Kako je Zachary malo uranio...
Nevjerojatno kako vrijeme brzo prolazi nakon rodjenja, a koliko je skoro prolazilo zadnjih dana devetog mjeseca trudnoce… Evo vec su prosla 2 tjedna kako se rodio Zachary. No, moja prica pocinje prije 13 godina rodjenjem mojeg Sergeja – iako je sam porod tada prosao relativno brzo i bez nekih vecih problema (inducirani porod + epiziotomija), upravo sam zbog tog poroda toliko puno paznje i pripreme posvetila ovom drugom. Nevjerojatno je to da ja mog Sergeja nisam vidjela 12 sati nakon sto je rodjen, pojma nisam imala kako izgleda - jednostavno su mi ga uzeli i odnijeli. Da ne govorim o rani od epiziotomije, hranjenu bebe glukozom i donosenje na podoj site, itd, itd…
No, nije mi namjera pisati o mojoj proslosti vec vam ispricati kako je prosao ovaj porod i kako je mali Zach ugledao svijet 20.09.2005 pred samu zoru, tocnije u 04:06 hrs (u Hrvatskoj bi to bilo u 03:06 hrs). Neke od vas ce se sjetiti da mi je bila frka hocu li stici iz Minska (Bjelorusija) gdje trenutno zivim do Vilnijusa (Litva) gdje sam odlucila roditi. Na kraju smo MM i ja odlucili iznajmiti stan u Vilnijusu nekih tjedan dan prije termina – SRECOM!
17.09. dolazimo u Vilnijus. 19.09. MM se ustaje rano i odlazi natrag u Minsk posto smo se dogovorili da ce mi se on pridruziti nekih par dana prije termina, koji je bio oko 26.09. Ja tog jutra odlazim na pregled i ginicka mi kaze:”Opa, pa vi ste 4 cm otvoreni! To bi moglo svakog casa.” Ja sva zbunjena od tog njenog “to bi moglo svakog casa” krecem u obilazak Vilnijusa jer sam si bila napravila cijeli plan sto cu raditi taj tjedan. Dva sata nakon pregleda (negdje oko 13:00 hrs) pocinje me boliti, u podrucju ledja i trbuha, vrlo slicno menstrualnim bolovima. No, ja se ne obazirem na to jer jednostavno u mojoj glavi Zach se nece roditi prije 24.09. Oko 15:00 hrs pokusavam zaspati da vidim da li ce bolovi proci, no ne mogu usnuti. Sva nervozna, posto ne mogu skuziti jesu li to trudovi (naime nema nikakvih “valova”, boli neprestano) odlucim otici u jos jednu setnju i u internet bar, da se posavjetujem sa vama forumasicama. Kao sto ste mogle i zakljuciti vase odgovore na moje pitanje da li su trudovi lazni ili pravi, sam tek vidjela par dana nakon sto sam rodila. Nakon internet bara dolazim doma, sad je vec 18:00 hrs i uvaljujem se u jacuzzi. Nakon 20-ak minuta vidim da su bolovi popustili i sva sretna zakljucim da su to laznjaci. Tada saljem SMS poruku MM i kazem mu da ne brine da trudovi nisu pravi, no on mi odgovara da odmah krece za Vilnijus. Ja ga pokusavam ubijediti da nema potrebe, neka se naspava itd… no, on je stigao u Vilnijus taj isti dan oko 22:00 hrs.
Ja sam oko 20:00 hrs nazvala moju ginicku i rekla joj da imam neprestane bolove vec nekih 6-7 sati, no da mislim da su to laznjaci. Ona me pitala koji je razmak izmedju trudova a ja joj nisam mogla reci – nije bilo razmaka, stalno je bolilo. No, kada je dosao MM dva sata kasnije, skuzila sam da me ponekad bol popusti i on kaze “daj da mjerimo”. Kad ono, trudovi svake 3-4 minute i traju od 30 do 45 sekundi. On me moli da ponovo nazovem ginicku, no ja odbijam. Konacno, posaljem SMS ginicki oko ponoci (nadajuci se da ona spava, pa da nece odgovoriti) i kazem joj da su trudovi na 3 minute i pitam ju da li ja mogu ostati jos doma. Ona naravno kaze da se vidimo u klinici za pola sata.
Dakle, stizem u kliniku pola sata poslije ponoci. Pregledom je ustanovljeno da sam otvorena 4 cm (dakle nikakvog napretka od pregleda toga jutra). No, doktorica mi daje mantil i nesto sto bi trebalo biti spavacica a zapravo je XXL majica kratkih rukava – super, bas prakticno! Uvodi me u moju sobu u kojoj cu biti sa mojim trudovima, radjati i boraviti sa bebom. Ja sam kao pravi streber nekoliko puta sa njom prosla kroz moj plan poroda i cak sam pripremila verziju u kojoj sam sa flomasterom podvukla ono sto mi je stvarno bitno (kao npr. to da li ce mi dozvoliti piti ili ne tijekom trudova nije mi toliko bitno, koliko da mi ne rade rutinsku epiziotomiju). Necete vjerovati, ne samo da me nisu brijali vec me nisu niti klistirali! 8) Ja klizmu nisam niti spominjala u planu poroda, jer sam mislila da je to normalno i nekako sam i ja mirnija, no kako se kasnije ispostavilo stvarno nije bilo potrebe raditi klizmu.
I tada ulazi u sobu andjeo u liku babice Bozane. Ona ne govori engleski, vec mi se obraca na ruskom tihim, umirujucim glasom. Ocigledno joj je moj ginicka objasnila da se ja zelim kretati i da ne zelim biti non-stop prikopcana na CTG. Ona mi donosi veliku loptu i ja sva sretna pocinjem hopsati na njoj. Kada me uhvati trud, ona bez rijeci prilazi i masira mi ledja. Zena rijetko govori, uglavnom nije prisutna u sobi, ali je uvijek bila tu kada sam ju trebala. Ja i MM smo uglavnom sami u sobi, povremeno udju babica Bozana ili doktorica, poslusaju bebino srce, izmjere jacinu trudova i ostave nas na miru. Doktorica me po stoti put pita da li sam sigurna da ne zelim epiduralnu, a ja tvrdoglavo odgovoram da jesam.
MM je sa sobom ponio laptop tako da mi je pustio neku finu muziku “Harmonija vode”. A znate kad vam na laptopu svira CD, tj. kada radi DVD player a ne gledate nista vec samo slusate, da se pojavljuju raznorazni pravilni i nepravilni krugovi u bojama na displayu?? To je bila divota gledati, pogotovo kada bi me sahvatali trudovi. Svaki puta kada bi kontrakcije dostigle vrhunac ja bih zamislila da zaranjam u te krugove koji su se izmjenjivali pred mojim ocima. Hopsanje na lopti mi je takodjer puno pomoglo, no oko 02:00 sata bolovi se pojacavaju i ja odlucim legnuti na lijevi bok. Babica me dolazi pogledati i kaze mi da disem duboko za vrijeme truda!? Ja joj kazem da ne mogu, jer mi se tada pocinje vrtiti u glavi i sumiti u usima. Doktorica kaze da sam mozda dehidriral i pita me da li zelim IV no ja kazem da bih radije casu vode, sto naravno i dobivam. Trudovi se pojacavaju i sat vremena poslije doktorica me po drugi puta vaginalno pregledava i kaze “a to ce negdje u jutro, ima jos vremena, tek ste 4,5 cm otvoreni.” Malo sam razocarana da to tako sporo ide, no tada osjetim nesto toplo – otisla je plodna voda! Tjera me na WC i u tri puta se potpuno cistim (nema potrebe za klistiranjem). Nastupaju jaci trudovi i mogu vam kazati da sam si razmisljala da li da trazim epiduralnu ili ne, booolilo je! No, ne dugo! Samo sat vremena kasnije ja kazem MM da ode pozvat babicu i ginicku jer osjetim strasan pritisak na rectum. Doktorica me pregledava i kaze “pa, vi ste se otvorili 5 cm za sat vremena! Sada ste 9,5 cm otvoreni!” Najednom, babica oblaci zelenu kutu, one se ustrcale, krevet na kojem lezim se pretvara u neku vrstu kreveta-stolice za radjanje.
Doktorica me pita u kojem polozaju zelim roditi! Zar vec?! Ja sam si uvijek zamisljala da bi mi najlakse bilo u stojecem polozaju blago nagnuta nad krevet, no sada ipak biram polusjedeci. Sve se odvija nevjerojatno brzo – MM sav uzbudjen trckara okolo i govori mi “ljubavi, vidi se glavica!”. I tada najtezi dio – doktorica mi govori da ne tiskam. Disem kroz 3-4 truda, disem a cijelo moje tijelo hoce tiskati! No, beba dolazi prebrzo i uporno mi govore da ne tiskam. Kada mi je napokon rekla da tiskam, beba se rodila u jednom izgonu! Koje olaksanje! Odmah su mi ga stavili na stomak – Boze, koji predivan osjecaj. Toplo i mokro! Nikada necu zaboraviti taj vlazan i topao osjecaj na mom stomaku. :angel: Malac je zaplakao tek toliko da nam ne bude los Apgar. Naime, Apgar je bio 9/9 vjerojatno zbog toga sto je beba bila plavkaste boje, bar se meni tako cinilo. On je jadnicak imao dvije plave modrice pod okom! Mozete si zamisliti, dijete se rodilo sa modricama vjerojatno zbog brzine kojom je prosao kroz rodni kanal. Bas je bio slatki! U cudu sam gledala u zbun crne, crne kose koja je cak padala po usima! Nikada toliko kose nisam vidjela u male bebe. Onda sam se sjetila kako me je MM kada sam zatrudnila u strahu pitao “pa necu valjda biti alergican i na nase dijete”. Naime, mi obozavamo macke i uvijek smo zivjeli sa puno macaka iako je MM alergican na macju dlaku. Kada je situacija postala nepodnosljiva za njega, morali smo se odreknuti maca. I tada, dok sam gledala tu kudravu glavicu na mom stomaku, pocela sam se smijati od pomisli da bi MM mogao biti alergican na malca! :lol:
Nakon 20-ak minuta pupcana vrpca je prestala pulsirati i tada mi uzimaju Zach-a da ga pregledaju. Mi smo zamolili neonatologinju da mu odmah ne stavlja mast u okice, kako bi nas on mogao vidjeti bar prvih minuta. Nevjerojatno kako oci novorodjenceta izgledaju mudre, njihov pogled dubok i mistican…Obzirom da sam MM iscitala toliko vasih prica sa poroda i raznoraznih iskustava sa foruma, gdje su babice doslovce uzimale djecu i odnosile ih na previjanje itd… on je bio odlucan slijediti neonatologinju u stopu kuda kod je ona krenula. Meni je to bilo smijesno, obzirom da bebu nikada nisu odnijeli iz sobe, NITI JEDNOM. Bebu su pregledali na metar udaljenosti od mene, no MM je uvijek stajao iza ledja neonatologinje i stalno zapitkivao sta to sada radi itd… sve dok mu ona nije dala bebaca u ruke. Tada je cijeli svijet bio njegov – bio je preslatko gledati kako se ponos mijesa sa osjecajem nesigurnosti zbog tog krhkog bica u njegovim rukama! :love:
Doktorica mi saopcava da su mi uspjeli sacuvati perineum! Nisam popucala uopce! Koja divota. Imam povrsinsku zagrebotinu na vulvi, kaze ona i to ce trebati 2-3 sava. Mogu vam reci da te savove nisam osjetila uopce, odmah sam nakon poroda sjedila i vjerujte mi drugi dan sam gotovo bila natrag u formi! Nevjerojatna razlika od prvog poroda kada nisam mogla sjediti tjedan dana. Hocu vam reci da nisam radila perinealnu masazu, zapravo ja sam si uspjela jednom masirati medjicu a MM dva puta i to je sve. Nije mi se svidjalo. No svakodnevno sam radila Kegelove vjezbe i tu i tamo bi se spustila u duboki cucanj i ostala tako minutu-dvije. Spretnoscu babice koja mi je masirala medjicu i doktorice koja mi je govorila kako da disem i kada da tiskam, nisam popucala.
Obicno sam citala kako se muzevi/partneri rasplacu tijekom poroda kao i majke, no niti ja niti MM nismo plakali – to nas je stiglo dan-dva kasnije kada smo postali svjesni onoga sto nam se desilo i sto smo prozivjeli. Tijekom samog poroda bili smo kao u nekom cudu, neka vrsta uzbudjenja kao kada promatras ili prozivljavas nesto sto nikada prije nisi prozivio. Prekrasno je bilo i to sto je MM bio sa nama 3 dana u istoj sobi, dan i noc. Pravila klinike dozvoljavaju da otac bude 24 sata uz majku i dijete.
Eto, “ukratko” to je bila moja prica sa poroda. Sada kada sam vam ju ispricala osjecam kao da nisam nista posebno rekla – naime, sve je bilo savrseno, sve je islo po planu. Nije bilo nicega dramaticnog, osim da je postojala mala sansa da rodim u internet baru! Ili da MM ne stigne na vrijeme… No, dobila sam prirodan porod kakav sam zeljela, upravo onakav kakav sam navela u svom planu poroda. Moja mantra tijekom trudnoce je bila “moje tijelo moze iznijeti trudnocu i obaviti sve kako treba, ako mu se da vremena.” Moje tijelo, a i moja beba, me nisu iznevjerili i zbog toga sam im beskrajno zahvalna. :D
