Molim preporuku za nekog dobrog bolničkog ortopeda, za pregled. Zna li netko koliko se gdje čeka?
Počeo me boliti kuk :/ , a kako je artroza kukova naša obiteljska prijateljica bojim se da ni mene neće zaobići.
Printable View
Molim preporuku za nekog dobrog bolničkog ortopeda, za pregled. Zna li netko koliko se gdje čeka?
Počeo me boliti kuk :/ , a kako je artroza kukova naša obiteljska prijateljica bojim se da ni mene neće zaobići.
Jel' bolnički znači na uputnicu ili da radi u bolnici? Možda ima privatnika koji kombiniraju i jedno i drugo. Ja ti više znam za privatnike, ne znam kolika su čekanja po bolnicama i koji sad slove kao dobri i dostupni specijalisti za kuk.
Za simptome koji upućuju na artrozu ti možda mogu pomoći savjetom - s artrozom kuka se nema puno što raditi, osim eventualnog jačanja mišića oko bedra i guze (znači uputnica za vježbe u Mihanovićevoj koje treba redovito provoditi) i redovite lagane tjelesne aktivnosti (šetnje, ali redovito, ne previše sjediti, disciplina u nošenju). Vježbe su rasteretne i jačanje mišića, dio ide, znači, na jačanje mišića, dio na očuvanje opsea pokreta (vožnja bicikle bez opterećenja - znači, ne sobni bicikl pa ona opterećenja, ne mountain bike s onim brzinama, nego onaj... starinski), plus bazeni ili more.
Trećeg nema, drugo je operacija. Operacija se čeka, ali nije piece of cake ugradnja umjetnog kuka i pretpostavljam da si ti još way way daleko od toga.
Ono na što bi se ti možda trebala koncentrirati je pogledati kako stojiš s osteo situacijom jer osteo probleme isto treba imat u vidu, a mogla bi s tim imat problema isto s obzirom na repr. anamnezu.
Ako želiš, ja ti mogu reći sve privatne shortcute koji će ti skratit put za par mjeseci (rtg, magnetska, privatni fizioterapeut koji me one-on-one naučio vježbe za kukobolesnike), ali i novčanik za par tisuća kuna, sve ovisi koliko ti je to hitno. Ako želiš, javi se mejlom, mejlam ti makar te svoje vježbe, ako će se iz toga moći išta razaznat. Imaj na umu i to da su ortopedi operateri, jednako kao i urolozi i a ti možda treba soft stvar - dobar fizioterepeut, jednako kao što koji put treba dobar nefrolog. Mihanovićeva - tamo ja nisam uspjela baš dobro pokupiti vježbe jer se radi u velikim grupama, a to je ono što se dobije na upunticu, koliko znam (osim ako nemaš neko privatno zdravstveno, onda toga ima više).
U mom slučaju se dobro pokazalo disciplinirano kretanje - znači, pazim da previše ne sjedim tipa na svaka 4 h pauza kratka, dovoljno je i minuta samo se malo rastegnuti i prohodati, vježbanje i šetnja. I disciplinau nošenju (užasno je to dosadno, pogotovo mi je sad s djetetom opterećenje dnevne logistike, ali ja sam to shvatila kao totalni mus jer fakat imam bolove nakon nošenja, pa curu motiviram da što više penjanja-spuštanja odrađuje sama, a AP nismo iz tog razloga bili).
Moram ovdje nanizat niz - ne znam jesam gore bila jasna u hodogramima.
Praktičnu pomoć za neku blažu stvar (vježbe) dobiješ od fizioterepeuta, ali on "živi" na zadnjem dijelu lanca koji počinje dijagnostikom toga što sumnjaš da ti je da se potvrdi da ti je i vidi u kojoj je mjeri. Dijagnostiku ne možeš izbjeć jer moglo bi to možda bit i nešto drugo što ti osjećaš kao bol kuka, meni je puno njih govorilo "kuk ne boli" i mene ne boli kuk, nego cijela noga na opterećenje, i teške su mi unutarnje rotacije (tj. neizvedive). Ako te kao presječe u preponi u tim rotacijama, onda bi to mogla bit coxartroza, to bi meni, kao laiku, bilo nešto što bi potvrdilo da stvarno je problem u kuku tj. toj hrskavici.
Dakle, do fizijatra je put dug jer je hodogram, naravski, prvo dijagnostika (ortoped, računaj s dva dolaska, jer sumnjam da će ti bez rtg-a išta govorit - znači uračunaj tri dolaska i potencijalna čekanja za dobit dg (ortoped - rtg - ortoped). Ortoped te onda šalje fizijatru (jedan dolazak), fizijatar upućuje zadnjoj karici u nizu - fizioterapeut.
Barem je to najčešći put, povlačim i analogiju s neuropedijatar-fizijatar-fizioterapeut nizom, recimo, za vježbanjem "neuro" dječice. Par ljudi iz tih krugova mi je reklo da je negdje vani fizijatar=fizioterapeut u jednoj osobi, znači makar jedno koljeno se preskače i proces ubrzava.
Ako je hitno i ti si na neki način ziher da to je stvarno to možda možeš napravit kao i roditelji neurodječice - dok se čeka pregled u državnoj ustanovi, započnu se negdje privatno vježbe, nisam sigurna da se s tim vježbama možeš nekako zaribati, ali tu ne stavljam ruku u vatru. Ako se ipak odlučiš za te privat puteve, tu te mogu savjetovati adresama i kontaktima.
Ja sam (ali imam punu dokumentaciju od malena nabildanu) sad zadnji put samo došla tom privat fizioterapeutu da me podsjeti te vježbe za kuk - nema tu kvantnih skokova - isto je sad kao i u mom ranom djetinjstvu, a njega mi je preporučila moja (socijalna) dr. opće prakse.
I, imaj na umu da ti dijagnostika neće možda bit jednoznačna, tj. nije snimka kuka-a-ha-artroza. Tj. neki ljudi s jakom artrozom neće uopće niti još osjetiti probleme, neki s blagom će se žalit podosta (a nije u glavi, nego drugačije ih to ometa). Za operaciju kuka je kriterij - koliko to ometa pacijenta u svakodnevnom životu, a ne (samo) kako izgleda rtg slika.
podižem, i ja bih preporuku za ortopeda, ali za skoliozu i sl.
po mogućnosti u bolnici, da bez puno para obavim i pregled i slikanje i štogod drugo.
... da mi netko postavi dijagnozu i uputi što i kako vježbati dok se nisam raspala na komade. :nope:
Za skoliozu postoji i alternativni način utvrđivanja stanja kralježnice bez rtg-a, što je veoma važno za djevojčice, pogotovo kad nalete na ortopeda koji voli te sličice (što se nama dogodilo, 4 slike u 4 mjeseca), ali nažalost samo kod privatnika.
može detaljnije? :)
Snimanje se radi laserom, koji onda pomoću programa reproducira sliku kralježnice i to trodimenzionalno, slikanje košta 300-350 kuna i ja znam za dva mjesta. Isto tako treba imati ortopeda koji takvu sliku smatra relevantnom, inače niš koristi. Pretpostavljam da ako potrebno intenzivno praćenje kralježnice pravi liječnik će voditi brigu o općem zdravlju pacijenta i neće ga izlagati nepotrebnom rtg, već će sam preporučiti alternativu pa će onda i te slike smatrati relevantnima. Osim toga ( ja pričam o skoliozi kod djece u razvoju), mjeri se da li djete ravnomjerno raste i postoji nešto kao livela za mjerenje krivine kralježnice i tek onda kada se misli da je došlo do neke drastične promjene potreban je rtg jer on ipak nabolje prikazuje stanje kralježaka.