Zastita od pozara - u vrticu, skoli, na radnom mjestu, kod k

(Molim premjestiti na drugi podforum ako temi ovdje nije mjesto).



Namjeravam vec jako dugo otvoriti ovu temu, no konacni poticaj je danasnji dogadjaj u jednoj lokalnoj skoli gdje sam trebala ici na pauzi za rucak, no posao koji sam trebala obaviti je odgodjen jer sam tamo stigla - kad se oglasio alarm za pozar. Dosla sam tocno u trenutku kada se oglasila sirena i pocinjali su vjezbu evakuacije koja je trebala trajati barem narednih 20 minuta, i ista je naravno imala apsolutni prioritet pred bas bilo kakvim drugim, i bilo cijim planovima.

Britansko drustvo, to je bar moja percepcija i iskustvo, ima vrlo visko razvijenu svijest o tzv. health and safety (H&S) - najblizi vezani pojam koji mi je pa na pamet je "zastita na radnom mjestu". H&S obuhvaca sve sfere djelovanja gdje pojedinac ili drustvo mogu biti izlozeni opasnosti bilo koje vrste ili razmjera, i bezbrojne procedure/protokoli osiguravaju da u svakom trenutku, u slucaju nesretnog ili nepredvidjenog dogadjaja, bitne osobe koje ce se nositi s problemom, ali i oni koji su zahvaceni, znaju svoje mjesto i ulogu. Sve to, ako se nije uspjelo slijedeci te uste protokole, dogadjaj sprijeciti.

Ovom prilikom zelim spomenuti nacin kako se podize svijest o zastiti od pozara, i jako me zanimaju isustva u Hrvatskoj, te vasa osobna, kod kuce ili na radnom mjestu. Posebno me zanima koliko znate o obucenosti osoblja u vrticima i skolama gdje borave vasa djeca, da li je situacija zadovoljavajuca, sto vi cinite.

Otkako zivimo na Otocima, gdje se opcenito stil zivota kao i struktura gradjevina dosta razlikuju od kontinentanih/eurposkih, svaka kuca ili stan gdje smo zivjeli imali su ugradjen protupozarni alarm. Sva unutarnja vrata izmedju prostorija u kuci moraju zadovoljavati odredjeni standard (nesto poput da moraju zadrzati prodor vatre u prostoriju min 30 minuta ili sl.).

U trenutku kada sam odlazila iz rodilista, medju brojnim brosurama koje sam dobila, nalazila se i mala knjizica kako provjeravati sigurnost u svom domu, kontakt brojevi vatrogasne sluzbe koja besplatno na poziv moze doci i obaviti pregled, cesto lokalna vlast organizira akcije instaliranja modernijih protupozarnih alarma u kuce starijih osoba. U svakoj firmi gdje sam do sada radila u odredjenom trenutku u tjednu oglasava se testni protupozarni alarm, postoji zakonski propisan broj djelatnika koji moraju biti tzv. "fire warden" - cuvari (volonteri koji se za vrijeme vjezbi brinu da se osoblje evakuira, i obavljaju odredjene dodatne provjere). Prva stvar kad se dodje u vovu firmu je “tura razgledavanja” zgrade i upoznavanje sa H&S protokolom, s naglaskom gdje su izlazi za nuzdu, mjesta za okupljanje u slucaju evakuacije, odgovorni volonteri, ko i kako pomaze osobama s invaliditetom. Nekoliko puta godisnje organiziraju se nenajavljene vjezbe evakuacije kada na zvuk alarma trenutno moramo napustati zgradu doslovce bez da smo se vratili po kapute, torbe,... mjeri se vrijeme potrebno za kompletnu evakuaciju. Uglavnom, postalo je sastavni dio mog zivota u profesionalnom okruzenju da cujem alarme i povremeno cinim odredjene akcije koje me imaju namjeru nauciti kako se spasiti od pozara.

Na svakom javnom dogadjau van posla (odredjeni koncerti, kino ili kazalisna predstava, djecije igraonice, bilo sto gdje dolazi veci broj ljudi) prva stvar koja se prenese publici je gdje su izlazi za nuzdu. Mali zeleni covjeculjak i natpis EXIT su neizostavni dio nase svakodnevice.

U vrticima i skolama slicno je kao po velikim firmama. Vjezbe evakuacije su ucestale. Osobno mi je bilo jako bitno znati da se u vrticu gdje ide moj sin takve vjezbe odrzavaju cesto i da osoblje zna sta napraviti sa gomilom male djece u slucaju pozara.

Moja "protu-pozarna iskustva" u Hrvatskoj su nepostojeca, tj. nisam se prije obazirala na taj aspekt. Dok sam zivjela i radila u Zg, znam da nikada takvo sto (alarm, evakuacija, obuka) nisam dozivjela na radnom mjestu, ne sjecam se da je i na faksu bilo vjezbi evakuacije u slucaju pozara. Kako zadnjih godina dolazimo u Hr uglavnom turisticki, po malo sa “engleskim glavama” na ramenima, ne mozemo se prestati iscudjavati kako su po restoranima ili ducanima sporedni izlazi zakrceni kiutijama s robom ili kantama za smece , i neminovno se namece pitanje “sta ako…”.

I, evo, pitam vas, sto bi vi, tete, uciteljice, ravnateljice skola ucinili da se iznenada dogodi pozar?

Neke se stvari ne dogadaju nekom drugom.

Sto ako…?