FAZE TUGOVANJA

ne znam da li je već bilo stavljeno,ali evo ovdje izdvajam s drugog foruma, možda nekom pomogne razbistriti misli i osjećaje

Žalovanje

Žalovanje je proces koji nastaje kod gubitka nekog objekta ili neke osobe iz našeg života. Žalovanje je zapravo emocija tuge - koja u pravilu nastaje kada izgubimo nešto ili nekoga do čega nam je stalo. Što je veći gubitak, intenzivnija je emocija. No osjećaji kojima smo prepravljeni nakon gubitka neke osobe, koja nam je bila draga, su posebna kategorija tuge, a nazivamo ih žalovanjem.

Svi mi, kad-tad, moramo umrijeti. Smrt je nepovratan proces, koji će zadesiti sve nas. Na smrt se možemo lagano pripremati - bilo na svoju (stariji ljudi često pričaju o smrti, kako bi ona prestala biti „tabu" tema), ili na tuđu. No, koliko se god pripremili za nju, istina je da gubitak neke osobe, koja nam je više ili manje draga, ne može proći a da ostanemo preplavljeni ogromnim osjećajima gubitka ili tuge. Sa kojima se najčešće ne znamo nositi. Još su strašnije emocije kada smrt dočekamo nespremno - što je redovito slučaj kod mladih osoba čiji je život naprasno prekinut.

Svatko se sa smrću nosi na različite načine, pokazuje to zavisno od svoje strukture ličnosti, no postoje neke zakonitosti u procesu žalovanja. Teoretičari kažu da žalovanje prolazi nekoliko faza i da je potrebno proći sve te faze kako bi zaključili proces žalovanja. Važno je napomenuti da faze žalovanja ne moramo prolaziti samo kog smrti neke bliske osobe, nego i kod drugih gubitaka - prekida veze, razvoda, preseljenja...

1. FAZA - negiranje

U ovoj fazi se negira događaj - gubitak ili smrt neke osobe. U svakodnevnog govoru često kažemo da je osoba u ovoj fazi još „u šoku", dakle da ne prihvača činjenicu gubitka. Taj gubitak je prestrašan i prevelik da bi čovjek sa svojim emocionalnim i intelektualnim kapacitetima uopće mogao prihvaititi da se desio. Ova faza, u prosjeku, traje dosta kratko - od nekoliko sati do nekoliko dana.

2. FAZA - ljutnja

Ljutnja je emocija koja se javlja kada nam se na putu do nečeg ili nekoga što jako želimo pojavi prepreka. U slučaju gubitka neke osobe dolazi do ljutnje jer se ne može ostvariti slikica koju imamo u glavi, a to je zajednički život sa tom nekom osobom koju smo izgubili. Vrlo često osobe koje su izgubile nekoga prolaze kroz proces ljutnje na osobu koja ih je napustila, ili se desi pomaknuta ljutnja - pa se ljutimo na nekoga ili nešto što nam je tu prisutno, jer pravi objekt ljutnje smo izgubili. Tako smo ljuti na prijatelje, rodbinu, susjede, osobe odgovorne za gubitak nekog koga volimo, svijet, život... Tu fazu ljutnje je dobro proći, kako bi se „očistili" loših emocija koje neminovno dolaze u ovakvim situacijama. Uostalom, lakše je biti ljut, nego biti tužan. Ljutnja je faza koja traje duže od negiranja, od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

3. FAZA - tugovanje

Kada shvatimo da je gubitak nepovratan, ulazimo u stanje i emociju tuge - to je emocija koja nas prati dugo, ponekad i zauvijek. Činjenica je da vrijeme može ublažiti neke rane i da može smanjiti tugu, no vrlo često tuga zbog gubitka nekih osoba ostaje zauvijek - posebice u situacijama kada roditelj izgubi svoje dijete. Tugovanje je faza koja traje duže od prethodne dvije faze - može trajati nekoliko mjeseci. No ova faza može predstavljati i ograničenje i „kočnicu" i životima ljudi, jer dok smo u ovoj fazi zapravo, ne napredujemo i ne nastavljamo sa životom, nego ostajemo u onom istom trenu gubitka zbog kojeg smo i ušli u fazu žalovanja.

4. FAZA - restrukturiranje situacije

U zadnjoj fazi tugovanja dolazi do prestrukturiranja života pojedinca u skladu sa gubotkom koji ga je zadesio. Navikavamo se na situaciju i nastavljamo sa životom - bez neke vrlo drage osobe. U ovoj fazi osoba može iskusiti niz složenih osjećaja - od olakšanja, do krivnje. Teško se naviknuti da život bez nekoga tko nam je bio jako drag, ali isto tako teško je i sam sebi priznati da smo se, kroz neko vrijeme, naviknuli na tu situaciju. Vrlo često se tu dešava i osjećaj krivnje - zašto se smijem nečemu, kada sam iskusio ili iskusila tako veliki gubitak, zašto uživam u nekim stvarima kada nekoga koga volim više nema... No činjenica je da ulazak u ovu fazu predstavlja pravo izliječenje i prihvaćanje nastale situacije.

U svim gore navedemim fazama može se desiti da se osoba zaustavi - od negacije do tugovanja, i da ne nastavlja „obrađivati" svoju tugu prema nekim zakonitostima tugovanja. Loše je kada se to desi, jer je cilj žalovanja doći do posljedenje faze - nastavka života bez neke vrlo drage osobe. Kada se to desi, kada tugovanje poprima neke razmijere koji nisu socijalno prihvatljivi, kada osjetimo da je netko naš drag u tugovanju ostao u nekoj od faza, i ne napreduje u osobnom rastu i razvoju, dobro je potražiti stručnu pomoć. Emocije su same po sebi vrlo složene, posebice u ovakvim situacijama kada se osjećamo izuzetno usamljenima, ostavljenima i napuštenima od strane osobe koju smo izgubili.

I za kraj, vrijeme liječi neke rane, ponekad je dobro pustiti vremenu da skine intenzitet sa nekih emocija. Ali vrijeme ne liječi sve rane - gubitak neke bitne osobe nas prati cijeli život, i uvijek ćemo osjećati prazninu u onom dijelu srca koje smo namijenili toj osobi - bio to roditelj, brat ili sestra, bračni partner, prijatelj, dijete, rođak... No bitno je da znamo da i sa takvom prazninom imamo pravo i trebamo nastaviti sa što kvalitetnijim životom.