Opet na koljenima na podu
Klecim na podu u svojoj sobi. Radjam. Ponoc je nedavno prosla, u sobi je skoro potpuni mrak. Uzivam u osjecaju slobode koji me obuzima. Sama sam u stanu, osim mog dvogodisnjeg sina koji spava u susjednoj sobi. Mogu raditi sto god zelim. Nitko mi ne govori kako da se ponasam, koji polozaj da zauzmem... nitko me ne pregledava i ne pozuruje, ne treba mi elektronski monitoring jer izmedju trudova osjecam svoje dijete kako se mice (sad kad sam popila jos malo vode prestala je stucati). Do maloprije lezala sam na boku kako bih sto vise usporila porod i osjecala sam kako se cervix svakim trudom sve vise otvara. Vise nisam mogla biti mirna i uspravila sam se. S pocetkom truda naslanjam se tijelom na krevet jer tako smanjujem pritisak prema dolje, ali osjecam potrebu za time da uspravim gornji dio tijela dok i dalje klecim na koljenima. Potpuno opustam misice i osjecam kako se vodenjak utiskuje kroz cervix. Zanima me sto ce se dogoditi ako probam malo tiskati. Uzimam jedan rucnik s kreveta i pritiscem si ga na rodnicu jer mi je tako ugodnije. U iducem trudu puca mi vodenjak i plodna voda pocinje mi lagano curiti niz noge. Tek tada shvacam da se nisam skinula i da radjam u haljini i gacicama. Mislim si, kakav je to prirodan porod u crvenoj haljini, pa u kratkoj pauzi izmedju trudova skidam mokre stvari sa sebe (carape sam ostavila, nije bilo vremena za detalje). Izmedju trudova ostavljam rucnik ispod sebe i lagano sjedam na njega da se odmorim.
Tada u stan ulaze MM i primalja koja dolazi do mene, grli me i pozdravlja. MM se ne priblizava, samo iz daleka pita da li je sve ok. Primalja raspakirava stvari i pita kako sam. Kazem joj da sam dobro, da mi je upravo puknuo vodenjak i da tiskam. Nije me dobro cula, pa pita da li imam osjecaj da bih trebala tiskati. Moj je odgovor: „Ne draga, nemam osjecaj nego vec tiskam i drzim glavicu u ruci“. Tek me tad ozbiljno shvatila, pogledala mi izmedju nogu i odmah preuzela pridrzavanje glavice. Tako sam se ponovno s obje ruke oslonila na krevet i pocela ozbiljno tiskati. Osjecala sam malenu glavicu kako bezbolno izlazi i vraca se kroz porodjajni kanal i mislim da je primalja u tom trenutku pokupila malo izmeta koji je isto izlazio. Bilo mi je drago sto je tu jer je nekako nenametljivo ostavljala dojam da zna sto radi i osjecala sam da zna kako mi je. Ipak, nisam se mogla suzdrzati da joj ne proturjecim kad je rekla da cu imati osjecaj pecenja. Morala sam joj reci da je osjecaj odlican. Kako sam tiskala, tako je minijaturna glavica izasla potpuno van, a za njom u istom trudu i cijelo tijelo moje predivne kceri. Nisam se stigla ni okrenuti, a Tena je vec urlala iz sve snage. Cim sam prekoracila pupkovinu i ponovno kleknula na madrac, uzela sam ju iz primaljinih ruku. Bila je tako savrsena, malena, vlazna, topla, s malo bijelog verniksa na ledjima. Pozdravila sam je, poljubila i stavila ju na dlan, s trbuhom okrenutim prema dolje. MM je dosao do nas, divio nam se i nesto govorio o sedmero djece koje cemo imati, kad mi vec radjanje ide tak super. Ja sam slusala kako moja mama na katu ispod otvara balkonska vrata. S olaksanjem sam zakljucila da je cula plac svoje unuke i da se vise ne brine kako smo. Primalja je izvadila set za aspiraciju disnih puteva, ali ja sam smatrala da nije potrebno aspirirati. Primalja se slozila sa mnom jer je Tena uspjesno kasljala i kihala, a kako je bila okrenuta prema dolje, tekucine su se iscjedile iz njenih usta i nosa. MM mi je iza ledja stavio jastuke na koje sam se naslonila, Tenu sam si stavila na prsa i zajedno su nas pokrili crvenim rucnicima i mojom najdrazom dekicom. Primalja se bavila vadjenjem krvi iz pupkovine, MM je skakutao oko nas, a Tena i ja smo uzivale u prvim zajednickim minutama. Posteljica se bila odmah odvojila, ali ja nisam htjela prekidati bondanje i prvo dojenje da bih je istisnula. Tek kada sam sama osjetila zelju za time, dala sam primalji da pridrzi Tenu a ja sam ponovno kleknula i istisnula posteljicu. MM je prerezao pupcanu vrpcu, a primalja je pregledala posteljicu. Tena i ja dotle smo se sklupcale jedna pored druge.
MM je pozvao moju mamu i ona je dosla vidjeti nas. Iduca dva sata ugodno smo se razgovarali i obavljali sve potrebno. Primalja je izvagala i izmjerila Tenu (4840g, 51cm, 36cm), dala mi homeopatiju protiv krvarenja koje je bilo poprilicno obilno, zajedno s MMom ispunila formulare potrebne za spremanje maticnih stanica. Ja sam se otusirala i prebacila u cisti krevet, a moja mama je za to vrijeme pricuvala i obukla svoju unuku. Njih dvije su brzo nestale, mi smo otisli spavati, a i Nikola nam se uskoro pridruzio na svom uobicajenom mjestu u sredini kreveta. Tena, Nikola i MM su mirno spavali do jutra, a ja sam ih dugo ostala gledati uzivajuci u omiljenom prizoru pracenom laganim zvukom poznate zagrebacke kise...
Ako netko u cudu pita kak to da sam rodila doma, moja baka obicno kaze: „Pa kaj, ja sam svog sina rodila u svom slafcimeru u istoj ovoj kuci“.
Jedina je razlika u tome sto su njoj doma dosli i poznati zagrebacki lijecnik i primalja, a mi se, sezdeset godina kasnije, moramo na razne nacine snalaziti da bi si osigurali kakvu-takvu skrb na kucnom porodu...
Re: Opet na koljenima na podu
Citiraj:
Monchou prvotno napisa
Tek tada shvacam da se nisam skinula i da radjam u haljini i gacicama.
:lol:
cestitam ti od srca, prekrasna prica, prekrasan porod :love:
