Dijete i teta čuvalica

Imamo tetu već više od godinu dana (malo prije prve godine života). Brižna je i topla osoba, no drži red (više od nas). Štrumpf je sluša i više nego mene. Često sam kod kuće, pa iz zatvorene sobe čujem da se lijepo razgovaraju i da joj puno priča.
No, u zadnje vrijeme odbija ići teti. Kad se pojavi, viče da neće tetu, već će mamu (ili tatu, ili baku). Kad ga teta ipak preuzme opet je red i mir.
Kad smo bili na moru uopće je nije spominjao.
Pričala sam o cijeloj situaciji s tetom, koja je i sama pomalo zbunjena. Kaže mi ono što i sama znam, a to je da kad su zajedno, da je sve mirno i u redu.
S druge strane, kad nabrajam i pitam koga sve voli, spomene i tetu. Kakva su vaša iskustva s odnosom djeteta i tete čuvalice? Malo sam zbunjena jer su mi rekli da će možda biti više vezan na tetu nego na mene.

Naša teta je bila sa nama 2,5 godine. Znam da je N jako voli .I vrlo često je spominje i još uvijek se povremeno druže.
Imali smo situacija kada bih ja došla s posla a ona plakala da neće mamu već tetu- mislila sam da će mi srce pući :roll: ..
a bilo je i situacija kada nije ujutro htjela sa tetom već bi se vješala za noge i plakala. I jednih i drugi otprilike isti broj- i na svu sreću malo.

U našem slučaju nema veze jedno sa drugim- bile su to samo "faze" i ispitivanje "terena".

Isto kao i tvoja iskustva. Dijete voli sve i svakoga, ali ipak najviše želi biti s majkom i ocem, to je tako normalno.

Hvala puno na odgovorima. Nekad se pitam je li sve u redu, a nekad mi se čini da nam je dijete dvogodišnjak koji ispituje "teren", odnosno preispituje naše reakcije na svoje ponašanje.
Uglavnom, primijetila sam da mu je teže početkom tjedna, u ponedjeljak, nakon što smo se preko vikenda družili svo vrijeme.

aleksandra zg,to može biti i neke vrsta "dječijeg hira".Kada sam prije tri godine čuvala jednu curicu,par mjeseci je bilo sve ok,rado bi mi došla,šetale bi,nije bilo nikakvih problema,odjedanput je samo počela odbijati ići k meni i također govorila ja ću mamu i slično.razgovarala sam s njezinim vidno zabrinutim roditeljima,jer smo susjedi bili niz godina i poznavali se ta su znali kakva sam ja a i kakva je njihova curica,meni je bilo silno žao zbog promjene ali nekako polako ona me opet iznova prihvatila,i sad kad gledam na to sve s jedne vremenske distance,to je zapravo bio njezin hir,iskušavanje dokle može ići,hoće li joj mama udovoljiti,kada,koliko...itd :)

Malo ću se strpiti, pa javiti kako se stvari razvijaju. Čini se i meni da imamo pravog hirovitog dvogodišnjaka...

aleksandra,normalno je da ste malo zabrinuti,i ja bi bila na vašem mjestu ali vjerojatnost damu vi trebate je najprije rješenje dileme.i savjetujem da na neki način ipak provjerite tetu kakva je s njim otkad je nastupila promjena :)