Loša komunikacija, neposluh...

Dosta dugo već muku mučim u komunikaciji s Jankom.
Poprilično me ne sluša, sve što mu kažem moram ponoviti više puta, na kraju uvijek neka dreka, pokupi sve najgore što vidi u vrtiću, pa se nekad i bezobrazno ponaša što ja ne mogu smisliti pa to svakako onda izgleda.
Jednostavno više ne znam što da radim da uključi uši i da počne sudjelovati u onome što mu kažem.
Zna se dogoditi da navečer odem spavati s gorčinom jer se stalno ispitujem što sam krivo, zašto me ne sluša, gdje sam ja pogriješila...
I mislim si, ujutro ćemo ispočetka mirno i polako. I onda moj Jankec počne, čim otvori oči, ne surađuje, pokušava suzama doći do sveg što ne smije, a ja na te suze okinem.
I dom krenemo uvrtić već sam luda.
Još jedna "problem" je taj što on bar po mom viđenju ne zna dobro komunicirati. Želi nešto reći, a onda se sav spetlja, pola toga ga ne razumijem kaj hoće.
Kada gleda neku predstavu u vrtiću uopće ne zna ispirčati što je gledao. Spomene životinje koje je vidio, ali sve tak nekak zbrda zdola, da ga ja ništa ne kužim.
Inače dosta je samostalan, zna brojeve, kada nešto želi odmah nauči, ali samo ono što njega zanima.
Dakle, najviše me muči tak njegova komunikacija.
Sada imam osjećaj da sam sve nekako uširoko opisala i da me se možda neće skužioti što sam htjela, ali eto, potpitanja, savjeti sve je dobrodošlo jer jednostavno želim bolju komunikaciju sa svojim sinom.

u 10 dana su razlike tvoj grof i moj tornado :mrgreen:

prvo - na suze ne okidaj - ako znaš 100% da su bez razloga. kod nas je pravilo NIKAD I NIŠTA ne može se dobiti drekom. i to se pravilo poštuje pa makar da se nebo od deranja sruši. navikavanje kratko traje, djeca brzo kopčaju. i vrlo brzo prorjeđuju takav oblik iznude

vizavi ovoga:

Citiraj:

---

on bar po mom viđenju ne zna dobro komunicirati. Želi nešto reći, a onda se sav spetlja, pola toga ga ne razumijem kaj hoće.

---

slično je i kod nas. ja mu pomažem formirati smislenu rečenicu jer se vječito žuri toliko toga reći pa sve ispadne na kraju kao velika nejasna buka + što se još i naljuti ako ne skontam šta je htio da kaže :x

ili kad počne ba brza onda ponovim onoliko koliko sam upratila i tražim da nastavi dalje

Citiraj:

---

Kada gleda neku predstavu u vrtiću uopće ne zna ispirčati što je gledao

---

meni ovo zvuči sasvim ok za 5-godišnjaka . ili možda griješim :?


Jesam bar malo pomogla??? Ako mi još štagod padne na pamet javim ti

Ma ja na suze nikada ne popuštam, zapravo nikada ne popuštam, kako kažem tako je. I zapravo me ljuti ta njegova tvrdoglavost.
Svaki put kad počne plakati zbog nečega ja mu uvijek kažem, tj. pitam ga zašto opet plače kada jako dobro zna da me time može jedino naljutiti i da ništa na taj način nećemo postići. Iva koja je 3 godine mlađa to bolje kuži od njega i bolje komuniciram s njom nego s njim.
E sada je li to jednostavno tako s curama i dečkimaili ja opet previše očekujem...Hm!
Ali nekada se stvarno zapitam gdje sam ja to pogriješila.

I još nešto, kada ga npr.ostavim u igraonici, najčešće ga nađem kak se ili sam igra s nekom igračkom ili u miru gleda crtić, onako dosta se solo tip.

Nitko nema savjet?
:(

pa, ne bih ti znala ovako reći ništa konkretno, osim da je mali očito različit karakter od starije i kod njega ne pali isto (topla voda :oops: )... moraš naći koji mu je "trigger".
Kod moje kad nešto ne štima, kad krenu tantrumi, pokušam odvrtiti film da skužim što ju je izbacilo iz takta. Često tako riješim stvar ne od prve, ali bar iz druge ili treće - meni dovoljno...

pomikaki, misliš od mlađe, seka je mlađa 3 godine.
Ima osjećaj da s njim nikako na zelenu granu.

moja starija cura ima 5 ipo godina , dosta je komunikativna od početka smo sve rješavali razgovorom pa je s tim i lakše čim bi počela plakati naš razgovor bi prestajao i imala je pravo plakati i ne dobiti to što želi ili prestati i lijepo objasniti što želi....nekad ne bi upalilo ali tada bi usljedila kazna npr rekla bi joj kad spremiš sobu vratit ću ti Dina( to je njena najdraža lutka) i stvarno joj ga ne bi dala određeno vrijeme dok ne napravi to ! vrlo je važno bit dosljedan i jer puno puta bi čula neke mame u parku e sutra zbog toga nećeš doći u park ,a kad ono one sutra tu...nikad ne reći ono što ne misliš napraviti to je moja formula pa mi ona s tim i vjeruje sve što joj kažem...[/img]

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

pomikaki, misliš od mlađe, seka je mlađa 3 godine.
Ima osjećaj da s njim nikako na zelenu granu.

---

da, sori, zabuna
u svakom slučaju, ne bih uvijek ignorirala dreku i suze. Ako se prečesto ponavlja, istražila bih može li se doći do nekog izvora problema, tako da pokušam pričati s njim. To ne znači nužno da bih popustila, nego bih mu dala priliku da me uvjeri, samo ako su mu argumenti dobri popustila bih. Ali i bez da dobije to što traži, na njega će djelovati to da si ga ozbiljno saslušala.

Nedavni primjer, samo na mlađem djetetu (2,5g). Ja sam u drugoj sobi, a mm, moja mama i mala u dnevnoj. Čujem urlike koji se ne daju ignorirati. Dolazim i vidim da mala i moja mama sjede na kauču, a mala dreči i hoće strgnuti dekicu na kojoj sjedi moja mama. MM je hoće kao i inače smiriti po svaku cijenu (on bi se odavno ustao) i tepa joj, što joj daje energiju za jaču dreku. Moja mama pak ne popušta, očito da ne bi mislila da može vriskom dobiti to što hoće. Moja prokušana taktika: odnosim je s mjesta tantruma i pitam je što bi htjela (pitanje zašto plačeš ne pali jer ne zna još odgovarati zašto-zato). Ona kaže da hoće deku. Ja kažem što ćeš napraviti s dekom. Ona, sva ljuta: baciti na pod :mrgreen: (pretpostavljam da je možda na početku htjela nešto drugo ali sad je toliko ljuta da ima samo destruktivne ideje). Sad ja kažem da to ne možemo nikako napraviti, baka hoće da deka bude čista, a osim toga nećemo baku gnjaviti vriskom i pustit ćemo je da sjedi na kauču da se odmori jer je puno radila. Na kraju kažem: hoćeš da se vratimo u sobu, ali da ne vičeš i ne plačeš i da baka smije sjediti. Kaže: Ajde. I na kraju, dođemo u sobu i ona počne mahati ljutito prema baki, na pitanje što radi, kaže: brišem baku :lol: ... ali dalje nije radila scene.

Eto, ja sam saslušala, malo utješila, bila sam nježna ali i odlučna, obje smo dale svoja mišljenja o problemu i to je već bilo dovoljno. Ali naravno, ne mora paliti za svako dijete.

ana, ja cu ti reci iz perspektive roditelja koji ima tek malo stariju djecu :)

mojih oboje su sa pet godina usli u odredenu "pobunjenicku" fazu a i primjetila sam slicno i s klincima drugih roditelja. u pocetku me je to izludivalo dok nisam skuzila da je to jedna faza odrastanja i da im jednostavno trebam pomoci da je prebrode.

a ono sto je pomoglo je dosljednost u mojim ocekivanjima od njih, slusanje i razumijevanje i ukomponiravanje njihovih novih potreba u moja ocekivanja.

ovo prvo je vazno da das priliku djetetu da ostane na pravom putu, ovo drugo da das vama priliku da vas odnos ostane na pravom putu.

i za kraj dobra vijest, proci ce :)

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

mojih oboje su sa pet godina usli u odredenu "pobunjenicku" fazu a i primjetila sam slicno i s klincima drugih roditelja. u pocetku me je to izludivalo dok nisam skuzila da je to jedna faza odrastanja i da im jednostavno trebam pomoci da je prebrode.

---

Nama je psihologica rekla da se nekako oko 5-6 godina javlja ta faza, koju zovu i "mali pubertet". I zaista, ljetos sam se osjećala kao da imam u kući pubertetliju, a ne (nepunog) petogodišnjaka. Na svaku moju izjavnu rečenicu odgovarao je negacijom (u stilu: Lijepo je vrijeme danas - E baš nije lijepo vrijeme! i sl.), svađao se, bezobrazno odgovarao... uf, kad se samo sjetim, nisam znala jel mi teže bilo izdržati ranije agresivne ispade ili ovu svađalačku fazu.
Prošlo je, sad smo u malo boljoj fazi ;) ali još ga ponekad uhvati da bi se samo svađao. U međuvremenu sam ja shvatila da je za svađu potrebno najmanje dvoje, pa ako je ja ne prihvatim, neće imati s kim nastaviti. Istovremeno, trudim se razumjeti njegove trenutačne osjećaje. I smanjiti svoja očekivanja (ponekad se uhvatim da ga doživljavam starijim nego što u stvari jest, i da očekujem previše od petogodišnjaka).
Ali ne ide mi baš uvijek :/

Što se tiče nerazumijevanja ispričanoga, moja E. ima 9 godina pa ju nekad baš ne pokopčam od prve jer ona vjerojatno misli da ja znam o čemu ona priča, a ja blage nemam jer nisam bila s njom u školi i sl. Dakle, vježbaj prepričavanje tipa komentiramo zajedno nešto što smo vidjeli u trgovini, na ulici i sl. Komentirajte crtić, slikovnicu (iako vjerujem da to radite, ali od viška glava ne boli).
Soliranje? Možda je jednostavno takav tip i ako njemu to ne nedostaje, nemoj se zabrinjavati.
Deranje? Jel on oduvijek takav ili tek odnedavno, to nisam skužila.

On je od kada je bio beba uvijek sve pokušao dobiti cendranjem, mislila sam da će prestati kada krene pričati ali se nastavilo. I sada mi je to 10 puta gore nego kada je bio mali.

Ah, cure ovo kaj pričate o malom pubertetu...
Pa baš par puta sma i sama pomislila da je ušao prerano u pubertet.
Dakle, opet faza..Nikada kraja fazama.
Nada se da će bar s Ivom biti lakše, bar za sada je...

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Nama je psihologica rekla da se nekako oko 5-6 godina javlja ta faza, koju zovu i "mali pubertet". I zaista, ljetos sam se osjećala kao da imam u kući pubertetliju, a ne (nepunog) petogodišnjaka.

---

:shock: Moj je nedavno navršio 4, a ja imam dojam da je on već u toj fazi, par puta sam komentirala s MM: pa mi imamo pubertetliju u kući !
Ana.m, nemam savjet , nego : razumijem te ! :)

ana.m nemam ti ništa pametnoga za reći, osim da sam upravo shvatila da je moj četverogodišnjak ušao u tu fazu o kojoj sve pričate.smajlkojisipucauglavu.

Imam ja utješno iskustvo... djeca takve faze (a ovo nije zadnja, vjerojatno ni prva) obično imaju NETOM prije nego pokažu onaj primjetan razvojni skok... Naime, razumijevanje obično ide ispred mogućnosti izražavanja (govorom, gestom, bilo kako) i to dijete čini frustriranim...

Nema druge nego strpljivo slušati i dati djeci vremena da kažu što misle. Bar sam ja tako radila (i dalje to činim). Nemam baš uvijek živce, i ja sam ljudsko biće sa svojim granicama, ali djeca to znaju prepoznati, isto kao što se ja trudim prepoznati njihove frustracije i dati im "lufta" (prostora) da postepeno prilagode iizlazne jedinice (sluh, govor) novostečenom razumijevanju.

Eto, bit će dobro... uskoro! :love: A onda će nakon nekog vremena opet uslijediti "skok" jer razvoj ne ide linearno. (Moj mlađi je trenutno u takvoj "mrgud" fazi ali baš je danas moja svekrva rekla da joj se čini da sklonost šizi polako popušta.... ;) I meni se činilo, ali ovo mi je potvrda, jer mi ga gledamo svaki dan, a baka ipak ima mali odmak pa bolje primjećuje te sitne promjene.)

Stalno gorovim da je Iva trebala biti prva, tako da se Janko ugleda na nju.
Ona je totalno drugačija od njega ali sve gluposti koje vidi ponavlja, do te mjere da je jučer nakon ručka isplalila totalno ne razmišljajući što je rekla, osim što je to čula od brata.

"Mama, mogu ići igrati igricu???"
MM i ja smo se pogledali i prasnuli u smijeh, a MM je samo porkomentirao "Toliko ga imitira da je već poludila!"
Uglavnom, bito da je faza, a ja se ndama da će se s prolaskom ove faze bar malo odčepiti uši.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ah, cure ovo kaj pričate o malom pubertetu...
Pa baš par puta sma i sama pomislila da je ušao prerano u pubertet.
Dakle, opet faza..Nikada kraja fazama.
Nada se da će bar s Ivom biti lakše, bar za sada je...

---

Moj svekar veli da su do puberteta dečki zločesti, a cure dobrice, a da se u pubertetu sve mijenja :mrgreen:, da onda curke dobivaju rogove.

Ne znam, nemam savjet, meni je dečko zasad 'tvrdoglaviji' od curke, s njom mi je nekak lakše (valjda vidi kak sam oštra prema malom, pa se ona ne usudi proturječiti :roll:).
Nisu zasad još tak' prestrašno neposlušni, ali sve je moguće :roll:.

I ja čitam savjete, tak' da se mogu pripremiti na ono kaj nas čeka :mrgreen:.

Citiraj:

---

lola_34 prvotno napisa

Moj svekar veli da su do puberteta dečki zločesti, a cure dobrice, a da se u pubertetu sve mijenja :mrgreen:, da onda curke dobivaju rogove

---

:lol:
riječi mu se pozlatile. :raspa:

Nemamo još neposluh ni proturječje, ali imamo ove loše komunikacije. Čitam vas sa zanimanjem. Lakše je kad nisi sam u svojim premišljanjima i proživljavanjima :love:

Oni koji imaju nekoliko godina veću djecu su pomalo zaboraviti detalje svih ovih faza, a s vama se baš lijepo sve da izanalizirat :*

Moj je maleni 2/05 i isto često me dovodio do ludila, baš kao da nemamo komunikaciju, ništa ne sluša, sve radi kontra ... ali vidim da su to sve neke faze i da treba biti jako strpljiv s njim! Išla i ja psihologu i naravno da treba poslušati savjet, ali nitko ti ne može pomoći nego sama sebi jer ipak si ti s njim najviše. Moj je bio katastrofa prvi mjesec u vrtiću pa se popravio sluša i bude zloće ... ma sve na dane . Jednostavno treba puno strpljenja ali i odlučnosti. Kod moga pale kazne i nagrade! U svakom slučaju sad ga sve više i više hvale pa sam baš happy! Bit će to dobro...samo hrabro!

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

On je od kada je bio beba uvijek sve pokušao dobiti cendranjem, mislila sam da će prestati kada krene pričati ali se nastavilo. I sada mi je to 10 puta gore nego kada je bio mali.

Ah, cure ovo kaj pričate o malom pubertetu...
Pa baš par puta sma i sama pomislila da je ušao prerano u pubertet.
Dakle, opet faza..Nikada kraja fazama.
Nada se da će bar s Ivom biti lakše, bar za sada je...

---

Draga ana, kod mene je upravo isto ovako, samo je razlika u spolu djece :roll: , ako ti je to ikakva utjeha.

Da, lakše je kada vidiš da nisi sam u tome, onda to ipak čovjeka bar malo utješi, jer...pa nije valjda da smo baš svi negdje fulali. :mrgreen:
Baš čitam Natašu na drugom topicu i fakat mi nekda dođe da bi ga, kak se kaže, kroz prozor hitila... :oops: .
Sada mu je takva fora za sve što mu kažem reći mi "E baš neću"
I onak složi kao neku facu i prekriži ruke.
Ili kada ponavlja one stvai koje sam ja rekla njemu kad sam ljuta.
Joooooj! :x

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ma ja na suze nikada ne popuštam, zapravo nikada ne popuštam, kako kažem tako je. I zapravo me ljuti ta njegova tvrdoglavost.
Svaki put kad počne plakati zbog nečega ja mu uvijek kažem, tj. pitam ga zašto opet plače kada jako dobro zna da me time može jedino naljutiti i da ništa na taj način nećemo postići. Iva koja je 3 godine mlađa to bolje kuži od njega i bolje komuniciram s njom nego s njim.
E sada je li to jednostavno tako s curama i dečkimaili ja opet previše očekujem...Hm!
Ali nekada se stvarno zapitam gdje sam ja to pogriješila.

I još nešto, kada ga npr.ostavim u igraonici, najčešće ga nađem kak se ili sam igra s nekom igračkom ili u miru gleda crtić, onako dosta se solo tip.

---

pa ako ti nikad ne popustas zar ti se ne cini da dijete samo kopira nacin kako se ti ponasas?

moja je logika nauciti dijete pregovaranju, znaci ja saslusam njega, on saslusa mene i nadjemo kompromis. pokusaj svaku scenu sagledati i iz njegove perspektve, nisu djeca zla i ne ponasaju se "tako" da nama napakoste nego su mali i ne znaju se izboriti sa odredjenom situacijom i emocijama

ne kuzim mame koje puste dijete da odradi cry out, pa dajete mu poruku da vas boli briga kako se osjeca u tom trenu i ucite ih da se tako ponasaju prema drugima kad su ocajni

prosljedjujem doista prekrasne, inspirativne clanke..ima ih za svakoga, svakojake roditeljske teme se spominju pa se nadam da ce posluziti..

http://www.naturalchild.org/articles/

Kak da ja nađem kompromis u situaciji kada npr. on već pola sata igra igricu i ja mu kažem da je dosta, da je vrijeme za igranje igrie prošlo i da npr. mora ići jesti, a poslije ručka ćemo se nešto drugo igrati, ići van, dogovorit ćemo se već.
I onda on počne tuliti i ne možeš mu dokazati.
Dakle, kaj da ja njemu u toj situaciji radim?
Kakav tu kompromis??

ja koristim onaj: za 5 minuta počinje ručak, do tada završi igru... za 5 minuta je kada velika kazaljka dođe na 7...

uglavnom pripreme i upozorenja unaprijed što će se dogoditi....

Citiraj:

---

purple rain prvotno napisa

ja koristim onaj: za 5 minuta počinje ručak, do tada završi igru... za 5 minuta je kada velika kazaljka dođe na 7...

uglavnom pripreme i upozorenja unaprijed što će se dogoditi....

---

Radimo to...

Htjela sam još dodati da nekada pali, nekada ne.

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

ne kuzim mame koje puste dijete da odradi cry out, pa dajete mu poruku da vas boli briga kako se osjeca u tom trenu i ucite ih da se tako ponasaju prema drugima kad su ocajni

---

A po čemu si ti ovo zaključila?

e pa onda je to tvoja strana kompromisa... a on mora naučiti da je kompromis dvosmjerna ulica....
po meni, obzirom na je npr. ručak dio onoga nepregovaračkog paketa (higijena, pristojnost,itd) ti si svoju stranu dala...

treba im pokazati kako se svijet ipak ne okreće oko njih...

jer vas troje gladuje čekajući njega (ako njegujete taj zajednički ručak)...
potreba za igrom je sekundarna u ovom slučaju ma što on mislio o tome...

i kod nas teška situacija.ja slobodno mogu reci da uglavnom pricam zidu .Za mene to postaje frustrirajuce.Moj Noa ima 3 i pol gidine i trenutno nam je najteža faza.
Jako je pametan ,puno toga zna i sve razumije što mu pricam ali jednostavno ne želi poslušati.Hvataju ga žute minute i na moj negativan odgovor postaje agresivan.kad nije kako si je zamislio postaje rukati ,šampion ili neki "junak " i krece u borbu.
Napravi glupost ,naljuti mene i muža maximalno ,mi mu ukazujemo na to da se ljutimo a njemu je to užasno smiješno!!"
kad se smiri i napokon razgovaramo njegov odgovor na sve to je " pa to mi je samo igra" "oprosti mama nisam namjerno" i tako do nove situacije.
citam knjige ,mm i ja razgovaramo i jednostavno nemam pojma kako postupit i kako se nositi s tim.
eto izjadala sam se :*

Zdravo ekipa!
Nije me bilo dugo, no, evo me po odgovore koje mi se ne da tražiti po FB grupama.
Uglavnom, moja djevojčica ima 5,8. Dobra je, razumna, draga, pristojna, komunikativna... Istina, neće odmah pospremiti za sobom, nekada neće uopće, ima dana kada ne sluša... No, ono što me izluđuje je to što se u posljednje vrijeme toliko smije kao da je u pubertetu.
Stalno provaljuje neke gluposti i što je najbolje, smiješna je. I onda umiremo svi zajedno od smijeha, ali ona ne zna stati. Kuži da nas nasmijava, ali ne može shvatiti kada je dosta.
Sinoć se glupirala prije spavanja, smijale smo se zajedno, pa sam ju ušutkavala pa je napokon zaspala, a onda se za 10 sekundi probudila grohotom se smijući jer je sanjala nešto smiješno. I onda opet salve smijeha, ušutkivanja...
No, ono što me posebno živcira je kada pravi takve cirkuse na javnom mjestu. Ok, lavica je u horoskopu i voli biti u centru pažnje. Ali inače nije taj tip, ne trpa se... Ali baš nam se u javnom prijevozu često znalo događati da radi takve cirkuse i takve gluposti da nam bude strašno neugodno. I znam da griješimo što joj se i dalje smijemo, ali nam bude i smiješno. Ono, ne možeš totalno ignorirati.
Prvo provaljuje gluposti, onda se krevelji, onda se uhvati za uši i pravi grimase, iskrivljuje moje riječi, simulira neke neugodne situacije... Većina ljudi u tramvaju ili busu umire od smijeha, ali meni nakon nekog vremena dosadi jer imam osjećaj da ona to radi na silu.
E sad, ne znam zašto je to tako.
1. Je li zato što bude već umorna pa ujedno i histerična.
2. Zato da bi mene nasmijavala jer joj je to fora.
3. Zato što je u tom malom pubertetu (s tim da to radi već godinu dana, ali posljednjih dana baš intenzivno, uglavnom kod kuće).
Ona se smije grohotom, iz dijafragme, luda je... :-D

A meni nije jasno da li se ti žališ ili se hvališ :mrgreen:?
Dokle god ne dobije napad histeričnog cerekanja, igranja i pevanja na groblju (kao moja starija), pusti je da uživa.
Šalu na stranu, i moja je rođeni cirkusant, ali je meni neprijatno samo kad je uhvati veselje na krajnje nepriličnim mestima...Imam utisak da se ona ponekad tako bori sa stresom. (ali i mene nekad živcira večernje cerekanje).