Nekako mi je čudno pisati o porodu, jer je prošlo skoro 2 mjeseca, no svejedno me nešto obuzelo da napišem koju riječ...
Strah od poroda, programirani porod, bolovi, neiskustvo i slične zastrašujuće teme na ovom forumu bile su svakodnevnica tijekom zadnjeg mjeseca trudnoće.
A najveći strah je bio, kako ću ja znati i moći brinuti se za svoju bebu...Pa ja ne znam ništa!!! Sad Sad Sad
Ništa nisam znala, nisam znala što očekivati, naslušala sam se svakakvih priča i na kraju mogu samo reći: JA BIH OPET!!!
Prvo pitanje koje mi postavljaju prijateljice koje još nisu rodile je: "Jel jako boli?"
A ja si mislim, "Pa cure moje, naravno da boli, užasno boli, ali zašto me to pitate kad i same znate da boli. Porođajna bol je neizbježna.
Ono što se može dogoditi, ono što ovisi o tome hoće li iskustvo biti lijepo, je kako ćete odlučiti provesti svoje vrijeme dok čekate da se porodite..."Grin
Ja sam se provela luuudooo!
U bolnicu (Vinogradsku) sam stigla prerano, otvorena tek 3 prsta sa trudovima na 10 minuta Laughing
Došla sam oko 1 sat u noći i počela se ispričavati sestri i dežurnoj doktorici kako mi je žao ako su to lažni trudovi, da sam se prepala doma i nisam znala što da radim, te da me slobodno pošalju doma ako je još prerano. Doktorica me pregledala i rekla da ostajem u bolnici te da ću roditi do jutra...
Ajme meni, pa ja ću stvarno roditi, to je to, nema povratka Shock Shock
Dolazim mužu u čekaonu i govorim mu da ja ostajem, a on neka ide doma spavati (moš mislit) te da ću ga pozvati kad se trudovi pojačaju, pred sami porod. I tako je bilo...
Nakon pregleda, dobila sam klizmu (ufff, koji dobar feeling - inače imam problema sa tvrdom stolicom pa je ovo bilo ful dobro). Nije bilo potrebno brijanje pa sam se odmah obukla u njihovu spavaćicu i čekala daljnje upute kuda idem...
Došla mi je sestra (izrazito ljubazna) i rekla da nema mjesta u predrađaoni, te da će me smjestiti u box pa da probam malo odspavati...hahahahaha!!
Tijekom noći izmjenjivali su se doktori i sestre, njih gomila, ali bilo je zanimljivo i u nekim trenucima jako humoristično!
Sestre su me stalno provjeravale i nudile mi sredstva protiv bolova, no ja sam još uvijek bila ustrajna u tome da ne želim ništa, a naročito ne epiduralnu.
Oko 6 sati, došao je doktor, probio mi vodenjak i tad sam nazvala muža da dođe... I on došao s osmjehom na licu i unio mi malo svježine u onaj već pomalo dosadni box.
Oko 9 sati sjatile su se moja doktorica, sestra, babica, druga sestra, glavna sestra rodilišta s 5 stažista i doktor koji mi je probio vodenjak Laughing.
Koja publika, ha? Da mi je netko rekao da će mi na porodu biti toliko ljudi, rekla bih mu da ću rađati doma, no bilo je fenomenalno, jer smo se ne biste vjerovali, smijali (naravno, oni malo više od mene).
Jednostavno su me opustili...
Rodila sam bez epiduralne, iskusila bol i ono što mogu reći je da je bilo kvalitetno iskustvo i da sam sretna što sam imala prilike roditi uz kvalitetno osoblje i što u mi dali priliku da sudjelujem sa svim svojim emocijama!
Sada sam tek sposobna brinuti se za svoje dijete. Sada znam da mogu sve!!!
