ne spava

imam bebu od 17 dana koja posljednja dva dana spava po pola sata u komadu, osim kada smo vani omda spava svo vrijeme. uglavnom čim ga nahranim (dojim) i ako zaspi počne se derati za minutu do dve. dignem ga, podrigne i(li) bljucne, ali od spavanja nema ni s. zaspe jedino ako ga nosimo pa dok ne spustimo iz ruku ili dok ne pogodimo pravi tren za spustanje. do prije dva dana je normalno spavao - 2,3 sata u komadu , a sad je 'poludio'. ne cini mi se da ga nesto efikasno muci, normalno jede, ima uredne stolice, ne izgleda kao da ga nesto boli, samo bi se druzio :) a mi na izmaku snaga. osim toga bojim se i da je njemu to premalo sna. nocu jos i skupi neke sate, ali danas od 1 do pol 8 ako je odspavao pola sata puno sam rekla. ja se tjesim da je to skok u razvoju, no ima li tko kakav savjet?

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

imam bebu od 17 dana koja posljednja dva dana spava po pola sata u komadu.......a mi na izmaku snaga.

---

nemam ti pametan savjet jer smo sve to prošli i dobro se napatili. pune 3 godine. pa mi je ovo šta sam izvukla iz tvog posta sad smiješno....sorry, skupi snage jer kako će ti bit kasnije ako ste nakon 17 dana, od toga dva nespavanjem, na izmaku snaga.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

imam bebu od 17 dana koja posljednja dva dana spava po pola sata u komadu.......a mi na izmaku snaga.

---

nemam ti pametan savjet jer smo sve to prošli i dobro se napatili. pune 3 godine. pa mi je ovo šta sam izvukla iz tvog posta sad smiješno....sorry, skupi snage jer kako će ti bit kasnije ako ste nakon 17 dana, od toga dva nespavanjem, na izmaku snaga.

---

cuj, meni je ovo ipak prvo, a ne mogu se pohvaliti ni da je ostalih 15 dana bas spavao silne sate u komadu :/ ali to je vama iskusnima smjesno. meni neiskusnoj svasta pada na pamet - od toga jesam li uopce sposobna biti roditelj do toga je li s njim sve u redu. pa je u tom konketstu i moje pitanje. no svojedno hvala - bar znam da nije jedini na svijetu

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

imam bebu od 17 dana koja posljednja dva dana spava po pola sata u komadu.......a mi na izmaku snaga.

---

nemam ti pametan savjet jer smo sve to prošli i dobro se napatili. pune 3 godine. pa mi je ovo šta sam izvukla iz tvog posta sad smiješno....sorry, skupi snage jer kako će ti bit kasnije ako ste nakon 17 dana, od toga dva nespavanjem, na izmaku snaga.

---

cuj, meni je ovo ipak prvo, a ne mogu se pohvaliti ni da je ostalih 15 dana bas spavao silne sate u komadu :/ ali to je vama iskusnima smjesno. meni neiskusnoj svasta pada na pamet - od toga jesam li uopce sposobna biti roditelj do toga je li s njim sve u redu. pa je u tom konketstu i moje pitanje. no svojedno hvala - bar znam da nije jedini na svijetu

---

Sve je u redu, piša, kaka, jede :)

Što se nespavanja tiče, meni se čini da ste koraknuli u skok jer on baš tako izgleda - do jučer je sve bilo u redu, danas odjednom ne znaš što im je, ali ništa im ne odgovara. Nanašajte ga na smjene, jedan neka spava ili odmara dok drugi nosi. Znam da je naporno, ali već za par dana će ipak biti malo mirnije. I kad spava, ti obavezno odspavaj, makar 20 min.

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

imam bebu od 17 dana koja posljednja dva dana spava po pola sata u komadu, osim kada smo vani omda spava svo vrijeme. uglavnom čim ga nahranim (dojim) i ako zaspi počne se derati za minutu do dve. dignem ga, podrigne i(li) bljucne, ali od spavanja nema ni s. zaspe jedino ako ga nosimo pa dok ne spustimo iz ruku ili dok ne pogodimo pravi tren za spustanje. do prije dva dana je normalno spavao - 2,3 sata u komadu , a sad je 'poludio'. ne cini mi se da ga nesto efikasno muci, normalno jede, ima uredne stolice, ne izgleda kao da ga nesto boli, samo bi se druzio :) a mi na izmaku snaga. osim toga bojim se i da je njemu to premalo sna. nocu jos i skupi neke sate, ali danas od 1 do pol 8 ako je odspavao pola sata puno sam rekla. ja se tjesim da je to skok u razvoju, no ima li tko kakav savjet?

---

ja bi isto rekla da je to prvi skok u razvoju. meni je bio prvi mjesec najteži i bila sam isto na rubu snaga i izgledala kao zombi. mou te utješiti sa našim primjerom, nije bio neki spavalica ni po noći ni po danu, svaki skok smo osjetili, s vremenom kada se i ti sama oporaviš od poroda imat ćeš više snage za izdržati sve to, s vremenom se navikne organizam i na nespavanje. ali sve dođe na svoje, moj mali danas ima 1 g. i spava dva puta p danu po sat i pol, spava navečer, sam od sebe i to od nedavno.
izdrži, iskoristi svaku minutu kad on spava da i ti odmoriš, neka ti netko ga malo uzme da se ti probaš naspavati ,sat,dva koliko ide. ako je samo skok i to sve prođe za par dana.

Ko da sam ja napisala ovaj post.Točno takav ti je i moj.Od rođenja pa do sad (7 mj.) spava svakih 2 sata po 20 min. Jednostavno nije spavalica.Noću se budi bar tri puta.Znam da ti je sad teško jer se još i sama nisi oporavila od poroda,ali stići ćeš taj tempo i priviknuti se.Ja dok noću malo duže spava,ne mogu zaspati jer sam se naviknula na to ili ga provjeravam da li diše.

Sve se to izdrži i svaka takva promjena kod bebača me veselila jer sam znala da ulazimo u drugu fazu odrastanja. :love:

A bit će ti i trenutaka kad buš nosila , a ona plače, ti daš ciku, pa ona plače, ti daš tati nek nosi, ona plače, pa pjevaš, suze, pa nema šta ne radiš, suze i onda odjedanput prestane sama od sebe i sa još suznim okecama te pogleda i osmjehne se i napravi takav prdac kakav nisi mogla očekivati od odraslog čovjeka i onda shvatiš da ju je bubala buša i da je trebala samo pustiti zrak iz sebe!

Glavno je da si uz nju i da probaš ublažiti ono što joj smeta bez obzira što u tom trenutku možda i ne kužiš šta joj je.
Ja samo što na glavi nisam dubila dok nisam pogodila šta bi joj moglo biti.

I svakako spavaj kad i ona spava- to mi je postalo pravilo preko dana kako bi navečer bar kratko vrijeme uspjela provesti s mm u miru.

E da, kad spavam s njom zna proči i tri sata da se ne mrdne, ali ako se dignem nakon 15 minuta je buđenje i plač. Tako da sad tek kad stvarno zaspi dižem se iz kreveta i onda nastavi spavati kao da sam s njom.

A da ga probate nositi u slingu ili marami, pa kad zaspe, samo spustiš sve skupa na krevet, gurneš siku u usta i zavališ se kraj bebača?
Moj miš spava s nama od početka.
Ja sam uredno preležala kraj njega cijele dane prvih par mj. Čitala knjige, učila, gledala tv, spavala...
Kad je on spavao, ja bi bar ležela kraj njega. Imala sam osjećaj da mu treba moja blizina, a i nedostajao mi je dok spava. I danas kad me nema u krevetu, za pola sata okrene okice i traži me. Ako me nema blizu, probudi se, ako sam kraj njega, okrene se na drugi bok i nastavi pajkiti.

Prije svega moraš skupiti psihičke snage , a onda polako i fizičke za buduće dane nespavanja, plakanja, i sl. Postoji mogućnost da bebač dobije i grčeve, a to treba izdržati. Moraš znati da beba osjeti i vašu nervozu, zato je važno da tražiš pomoć baka, djedova, meni pomaže i sestrična, tako da se i odmorim i odspavam.
Prihvati svu pomoć, odnosno traži, jer ima cura koje nikoga ne traže pomoć ba budu na rubu rubova....................
Ima beba koje su baš tipovi nespavalice, istraživači od rođenja, ali sve se to izdrži, prebrodi, čovjek ojača i nauči se nositi s time. Moj prvi mali je tek s 2,3 god (sada ima 3,10 god.)odspavao cijelu noć, a sada imamo bebicu, curu 2 mjeseca, ima grčeve koji polako stagniraju, ali je spavalica, tako da mi je lakše nego prvi put. Držite se i bodrite i spavajte i odmarajte i ti i tvoj m, kada god možete.pozdrav :)

Po onome što ti pišeš mislim da je samo skok u razvoju (ja dobro osjetim svaki put kad skoknemo stepenicu više) jer sam i ja sa Lucijom imala "problema" i imamo još uvijek tako da nema pravog rješenja,puno bebica spava cijelo vrijeme (bez obzira na skok) a neke su budilice od početka,moguće je da ima i lagane grčiće,možda želi biti u tvojoj blizini i osjećat se sigurno,u pravilu dok jede,piški i kaka uredno i beba je u redu.Želim ti zapravo reći da je najteže izdržati prvi mjesec ne zbog bebe nego zbog tebe,jer si umorna i nisi ni psihički ni fizički fit,daj si vremena i ako možeš odmaraj što više,sve će doći na svoje mjesto ne brini.Ako mišić inzistira da se nosi,nosite ga, ako želi spavati s tobom daj mu to zadovoljstvo i njemu je ovaj svijet stran i traži utjehu u jedinoj osobi koju zna a to si ti (zar to nije divno) i nećeš ga razmaziti niti naučiti na ruke,samo mu pokazati da je mama uvijek tu kad ju zatreba a to je jedinstven osjećaj vjeruj mi!

samo za utjehu; na nespavanje se roditelji naviknu. vježbaš par mjeseci i onda nekako otvrdneš,spavaš malo godinu dvije ali je sve život općenito ok.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

... na nespavanje se roditelji naviknu. ...

---

S ovim se slažem u potpunosti. Meni je koma bio treći mjesec, sad sam se ful navikla, spavam kako kad, od dva, dva i po sata do 4, 4 i po.

I sve funkcioniše sasvim ok, bar zasad :)

Nije mi problem buditi se radi dojenja, ne daj Bože kakve bolesti tad bi sigurno bilo puno teže podnijeti umor.

i ja imam nespavalicu. ona je svoju prvu godinu provela budna po danu. tek je sa godinu dana ili vise pocela spavati malo dulje po danu. noci su nam bile bolje, iako se kao mala budila izmedu 5 i 6 ujutro, ali stigla sam uhvatiti bar koji sat sna. a sve sama s njom i s malim koji je od nje stariji 22 mjeseca. stvarno se naviknes, ali pocni trenirati--neke bebe su nespavaci i nikada nece postati spavaci, tako da ne racunas na to, da se ne razocaras.

Evo da se malo pohvalim i da možda nekom pomognem. Moja V je do 3 mjeseca spavala super, a onda ko da je neki vrag ušel u nju. nakon cijepljenja više nije htjela spavati bez mene ni 15 minuta. Kao što sam napisala u jednom od gornjih postova , tek kad bi tvrdo zaspala ja sam se iskrala iz kreveta i obavila u miru svoje potrebe (a svaka mama ih ima).
nisam ju htjela naviknuti na spavanje u slingu , bez obzira što mi je to najjednostavnije, već sam tvrdo odlučila da ću pokušati svom sisavcu pomoći da shvati kako je ustvari ljepo i normalno spavati samoj.
I evo već tjedan dana, ustvari samo tjedan dana , uspavljujem ju po metodi no cry sleep (ili tako nekako) i zadnja dva dana se vidi pomak.
Do sad se uspavljivala samo na ciki i puštala sam ju dok nije sama odlučila da joj je dosta. Sad ju, kad vidim da je na rubu sa snom, uspavam sa šššššš i spavaj. Ciku izvadim iz usta sakrijem majcom i malo se udaljim, ali još sam u krevetu. Danas popodne je zaspala i probudila se nakon 1,5 h bez buđenja :D , i bila je tako prekrasno odmorna i još više nasmijana nego inače. A večeras je eto zaspala u 20,30 i spava evo i sad bez buđenja! :D
Nemogu vjerovati i svako malo škicnem u sobu da vidim jel živa!? :lol:
Nadam se da će tako i ostati.

Sad još da ju naučim da kad legne u krevet treba spavati, a ne cikati 8)
A morat ću i to jer neznam kak bu kad krene u jaslice zaspala bez cike. Varalica ne dolazi u obzir. Ni jedna igračka joj nije dobra tješilica kao cika.
No mislim da se s tim još ne moram žuriti ili ....? :/
Kad nas je krenulo da i se i s tim pozabavim?! A žao mi je da joj uzmem ciku za uspavljivanje jer je i meni to način opuštanja i bliskosti. Obožavam kad pruža ručice prema meni kad legnemo u krevet . :saint:

Anamix apsolutno znam kako ti je jer ja sam prva tri mjeseca bila luda od nespavanja i bila sam opcenito jako nervozna. Kasnije kada sam razumno mogla pogledati na stvari shvatila sam da sam svojom nervozom cinila da je i beba nervozna. Zivot ti se cijeli izokrene i koliko god si zeljela bebu, bude ti tesko, nisi navikla ne spavati i nisi si niti mogla zamisliti kako ce ti zivot izgledati. Sto da ti jos kazem-osim da ce proci...ne traje to vjecno...Moja se preko noci promijenila i pocela hvatati neki ritam pa je prvo spavala tri puta po danu pa tako par mjeseci...pa onda dva puta i sada smo na jednom spavanju dnevno. Jednostavno, sto prije prihvatis da je sada tako kako je, prije ces se psihicki srediti a to je najbitnije-da beba osjeti mir a ne nervozu.
Lako meni sada pricati ali evo pokusaj!

hvala curke sto ste podijelile svoj iskustva sa mnom. mislim da je ipak bio prvi skok jer se stanje ipak poboljsalo nakon par dana. inace, nocu spavamo skupa. nakon dojenja ga ni ne pokusavam pomaknuti, ali ovo danju me izmaralo - cim zaspi se dize pa mi je bila umjetnost otici na wc, odnosno bio mi je stres da se nece probuditi dok piskim :) ali kao sto ste sve zakljucile sve je stvar navike. meni je ipak ovo sve novo, a i prvo dijete pa skacem cim pusti glas, no uhodavamo se.... :)