Moj je josip isključivo dojeno dijete.Dva puta sam mu dala da proba kašicu ali to ne računam.Nikad nisam imala nekih problema i poteškoća u dojenju osim vlastite nesigurnosti u to da li dovoljno posisa,je li mliko dovoljno kvalitetno i hranjivo,ima li ga količinski dovoljno.Nikad prije nisam razmišljala kako je to super već mi je to bilo nešto normalno,prirodno.Međutim sad kako se bliži vrijeme davanja dohrane i upoznavanja novih okusa to mi je sve teže prihvatiti to da će jednog dana prestati sisati.Sad ga sve više promatram dok doji,uživam u smirenosti njegovog lišca dok uzima dio mene.Najdraže mi je kad se s onako malim tijelom skupi uz mene i zijeva tražeći siku.Tada ga uživam milovati po glavici,po leđima i gledati ga kako polako tone u san.
