KATASTROFA... sa sretan kraj
Bila sam 8,5 mj trudna, druga trudnoća, sve u redu... naš stan/kuča stoji na drugi i pol kat tako da se moraš penjat 3 etaže skale da dođeš do gore (neki 5 metra). bilo je navećer i taman sam krenila prema dole po nešto i odma na drugu skalu se skliznila i ošla sa strane, jer nismo još ugradili rukohvat. kako sam padala dole nekako sam se uhvatila i visila milisekunde sa druge etaže prije nego što sam skroz pala dole.
Da je bila šupljina i da sam pala ravno dole, sigurno bi bila mrtva ili zauvijek paralizirana. No, te etaže su u istoj liniji tako da ako padneš sa strane moraš udrit druge skale prije nego što bi došao na dno.. i tako dok sam padala sam udrila sve dijelove tijela osim (na sreču!) trbuh i lice.
Čim sam osjetila pod ispod sebe, nisam se uopće mogla micat, a drob se skroz smekšao i samo sam gledala kako se skuplja lokva krvi i prozirne tekučine ispod mene.. pa sam mislila na najgore :( Nisam mogla ništa osjetit između noge (pala sam baš na guzicu) osim jaku, neopisivu bol. Došla hitna za 7 min i brzo na ginekološki odjel.
Uglavnom, nakon 3 sata rendgena i pregledavanja i UZV-a, beba je vađena putem carskog reza a mene su operirali još 2 sata nakon toga. Imala sam puknut stidnu kost, punte po ruci, ogrebotine i rane na skoro svaki dio tijela, i po tisuču (barem se meni tako činilo) punata 'dole' na intimne dijelove zbog hematome i rane (moj muž i doktori su mi rekli da je 'ona' dole bila nateknuta kao dvije velike muške šake!!!).
Nakon operacije, nisam se uopće mogla okrenit u krevetu par dana, a kaman li dignit ili hodat. Ufff, kad se sjetim, slabo mi dođe... Prošlo je više od 2 mj od toga i tek se sada vračam u normalu..
.... al najbitnije, sve je bilo u redu sa mojom curicom!! je, došla je ranije, al hvala bogu za tu maternicu i plodnu vodu što ju je zaštitilo! moj gin mi je rekao da u takav slučaj bi beba trebala umrijet, tako da se mogu 'tuč nogom u guzicu' (kako vi hrvati kažete ;) ) što je beba živa i zdrava.
Još ne osječam pola intimne dijelove dole, al nema veze.. sada mogu hodat normalno i sjedit i sve... a do nazad 3 tjedna nisam mogla ništa od toga. Beba je dobro, ja sam dobro, i samo mogu reć da sam sretna što sam dobro prošlo.. i da nikad nebi tako nešto poželila ikome!
Moj jedini savjet drugim trudnicama bi bio - uvijek hodajte uza zid u trudnoću.. i izbjegavajte skaline bez rukohvata!.. jer nikad ne znaš šta se može dogodit!
