tuče svaki put kad je neka "kritična situacija" npr.kad nešto nije po njegovom. i to samo mene. onda počne izuvat papuče, bacati stvari, lupat s vratima itd.
Jutros se probudio u 6 i rekla sam mu da moram piškit. On kaže ne smiješ, ja- moram. Nakon piškenja je uslijedilo pola sata vrištanja. Najnovija fora je grebanje tako da sad lijepo imam par ogrebotina na licu kao da me mačka izgrebala.
Ne znam šta da radim. piškit moram... svaki dan ,nekoliko puta....a šta onda s malim? Ovo traje već 7-8 mjeseci.koma.
Može neki savjet?

Pa jesi pokušala lagano u igri s njim porazgovarati o toj temi. On je več velik, mislim da se laganim ne forsirajućim razgovorom može iz njega izvuči što ga točno smeta.
Da li se je bojao za tebe u tom trenutku, da li mu je bilo neugodno,...? On točno zna što ga smeta u toj priči, samo ga treba polako navesti da to verbalizira, kroz igru, priču i onda mu pojasniti da to nije ništa strašno, nego normalna potreba kao i disanje, hranjenje,....
Možda kroz kakvu slikovnicu, ili kroz igru lutkama, a možda će biti dovoljno direktno pitanje.

Reci mu da moraš piškiti i zatvori se u WC. Nek lupa.

Imam jedan "bezazleniji" primjer. Moj maleni najednom više nije želio ići kod bake i dede. Čim bi spomenuli, samo je vikao da ne želi, da ne idemo,...
Jednom kad smo sjedili u autu i razgovarali: On najednom vikne u šali: ja sam Matek! , a nakon toga iz vedra neba: Ne želim ići dedi!
I onda smo laganim zaobilaznim razgovorom došli do toga da ga nervira što ga deda stalno zeza da je on mali Matej. I stvarno deda to čim dođemo valjda 100 puta ponovi, a moje dijete viče: Ne, ja sam Matek.
Taj razgovor je bio s 2 godine i 3 mjeseca, dakle več u toj dobi se uspješno moglo s njim "razvezati priču".