Printable View
Kakva iskustva imate sa povrijeđenim egom bivšeg, sa eventualnom nezainteresiranom stranom za dijete ali željnom osvete i želje da vam napakosti?! Kako se riješiti takve osobe? Prestrašna mi je pomisao da nikada u životu neću imati mira- zato što imam dijete s krivom osobom... :(
stvarno nema odgovor, ali ima nas još u takvoj situaciji.
drži se, i ja se nadam da će s vremenom biti bolje.
mene moj ex nije nazvao od subote, nakon jedne od scena, ide po malu u vrtić i vodi je baki. a meni je zlo svaki dan dok mi se baka ne javi jer je došao na ideju da će je odvesti u srbiju kod svoje nove cure.
dijete koje s njim nikad nije živjelo jer on nije htio.
lol :mrgreen: morala sam se nasmijati na ovo.Citiraj:
lilianna prvotno napisa
s vremenom se naviknes.
Ne znam kako da se priviknem što ne pokazuje nikakve emocije za dijete- koje nije htio ni vidjeti 10mj. nego me vuće po sudu, socijalnom, parkovima u koje on nije dolazio na viđanje- a ja sam naivka sve radila u korist djeteta... Da bi mi sređivao otkaz, uz prijetnje smrću i batine?! Inače sudimo se već skoro god dana - ni u braku nismo bili a još nije odr. (ni nakon 7 ročišta) ni viđanje ni uzdržavanje... Bitno da bi on odvodio moje dijete a doći ne želi (mali je sada 15mj.) ... Stvarno ne znam što da radim? Uhodi me preko neta, prijatelja i još bih kao ja trebala njemu nakon svega mirne duše prepustiti dijete jer tako zakon nalaže?!?! A gdje su u svemu moja prava? :|
Pa ja se nisam nikad privikla, a rastavljeni smo gotovo 5 godina. Svaki put me iznova iznenadi s nekom svojom glupošću, svaki put se iznova
iznenadim koliko ima u njemu bijesa i mržnje prema meni, što se nebrojeno puta prelomi preko nejakih dječijih leđa. Na svaki njegov "normalni"
razgovor iznova nasjednem, iako mi iznad glave se uvijek pojavi neki upitnik da što mu se dogodilo, ali onda me ošamari čista realnost i shvatim
da je to bila još jedna u nizu njegovih provokacija.
ne možeš se takve osobe nikada riješiti. prvenstveno jer imate zajedničku povijest i kao njen rezultat imate zajedničko dijete tako da ćeš biti povezana s njim cijeli svoj život.
MM i danas, nakon 6 godina od razlaza trpi razna sranya od njegove bivše, koja djecu viđa kad joj se sprdne, alimentaciju ne plaća, ali zato i njega i mene i djecu povlači po sudovima.
i dan danas nakon što je ponovno prijavljen za zlostavljanje (od njene strane) ja se iščuđujem i nemogu vjerovati da jedna "majka" ima ili bolje rečeno nema dovoljno mozga u glavi ni ljudskosti da pusti svoju djecu i njega da žive koliko toliko normalnim životom.
nitko joj ne brani da djecu viđa, nitko ju ne tuži za alimentaciju ali ona stalno nalazi povoda da njega pili u mozak, da truje djecu, da žica novce od njega....
nemožeš ništa drugo nego se oboružati deeeebelim živcima jer to bar koliko se meni čini nikad ne prestaje.
Cure drage, šaljem vam samo virtualni zagrljaj i želim da svi vaši bivši partneri što prije odrastu i saberu se... zbog djece, zbog vas, a i zbog njih samih.... Sretno!
Nova sam ,pa se privikavam .
Imam troje djece . 12 sin i 14 kčer , a najstarija kčer je u vlastitom kučanstvu sa svojom bebicom i mužem .
Rastavljena prije 2 godine " sporazumno " , od prije 6 mjeseci počinjemo nas troje zajednički život sa novim partnerom .
Bivši muž obožava najstariju kčer koja ga podržava a on nju financira , a ovo moje dvoje zbunjenih malih ignorira ( vide se ali jednom mjesečno i to je to ).
Razlog je naravno to što oni mene potpuno podržavaju ( a što bi drugo ) te ih na taj način kažnjava .
U dilemi sam .a ja se nadam da če mi netko na to moći odgovoriti : Da li da nazivam bivšeg i tjeram ga da im posvečuje više pažnje ili da pustim djecu da sama dokuće razloge njegovog ponašanja ?
Doroty, žalosno je to što se događa, žalosno je naprosto da se radi javna diferencijacija između djece i da su ona djeca što su uz tebe, a samo zbog toga, javno stigmatizirana sa očeve strane. Mislim ne nalazim uopće ikakvih opravdanih i razumskih razloga zbog kojih bi jedan roditelj svojoj djeci napravio razdor u ljubavi, poklonjenoj pažnji i poželjnosti, pa za mene nema opravdanja, ali ću ti pokušati pomoći savjetom.
Dakle, vjerojatno nas je netko kroz život očito učio nekim osnovnim principima i načelima kako se ponašati u zajednici i braku, međutim definitivno nas NITKO nije pripremio niti učio kako se ponašati kad taj brak pukne. Kako se ponijeti prema teškoćama razvoda, kako se civilizirano ponijeti prema bivšem partneru, kako omogućiti djeci da nastave život sa što manje stresova, kako ostati moralan i dostojanstven i kako nastaviti roditeljstvo i suradnju i poslije partneskog raskida... očito je to tabu o kojem nas nitko nije informirao, niti pripremio, ne želeći unaprijed zazivati zlu sudbinu, ali nam taj tabu danas u društvu dolazi na naplatu. I to nažalost najviše našoj djeci!
Moj savjet je da što prije uđete u program edukacije, stručne, profesionalne edukacije obiteljskih psihologa, da vas upute jasno i nepristrano kako i što dalje! Ja sam svjestan da niste educirani o tome (nije nitko), i sve što činite u rastavi činite iz neke stihije i vlastitih ograničenih kapaciteta zaključivanja. Doduše, najčešće je u tome uistinu netko staloženiji i normalniji, a onaj drugi inatniji i prkosniji, ali svejedno oba roditelja trebaju proći edukaciju za dobrobit roditeljskih odnosa koji ostaju ZAUVIJEK.
Na žalost, moram te razočarat, niti forumaška zajednica nije skup profesionalaca, nego laika koji su manje ili više osvješteni o tome, ali rijetko tko je prošao edukacijski tretman, pa se bojim da nije baš najpametnije tražiti profesionalna i tako ozbiljna rješenja ovdje i povoditi se za njima kao etalonom po kojem bi trebala zauzet stav.
Ja osobno sam uvjerenja da bi prvi institucionalni korak po podnošenju brakorazvoda, trebao biti OBAVEZNO odslušanje jednog ozbiljno posloženog programa usmjerene profesionalne edukacije obiteljskih psihologa. Da se jasno upozna aktere rastava kako će to dalje utjecati na njih i njihovu djecu i koje se sve opasnosti kriju u žbunu, a koje niti možemo uopće naslutiti sa svojih stečenih odgojnih pozicija. Naprosto NITKO toga nije svjestan. Tek nakon toga bih dao program tzv. mirenja, za one koji su možda ishitreno zalutali u brakorazvod hinivši samo svratit pozornost nezadovoljstva, a sigurno ih ima dobar postotak, pa tek onda prvo brakorazvodno ročište!
Moj savjet je - idi u CZSS i traži program roditeljske edukacije za sebe i svog bivšeg partnera! Ako ti je stalo do djece, neće ti nipošto biti žao i sebe staviti u taj program pa makar osjećala da tebi ne treba pomoć, al pomoći će svakako ocu tvoje djece da progleda očima istinskog roditeljstva... a uvjerevam te koliko god mislila da dobro funkcioniraš kao roditelj, uvijek možeš nešto više naučiti, definitivno ne može štetiti i biti izgubljeno i potraćeno vrijeme!
Eto moj topli savjet!
mislim da nikoga ne mozes natjerati na nista, pa tako ni svog bivseg muza. s druge strane, mislim da su ti djeca stvarno dovljno velika da sami za sebe odluce kako ce i sta ce misliti o okolini u kojoj zive, a tako i sta ce misliti o svom ocu. ja bi se sto manje mjesala u sve to skupaCitiraj:
doroty prvotno napisa
hm....12 i 14 se iz perspektive roditelja malogodišnjaka čini jako zrelo dijete, ali ja bih rekla da je i njima jako teško shvatiti situaciju i da bi svima u ovakovoj situaciji dobro došla stručna pomoć.
doroty, možda da sad pokušaš naći nešto za sebe i klince, a kad prođe malo vremena (ne znam koliko je svježa ova situacija) porazgovaraš i sa bivšim o nekim zajedničkim, tretmanima/obiteljskim radionicama na kojima bi pokušali svima vama olakšati situaciju.
znam, zučim kao neka teoretkinja, ali zato sam i rekla da bi možda prvi korek trebao biti usmjeren na vas troje, a onda kad se posložite emotivno, pokušati uključiti i bivšeg (ako on nije suradljiv, ako je možda bi uz tvoje objašnjenje koliko vam je teško, htio i odmah krenuti).
Eto otvorila sam tek sad forum i jako se razveselila , naime seljanka onaj dan kad sam poslala upit nisam ga odmah pronašla ,
pa kako nemam iskustva sa četanjem na net-u mislila da sam nešto krivo stisla.
Iskreno su me dirnuli vaši odgovori .
Moja je jedina želja dobrobit moje djece , odrasala sam žena i ne patim od toga da sam kraljica majka .
Želim da odrastu u velike snažne ljude , a bez ljubavi oba roditelja oni neće uspjeti .
Sa bivšim mužem nemam komunikaciju , on ima sam sa sobom problema koje ne zna rješiti (alkohol) , nije zločest i voli djecu na svoj način , mislim da je povrjeđen i da ne zna.
Kakva iskustva? svakakva.Citiraj:
lilianna prvotno napisa
Pri jednim od posljednjih susreta doslovce su mi se dlake digle od jeze...ostala sam bez teksta na njegovo da više neće vidjeti dijete jer ga mali podsjeća na mene...ne znam..ne možeš nikoga natjerati da bude roditelj, niti da bude normalan. možeš nastojati ostati što dalje i kontaktirati onoliko koliko je potrebno (vezano za dijete), možeš amortizirati te "udarce" da do djeteta dođu u što blažem obliku.
od ostalog, formalnijeg, koliko znam možeš Centar obavijestiti kakav je roditelj, a što se tebe tiče možeš tražiti zabranu pristupa ukoliko smatraš da postoji nekakva opasnost (no valja imati nešto opipljivo, tipa prijava zbog zlostavljanja)
Draga Liliana,Citiraj:
lilianna prvotno napisa
vjerujem da se sjećaš moje priče, kontaktirale smo i privatnim porukama.....otac mog djeteta (sada 2,5god) je po rješenju bio dužan održavati kontakte sa djetetom na mojoj adresi u prisustvu soc.radnice, jedno vrijeme je dolazio (o kašnjenju i odlasku prijevremeno da ne spominjem, inače je imao 2 sata dozvoljeno), prestao dolaziti, došao s poklonom (na moj poziv) dan poslije djetetovog rođendana (jer se na dan rođendana sjetio navečer u 19 h da mu ja dovezem dijete!) i od tad je došao nakon 2 mj sms za sv. nikolu da nek ja dođem po poklon za dijete, a on se ne pojavljuje na druženjima. Od toga je prošlo 4 mj., czss je podnio zahtjev za zabranu kontakta i ročište je kroz par tjedana. Ono što me šokiralo je primitak pošte jučer kad sam primila anonimno "baljezganje" kako se ukoliko se pismeno ne javim ocu u roku tolko i tolko dana da će otac podnesti zahtjev na sudu u Zg (jer je sud i centar mjesta koje je nadležno od mene primio mito što se isto istražuje !!!!! - njegovi navodi) da je povrijeđeno njegovo pravo, da mu ja kao majka ne dozvolim da viša dijete, da ne može sudjelovati u brizi oko djeteta (kad god mu javila da treba doktoru, nije se pojavio) da on još sad čuva poklon za dijete koje je kupio za sv. nikolu, da će ukoliko ne potpišem sporazumnu nagodbu kod odvjetnika zatražiti da se ispita u kakvim uvjetima živi dijete)....mislim, ima tu još svega, a najviše inata......imam rješenje suda po kojem dijete živi s menom, on ima / imao je pravo viđanja......ja se ne sekiram, ali vjeruj mi kad dobiješ takve nebuloze poštom gdje se majka napada, baka djeteta imenuje da budući da ne trpi oca djeteta da tko zna šta bi bila u stanju napraviti djetetu.......to uopće ne želim komentirati.,.,.moje dijete ima majku i baku koje joj pružaju neizmjerno puno ljubavi i topline i sve, ali baš sve daju za nju, vode je na izlete dok se eto otac sad sjetio nakon 4 mj. da će on "pokrenuti" istragu da se istraži moje davanje mita sudu i czsss......šta više da pišem? plakala sam po noći jer ne mogu a da me ne dirnu takve laži koje su iznešene.....to što sam dobila poštom odnijela sam na czss, kontaktirala odvjetnika i idemo na to ročište, a ja vjerujem da će tamo presuditi kako treba...
tuga o5. upravo to sam ti rekla da ce se desiti nakon onakvog postupka centra. covjek se osjeca napadnut i sada si se samo navukla svraba i problema na svoja leđa.
Tata, teorija je jedno, praksa drugo. Nikakvi sudovi ni czss ni savjetovališta nece prisiliti nekog da bude zaista otac osim što je biološki otac.
Ja sam zbog trenutnih problema nazval ponovo czss nakon razvoda, savjetovali su mi obiteljsko savjetovalište, ali dobrovoljno, na što naravno MBM ne pristaje, sljedeći korak je da podnesem zahtjev czss i opišem novonastalu situaciju pa će nas oni ponovno zvati na razgovore, ali kako je i sama socijalna radnica rekla, čemu gurati dijete nekom tko ne želi provoditi vrijeme s djetetom, nije stvar u količini već kakvoči provedenog vremena, a o tome mi se ne da, preumorna sam, al mogu sve o čemu se gore potpisati, da sam i ja doživila, katastrofa.