Printable View
Moje četverogodišnjak ima problem s noćnim mokrenjem. Nakon dugo vremena odlučili smo ipak potražiti pomoć psihologa jer nas pedijatrica uvjerava da problem nije organske prirode. E sad, mene zanima kako naprimjer izgleda jedan razgovor psihologa s djetetom: o čemu razgovaraju, je li roditelj prisutan, je li dovoljan jedan odlazak ili ne i tako to. Ima li tko iskustva baš s ovim problemom?
P. S. Gdje u Zg uopće otići psihologu? Ček ali se dugo na pregled?
Oprosti što ulijećem, zanima me kako je pedijatrica otkrila da problem nije organske prirode? :/
Napravili smo pretragu urina i urinokulturu, pa je zaključila da je sve ok i da je sljedeći korak psiholog.
Ne znam da li je problem u nekontroliranju noćnog mokrenja, ako jest onda samo pretraga urina ne može biti jedini dokaz da je problem psihološke prirode :? .
Ovdje imaš info što se sve od pretraga radi pri traženju uzroka noćne enureze
http://www.poliklinika-helena.hr/hrv...me/minirin.asp
BTW. moja je cura piškila u krevet do 5.g i 4. mj.
Prvo smo je budili svake noći u isto vrijeme i pazili da ne pije poslije 20h.
Neki napredak smo bili postigli, ali problem nije nestao. Nestao je kad sam je naručila na pretrage kod dječjeg nefrologa, doslovno - prestala je piškiti u krevet dan poslije naručivanja. Murphyjev zakon, reklo bi se.
ukucaj u google roda+noćno mokrenje, imaš cijeli topic o tom problemu.
Sve sam ja to već iščitala, no odlučila sam poslušati pedijatricu i otići najprije psihologu jer zapravo mislim da bi naš problem piškenja mogao imati veze s rođenjem seke (jer je otad počelo).
To je druga stvar, moja A. nikad nije bila ni prestala piškiti po noći.
prvo idite u Polikliniku Helena na konzultacije, možda preporuče neke pretrage. tamo su stručni baš za probleme s mokrenjem.
meni je odmah psihiću :/
Mi smo s Rokom bili kod psihologa zbog nekih drugih stvari koje su mene brinule, pa sam spomenula i problem noćnog mokrenja, a psihologica mi je rekla da tek kad se naprave sve pretrage i isključi mogućnost organskog problema da tek tada oni rade obradu. Mi smo bili u Argentinskoj jer nam je to preporučila pedijatrica, tamo prvo roditelji razgovaraju sa psihologom, a onda dijete samo ide kod nje i ona ima neke testove koji oni skupa rade mi smo bili dva puta jer prvi put nije stigla sve odradit s njim. I sad nas je tek tolko naručila na kontrolu zbog mog inzistiranja, jer po njoj nema potrebe.
Napominjem da i kod nas problem noćnog mokrenja nikad nije prestao.
smjesno je kak ljudi zaziru od psihologa (sto nije isto sto i psihijatar)
mi smo isli kod psihologa zbog autizma, isli smo i kod psihijatra
iskustva su svakojaka i cesto nam se dogadjalo da su svoju netalentiranost za bavljanje djecom prebacivali na dijete. kod djecijeg psihologa nam se prvi i jedini put dogodilo da nije htio ostati sam bez mene na testiranju (zena je imala frizuru ko strasilo, imala je oko vrata lanac sa privjeskom sa metalnim kalunom od 15 cm koj je izgledao ko da je iz horora). rezultati testiranja su bili u skladu sa njenom pojavom, on se zatvorio i nije suradjivao ona je to prebacila u oblik da su rezultati testa losiji nego rezultsti koje je imao godinu dana ranije kod dobre psihologice
navodno u centru za dijagnostiku na borongaju postoji dobra psihologica ali nisam sigurna da li primaju i NT djecu (normalne)
trebas nekim cudom natrcat na psihologa koj ce otvorit to sto malog tisti (premda pretpostavljas i sama)
Roditelj je obavezno prisutan, čak je u redu i ako se napravi prvi razgovor bez djeteta, gdje se objasni o cemu se radi, koliko je cesto i sl. Jedan odlazak najcesce nije dovoljan, to je dosta da odete i dobijete savjet, ali za rad na problemu nije dosta. Obicno se napravi neki plan, sto trebate doma raditi, kako se ponasati kad se popiski, kad se ne popiski, pratiti kakva je situacija kad se popiski i sl., a nakon toga se prati kako ide i po potrebi modificira. Moguc je i rad s djetetom ili obitelji, ali je to rjedje-kad se tijekom pregleda zakljuci kako je neki dublji uzrok.Citiraj:
sandy-l prvotno napisa
Gdje: Klaićeva bolnica, Klinika za psiholosku medicinu na Rebru te druge gdje je mozda u nekom tretmanu (tipa Suvag ili Goljak) ili privatno. To je ono što meni pada na pamet ali vjerojatno ima toga još (neki domovi zdravlja?). I da, naravno, psiholog u vasem DV.
BTW- za dijete (posebno decka) od 4 godine nocno mokrenje nije bas previse cudno, to je jos u okvirima tolerancije (ne znam koliko je cesto, ne bi bas trebalo biti svaki dan). Ako je u obitelji bilo jos dugopishkecih (mama, tata ili njihovi) onda je jos i cesce.
Ups, tek sam sad ovo vidjela, onda obavezno odite. Ne mora biti neki velik problem, mnoga djeca odu u regresiju kad vide da bebe to rade i dobijaju usput puno paznje. Onda i sami dobiju ekstra paznju (jer je to "problem") pa to pomaze da se pishkenje nastavi.Citiraj:
sandy-l prvotno napisa
Na nivou savjeta za prvu ruku -puno ekstra paznje neovisno o pishkenju, neki dio (djelic) dana samo za njega od strane mame i tate (ne u isto vrijeme), razviti neki vas zajednicki ritual-samo za njega te maksimalno smanjiti dozivljaj oko samog pishkenja.
Ako je dijete prestalo s noćnim mokrenjem pa ponovo počelo nakon rođenja seke - ne treba biti Einstein da se zaključi u čemu je stvar. Osobno, ne bih išla u potragu za organskim uzrokom, jer da je postojao ne bi bilo faze bez mokrenja, a ne bih ni dijete u toj dobi izravno izložila dječjem psihologu, kao stranoj odrasloj osobi, nego bih ja razgovarala s psihologom, ako bih se odlučila za tu vrstu pomoći. Potpisujem savjete za nastojanje posvećivanja što više vremena djetetu, a uz to bih jednostavno djetetu vratila noćnu pelenu i ponovo s povjerenjem čekala da bude spremno da je maknemo. :*
zaboravih još nešto po meni važno... sandy-l, preispitaj i svoje osjećaje za dijete, kako točno i koliko su se promijenili kad si rodila drugo dijete? Neminovno je da ne bude više isto, i to starijem djetetu ne može biti svejedno... Možda i samu sebe trebaš poticati na "obnavljanje" ranije veze sa starijim djetetom, npr. kroz što više fizičkih dodira... Isto tako, treba podsjetiti i ostale članove obitelji da je starije dijete još uvijek malo dijete.
moja sestra je piškila u krevet,dobro ne svaku noć,ali imala je nezgode,do 14-15 godine.mučili su je na raznorazne načine,maltretirali je i fizički(tipa kateteri i druge agresivne pretrage) i psihički (mislim,moji starci su to u najboljoj namjeri radili,slušajući stručnjake).i niš.nije bolesna,nema deformacija,nema psihičkih problema...kad je ušla u pubertet nestalo je samo od sebe.čitala sam jednom da ima djece koja imaju nešto xyz u mozgu što im previše zblokira u snu npr. signal tijela da im se piški pa se ne mogu probuditi,i b) da neka djeca sa blažim oštećenjima mozga koja se često niti ne otkriju jer nema nikakvih drugih simptoma mogu imati ajmo to nazvati hipotoniju mjehura u snu,kao da im se preopuste mišići pa tako i oni koji zadržavaju urin (ali to je za one koje nikada nisu bili suhi po noći)
a vidi ovo
"Ukoliko dijete nikad nije uspostavilo kontrolu mokrenja riječ je o primarnoj enurezi, dok je sekundarna enureza poremećaj koji se javlja nakon što je kontrola postojala najmanje šest mjeseci i najčešće je uzrokovana psihičkim stresom kao što su smrt u obitelji, rastava braka roditelja, rođenje brata ili sestre, promjena škole, boravak u bolnici. U tom se slučaju javlja tzv. privremena regresija – dijete se vraća u raniju razvojnu fazu. Enureza može biti idiopatska i simptomatska. Idiopatska enureza povezana je s obiteljskom(nasljednom) predispozicijom, dok je simptomatska enureza posljedica urogenitalnih , metaboličkih , endokrinih i drugih bolesti."
vjerojatno je mini regresija.
meni je ovo, npr. jako upitno. Ja znam da bi moj klinac s cetiri godine bio jako povrijeđen vraćanjem pelene, em se lose osjeca jer se popiski (neminovno, bez obzira koliko nase reakcije bile blage) em ga mi jos "kaznjavamo" (jom dozivljaj) vraćanjem pelene.Citiraj:
a uz to bih jednostavno djetetu vratila noćnu pelenu i ponovo s povjerenjem čekala da bude spremno da je maknemo.
jom dozivljaj = moj dozivljaj :)
od frendice sin ima 4,5g i piški noću u krevet povremeno. dijete je rastavljenih roditelja,sa sad već novim tatom i sekom/bracom na putu,biološkim ocem koji vrlo malo i rijetko pita za njega.(i već 2g ne žive zajedno)
povremeno znači da 2-3 dana piški noću u krevet(jednom) pa onda nekoliko dana,tjedan-dva ne,pa onda opet,pa onda par tjedana ne i tako.
ružno je to reći no čini se da on to čini iz čistog privlačenja pažnje i djeluje pritom dosta pakosno.zaista je ružno to reći ali nema druge riječi.kako znam-i ja ga povremeno čuvam.
kako to izgleda-npr.probudi se jer mora na wc(dakle probudi ga potreba ali ne želi se ustati).međutim neće ustati(ja promatrala) već leži i trpi i recimo pjeva ili se igra pokrivačem,medom s kojim spava i sl.dok se ne pomokri-ili se samo vtri i okreće i prevrće.onda će ili plakati,cviliti ,stenjati i zavijati ko da ga kolju ili će sve glasnije pjevati i dozivati mamu ili koga god.
kolegica je svašta probala-na odgovor kaže da mu se ne da ustati ili da ne zna zašto.žaljenje pokazuje ako ona negativno reagira,ako ne,ne pokazuje žaljenje.
bit je dakle u pažnji majke ili osobe koja ga pazi-inače,od rođenja dijete koje puno pažnje traži svim mogućim sredstvima(majka bila sa njim doma uredno,išao u vrtić od 18mj,do tad čuvala mama).i sada često(već 4mj) sam s mamom doma jer žena čuva trudnoću."novi" tata isto daje pažnju ,igraju se i sl.
apsolutno je nemoguće davati mu više pažnje osim da cijeli dan sjedi i u njega gleda.
što učiniti?
moj sin ce krajem januara napuniti 4 godine i jos uvek koristimo nocnu pelenu. on nikad nije ni prestajao je imati.
obratila sam se e mailom Poliklinici Helena i evo kopiram vam prepisku:
Postovani,
na roditeljskom forumu Roda pronasla sam link ka vasem websajtu i odlucila da vam se javim povodom situacije/problema sa kojim se suocavam
naime, majka sam djecaka koji ce u Jan 2010 napuniti 4 godine.
dnevne pelene smo izbacili iz uptrebe sa njegovih 2.5 godine bez ikakvih problema. jednostavno u tom trenutku je bio spreman i psihicki i fizicki na taj korak i "nezgode" su se desavale izuzetno rijetko.
medjutim, nocna pelena je obavezna i dan danas. koliko sam uspela primjetiti, jos ni jedna noc nije prosla a da je pelena ostala suva.
pokusali smo sa odvikavanjem, tako da bih ga ja ponela da mokri oko ponoci kad ja idem na spavanje, ali bi se on do jutra ipak bar jednom upiskio ako ne i 2 puta.
do sada nije bilo urinarnih infekcija niti bilo kakvih problema vezanim za urinarni trakt.
da li je sada vrijeme da zapocnemo neke pretrage? koje bi to pretrage trebale biti?
molim vas za savjet.
srdacan pozdrav,
odgovor :
Poštovana,
nakon što Vaš sinčić napuni 4 godine treba učiniti urin, urinokulturu i UZV bubrega i mjehura. Ako je sve u redu sa terapijom se može čekati do 5 godine.
pozdrav
prof. Cvitković
nadam se da ovo nekom moze pomoci.
Mislila sam upravo suprotno - ni slučajno ne dijete kažnjavati vraćanjem pelene. Radi se o tome da je dijete koje je u regresiji, zapravo "željno" pelene, kao što se neki vrate tepanju, dudi i sl., tako da čak kad dijete dobije "svoju" pelenu ta pelena zna ostati suha, iako je neposredno prije nje krevet bio mokar... Prema tome, nisam za to da se vraća djetetu pelena ako ono to odbija, nego (mislim da) dijete u regresiji to neće odbiti, ono privremeno uopće nije ponosno na svoja "dostignuća", nego ga ona plaše. S druge strane, dijete može imati i podvojene osjećaje u vezi svog odrastanja i treba se nastojati tome prilagoditi.Citiraj:
Bubica prvotno napisa