A što kad navrše godinu dana?
Zadnjih nekoliko dana vrlo intenzivno razbijam glavu razmišljajući kako će to ići kad mi curica navrši godinu dana :cry:
Sada smo 24 sata zajedno, ne mogu ni zamisliti da sam 8-9 sati odvojena od nje. Čak i kad odem u dućan na sat-dva brže bolje žurim doma pitajući se kako mi je malecka. A kad spava par sati u komadu, idem provjeravati da li diše, uz to mi već neopisivo nedostaje njeno malo tijelo u zagrljaju, njene male ručice (popularno zvane "zvjezdice", jer uvijek drži onako raširene prstiće kojima hvata sve do čega može doći :mrgreen:), nedostaje mi i maženje kada sjedi poluležeći na meni i igra se nekom igračkicom, a ja ju mazim po kosici... :saint:
Polako počinjem shvaćati feeling kojeg mi opisuje muž, kada kaže da cijeli dan na poslu misli na nju i ide par puta tokom radnog vremena gledati njene slikice :) i kako se žuri s posla kući da ju što prije vidi... i onda samo baci jaknu, skine cipele, opere ruke i odmah ju uzima u zagrljaj :)
Onda me dalje muči kako ćemo s njenom hranom? Zasad samo dojimo i počeli smo s dohranom prije mjesec dana, ali to je i dalje par malih žličica, dakle količina od otprilike 1-2 velike jušne žlice. Pitam se da li će ona u idućih 5 mjeseci uspjeti imati dovoljno obroka da može izdržati 8 sati bez dojenja? :?
Uopće ne znam što da mislim o svemu tome, ali već sad me hvata panika kad pomislim na sve to... :( Hajde olakotna okolnost je što neće morati ići u jaslice, jer se baka-deda servis ponudio da će ju čuvati i prije nego je uopće bila u planu :lol: tako da mi je samo u tom kontekstu lakše.
Uopće ne znam što mi je danas, prvo sam plakala čitajući priču koju je napisala iirraarraa, pa me onda još ova razmišljanja totalno dotuku...
Hajde mame koje ste se osjećale slično, napišite mi please svoja iskustva da se malo utješim i da ne razbijam noću glavu s ovakvim razmišljanjima... I na kraju konstatiram da koliko god je AP prekrasan :heart:, toliko s druge strane odvajanje zbog početka posla bude još teže... :cry:
Re: A što kad navrše godinu dana?
Citiraj:
Nia_Zg prvotno napisa
Sada smo 24 sata zajedno, ne mogu ni zamisliti da sam 8-9 sati odvojena od nje. Čak i kad odem u dućan na sat-dva brže bolje žurim doma pitajući se kako mi je malecka. A kad spava par sati u komadu, idem provjeravati da li diše, uz to mi već neopisivo nedostaje njeno malo tijelo u zagrljaju
Isto tako, samo što ja moram nazad na posao kada moj sin navrši 6 mjeseci... :cry: I pri pomisli na to, srce se steže... Zato nastojim ne razmišljati previše o tome kako će nam biti. Preživjet ćemo nekako maleni i ja, kao i toliki drugi prije nas...
Nastojim uživati u svakom danu i trenutku koji provodimo zajedno. I ne dam da mi naše preostale zajedničke dane optereti osjećaj tuge zbog skorog razdvajanja.
Re: A što kad navrše godinu dana?
Citiraj:
Superman prvotno napisa
I ne dam da mi naše preostale zajedničke dane optereti osjećaj tuge zbog skorog razdvajanja.
X