Nasilje u Školama - OŠ Sveta Nedelja

eto malo da se izjadam, vjerovatno je već otvorena tema o nasilju u svim školama no ja sam htjela reći što se desilo u našoj - u školi moje kćeri.
Radi se o 6 raz, učenici jednog razreda su pretukli učenika iz drugog 6 razreda. Koliko sam shvatila tukli su ga po glavi (čini mi se i nogama ali ne znam i nadam se da ne) i sada je dečko doma, imao je strašne glavobolje i masnice po glavi :cry:
inače je dečko Talijan (po meni može biti i ....... što god - nema veze, ali nekak mi se čini da se radi o nacionalnoj netrepeljivosti, čim je drugačiji treba mu valjda pokazat) i meni se srce slama, mogu mislit kako je njemu i njegovim roditeljima, bit će sazvan i sastanak roditelja i ne znam što da kažem, mislim što se ima za reći?
ja smatram da sve ide iz kućnog odgoja i sigurna sam da moje nijedno dijete neće ocjenjivati drugog čovjeka po izgledu, vjeroispovijesti, boji kože ili bolesti - već samo po srcu!
Inače je i moja curica dobila SMS poruku još prošle godine od jedne "prijateljice" gdje ju je nazvala četničkom k..... (točkice su bile i u poruci) - ja nemam riječi - a to joj je poslala na temelju prezimena i pretpostavke da je srpkinja i sad se ne želim niti izjašnjavati jel smo/nismo srbi jer je to totalno nebitno. Poruku sam pokazala i učiteljici koja je bila zahvalna na dokazu jer su se mnogi roditelji (djeca) žalili na tu učenicu a njen tata bi svaki put govorio da to nije istina - sa dokazom je valjda uvidio realnost - mada ne znam da li ima utjecaja jer vjerovatno i on uzgaja "ljubav prema bližnjem".
Ja se pitam što ja mogu učiniti da zaustavim nasilje među djecom? Osim da odgajam svoju da to nije u redu.
Što vi nastavnici predlažete? Mislim da bi cijeli razred i roditelji na sastanku trebali iskazati što mislimo o takvom ponašanju, ne znam.... jako me to rastužilo - to su isto samo djeca a već ih truju mržnjom (i to doma - znači truju ih oni koji bi trebali pokazati ljubav, toleranciju.....).
Nitko nije savršen roditelj ali poticanje djeteta na netrepeljivost prema drugima je ..... za svaku osudu.
Tužna sam i bijesna. Zar je ljepše uzgajat mržnju u srcu?
Ma ne znam - roditelji te djece koja su tukla dečka - vjerovatno će iskaliti bijes na svoju djecu i tak će pokazat da to nije uredu, a kad bude Dnevnik opet budu iskazivali netrepeljivost prema srbima, mslimanima, crncima, bosancima i sve iz početka.
eto izjadala sam se

Joj, grozno mi je tako nešto čitati.
Moja najstarija kćer druge godine kreće u školu i užasno mi je čitati da tako nečeg ima i u mojoj blizini.
Ne znam što reći.
stvarno osjećam nemoć pred time :(
Slažem se da sve kreće od kuće i često se znam i sama uvjetiti kakvih sve roditelja divljaka ima i kako onda uopće kriviti djecu?
Uh, teško...

Mi smo jučer imali roditeljski sastanak na temelju tučnjave... (2. razred oš).

Daklem, ne radi se o nacionalnoj netrpeljivosti, nego eto - mi smo B razred, oni su A - hajdmo ih malo izazivati... Uvijek ista skupina dječaka izaziva svađe i cirkuse. A što se dogodilo na roditeljskom? RODITELJI su stali u obranu svoje djece i napali učiteljice!

I što sad? Ne mogu (i ne želim) micat svoje dijete iz te sredine. Već sam to činila (u vrtiću prebacivala dijete u drugu grupu) ali su ga isti nasilnici dočekali u školi. Moje dijete nije dio priče, a i većina razreda je ok. Učiteljice su također strpljive, čak i prestrpljive, ALI manjina maltretira ostalu djecu koja na taj način dobivaju manje znanja nego bi u nekoj mirnijoj sredini...

Pa zar moje dijete nema pravo na mir? Nema pravo na neometanu nastavu? A ako se to ne zaustavi u ovoj dobi, kasnije se potežu noževi (priču o starijim generacijama čula iz provjerenih izvora) i tome se ne može stati na kraj. I što sad? Da se odselimo? Ne, jer ne želim da mi takve epizode kroje životne odluke. Da promijenimo školu? Ne, jer smo zadovoljni učiteljicama i brojnim drugim stvarima. A kako objasniti roditeljima koji brane svoju bajnu NEODGOJENU I AGRESIVNU djecu i optužuju učitelje (iako se zna da je problem stariji od njihovog upisa u školu)?

Nemam pojma. I teško mi to pada. Rekoh sinu da će se kroz život susretati s takvim osobama koje su bahate i agresivne, nek ih se kloni, a s druge strane u sebi mislim da im time dajemo prostora za još bahatije ponašanje. Ne znam... Rado bih pomogla svom djetetu i ostaloj djeci, ali jednostavno nemam ideja. Probala sam i razgovarati s nekim roditeljima, ali jednostavno ne čuju. Da čuju, takvih bi situacija bilo puno manje.

Meni samo nije jasno kako ljudima nije stalo da NJIHOVA djeca žive sredini koja je tolerantna i ugodna, da mogu naučiti više, da NJIH također nitko ne smeta... A to se može postići samo ako se djecu od malih nogu uči što se smije, a što ne smije, i u školi i DOMA.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Meni samo nije jasno kako ljudima nije stalo da NJIHOVA djeca žive sredini koja je tolerantna i ugodna, da mogu naučiti više, da NJIH također nitko ne smeta... A to se može postići samo ako se djecu od malih nogu uči što se smije, a što ne smije, i u školi i DOMA.

---

pa problem je u tome što nemaju od koga naučiti - djeca rade ono što vide (najviše iz kuće upijaju a dodala bi i filmovi koji nisu prikladni uopće za ljude a kamoli djecu), doma slušaju mržnju, averziju prema svemu što je drugačije (vjera, boja kože, nacionalnost, posao, izbor hrane, izbor sex.orjentacije) i to onda prenose - za sada u školu a poslije ko i roditelji - di stignu. I mene zanima kako će roditeljski sastanak proteći - mislim da ću na neki način izraziti da djeca rade samo ono što i doma uče - pa koga smeta njegov problem. Nema rješenja - pobjeći? Kud? Negdje gdje neće mrziti A razred nego B, negdje gdje neće mrziti Slovence nego Hrvate....
Ja ću svoju djecu i dalje odgajat da nije bitna nacion., boja, vjera, sex..... ništa - samo srce, odgajat ću ih da ne napadnu ali ako zatreba i može (ak ih nema 10 na njega samog) nek se obrane (karate :mrgreen: ).
Nema instant rješenja osim želje da se ljudi probude i da im poraste svijest i da shvate - svi smo isti.
:heart: malom talijanu iz OŠ Sveta Nedelja i njegovim roditeljima

Peterlin, što kažu ti roditelji i na koji način opravdavaju ponašanje svoje djece?
Najčešće je slučaj da se takvi niti ne pojave u školi.

Sve u svemu, mislim da su ta problematična djeca vrlo nesretne osobe kojima nedostaje pažnje i ljubavi pa se, izazivajući incidente, osjećaju moćnima.
To im je način da skrenu pozornost na sebe jer ih, očito, doma ne doživljavaju kao ravnopravne i vrijedne ljude.
Veći je problem što učiniti s roditeljima takve djece i kako ih preodgojiti.

Dilala, ne možeš ti, niti ja, niti bilo koji drugi pojedinac zaustaviti nasilje među djecom. Kao što ne možemo zaustaviti ni nasilje među odraslima. Jedino što možeš učiniti kao pojedinac je zaštiti svoju djecu da netko ne provodi nasilje nad njima i učiti svoju djecu da ne budu nasilna prema drugima.

Što se tiče nacionalne netrpeljivosti među djecom- ta djeca samo imitiraju sredinu iz koje dolaze. Bilo da su im roditelji nacistički nastrojeni ili da se povedu za svojim društvancem i iznenade i vlastite roditelje. Rekla bih da ovima koji se povode za društvom ima pomoći, ali ovome koji odrasta uz npr. oca koji mrzi Srbe, Talijane, Slovence, Rome,....njemu teško tko može pomoći.

I meni stvarno nisu jasne neke stvari niti kamo ide ovo naše društvo! Ja sam išla u osnovnu i srednju školu u doba rata, u gradu koji je strašno bio pogođen ratom i u kojem su ljudi ginuli kao rasada! Ali tu rasnu i vjersku netrpeljivost nisam primjećivala među djecom. Jednostavno je nije bilo. Bilo je i tad nasilja među djecom, ali ne zbog nacije ili vjere...nego zbog cure/dečka/da se ispadne faca,....
Ono što nikad neću zaboraviti je kada sam došla u Zagreb u tim ratnim godinama i igrala se na ulici sa bratićevim društvom. Oni su se igrali rata, govorili meni kako se blago meni jer sam na prvoj liniji, kako bi oni u rat ubijati Srbe...i slične stvari. Bila sam dijete, ali me je to tako rastuživalo! I nisam ih shvaćala. Ja sam samo htjela pobjeći iz onog kaosa, a oni bi išli tamo. Sad kada sam odrasla ih razumijem- nisu proživjeli ni 5% onoga što smo mi tada proživljavali i nisu bili ni svjesni što govore. Njih je vodio TV i priče njihovih roditelja ili vršnjaka. Mene je vodila surova realnost.
I to se opet ponavlja...i često oni koji uopće nemaju razloga mrziti drugu naciju ili vjeru, najviše je mrze. I što je dalje rat, čini mi se da je toga sve više i više. I pitam se kuda ide ovo naše društvo kad su nam i djeca počela mrziti kao i odrasli? Žalosno je sve to...sve me to rastužuje.

pa ja sam nažalost došla iz sredine gdje su se isto mrzili srbi, ali kako sam ja od rođenja patila i nisam shvaćala zašto sam se rodila tu gdje jesam među ljude koje jesam - tako sam i drugačije razmišljala - u doba rata imala sam 16 godina i nikako mi nije bilo jasno zašto toliko mrze srbe - a ne vide pijanu hordu naših gardista koji trče za klinkama po gradu i pucaju bezveze (da ne govorim o gorim stvarima)....
oduvijek sam iskakala po razmišljanju i bila "crna ovca"....
no to je rijetkost - većina djece od roditelja "mrzaća" nastavljaju mržnju, meni su moji oduvijek bili uzor kakva da ne budem.... no to je sad druga i duga priča, nebitna za temu.
imali smo u razredu srpkinju i isto su je gledali poprijeko - pitala sam se zašto, šta je preko noći postala zločinac a do sada je bila svima ok????
Treba ljudima proraditi svijest a to se može samo primjerom. pozitivnim.
Nasilje bilo kakvo opet rađa nasilje. Uvijek.
I nije da ovi kaj se nisu nagledali izbliza rata zato imaju želju za ratom i mržnjom - već zato što ih doma pune time, pa zna se da su "najveći" ratnici oni što se busaju i hvale, a oni šta su zaista nešto vidjeli i doživjeli i borili se - šute.
Pa bila je neka priča iz 2 sv.rata (svjetskog ne svinjskog :lol: ) kako su na suprotnim stranama bojišta uoći Božića ljudi prestali pucati jedni na druge (proradila im je svijest) i krenuli lagano čak i pružit ruku pa kad su zapovjednici to saznali - povukli su dobre dečke i poslali dečke kojima su napričali kako su s druge strane zvijeri koji su silovali, klali i kako ih treba pokositi. I jesu.
Eto to je to.
a svi smo isti. samo neki uzgajaju mržnju i prenose na djecu
:heart:

sve polazi od obitelji.

no škola može i mora reagirati i postoji protokol o nasilju među učenicima.


u mojoj oš nema takvih eksceca, a škola je u RH.

znači može se ,ako se hoće.

a to što neke škole ne mogu, ne žele ili neće .... i za to postoji lijek ;)

tipfeler ekscesa :oops:

maria, a kako je tvoja škola to riješila?
što kaže taj protokol?
ja znam za pedagošku mjeru preseljenja probl. učenika u drugu školu.
jedan takav je lani došao u razred moje kćeri i zaista nije izazivao incidente jer je bio u novoj sredini.
pao je razred pa je sada ponovo u 6.
nastavnici su s njim imali problema i nitko ga nije uspio pridobiti na suradnju.

koga zanima pisat ću na pp i na mejl, ne želim ovdje , iz osobnih razloga.

metode su legalne, propisane u tom protokolu koji je svima dostupan putem weba i svaka ih škola može i mora koristiti ,a to što neće ili ne žele , to je njihova stvar.

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

Peterlin, što kažu ti roditelji i na koji način opravdavaju ponašanje svoje djece?
Najčešće je slučaj da se takvi niti ne pojave u školi.

Sve u svemu, mislim da su ta problematična djeca vrlo nesretne osobe kojima nedostaje pažnje i ljubavi pa se, izazivajući incidente, osjećaju moćnima.
To im je način da skrenu pozornost na sebe jer ih, očito, doma ne doživljavaju kao ravnopravne i vrijedne ljude.
Veći je problem što učiniti s roditeljima takve djece i kako ih preodgojiti.

---

Pa sad... nije bilo puno GOVORA, ali je bilo puno visokih tonova koji su prelazili u galamu i deračinu na roditeljskom! A ako roditelj ne može disciplinirati sebe i sačekati da drugi ravnopravni odrasli nešto kaže (učiteljica ili drugi roditelj, svejedno), kako će odgojiti dijete da bude strpljivo i tolerantno???

Nije rečeno ništa konkretno, od galame nisam uspjela puno razabrati. Dali su pravu i točnu sliku izvora dječjeg ponašanja. :(

Prigovaralo se na opseg i težinu gradiva (??? - u 2. razredu osnovne, meni se nikako ne čini da je gradivo opsežno i teško, djeci je teško provoditi u školi 8 sati, ali gradivo nipošto nije teško), prigovaralo se na rad s učenicima (kao ne posvećuje im se dovoljno pažnje u razredu), a kako bi se i moglo kad 80% vremena učiteljice troše na smirivanje ometača? Jao, jadna djeca, oni koji nisu galamdžije već to polako prihvaćaju kao normalno stanje :/ ... Nemam baš nikakvu ideju kako se postaviti.

Eh, da... U gotovo svakoj školi visi ona pločica "Ovo je mjesto nulte tolerancije nasilja!"

Da, baš...

Htjela sam o tome nešto napisati na onom topicu "Morat ću promijeniti neke stvari u odgoju" ali nisam. Još uvijek tvrdoglavim po toleranciji u svakoj prilici i doma i uzdam se da će to kad - tad dati rezultate.

kad je u pitanju elektroničko nasilje...
http://www.prekinilanac.org/show.jsp?page=121362

škole bez nasilja:
http://skolebeznasilja.unicef.hr/
tu možete vidjet i je li vaša škola u programu ili nije...

ne radi se o tome da svaka škola s natpisom "nulte tolerancije" nema nasilja nego da je osoblje obučeno kvalitetnije reagirati na takve situacije...

mislim da je to zaista žalosno,degutantno i na koncu opasno.odgajaš nekoga godinama,pružaš mu ljubav,potporu,učaš ga bontonu,pravim vrijednostima i onda se pojavi netko zadojen mržnjom bilo rasne,etničke,nacionalne podloge ili netko isfrustriran,ozlojađen,neodgojen,nevoljen u djetinjstvu,netko tko također za stanje svoga uma nije odgovoran sam,već egzistira i stasaje kao produkt roditelja koji su evidentno zakazali-kao ljudi,kao roditelji,kao članovi društva,i zlostavlja tvoje dijete,u njega unosi strah, nemir,osjećaj manje vrijednosti...A zašto?Mislim da je prva karika u tom lancu roditelj jer neki roditelji kao da ne razumiju što znači dijete odgojiti-ispuniti ga ljubavlju,posvetit mu dovoljno pažnje,naučit ga temeljnim vrijednostima egzistiranja u zajednici,dječija frustracija,agresija,"osebujan"vokabular i netrepeljivost vrlo često je produkt roditeljskog nemara,lošeg primjera(model imitiranja roditeljskog primjera-nasilje,verbalna agresija u kući),odsustva roditelja u kojem se vrijeme upražnjava boravkom za ekranom kompjutora,apsolviranjem nasilnih igrica,krvoločnih filmova,prostačkih sadržaja...u manjku kvalitetnih sadržaja na televiziji,u vremenu općeg podcjenjivanja čitanja,u neinventivnosti,nedostatku rekreativnih sadržaja koji zaokupe pažnju i u korisne svrhe ulože negativnu energiju...
mislim da je potrebno radikalno ne nasilju,stop agresiji,diskriminaciji,iživljavanju....
radikalno ne svih struktura-roditelja,odgajatelja,učitelja,djece,radionica,ed ukacija,sankcioniranja istoga,udvostručavanje stručnog kadra u školama i vrtićima koji će ZAISTA RADITI svoj posao...

Nasilja u nasoj skoli ima po svim oblicima i osnovama: od verbalnog do fizickog. Na vratima skole pise mjesto nulte tolerancije na nasilje, ali je to samo parola. U stvarnosti nema niti prave volje a ja sve vise mislim niti svjesnosti o velicini problema a ponajmanje znanja kako ga rjesiti. Vecina roditelja to ne vidi kao problem, ja sam u tome bas crna ovca a frustrirana sam jer ne mogu napraviti bas nista. A pokusala sam i to dosta aktivno.

I moram naglasiti svaka cast uciteljicama i profesorima koji suzbijaju stvar u korijenu, ali ponekad to nije dovoljno. OBAVEZNO moraju imati i potporu upravljackih i strucnih struktura odnosno to mora biti stav cijele skole.

Citiraj:

---

koryanshea prvotno napisa

ne radi se o tome da svaka škola s natpisom "nulte tolerancije" nema nasilja nego da je osoblje obučeno kvalitetnije reagirati na takve situacije...

---

ma u stvari covjeka ljuti kad se na mjestu nulte tolerancije nasilje tolerira a ignoriranjem se stvara i klima koja ga potice i omogucava

a znam da su klinci takvi kakvi jesu, ali mislim da kad bi im se dalo do znanja u najranijoj dobi da to jednostavno ne prolazi brzo naucili kako se treba ponasati (bilo je više primjere u vrtiću gdje su tete maestralno malog nasilnika stavile na red u roku od nekoliko mjeseci)

a kad prodju "liso" (citaj bez pimjerene reakcije) nauce loviti u mutnom i jednostavno ponove uzorak ponasanja

Da, sve je to točno, ALI svakako treba raditi i s roditeljima. To je u našem vrtiću postojalo (za neke generacije uspješno, za neke malo manje :/ jer roditelji nisu bili voljni sudjelovati niti su to vidjeli kao problem).

A u školi isto - svijest o rastućem nasilju postoji, pojedinci se trude jako, većina bar verbalno podupire ALI nemaju (bar koliko ja znam) za sada nikakvog načina da roditelje djece koja su "umjereno do jače agresivna" pritjeraju u neki program edukacije. Bilo bi bolje da im se to može osvijestiti, ali da je tako, problem bi bio pol manji već u startu.

Ovak, dok djecu u dežurstvu čuva televizor (a i doma po cijele dane), žali bože truda... :(