Mogu li se snaha i svekrva slagati?

Dakle, zanima me vasa misljenja i iskustva.
Ja mislim da ta "veza" donekle i moze gurat ako ne zive pod istim krovom. Moze svekrva biti neznam koliko dobra osoba, ali to je ipak svekrva (ili ti, kako moja frendica kaze svekriva :mrgreen: ). Evo npr. moja, stvarno je super zena, uvijek ce pomoci, dobra je i sve! Ne zivimo zajedno, ali svako toliko dodje kod nas tu u Austriju pa ostane tjedan-dva. Sve bude ok, ali jednostavno nas dvije smo kao prvo razlicite generacije, pa razliciti karakteri, te je svaka naucila radit nesto na svoj nacin, sto mozda ovoj drugoj smeta, tako da na kraju mora doci do malo konflikata. Ista je stvar i kad sam sa svojom mamom, no to je ipak moja mama, i njoj mogu reci sto mislim bez da se ona naljuti, a cak i da se posvadjamo malo brzo se odljutimo. No sa svekrvom je drukcije, jer ipak je to starija zena, majka covjeka kojeg volis, i iz postovanja sve te sitnice trpis i trpis, dok na kraju ne puknes. Ovako se jos i mogu kontrolirat, no dok sam bila trudna, od svih onih hormona pucala sam svaki dan.
Zanima me kakva je situacija kod vas, i ima li tko kakav dobar savjet kako izdrzat u jednoj takvoj zajdenici?

ja sa svekrvom živim kuća do kuće, a prije i pod istim krovom, u miru i slozi kakav nemam ni s majkom ni sa sestrom koje žive dalje od mene

i dan danas, a poznajemo se oko osam ili devet godina, mi je draga, ponekad se zagrlimo, smijemo se, bockamo, ali nikada baš nikada nije bilo između nas nikakve trzavice

i sigurna sam da je to zato što se ona jako potrudila, a ja sam njezin trud prihvatila :)

dakle, može

Citiraj:

---

Mellyca prvotno napisa

. Sve bude ok, ali jednostavno nas dvije smo kao prvo razlicite generacije, pa razliciti karakteri, te je svaka naucila radit nesto na svoj nacin, sto mozda ovoj drugoj smeta, tako da na kraju mora doci do malo konflikata. Ista je stvar i kad sam sa svojom mamom, no to je ipak moja mama, i njoj mogu reci sto mislim bez da se ona naljuti, a cak i da se posvadjamo malo brzo se odljutimo. No sa svekrvom je drukcije, jer ipak je to starija zena, majka covjeka kojeg volis, i iz postovanja sve te sitnice trpis i trpis, dok na kraju ne puknes. Ovako se jos i mogu kontrolirat, no dok sam bila trudna, od svih onih hormona pucala sam svaki dan.
?

---

ovo mi je potpuno strano, ja se bas naprotiv stalno s mamom nesto raspravljam, ona kaze da mi ne smije nista reci jer ne slusam, ja njoj nis ni ne govorim jer znam da nema smisla, pa opet stalno nesto :mrgreen:

sa svekrvom nemam neku proslost, ja njoj kazem sto mi smeta, ili kazemm mm-u da joj kaze :mrgreen: , i stvarno nemamo nekih problema. a i ne vidamo se precesto tak da nemamo ni kad. al i kad se vidimo ona uvjek pita kako da napravi ovo ili ono da mi odgovara

E, čekala sam ovu temu 8)
Živimo stan do stana svaki ima 40m2 -stan, kad se zovemo na kavu kucamo po zidu, slažemo se. ALI, treba sa obje strane puno kompromisa, živaca i strpljenja. Obje bismo htjele biti šefice takve smo al ona je starija iskusnija pa joj popustim, a ja mlađa pa ona meni popusti. MM me birao, ali smo nas dvije slična karaktera a opet zbog godina različite tu se i mijenjaju mišljenja a zato postoje trzavice nakon kojih si priznamo da nismo ipak trebale tako reagirati. MM je sin jedinac i ta ljubav je jača nego kod mene i mog brata i naših roditelja. Sad znam po Lari što znači ljubav prema jedinom djetetu i da nije bilo moje svekrve koja mi je puno pomogla oko bebe jer su moji daleko, kad mi je mama došla na 10 dana u babinje nije znala kako bi sa bebom jer je zaboravila a ja i svekrva smo sve same skužile jednostavno. Svaki dan skuha, kad ona ne može kaže mi pa ja skuham za nas petero, posvađamo se, al se slažemo, a bome čula sam i vidjela svojim očima koje se ne trpe pa čak i tuku.
Kod nas, mi se dvije slažemo ne pod mus nego jer imamo samo jadna drugu i moramo živjeti zajedno :love:
Jednom kad je nebude plakat ću ko za materom

Moja je OK, ne bih mogla živjeti s njom u nekim normalnim okolnostima (sad smo pak kod njih jer čuvam trudnoču ovdje u ZG i ona me pazi - super joj ide). Slažemo se ali smo stvarno drugačije, ja sam dosta usporena, smirena, sve mi je easy going, kad kuham dam si par sati da to bude baš fino, kad čistim pustim muziku, pjevušim, popodnevnu kafu meračim...a moja sveki je hektična, nervozna, nema mira 5 minuta, za nju je odmor peglanje, i svaki dan mora laštit parkete, brisat pračinu, radi 5 poslova, ma ono, brinem se za nju jer vidim da joj to nikako ne čini dobro, ali ne može si pomoći!

Anyway, draga je i dobro se slažemo, puuuuuuuno pričamo, ali svejedno mi je draža kad se rjeđe viđamo.

prije MM bila sam u jednoj dugoj vezi 7 godina i sa majkom mog tadašnjeg dečka sam se slagala ma nevjerojatno dobro. imale smo jako lijep odnos, voljela sam ju kao majku koju sam rano izgubila ali eto njezin sin i ja jednostavno nismo bili jedan za drugo i ta veza je pukla. danas sam u braku sa divnim čovjekom no sa njegovom majkom nemam nikakav odnos. jako je egoistična i teška osoba koja si u sve daje pravo umiješati pogotovo kada je riječ od dojenju(nije dojila) a tu ima savjete-boli glava. baš se i ne viđamo, meni odgovara ali mi je čudno da svog unuka niti jednom nije uzela i npr.prošetala se malo s njim po gradu ili nešto slično. ja se još uvijek one prve često sjetim, čestitamo si rođendane i jako žalim za njom. mogu reći da malo i patim što je ova"prava " takva žena.

Predobra je... to joj se može jedino zamjeriti...

Ja u šali komentirala da mi se neda čistit, ona mog muža zove slijedeći dan i kaže mu da me nježno upita jel želim da mi dođe doma počistiti... :lol: (pukla sam od smijeha)

I, naravno, ja sam uvijek u pravu! Moj muž i ostali nikad.... :lol:

Uopće ne znam koje su to strašne svekrve o kojima se priča... nedavno sam bila kod nesuđene, stvarno se dugo nismo vidjele i žena je zapamtila točno kakvu pijem... baš me šokiralo... i zna mi poslati pitu koju volim... :mrgreen:

Možda sam ja pravo :heart: pa me sve svekrve vole... :/

Zapravo znam kakve su strašne svekrve-upravo one kakva ću ja biti... za mog sina sigurno ne postoji dovoljno dobra žena... :lol:

Citiraj:

---

Mellyca prvotno napisa

Dakle, zanima me vasa misljenja i iskustva.
Ja mislim da ta "veza" donekle i moze gurat ako ne zive pod istim krovom. Moze svekrva biti neznam koliko dobra osoba, ali to je ipak svekrva (ili ti, kako moja frendica kaze svekriva :mrgreen: ). Evo npr. moja, stvarno je super zena, uvijek ce pomoci, dobra je i sve! Ne zivimo zajedno, ali svako toliko dodje kod nas tu u Austriju pa ostane tjedan-dva. Sve bude ok, ali jednostavno nas dvije smo kao prvo razlicite generacije, pa razliciti karakteri, te je svaka naucila radit nesto na svoj nacin, sto mozda ovoj drugoj smeta, tako da na kraju mora doci do malo konflikata. Ista je stvar i kad sam sa svojom mamom, no to je ipak moja mama, i njoj mogu reci sto mislim bez da se ona naljuti, a cak i da se posvadjamo malo brzo se odljutimo. No sa svekrvom je drukcije, jer ipak je to starija zena, majka covjeka kojeg volis, i iz postovanja sve te sitnice trpis i trpis, dok na kraju ne puknes. Ovako se jos i mogu kontrolirat, no dok sam bila trudna, od svih onih hormona pucala sam svaki dan.
Zanima me kakva je situacija kod vas, i ima li tko kakav dobar savjet kako izdrzat u jednoj takvoj zajdenici?

---

mantraj "ona je majka mog ljubljenog i baka mog djeteta" "ona je starija žena" i najvažnija mantra "još samo X dana i odlazi svojoj kući" :)

Ja svoju sveki volim više od mame, a ona meni kaže da sam joj bolja od njene vlastite djece :mrgreen:

Ljubav nije pukla ni kad smo u dva navrata dugo živjele pod istim krovom, njenim krovom i kao u punokrvnom bliskom odnosu znamo se mi i zakačit i nadurit jedna na drugu, ali važno je da se uvijek zagrljajem pomirimo i ispričamo jedna drugoj ak smo u afektu pretjerale. Silno je volim, jako mi je puno pomogla u životu i ja njoj i ne bi je mijenjala ni za jednu drugu. Moja sveki rulez :heart:

Aha, tražila si savjet kako živjeti u zajednici. Pa, kompromis je majka svih bitaka 8)
Nekad popusti, pregrizi, ali kad di je do nečeg stvarno stalo ne popuštaj već argumentirano drži položaj. Dakako, ista taktika se traži i od druge strane, pa miroljubiv suživot nije jednostavan ako ga samo jedna strana prakticira. Zato ti želim uz puno takta i mudrosti i puno sreće :love:

Ja sa svekrvom živim u istoj kući, dva odvojena stana, ona sprema ručkove radnim danima pa ručamo svi zajedno. Nas dvije se sasvim lijepo slažemo. Nije to sad neka beskrajna ljubav, ali jeste međusobno poštovanje i uvažavanje sa određenom dozom simpatije :mrgreen:

:mrgreen: zahvaljujući činjenici što ne živimo zajedno jako se poštujemo i volimo..
Viđamo se jedan puta tjedno na 15 min. malo popričamo i to je to..
Nikada se do sad nisu mješali u naše odluke i naš život - to me je oduševilo kod njih.. (za razliku od mojih)..

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

mantraj "ona je majka mog ljubljenog i baka mog djeteta" "ona je starija žena" i najvažnija mantra "još samo X dana i odlazi svojoj kući" :)

---

Sve to stoji, samo kod nas je malo specificna situacija. Moja sveki je u zadnjih nekoliko godina pocela jako zaboravljati, tako da je onda komunikacija s njom malo otezana. Radi se o svakodnevnim stvarima i sitnicama. Jedno vrijeme to toleriram, budem jako strpljiva, ponavljam jednu te istu stvar smireno nekoliko puta, slusam njene iste price nekoliko puta, ali nakon nekog vremena jednostavno izgubim strpljenje. Nije da se ja s njim svadjam, nego se zatvorim, nervozna sam, a inace nisam takva. I onda jedva cekam da ja, muz i malecka ostanemo ponovno sami i da imamo svoj mir. Najvise se bojim da ce ako stanje postane jos gore morati stalno biti s nama ( i njegove sestre bi rado preuzele brigu o njoj, ali one su u Italiji, a ona ne zeli tamo), jer cu onda ludit. Ponekad mrzim samu sebe sto razmisljam tako sebicno, jer nam je jako puno pomogla, i jos uvijek nam pomaze. Mozda kad do toga dodje cu se jednostavno pomiriti sa situacijom i prihvatit ju kakva je. Inace, da situacija nije takva, bilo bi jako ugodno s njom, cak mogu reci sveki za pozeljeti .

No, u svakom slucaju, drago mi je da je toliko puno dobrih svekrva ;) . Bila sam uvjerena da su takve rijetke, posto se ni moja mama nije slagala sa tatinom mamo (toliko da su se morali odseliti od njih), i jos puno frendica i poznanica imam koje nisu bas u dobrim odnosima. Ljepo je cuti da ipak nije sve tako crno. TKo zna, mozda dobijem sina, pa i ja jednog dana budem nekome svekrva, i to dobra :saint: , nadam se

Ja sa svojom skroz službeno. Niti pijemo kavu zajedno, niti pričamo o nekim stvarima koje su intimnije od tv programa..meni je ta žena i dalje jedna velika misterija. Jer nikako da shvatim jeli baš zapravo smanjene inteligencije ili se pravi glupa. Ona živi kat ispod nas i evo npr, mojoj curi je rođendan za dva dana. A ova mene pita koliko će mi kćer imati godina. I tako svaki rođendan od svakog od djece. A to je samo dio nebuloza. Inače ona je žena koja nije nimalo zločesta nego strašno primitivna, dosadna i ograničena. I ako joj pružiš iti malo osjećaja da ste na neki način bliske, ona će od idućeg dana okrenuti čitavu ploču i zabiti nos u sve u što se da. Zbog te žene sam imala velikih problema u braku i da nisam bila jaka sve bi otišlo kvragu. Tako da je moj odgovor-super smo ali na daljinu (emotivnu i svakakvu)

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Ja sa svekrvom živim u istoj kući, dva odvojena stana, ona sprema ručkove radnim danima pa ručamo svi zajedno. Nas dvije se sasvim lijepo slažemo. Nije to sad neka beskrajna ljubav, ali jeste međusobno poštovanje i uvažavanje sa određenom dozom simpatije :mrgreen:

---

isto tako i mu, samo šta moja kuha za sve vikendom, a preko tjedna smo odvojena kuhinja....

ovo podebljano je najvažnije i mora postojati s obje strane, ako ne onda teško da će funkcionirati bilo da živite zajedno ili se vidite par put godišnje/mjesečno.... :/

topic zaključavam, jer je prebanalan.

Topici o tračkanju, ventiliranju zbog svekrva i sl... nisu dobro došli.


Na izazovima roditeljstva postoje mnogi topici o suživotu sa svojim / muževim roditeljima, i sl.