Re: život s dvoje klinaca
Citiraj:
Inja55 prvotno napisa
mame s dvoje klinaca male razlike javite se!
zadnjih dana sam u totalnoj komi.
imam klince curicu i dečka razlike 22 mjeseca. sve je super krenulo nakon poroda, ni smo je puno pripremali za bracu i jako je to dobro prihvatila. ja sam nakon poroda nastojala više se okrenuti njoj, ona je sudjelovala u dojenju, presvlačenju, tješenju, čak je i sama cikila al je odustala kad je jednom potegnula mlijeko...
kad god bi ja sinčića dojila uvijek ali uvijek bi čitala s njom slikovnice, mazila se, ona bi ga "držala" da podrigne, ma sve kao iz bajke.
on napunio 6 mjeseci i počeo čapati njezine igračke pa se ona počela ljutiti i tu nismo ništa forsirali, pa na kraju krajeva to su njezine igračke, samo je znamo pitati da ona odabere igračku koju bi posudila braci i to uvijek upali. ujutro čim silazimo na doručak ona odmah trči izabrati jednu igračku za njega. ma predivno.
imamo u dnevnoj sobi veeeeeeeeeeliki tepih na kojem se ona uvijek igra, a i sina tu stavim, pa doslovno cijeli ručak mogu skuhati a da ni ne znam za njih. oni su mi u vidnom polju, uživam ih gledati ona tu i tamo dolazi po koju kuhaču, ribalicu, lonac i sl. da bi svojoj ekipi bebicama skuhala ručak. njemu je dovoljno da ima svoji sekicu u vidnom polju icijeli svijet je njegov.
prošlu nedjelju počela je iznenada, bez ikakva povoda naguravati bracu, mi nismo previše filozofirali, rekli, gle boli ga, pa plaće, ajde braco ništa strašno, bla, bla....
zatim mu uzme nogice i počne ih silno stiskati (on se jasno rasplače ko kišna godina).
ja sam malo počela pratiti i skužila da se to dešava samo kad smo MM i ja skupa doma. ako je jedno od nas solo, onda je sve super...
u petak sam bila cijeli dan s njima solo doma i oko 5 je ona počela gurati bracu, ja sam bila na izmaku snaga i žđarila je u kaznu (zato što je gurnula bracu - sad bi se živa požderala i plače mi se od muke). kao da mi se sva negativna energija kanalizirala u tom trenutku i fuj užas,bljak.
znam da nema savršenog roditelja ali to je bio najgori mogući trenutak za tu idiotsku kaznu u kojoj je od rođenja bila samo jedanputa (a i to je bila neka glupost).
anyway, totalno sam uprskala stvar i čini mi se da je postala više ljubomorna
help, kako da popravim stvari?
Kod moje djece razlika je 16 mjeseci (nadam se da sam dobro izracunala) i trenutno nam, je kao sto kazes - koma :cry:
Edita bi se igrala i sa nama i sa Samijem, a ne moze, jer se mi u velikoj mjeri posvecujemo njemu. Jednostavno, on je postao zahtjevniji.
Iz tog razloga sam i ja pala u komu, jer imam osjecaj da totalno zapustam starije dijete. Sami je jucer napunio sest mjeseci i postaje pravi radoznali decko koji vise nece da lezi u svojoj lezaljci. Ona nam je jako pomogla, a sad vidim da cu morati smislit nekakav novi dnevni plan. Dok je on lezao u lezaljci ja sam se mogla posvetiti Editi tako sto bih crtala sa njom, ili skuhati rucak. Sad nista ne mogu od toga.
On bi se samo nosao. Meni ruke otpadose, jer dijete ima nesto malo manje od 9 kg.
Jucer sam u svoj frci zaboravila presvuc Editu, tako da je djetetu sve kroz pelene protopilo. Kad nisam umrla od griznje savjesti.
Primjerice, sinoc je on dobio nekakav napad vristanja da sam ga ja dva debela sata nosala. Cak nisam uspjela Editi dati veceru. Onda sam Samiju dala kasicu, a Edi je dosla sa dvije kasike i sve mu pojela. Uspjela sam Editi dati veceru tako sto sam Samija spustila u stolicu za hranjenje (znam da mu jos nije vrijeme za sjedenje, ali jednostavno nisam imala izbora)
Evo sad su malo ko mirni, jer sam samiju dala nekakvu Editinu igracku koja svira, a ona po svom obicaju crta.
Eto, i meni treba nekakav recept kako da spasim ovu situaciju? :shock:
