Plakanje nakon popodnevnog spavanja

Malac mi sad ima 26mjeseci, prestala sam ga uspavljivati na cici prije nešto više od misec dana. Spava dobro po noći, a evo već 15 dana ga tata i popodne uspavljuje bez moje pomoći. Dok sam ga uspavljivala ja, budio bi se nakon pola sata (popodne) i plakao bi, ponovo bi mu dala cicu, i zaspao bi, kad bi se naspavao, (nakon sat, sat i po) budio bi se vesel. Sada više ne uspavljujemo cicom, i kada se probudi nakon pola sata, ne možemo ga više uspavati, pa prvo lagano tuli, pa plače sve jače, ne da da ga se dira, mazi, utješi, neće piti, neće jesti, neće se igrati, ništa. Samo plače, koji put jače, koji put samo tuli, ali to traje li ga traje... preko pola sata. Inače zaista nije plačljiv, pa mi nije jasno šta mu je sada. Ako netko ima slično iskustvo, i kako ste riješili situaciju, molim savjete :)

Imamo isti problem. Uvek smo se douspavljivali sa cicom, ali sad više neće, a ni ja ne nudim.
Nađa plače zato što se nije dovoljno naspavala, spavala bi još ali ne ume sama da se uspava. A ja se pitam zašto jer po noći kad se probudi opet lako sama zaspi. Jedino mi je objašnjenje da po noći se ne razbudi skroz nego samo u polusnu proveri gde smo i to je to.
Nama se rešenje nazire u tome što ona polako prerasta dnevno spavanje.

Da to je to, samo što moj ne prerasta popodnevno spavanje. Ako ne zaspe, već oko 16-17sati kreću scene, histerija i drame.

a kako ga tata uspava? mi smo imali malih problema s popodnevnim spavanjem kad smo prestali dojiti, jer bi zaspao uz bocicu, pa kad bi se nakon pol sata probudio nenaspavan, isto ga nismo uspijevali uspavati (osim s bocicom, to smo kasnije skuzili). onda smo ga poceli uspavljivati tako da se netko legne kraj njega i glumi da spava. i kad se tako uspava, kad se probudi placuci samo netko ode i legne kraj njega. uglavnom uspije, rijetko ga ne uspijevamo opet uspavati.

kod nas slično, s tim da nismo prestali uspavljivati dojenjem, i s tim da kad sam ja na poslu većinom uredno spava kod moje mame. Ali ovaj vikend sam ja trebala izaći, i to baš kad je zaspala. Probudila se i bila je drama do neba premda se sva šira obitelj uzmuvala oko nje...

Ovo nije baš neka pedagoška metoda, ali kad se moja tak probudi i cendra jer se nije naspavala obično pali crtić. Jer se smiri dok gleda pa uglavnom zaspi opet ili ju to zabavi dok se ne razbudi kako spada i postane "normalna".

Hvala svima na odgovorima, za sad nismo došli dalje od kratkog spavanja nakon kojeg slijedi drama. Jučer sam pokušala istu metodu koju smo na kraju primjenili za večernje uspavljivanje - zatvaranje u mračnu sobu, pričanje priče i glumljenje da spavam, dok on reve po sobi, zaspao je nakon sat i po, probudio se nakon 20 min i opet počeo plakati i vriskati, ovaj put malo napunjenih baterija. Za navečer je ovo upalilo nakon jedne večeri. Tu večer je tulio, nakon toga je spavao cijelu noć. Ali dnevno spavanje je bože pomozi. Sad sam zaista na rubu odluke da primjenim čisti cry out, da ga zatvorim u sobu i pustim da plače. To sad traje skoro mjesec dana, svi smo umorni, jer je s njim neispavanim zaista naporno. Kad spava normalno, relativno normalno i jede, a ponašanje je neusporedivo s ovim sada.

Tata ga je uspavljivao tako da njih dva sjednu pred tv i pričaju priču, tiho, pa se Bartol zagleda u tv i klone. To mi nije rješenje jer ga inače čuva baka, gdje od ostalih ukućana ne može izvasti takav manevar. A i to traje i traje... pa ili zazvoni mobitel, telefon, prođe kamion, trgne ga i eto te na početku. Crtić nam nije opcija jer mu nisu interesantni. Zapravo, u tom trenutku ništa mu nije interesantno.

Spooklice, ako možete nekako improvizirati ljuljačku možda bi vam pomoglo. Nama je super ovo http://www.amazonas-online.de/englis...en/koala.shtml
a posluži nam i sling ako ga imamo gdje vezati tako da se može u njemu ljuljati (ali to većinom koristimo kad smo vani, recimo kad idemo na more, ne znam da li ti može poslužiti za kućnu uporabu).

Ajoj on bi ti u sekundi sprašio sa toga.
Danas smo se dogovorili da ćemo pojesti, pričati priču, i spavati. Moš mislit. Počeo je tuliti prije nego sam zatvorila vrata. Pa se pravo rasplakao, pokušavala sam pola sata smiriti ga. Pa nije išlo, pa sam se odlučina na očajnički - cry out. Pa je dijete našlo prekidač na lampi, upalilo svjetlo i lupalo po vratima. Pa je mama ušla u sobu i dalje glumila da spava i dijete konačno zaspalo nakon ukupno sat i 40 min urlikanja. Probudio se nakon 25 min i plakao sljedećih sat vrimena :( I išao leći večeras u 19,30

Ma ne bi meni sve to bio problem, da on zaista nije umoran i nemoguć popodne. Čak i MM govori da ga pustim i da ga ne mučim ako ne želi spavati, ali zaboravio je da ga dovodi do ludila kad se ne naspava. Ovaj tjedan radim popodne pa ćemo svaki dan ponavljati ovu rutinu sa zamračenom sobom, valjda će dati rezultata. Suza sigurno hoće :cry:

Sp00klica, a kako funkcionira nošenje? Da ga npr. tata umjesto pričanja i gledanja TV nosi, pa opet uzme nakon buđenja? I nisam baš shvatila šta je falilo uspavljivanju na cici, pogotovo što se svelo samo na dnevno spavanje...? Možda je malcu to sve previše promjena i prerano odvajanje od te vrste prisnosti s tobom? Uglavnom, meni ne zvuči dobro bez prijeke potrebe gurati dijete u išta na što nije spremno...

Sp00klica, a kako funkcionira nošenje? Da ga npr. tata umjesto pričanja i gledanja TV nosi, pa opet uzme nakon buđenja? I nisam baš shvatila šta je falilo uspavljivanju na cici, pogotovo što se svelo samo na dnevno spavanje...? Možda je malcu to sve previše promjena i prerano odvajanje od te vrste prisnosti s tobom? Meni ne zvuči dobro bez prijeke potrebe gurati dijete u bilo što dok nije spremno...

U približnoj dobi je moj maleni ukinuo dnevno spavanje, pa ga povremeno kratko uveo, pa konačno do kraja ukinuo.
Rijetko se je budio plakanjem, ali večinu puta kad bi se probudio popodne, trebalo bi mu barem sat vremena da dođe k sebi. Niti bi mogao jesti, niti je bio sposoban za komunikaciju, samo ga je trebalo nositi i nositi i nositi,...
Mi smo se preporodili od kad ne spava popodne.

Da dodam:
U prvo vrijeme je isto znao imati krizu od umora u nekim kasnim popodnevnim satima. Znali smo kad će kriza otprilike nastupiti, pa smo u to vrijeme malo izlazili van da se prolufta, ali našli neku zanimljivu aktivnost.
Kad su se uspavljivanja otegnula na preko sat vremena, i onda od 7 dana 4 ne zaspi, definitivno sam bila sigurna da je kraj popodnevnog spavanja.
Od tog uspavljivanja, bili smo samo nervozni i on i ja. Ja sam samo čekala da će zaspati i na kraju ništa. Ovako znam da nema spavanja i ne nadam se. :mrgreen:

A jel dijete kad ukine taj dnevni san, ima u to vrijeme neki popodnevni odmor? Jel malo poveća broj noćnih sati? Ja nisam sigurna je li B prerasta tu potrebu jer ovi kriteriji koje ti, Anemona navodiš, su kod nas bili zadovoljeni u novorođenačkoj dobi. Iako su vrlo logični i vjerojatno vrijede za većinu djece. Ali njega je uvijek bilo teško uspavati i prosjeku spava 4 puta tjedno (oduvijek). Čak i nema neke jasne krize, ali kad spava vidim da mu to jako godi i zaključim da mu je ipak potrebno. A bilo bi mi lakše da ili spava ili ne, ovo izludi.

Citiraj:

---

Ms. Mar prvotno napisa

A jel dijete kad ukine taj dnevni san, ima u to vrijeme neki popodnevni odmor? Jel malo poveća broj noćnih sati? Ja nisam sigurna je li B prerasta tu potrebu jer ovi kriteriji koje ti, Anemona navodiš, su kod nas bili zadovoljeni u novorođenačkoj dobi. Iako su vrlo logični i vjerojatno vrijede za većinu djece. Ali njega je uvijek bilo teško uspavati i prosjeku spava 4 puta tjedno (oduvijek). Čak i nema neke jasne krize, ali kad spava vidim da mu to jako godi i zaključim da mu je ipak potrebno. A bilo bi mi lakše da ili spava ili ne, ovo izludi.

---

Moje dijete je povećalo broj sati spavanja. On spava cca 11 - 12 sati u 24 sata. Ako spava 2 sata po danu, onda smanji po noći, ako ne spava po danu, onda poveća po noći.
U prijelazno razdoblju smo obavezno popodne barem odmarali. Jedini način da ga navedem da legne je bilo gledanje Baby Tv - a u to vrijeme. Znači u vrijeme kad bi inače spavao, zajedno smo legli u krevet, prvo pričali priče, pa kad bi mu dojadilo, upalili smo i Bby Tv na pola sata (sve to u mraku, sa spuštenim roletama). Sad je "prerasao" i taj dnevni odmor, više mu ne treba niti to.

Hvala ti na odgovoru. Možda ga probam navesti da više spava po noći. Čini mi se da bi mu više značio isti ritam svaki dan, nego taj dnevni san koji je upitan. Pratit ću malo pa ću vidjeti.

Prvo da odgovorim Fish. Uspavljivanje na cici je otpalo jer sam počela raditi i nisam tu u vrijeme kad ga treba uspavati. Također, kasnije sam potpuno ukinula dojenje (i ono ranojutarnje i ono popodne kad dođem s posla) jer sam nakon nekog vremena imala osjećaj da samo čeka da ja dođem da se prikači na cicu i nacicava ju praznu - mlijeko mi je brzo nestajalo kad smo smanjili dojenje, a za to vrijeme na hranu ne obraća pažnju. Sa kilažom imamo velikih problema, pa se problem sa hranjenjem donekle riješio kada je izgubio odstupnicu - cicu.

I sad to šta kaže Anemona, sa popodnevnim odmorom umjesto spavanja, to mi uopće nije palo na pamet i možda bi to pokazalo rezultate. Ja sam bila uporna sa spavanjem jer je zaista nemoguć kada je umoran, ali inzistiranje na uspavljivanju na kraju dovede do ludila i nas i njega, kada uspavljivanje ne uspije, on na kraju bude u očajnom state-of-mind od plakanja i još plačljiviji nego prije , a i nama fitilj za njegove drame bude upola kraći. Slično je i kada uspije zaspati, jer je taj san prekratak, nakon čega opet slijedi ono bunovno plakanje dok dolazi sebi.

Probat ćemo sada samo sa odmorom, voli slušati glazbu, pa ću reći MM da proba sa upaljenim radijem potiho u zamračenoj kući, i nek malo pričaju priče dok se on malo ne odmori.

joj ovo plakanje nakon spavanja :roll:

redovito to imamo: ona se probudi, ali nakon dobrih 2 h (nekad 2,5-3!) popodnevnog spavanja, ustane potiho iz kreveta dode do hodnika, stane i stoji...i onda slijedi plakanje koje nerijetko preraste u tantrum :?

sta sam probala?
SVE
-potiho ju pozdarviti, sapcem joj jesi se naspavala, sad cemo nesto skupa se igrati, oces doci u sobu da odaberes igrace za igru...
-doci samo do nje, zagrliti ju, pitati dal zeli meni
-veselo ju pozdarviti, predloziti crtic, pjesmice neke vesele, tipa nesto zivahno sto bi joj paznju brzo odvuklo pa da se u to uzivi
-nuditi sok, vodu, puding
-cak sam probala praviti se da ju ne vidim dok tako stoji, nego cekat dok sama dode u dnevnu
-ajme ne znam vise sta sve ne...

uglavnom: nista ne pomaze, jer ona bas ZELI ili mora odtuliti tu svoju rundu, i kvit. ako ja recem ides k meni ona pocne "neeee, makni se mamaaaa, uaaaa, MAKNIIIII seeeee", ako zelim otic "digni meeeee mamaaaaaaa ocu tebiiiiii" cesto se desi da me pocne udarati, bilo je slucajeva da sve prede u histeriju i bacanje, izvijanje po podu... ma ono- ko da nije sva svoja :?

to su ti trenutci torture nakon budenja, inace sve 5 , divno, umiljato i veselo dijete

meni je toga vec stvarno dosta! skuzila sam da samu sebe unaprijed pripremam "uf, sad ce se probudit, sam sta nije pocela predstava..."

kad to prode sve je opet u normali

uspavljivanje je da legnemo ispricam joj pricu, dalje se pravim da spavam...nekad i ja odgulim sa njom, ali rijetko, ali tada se probudi nesto bolje volje kad me vidi pored na krevetu

nije jos zrela za nespavanje- scene koje su rezultat umora a nespavanja ( negdje oko 17-18 h) su isto prestrasne i za usi i za oci


zakaj klinci to rade?! :?

Citiraj:

---

we&baby prvotno napisa

uspavljivanje je da legnemo ispricam joj pricu, dalje se pravim da spavam...nekad i ja odgulim sa njom, ali rijetko, ali tada se probudi nesto bolje volje kad me vidi pored na krevetu

---

Ovo je kod nas bilo i ostalo jako bitno. Uvijek kad je bilo vrijeme buđenja, ako nisam hrkala kraj njega, pazila sam da se nacrtam u krevetu kraj njega.
Možda je to kod vas problem, dijete zaspi uz mamu, a kad se probudi mama je nestala - šok. :/

anemona, je tako ili nije...
mozda.
al mislim... ne mogu ja nebo zbog nje obojit u crveno ( karikiram)

sta sa drugim djetetom koji je cesto budan dok ona spava za mene je najveci drzavni, duhovni i svjetski praznik da oni oboje zaspu u isto vrijeme ( a da to nije u kolicima!!) i da ja odspavam u to popodne...prebijena sam, pa je to najcesce kad bi se ionako srusila od umora....ne znam kud bi prije poletila...u kuhinju da nesto cestito svi pojedemo, po ves iz vesmasine, jer se vec usmrdio, ispirat pokakane gacice/pelene/strample...sve dok bar jedan od njih spava, drugog slepam cesto sobom i usutkavam kojekakvim animiranjem, da prvog ne probudi.....

mah....

rastrgat se covijek, al ni to nije dovoljno...jer eto primadona ima poseban ritual kako se zeli probudit....
mozda zvucim malo grubo sad....ali mislim da nisam u mogucnosti ispunjavat joj takve zelje/potrebe...jer imam jos jedno malo dijete, i svi mi ukucani imamo nase primarne potrebe (jesti i oblacit se npr) koje su ispred njenih "sekundarnih"
jos ce ispast da ja "moram" spavat s njima opodne, da bi se oni probudili onako kako su "zamislili" (nije da bi se ja bunila, ali to je vec luksuz) :lol:

ma kaj bi moja baba rekla: opedrecit to po riti, pa da zna zakaj dreci... :mrgreen:

moj zakljucak: faza. faza da se mora u jednom dijelu dana izdrecat da bi joj zivot bio laksi. (pritom ga meni zgorcava, al nema veze :roll: )

A čuj, ako ne želiš čuti odgovor, nemoj pitati. :P

ma ja ti se volim kukat i jadat.... :mrgreen:

Citiraj:

---

we&baby prvotno napisa

ma ja ti se volim kukat i jadat.... :mrgreen:

---

Ma raspali onda samo. :lol:

we&baby - identična situacija kod nas već tjedan dana s tim da sjedi u krevetu i rida i ne da mi da ga uzmem, a psa kojeg obožava tjera također od sebe. Nekad potraje i sat vremena. Probala sam i tiho maženje i pjesmu i da budem prisutna kad se probudi, nošenje, da sjedi na kauču, čak i pas izvodi cirkus po potrebi.......po novom pruža ruke prema vratima i vapi za tatom pa se dodatno jadno i nemoćno osjećam....i tako se ja znojim, tješim ga, a on urla, rida i to traje do izlaska iz kuće za šetnju. Ušuti i ubaci se u neki drugi film. Dobre volje.

Sad vidim da je tema prastara. Ali sam se negdje izjadala. :psiholog:

Moja kćer ima dvije i tri mjeseca i isto kad se popodne probudi (spava dva sata), zna plakati u zadnje vrijeme baš onako da ti srce pukne, a inače uopće nije plačljiva. Čini mi se da je bolje kad je spava na kauču pa kad se probudi u dnevnom odmah nas vidi nego kad spava u našoj sobi (spava sa nama u krevetu) i probudi se sama. Vjerujem da je to faza i da samo treba našu podršku da je prebrodi :)

Nama je pomoglo to što legnem s njim. Pa je buđenje bezbolnije.

Nama je skoro svako budjenje popodne u placu, tako je oduvijek, valjda ne znam drugacije