kako voditi smislen razgovor dok vam je dijete u blizini

uf, koji naslov
u zadnjih 16 mjeseci otkad se Mo rodila ja imam dojam da ne mogu voditi fokusiran razgovor, ako je ona u blizini
nekidan sam bila u bivšoj firmi i malo pričala sa ženama koje nisam vidila 100 godina i samo smo skakale s jedne teme na drugu, bez da smo dovršile onu ranije započetu
sigurno da ne pomaže kad ima više ljudi i kad se tako dugo ne vidimo, ali to mi se dešava i kad siđem kod susjede na kavu, a tamo smo samo nas 2 i naše 3 djece. krenemo pričati o nečemu i onda skrenemo na nešto sedmo, pa se vratimo na nešto sljedeće i onda kad dođem doma skužim da nisam uopće rekla ono što sam htjela. ne pomaže ni to što ja ponekad krenem od kulina bana i općenito nisam baš koncizna
ne znam je li to zbog toga što stalno pazim što Mo radi ili se igram s djecom dok razgovaram, ali očito nemam multitasking sposobnosti koje sam mislila da imam
kad nje nema, nemam takvih problema

I ja sam tako bila nedovršena dok stariji nije napunio tri, možda tri i po.
Sad sam opet na početku, znači još neke tri godine :mrgreen:

I uvijek mi misao pobjegne i uvijek mi se čini da stalno verglam isto ukrug.
Jedino što uspijevam je napisati koliko toliko normalan post u ovo malo tišine u kasne sate kad svi spavaju...

krasno, dakle mene čeka još jedno 5 godina nefokusiranosti (tu je uračunata i buduća trudnoća :) )
i mene spašavaju ovi kasni sati - a i lakše je kad je misao crno na bijelom

...i kad imaš opciju "briši" i kad možeš napraviti pauzu da protegneš noge ili skokneš u wc ili po sok ili šta već, a možeš i odustati pa nastaviti sutra...
A i malo da odmorim od blebetanja, do pola T sam radila na telefonskoj centrali :mrgreen:

I ja sam u klubu. N ima dve i po, ali nekako mi ne ide neko uživljavanje u bilo šta dok je ona tu.
Večeras smo bili kod frendice i ja treba njenom bratu da pomognem oko nekog seminarskog, malo psihologije, malo lektorisanja, maternji jezik, ništa posebno. Ja, kao sa kruške pala, koncentracija mi je na nuli, stalno gledam šta N radi... Pošto mi je frendica u komšiluku, pozvala sam MMa da dođe i tek kad je on preuzeo dete ja na miru završila za pola sata :roll:
Isto i kad hoću nešto da popričam, sva sam zbrkana, bar se meni tako čini, ma užas...

Ista priča :/ Jedina smislena komunikacija mi je na forumima, uživo moju priču ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep :/

Nakon 2 djece ja više ne znam tko sam ja. Trebat će mi jedno tjedan-dva na poslu okružena ljudima-znate, onim odraslim, ozbiljnim- da se opet sjetim sročit nešto. Sad mi se čini da se ne znam ponašat...čak ni u kafiću ne znam kavu naručit :lol: što od moje zbrkanosti, što od raznih novih kava :roll:

A započete teme...toga ima napretek na svakom području života. Zato osjećam fizičku bol u glasnicama i ostalim djelovima govornog aparata i u mišićima za smijanje kad se konačno vidim sa dragom prijateljicom koja je u drugom gradu.

Ja sam se svojevremeno, prije puno godina, strašno čudila kolegici (majci troje dječaka) kako je nakon svakog porodiljnog došla "praznoglava" na posao i samo visila na mobitelu s tetom čuvalicom, jaslicama itd.

A onda je i mene snašlo - dva porodiljna u komadu!

To je prirodno i normalno. Do (po mojoj prosudbi) treće godine najmlađeg djeteta mozak je jednostavno "preusmjeren" na njihove potrebe i to je to. Priroda se brine o tome. Ne možemo tu ništa, a bome ne mislim da ni trebamo... Kasnije se ravnoteža uspostavi sama od sebe - mozak se ponovno pokrene (ili se rodi još koje dijete ;) ). Sve to dolazi na svoje mjesto! Nismo lude ni rastresene, ali smo mame koju djeca trebaju! :love:

Lepo mi je rekla moja tetka još pre prve trudnoće - kad zatrudniš, delimično ćeš izgubiti moć smislenog govora, a kad počneš da dojiš samo što nećeš mukati! :)
Živa istina. Do sad sam već, za mesec dana bolovanja, zaboravila imena pola kolega i pojava, tako da u razgovoru zvučim više nego konfuzno. A tako je bilo svaki put...
Srećom, deset godina "paralelnog" života naučnog radnika i mame ipak me je donekle izbrusilo, pa mogu da radim za kompom i pišem dok dve brbljivice oko mene ne prestaju da toroču...uz povremene (uglavnom uzaludne) molbe za mrvicu tišine...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Nismo lude ni rastresene, ali smo mame koju djeca trebaju! :love:

---

Istinito i lepo rečeno!

jedna od najružnijih stvari koju sam učinila svom sinu se dogodila kad je bio star oko 2 godine.
došli smo nas dvoje s puta, siječanj, bilo je jako hladno, zaleđena cesta,, kasno navečer jer je bila nesreća na cesti, i naš plinski bojler ugašen. u stanu je bilo jako hladno. naš tata koji se bavio bojlerom i majstorom za bojler bio je u americi. uzela sam uputstva i počela čitati a moj filip : mama ovo stisni, mama ono stisni, jel čuješ ti mene mama, mama,mama. prvo sam mu par puta rekla lijepo da me pusti da pročitam, pa : molim te šuti, molim te šuti. na kraju sam mu stavila ruku na usta i vikala: začepi!
onda sam upalila grijalicu i plakal, jer sam mislila da je moj zdrav razum zauvijek izgubljen kad ne znam pokrenuti bojler, i i da će mi djete odvesti jer sam ga skoro hitila preko kuhinje.

:lol: tako sam se slatko nasmijala kad sam vidjela naslov. Ja sam trenutno u fazi kad ni pisat nemogu jer mi pogled luta prema V. koja se igra u "bejbiđimu", a misli su mi usput dok čitam vaše postove otprilike : aha, sad je prdnula, pa će se pokakati, moram upalit bojler da zgrije vodu za kupanje večeras, idem sad stavit ručak, jel mm došao do doktora, evo prdac smrdac idemo kakati gugugaga, gdje sam ono stala!?!? :lol:

A veli mm meni jučer , u jednom od rijetkih trenutaka kad sam "prisutna" navečer oko 21,30 (sve nakon tog vremena sam zombi)- fali mi Sandra!
Moj odgovor je bio kratak: i meni!
:mrgreen:

premještam na izazove roditeljstva. :)

Meni je ovo što pišete kao dobar dan. Jako mi nedostaje razgovora sa odraslim osobama, a bez prisutnosti bilo čije djece.
Mislim da je jako loše što većina roditelja dozvoljava djeci (naravno, ovim starijima koji već sve razumiju) da ih neprestano ometaju tijekom razgovora sa odraslima.
Djeca to debelo koriste i onda se događa da susjeda dođe na kavu sa svojim djetetom, pa umjesto da se djeca sama igraju, a mi pijemo kavicu i usput ih promatramo i tu i tamo interveniramo, na kraju završi tako da kavu nismo uspjele popiti do kraja, nismo mogle ni sjediti za stolom odvojeno od djece, nego non-stop njih zabavljati, odgovarati na pitanja, jer čim vide da smo uhvatile tempo razgovora, počnu napadati kao male ose.
Od razgovora naravno ništa i baš kao što ste u prethodnim postevima navele, započne se deset tema i niti jedna se ne dovrši.
Ja pokušavam svoje dijete učiti da ne funkcionira na taj način, ali sam prilično usamljena među ostalim mamama, pa se već unaprijed psihički pripremim na takve "kavice" sa kojih se odlazi isfrustriran jer ni jednu misao nisi dovršio.
A da ne spominjemo kako izgledaju razgovori kada neka prijateljica nazove, a dijete je u blizini. :roll:
Ali, to su čari roditeljstva :mrgreen:
Oni koji žarko žele imati djecu, jedva čekaju da nam se pridruže na ovim temama, zato.... uživajmo kad imamo u čemu :)

ma moja još nije dovoljno velika da me namjerno prekida u razgovoru. čak i kad se ona zaigra sama ili s drugim djetetom ja i dalje skačem s teme na temu kao da mi je vrijeme ograničeno.
jednostavno nemam fokus. i onda kad poslije razmislim dobijem dojam da sam bila bezobrazna jer se sjetim da ni druga osoba vrlo vjerojatno nije uspjela izreći svoje misli

hahahahaha!!! moj je prdek tolliko pametan da u novonastaloj situaciji (trebam roditi sina no.2 u roku od dva tjedna pa mi mama i tata dođu svako jutro malo se s njim poigrati dok ja skuham i sl...), gdje sam ja presretna kad mi mama dođe iako me izluđuje jer mogu malo popričati s nekim odrasllim, odma ih dočeka na vratima i veli - baka, baka, nećemo pričati. da joj slučajno odmah u startu ne bi palo na pamet otpočeti neku temu sa mnom... :heart:

Ni kod mene nema smislenog razgovora već poduže vrijeme.
A i ono što meni već pomalo ide na živce su uvijek iste teme-djeca, naravno. Više ne znam pričat ni o čemu drugom. Tješim se, bit će bolje s vremenom 8) .

rossa, dječica su nam vršnjaci, znam dobro kako ti je :love: ...

Citiraj:

---

dunja&vita:-))) prvotno napisa

Ni kod mene nema smislenog razgovora već poduže vrijeme.
A i ono što meni već pomalo ide na živce su uvijek iste teme-djeca, naravno. Više ne znam pričat ni o čemu drugom. Tješim se, bit će bolje s vremenom 8) .

rossa, dječica su nam vršnjaci, znam dobro kako ti je :love: ...

---

pa šta onda radiš na forumu na kojem se priča o djeci, bježi da ne zaglaviš ko i ja :lol:

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

Citiraj:

---

dunja&vita:-))) prvotno napisa

Ni kod mene nema smislenog razgovora već poduže vrijeme.
A i ono što meni već pomalo ide na živce su uvijek iste teme-djeca, naravno. Više ne znam pričat ni o čemu drugom. Tješim se, bit će bolje s vremenom 8) .

rossa, dječica su nam vršnjaci, znam dobro kako ti je :love: ...

---

pa šta onda radiš na forumu na kojem se priča o djeci, bježi da ne zaglaviš ko i ja :lol:

---

Prekasno...već sam zaglavila :lol:

ne samo zaglavila, nego planiram i dodatno zaglavljivanje :)

Citiraj:

---

dunja&vita:-))) prvotno napisa

Ni kod mene nema smislenog razgovora već poduže vrijeme.
A i ono što meni već pomalo ide na živce su uvijek iste teme-djeca, naravno. Više ne znam pričat ni o čemu drugom. Tješim se, bit će bolje s vremenom 8) .

---

tako i ja

danas sam bila na stručnom usavršavanju gdje ljude apsolutno boli briga za djecu. čak i kad mi je pobjeglo da spomenem dijete (a šta ću, jadna sam) nije mi uspjelo započeti razgovor jer me sugovornica pogledala ko da sam opsovala.
ostatak dana sam lijepo razgovarala samo o poslu i sebi.
a to me čeka i idućih par dana

preporođena sam 8)

imam četiri prijateljice iz osnovne škole. neko vrijeme smo se nalazile svaki mjesec i nakon par susreta odlučile smo dolaziti bez djece starije od 6 mjeseci. nažalost, sad se vidimo jednom u svakih 2 ili 3 mjeseca ali opet bez djece, samo da bi tih sat ili dva pokušale nešto smisleno reći. planirale smo i zabraniti teme trudnoća/porod/dojenje/odgoj baš zato što mislim da smo putem roditeljstva nekako izgubile same sebe.
čini mi se da je s muškarcima drugačije, bar oni s kojima ja radim. za mnoge nemam pojma imaju li obitelj, ali znam vole li piti pivo ili vino i koji im je super auto i sl. meni je to ok, stvarno bi mi sada trebao pokoji takav "pomaknuti razgovor" dok sam na porodiljnom daleko od stvarnog svijeta.

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

čini mi se da je s muškarcima drugačije, bar oni s kojima ja radim. za mnoge nemam pojma imaju li obitelj, ali znam vole li piti pivo ili vino i koji im je super auto i sl.

---

:))) Začudila bi se, kod mene u uredu ima hrpica friških očeva u ranim tridesetima, svako jutro skupa piju kavu i pričaju o klincima, tko je spavao po noći, tko nije, tko je što rekao, kakva im je stolica...

Nama, veterankama, je to smiješno, ali ipak na neki ok način...

moja mala 2,5 god trci prema meni ,stavlja mi ruku na usta i vice mama NEMOJ pricati sa tetom- kad ja 2 put na mj razgovaram sa svojom prijateljicom....PRICAJ s menom!

:roll:

ruzno to ovako mozda zvuci, jadno dijete zeljno paznje....je rajt...

NE, neg tooooliko paznje ima i na to je naviknuta, i ne podnosi misao na to da meni padne na pamet razgovarati sa kim drugim osim sa njom....

telefoniranje? vec 2,5 god, sama s njima doma...nikad nisam ni sa kim posteno se istelefonirala...ljudi vise niti ne zovu :/

o cemu sam sposobna pricat...ma o nicam....mozak ne fercera....

Citiraj:

---

we&baby prvotno napisa

NE, neg tooooliko paznje ima i na to je naviknuta, i ne podnosi misao na to da meni padne na pamet razgovarati sa kim drugim osim sa njom....

telefoniranje? vec 2,5 god, sama s njima doma...nikad nisam ni sa kim posteno se istelefonirala...ljudi vise niti ne zovu :/

o cemu sam sposobna pricat...ma o nicam....mozak ne fercera....

---

To moraš riješiti što prije, nježno, ali odlučno dati do znanja djetetu da si i ti osoba sa svojim potrebama i da to što imaš društveni život ne znači da će ona biti zanemarena. Koliko sam primijetila to nikada ne ide glatko, ali cilj ti je odgojiti osobu koja će imati osjećaj za potrebe drugih ljudi, a ne sebično derište koje će zahtijevati da se svijet vrti oko nje. Taj osjećaj za drugoga dijete stiče upravo iz odnosa s majkom (i/ili ocem) i zato je važno da taj odnos bude nježan i pun uvažavanja, s obje strane, od prvih ugriza i čupanja mamine kose na dalje :).