Dojenje kao emocionalno hranjenje

nasla sam dobar tekst o dojenju, ali ne s nutritivnog koliko s psiholoskog aspekta
jos jedan plusa za dojenje, ma znali smo za njega, ali uvijek je lijepo jos nesto dobro o dojenju procitati


Dojenje kao emocionalno hranjenje

NA POČETKU JE BIO DODIR

Svima nam je jasno da dijete dojenjem dobiva hranu, toliko potrebnu za njegov rast i razvoj. No, dojenje je i idealan način da dijete upotrijebi sva svoja instinktivna ponašanja kojima ga je priroda obdarila, kako bi nakon rođenja ostvarilo nov oblik osjećajne veze sa svojom majkom. Ti instinkti su: sisanje, hvatanje, grljenje, privijanje, traženje blizine, plakanje i smijanje. Baza su tzv. zdrave emocionalne privrženosti djeteta svojoj majci. O kvaliteti tog odnosa u najranijem periodu ovisit će djetetov osjećaj sigurnosti i povjerenje u odrasle osobe, a time i njegova buduća emocionalna stabilnost i socijalna kompetencija.


EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA

Emocionalni razvoj djeteta započinje već u majčinoj utrobi. Ono najprije postoji samo kao dio majčinog tijela, nakupina stanica koje se razvijaju u njoj. Postupno se grupe stanica specijaliziraju i formiraju organe i sustave. Paralelno se specijaliziraju i njihove funkcije. Jedna od njih je tzv. tjelesno pamćenje. Zahvaljujući njemu, fetus počinje razlikovati senzacije u sebi i svojoj neposrednoj okolini. Primijetit će da je nekad sve prilično opuštajuće, a nekad uznemirujuće. Ta vrsta pamćenja omogućit će mu razlikovanje ugode od neugode, što je temelj za formiranje cijele lepeze različitih osjećaja.
Različita stanja koja fetus registrira posljedica su prehrambenih navika, probave te zdravstvenog i emocionalnih stanja majke. Majčino će tijelo sasvim drukčije reagirati ako jede hranu koju voli i u kojoj uživa, ili ako u žurbi guta nešto što ne voli. Tu različitost osjetit će i plod koji raste u njoj. Još će intenzivnije osjetiti kad mama uvlači dim cigarete, pije kavu, uzima alkohol ili drogu. Promjene koje se pri tome događaju u maminom tijelu i prenose na njega, toliko su intenzivne da ih ne može ne doživjeti. Upamtit će kako je to kad i njemu i mami srce ubrzano tuče i cijeli sustav odzvanja uzbunom. A uzbuna nije okruženje koje bismo poželjeli. Osjećat će se kao uljez kojeg se žele riješiti.
Drugi su izvor panike mamine neugodne emocije. Nešto je zasigurno ugrožavajuće kada hrana prestaje doticati, uobičajeni, stalno prisutni ritam postaje zaglušan, kad majčinim tijelom – djetetovim domom - odzvanjaju jecaji ili vika, kada se potresa zbog straha, borbe ili bijega. Emocije mijenjaju kemizam cijelog tijela. Zar je onda čudno što beba u utrobi na njih reagira, iako još dugo neće znati uzroke svojih neugoda?


PLJESKANJE PO GUZI

A onda porod. U relativno kratkom periodu prestat će sve djetetu znano. Trudovi će buduću majku ispuniti strepnjom i najaviti mu opasnost. Počet će gubljenje plodove vode koja mu je do tada pružala zaštitu. Dijete biva pritiješnjeno mišićima koji se grče i guraju ga. Sa stalne temperature izlazi u hladnije okruženje, u kojem ga dočekuje zasljepljujuće svjetlo reflektora. Više ne čuje ritam maminog srca. Vuku ga za noge i plješću po guzi, da bi udahnulo na način na koji još nikad nije. Prerežu mu dotok hrane i poliju ga vodom. Nije baš neka dobrodošlica! Na kraju torture, jedina je utjeha majčin zagrljaj i grudi poznato tople, u kojima otkucava onaj znani ritam i iz kojih dolazi topla hrana. Jest - ne teče, treba sisati, ali ipak je utjeha poslije svega.
Iako fizički odvojeno, dijete ne može odmah razlikovati sebe od svoje majke. Ono i dalje, preko dodira i ostalih pažnja, preuzima sva njena stanja.
Ako je mama sretna što je beba tu, njeno će tepanje, boja glasa i izraz lica nositi poruku: “Sve je u redu! Volim te! Na sigurnom si! Ovaj svijet je dobro mjesto za tebe!” Najdirektniji način da se ta poruka dobrodošlice preda malom biću sigurno je dojenje. Majka je tada izvor zadovoljstva na svim razinama. Ona štiti, utažuje glad, mazi, umiruje. Povezanost je ponovo snažna i neposredna.


UZAJAMNA PRIVRŽENOST

Dakle, nakon rođenja, za majku i dijete započinje period uspostavljanja kvalitetno bitno drugačijeg odnosa privrženosti. Djetetove psihološke potrebe za blizinom majke i dodirom toliko su izražene da ih John Bowlby smatra razlogom zbog kojeg je priroda obdarila dijete ne samo sisanjem, već i instinktivnim reakcijama hvatanja, prianjanja, priljubljivanja, slijeđenja i traženja blizine. Upravo zbog toga, dojenje je idealan način da se istovremeno odgovori na sve djetetove bazične potrebe.
Kako je dodir prvi jezik i prvi kôd koji dijete nauči razumjeti, senzibilnost majke i njena osjetljivost na bebine potrebe za dodirom i sisanjem neobično je važna u prvih petnaest tjedana života. Njime dijete prihvaća ne samo hranu, već i pažnju, njegu, brižnost svoje okoline i podršku, što rezultira osjećajem sigurnosti.
Praćenje beba koje odrastaju u domovima, tamo gdje imaju adekvatnu njegu, ali nemaju nježnost i dodir kakav pružaju tople majčine grudi, pokazuje da bebe zaostaju u rastu i razvoju, da su osjetljive na bolesti, da duže boluju i da im je čak i smrtnost veća. Isto tako, poremećaj odnosa emocionalnog vezivanja u tom periodu baza je kasnijem pojavljivanju teških psihičkih smetnji.


BLAGOTVORAN UNUTARNJI MIR

No, da bi dojenje u potpunosti postalo i emocionalno hranjenje, izvor emocionalne potpore i sigurnosti malog bića, neobično je važno da se mama pripremi za taj obred. Kako s hranom prenosi na dijete i svoja emocionalna stanja i kako ih dijete prepoznaje još iz utrobe, njezin će unutarnji mir biti posebno blagotvoran. Ako je uznemirena, cijelim će tijelom i glasom prenositi poruku opasnosti. Beba će ubrzo postati razdražljiva. Ako to stanje dugo traje ili se često ponavlja, ugrozit će njen osjećaj bazične sigurnosti i ritam njenog razvoja, iako doji. Gora je varijanta jedino staklena bočica koju beba dobiva ležeći u krevetiću, bez ikakvog dodira i kontakta.


POKLON OPUŠTANJA I NJEŽNOSTI

Kada dijete plače jer je gladno, teško je raditi neke dugotrajne vježbe opuštanja. Ipak, postoji vrlo efikasan i brz način da se riješite napetosti. Odlazeći u kupaonicu oprati ruke, zastanite na trenutak, udahnite duboko i zategnite sve mišiće u svom tijelu. Pojačajte i osvijestite napetost zadržavajući dah. A onda, s izdahom svjesno opustite jednu po jednu grupu mišića. Kada to uvježbate, bit će vam dovoljno proći mislima kroz tijelo i već ćete osjetiti opuštanje.
Tada pritisnite prstima dva, tri centimetra ispod pupka, pomaknite pažnju u svoj trbuh i osjetit ćete kako prianjate stopalima uz pod i kako vas počinje ispunjavati osjećaj mira i stabilnosti.
Već nakon jedne minute bit ćete spremni uzeti dijete u naručje. Zaokružite ga tada, u svojim mislima, ružičastom svjetlošću i počnite hraniti. Iznenadit ćete se kako taj, vama već znani odnos, može biti nekako drukčiji i bliskiji. Dok hranite bebu, dišite trbuhom kao i ona, omatajte je u mislima ružičastom bojom, uživajte i ostavite sve probleme za kasnije. Neka dojenje bude poklon opuštanja i nježnosti i vama i djetetu.
Kada se sjetite da su sadašnji trenuci dojenja ujedno investicija za dobru budućnost, bit će vam još draže ulagati u taj odnos. Priroda je sve pripremila i samo je treba slušati. Djeca koja nisu na silu gurana iz majčinog naručja, niti su zadržavana mimo svoje potrebe, izrastaju u sigurna i samosvjesna bića.


Vesna Špalj, prof.