grub je prema psu, kako to zaustaviti

Dakle, nabavili psa, svi htjeli, kod nas je dva mjeseca i sad ima oko šest mjeseci, mala jazavčarka. moj sin je inače razumno nježan prema svim bićima, odnosno ne maltretira nikog. u prvo vrijeme takav je bio i prema pesici, ali onda kad se malo opustio krenulo je, kao iz milja ju stisne, uštipne, zarobi ju pa joj ne da van iz stiska, lupi ju s nečim čime se kao igra s njom. pritom onako stisne zube, ma ima svatko valjda tu facu kad znaš da se sprema na neku glupost. mene to nešto previše ne iznenađuje, prvo jer mu je ona konkurencija, drugo jer djeca baš i ne znaju kako bi se igrala sa psima duže od minute. bojim se međutim da ga ona neće voljeti jer je takav prema njoj, a još više me brine što ako mu se ona osveti, odnosno što ako reagira tako da ga grizne. je moj i ja ga obožavam, al ne bi joj bilo za zamjeriti.
e sad, kako da se mi postavimo? ulovim se kako ga konstantno špotam i hodam ko špija za njima da spriječim incident, suzdržavam se od iskazivanja nježnosti prema njoj, zaustavljam ga kad nam se približi s tom facom, nju odgurujem i nastavljam igru s njim. zvuči kao da je došlo drugo dijete i vjerojatno je vrlo slično, osim što male bebe ne grizu:) kako se postaviti, ono, operativno? imali smo ozbiljan razgovor, objašnjeno mu je kakve su posljedice ako će ju maltretirati, da je to opsano i blablabla. al za pet minuta sve sito. njemu je dosadna šetnja s njom, dakle otpada da mu dam povejerenje da ju vodi na lajni. bojim ih se ostavit same, a možda bi baš to trebalo (u nekim situacijama čak sam primijetila da je puno normalniji s njom kad mi nismo u blizini). zadužit ga da joj daje hranu? da joj briše noge nakon šetnje, šta li? svako mišljenje je dobro došlo

Citiraj:

---

morska prvotno napisa

bojim ih se ostavit same, a možda bi baš to trebalo

---

Nipošto ih nemoj ostavljati same. :/

Uf, nemam ti savjet vezano uz pse.
Mi imamo mačke i samo jedna ima dovoljno strpljenja za trpit M. Razlika je kod nas i što su mačke tu otprije, tj. M. je došla poslije njih.
Tu jednu tolerantnu zna dobro zagnjavit, nije agresivna prema njoj, ali toj maci je prevelika pegla i ako je netko krivo mazi, a posebno nije navikla na djecu i njihovo nespretno maženje, grljenje, pokušaj nosanja... Do sad je nije ogrebala, ali bome ih nikad nisam ostavila same.
Druge naše mačke je ogrebu bez pardona, često i bez razloga... valjda iz predostrožnosti :/

Evo, stvarno ne znam, provajte ovo s hranjenjem i brisanjem nogu, ne čini mi se kao loša ideja. Ali, ja ih isto ne bi ostavljala same.
Nekako vjerujem da će sve to doći na svoje s vremenom i da će malac i psica uskoro biti najbolji prijatelji.

Ako dobro vidim-tvoje dijete ima 5 godina? Dakle-nije više tako malen. Teško da mu jazavčar može napraviti išta teže od masnice (znam jer sam imala pekinezera koji je bio veći od jazavčara). Vjerojatno zato ste vi psa i uzeli olako kao što se meni čini iz tvog posta. Možda će zvučati grubo, ali meni se tako čini.

Kao prvo-vaše dijete očito traži pažnju na taj način. I to mu jako uspješno polazi za rukom. On lupi psa-vi odgurnete psa i zagrlite dijete/počnete se igrati s njim= mali je dobio pažnju koju je tražio=ponavljat će to do besvijesti. Mislim da vam je jasno da prvo tu griješite.
Probajte promjeniti taktiku pa ćete vidjeti da će uroditi plodom. Recimo kad lupi psa, vi uzmite psa od njega i recite: "To ju boli i sad je mama mora utješiti!" i počnite je maziti. A njega malo na ignore. Znam da će biti teško, ali jedino tako možete postići da mali promjeni svoje ponašanje.

Druga stvar gdje griješite je da taj pas ne bi trebao služiti djetetu za igranje, nego biste ga trebali tretirati kao člana obitelji. Kako ozbiljno vi shvaćate psa, tako će ga shvaćati i vaše dijete. Moja cura odrasta sa psima, koji nisu samo psi, nego su članovi naše obitelji. I od početka joj ne dopuštam da se igra s psima na način da ih jako stisne, poteže za uši, rep ili slično. Koliko god meni to izgledalo kao igra, to igra nije. Niti samnom se moje dijete ne igra grubo, pa zašto bi se igralo sa psom? I od početka sam je korila za svaki potez koji je imalo grublji i sada sa godinu i pol se to jako rijetko dogodi. I možda zvuči smiješno, ali moje dijete daje psu uredno pusu za laku noć, kao što daje i mami :mrgreen:

Vjerujem da nije kasno za promjene, samo trebate biti uporni.

I moji su u početku imali tu fazu, mislim da je riječ o ljubomori. (slično kao kod dolaska nove bebe. Kod nas je palilo izazivanje suosječanja, tipa:kako bi se ti osječao, ona tebe tako voli, misli da si joj ti tata, a ti ju rastužiš itd.
U svakom slučaju sigurno će proči i ta faza, a do onda ih ne ostavljaj same.

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

Ako dobro vidim-tvoje dijete ima 5 godina? Dakle-nije više tako malen. Teško da mu jazavčar može napraviti išta teže od masnice (znam jer sam imala pekinezera koji je bio veći od jazavčara). Vjerojatno zato ste vi psa i uzeli olako kao što se meni čini iz tvog posta. Možda će zvučati grubo, ali meni se tako čini.

Kao prvo-vaše dijete očito traži pažnju na taj način. I to mu jako uspješno polazi za rukom. On lupi psa-vi odgurnete psa i zagrlite dijete/počnete se igrati s njim= mali je dobio pažnju koju je tražio=ponavljat će to do besvijesti. Mislim da vam je jasno da prvo tu griješite.
Probajte promjeniti taktiku pa ćete vidjeti da će uroditi plodom. Recimo kad lupi psa, vi uzmite psa od njega i recite: "To ju boli i sad je mama mora utješiti!" i počnite je maziti. A njega malo na ignore. Znam da će biti teško, ali jedino tako možete postići da mali promjeni svoje ponašanje.

Druga stvar gdje griješite je da taj pas ne bi trebao služiti djetetu za igranje, nego biste ga trebali tretirati kao člana obitelji. Kako ozbiljno vi shvaćate psa, tako će ga shvaćati i vaše dijete. Moja cura odrasta sa psima, koji nisu samo psi, nego su članovi naše obitelji. I od početka joj ne dopuštam da se igra s psima na način da ih jako stisne, poteže za uši, rep ili slično. Koliko god meni to izgledalo kao igra, to igra nije. Niti samnom se moje dijete ne igra grubo, pa zašto bi se igralo sa psom? I od početka sam je korila za svaki potez koji je imalo grublji i sada sa godinu i pol se to jako rijetko dogodi. I možda zvuči smiješno, ali moje dijete daje psu uredno pusu za laku noć, kao što daje i mami :mrgreen:

Vjerujem da nije kasno za promjene, samo trebate biti uporni.

---

to je to..sto i ja mislim!!!

moj ima zaduzenja oko zivotinja i kako smo uspjeli razviti osjecaj da se o njima upravo on mora brinuti (hrani ih, nekad mora premjestiti macka sa poda na prozir ili na stol, kad macak ne moze skociti) i kroz takav pristup gnjavljenje zvijeri je uglavnom prestalo

najveća greška je da ti odgurneš psa kojeg je dijete udarilo i nastaviš se igrati s djetetom... jer ako ti nemaš suosjećanja prema psu (koji mora da se zbog toga osjeća poprilično jadno), kako to možeš očekivati od petogodišnjeg djeteta?

Slažem se sa mnogim komentarima ovdije. Živite li u kući ili u stanu?

Mi smo također imali tih problema pretežito s Karlom koji će uskoro navršiti 7 godina. S Annom nema problema. Nešto bi podvukla što eto ja radim. Mi imamo kujicu, sad će godinu dana u prosincu, malog je formata, mješanka Đekrasela i Šizua, super dobra i poslušna.Sada je kod nas već 9 mjeseci i kada nešto ne štima u igri s Karlom i ona počne upozoravajući režati, onda nju pošaljem u košaru, a njega u drugu sobu...i to super funkcionira. To radimo od početka. Ako ona ne posluša, ja je odnesem u košaru. Ponekad to zaboravim jer me omete neka posjeta ili neki telefon, ali poruka mi je bitna ne samo za Karla nego i za psa da pas zna da je povučena granica. Kad su se duhovi smirili, možemo dalje nastaviti.

Pas je pas i on raste, sazrijeva, mjenja se, pokušava se prilagoditi čoporu (familiji). Mora i pas razviti toleranciju, a mi ga moramo podržati u tome.

iDa, još nešto - koliko god se dobro slagali, dijete i pas se nikada nesmiju ostavljati bez nadzora.

Citiraj:

---

Ninči prvotno napisa

I možda zvuči smiješno, ali moje dijete daje psu uredno pusu za laku noć, kao što daje i mami :mrgreen:

---

a ovo mi je :zaljubljen: :zaljubljen:

Citiraj:

---

ali moje dijete daje psu uredno pusu za laku noć, kao što daje i mami

---

I moje curke. I obavezno pozdrave-pomaze prije odlaska u vrtić ujutro.

Moja starija je u dobi oko 2 god. imala tu fazu. Tj nije znala kako se odnositi sa psom. Nekih 6 mjeseci ja sam staaaalno išla za njom i govorila: ne vuci ju za rep, ne guraj prste u oko, uho, usta, ne navlači ju za noge, ne jaši ju, ne tuci, ne lupaj itd. Glas sam poderala, i u kaznu je išla (dijete), i uzela sam joj flašicu ili igračku (djetetovu) za kaznu itd.

Bila sam baš rigorozna jer nisam htjela dozvoliti ikakvo maltretiranje psa. Pas ne maltretira nas, niti će itko njega. I točka. Danas je predivna prema pesici i zna kako se odnositi sa psima. Općenito, bilo čiji pas.

I da, moj pas je labrador.

po mom iskustvu djeca znaju biti poprilično gruba prema psu. To nije zloća, niti ljubomora, nego se klinci jednostavno tako igraju sa psom. Ono kaj sam ja jako dugo radila (jer je moja mala psicu vukla za uši, rep, jašila po njoj i tak, sjetila se mala još tu svačega da ne duljim) je da sam stala sa onim što radim, odmaknula dijete od životinje, rekla joj da to Betty bubi i pokazala joj kako se ponaša prema psu (znači podragaš obavezno životinju i kažeš djetetu da je to draga - ne znam kako ti se pas zove). Njih se dvije sada super slažu, jest da još uvijek ima incidenata, ali to je uvijek zato kaj je maloj fora da ju Betty žica, pa ju ova vabi i smije joj se.
Dobro bi bilo da zajedno dajete peseku jesti, to radimo nas dvije: prvo ja šaku, pa onda ona šakicu. Nabavi si one grickalice za psa i daj djetetu nakon svake šetnje da dade jednu grickalicu psu.
Štene ti neće ugristi dijete, mislim da se tu nemaš kaj bojati. Da se radi o odraslom psu (starijem) - to bi bila druga spika jer kad su stariji ne podnose da ih se gnjavi, a štencima ti je to na nekoj razini vjerojatno o.k. jer se i sami jako grubo igraju.
Ipak dijete moraš naučiti kako se postupa sa psom.

potpis elin, kad maltretira psa treba preusmjeriti aktivnost u pozitivnu. Mislim da je ipak najveći razlog tog maltretiranja što djeca od dragosti ne znaju više što bi s njima i forsiraju igru koja prelazi u maltretiranje. Mislim da više nego pažnju roditelja u tome trenutku žele pažnju svog ljubimca :) znam da sam tako i ja funkcionirala kao dijete.
Dakle, treba učiti dijete što sve može raditi s psom a da svi budu zadovoljni.

Potpisujem sve zadnje postove, posebno boin, jer se skroz pronalazim u tome. Ja isto mučim muku s ponašanjem prema psu, već sam o tome pisala, isto kao i boa vrlo strogo reagiram kad pokušava maltretirati psa (neki put to stvarno nije samo gruba igra, jer ju npr. pokušava opaliti nogom, uz smijeh doduše). Da ne duljim, veliki x na bou!

možda sam nešto krivo napisala da se ne razumije, karlo obožava mazu i ljubi ju i mazi i kaže da mu ona fali isto kao ja kad odem na put...i kad je grub onda nju uzimamo u zaštitu, bez iznimke. apsolutno se slažem da želi njenu pažnju više nego našu, i to se trudi beskrajno. a kad mu dođe kao jaaaaako draga, onda ju stisne, sjedne na nju i ostalo što smo svi nabrojali. e sad kako ja nisam od tupljenja jer mislim da nakon nekog vremena tupljenje nitko ni ne čuje, htjela bih primijeniti neke suptilnije metode i hvala svima na savjetima, pokušat ćemo ih primijeniti. ocjene da smo olako nabavili psa neću puno komentirati, osim da su olake :mrgreen:

Pod uzeli olako sam mislila "shvatili" olako. Kod nas u Slavoniji se to tako kaže :lol: Nisam mislila da ste ga nabavili olako. Nego, možda griješim, ali definitivno mnogi ljudi nabavljaju male pse sa mišljenjem da je mali pa se ne moraju brinuti da će, ako dijete pretjera, napraviti veliku štetu ugrize li ga. I samim tim su opušteniji i dopuštaju djetetu puno više nego bi dopuštali da znaju da će taj pas jednog dana biti veći od djeteta. Možda nije slučaj kod vas, iako mi se tako učinilo iz posta, ali znam hrpu takvih primjera i to je ono što sam htjela reći kad sam napisala da ste psa "uzeli olako".

I ne slažem se baš sa ovim tezama da su sva djeca grupa prema životinjama jer "ne znaju šta bi od dragosti". :/ Ja nikad nisam bila takva, a nije evo ni moje dijete. Iako i jedna i druga obožavamo životinje. Ja bih rekla da je to prije do toga je li dijete naviklo na životinju ili ju doživljava kao nešta jako uzbudljivo, novo.

U svakom slučaju-želim vam puno živaca :mrgreen:

Evo, imam puno iskustva sa psima i djecom. Reci cu ti doista najvažniju stvar za prevenciju agresije psa prema djetetu. Pravo je vrijeme za to jer je vaš pas još mlad. Dakle ovako; svaki put kada je dijete grubo prema psu i gnjavi ga teba im nježno prici i maziti psa, hvaliti ga i poticati riječima. Pas treba povezati nagradu (njima je naklonost nagrada) sa "gnjavljenjem" djeteta. Najvažnije je da pas ne osjeti da vi odrasli ne odobravate to negativno ponašanje djeteta. Dakle, pričati sa djetetom o tome kad je dalje od psa. Zašto? zato jer dijete dugo ostaje dijete, a pas ubrzo sazrije i postane odrasli pas koji drži do sebe, vrlo dobro zna procijeniti osjecaje, i ton govora u obitelji. Dakle, kratko, kad je dijete grubo prema psu, vi obavezno budite najmiliji u isto vrijeme, a dijetetu objasnite kasnije ili veselim tonom. A sto se djeteta tice - jedini nacin da nauci kako se ophoditi sa psom je to da mu pokažete. Morate se igrati zajedno, maziti ga zajedno, hraniti ga, šetati..... Ako je potrebno, doslovno uzeti djetetovu ruku i gladiti psa....
Pas je velika sreca u obitelji. Velika je sreca kad dijete nauci suosjecati sa psom i voliti ga. Moj maleni koji raste sa psom i ima 4 g doista razlikuje od svojih vršnjaka baš po toj empatiji koju je naucio preko svog psa i životinja. Imao je i on fazu kad je gnjavio psa, sad ne smijem povecati ton na psa, a mali skoci u njegovu obranu i naljuti se vise nego da njega vicem.
Poslušajte savjete gore navedene i necete se bojati ostavljati dijete samo sa psom nego cete biti mirni sto ga pas cuva.

Slažem se sa kaktusmamom.

Ja danas kad postrojim djecu na stolac-time out (radi nečeg nevezano uz psa jer. su se npr.njih dvije zakačile) i pas ode u košaru. Jer osjeti moj ton glasa. A ne mogu razdvojiti djecu i psa. Oni su stalno zajedno.

Treba neko vrijeme da se dijete nauči ophoditi sa kućnim ljuboimcima, a tu je potrebno naše strpljenje, naše učenje djeteta i psa. Dijete kako da se igra, mazi, daje papati ili vode, a psa šta smije a šta ne, npr. ne smije skakati na dijete, grickati ga (ono u igri mislim) itd. Mislim, sve to stalnim i konstatnim ponavljanjem dok ne shvate, a kad pretjeraju mala kazna ili hlađenje nije naodmet. Bar ja mislim.

e da, morska, sjetila sam se još nečega što bi mogla probati: igrajte se svi skupa sa psom.
Po mom iskustvu nije dobro da ti isključuješ psa jer se bojiš da će dijete biti ljubomorno jer djeca gledaju od roditelja kako se ponašaju roditelji prema psu, pa onda i djeca tako. Meni moja psica zna dići živac (ždere sve po cesti kaj nađe), pa znam viknuti na nju glupačo - misliš da mala nije od mene to pokupila i počela na psicu vikati gupačo jedna. I onda sam morala: nemoj dušo, to je naša dobra Betty (opet maženje psa itd.).

Morska, ono iskreno, ja ne znam niti jedno dijete da je odmah znalo kako postupati sa psom - mislim da se takve stvari uče.