Kako se postaviti prema djetetu s teškoćama u razvoju?

A. u grupi ima dječaka B. koji ima lagane smetnje u razvoju. Malo zaostaje u govoru, čini se da je hiperaktivan. Kad su zajedno u grupi, on i A. su "eksplozivna kombinacija". Oni se jako rado igraju zajedno, i uvijek su skupa. S druge strane, A. je dosta živo dijete, pogotovo kad je u društvu s nekim tko je također živahan.Tete ih teško kontroliraju.

Kad B. nije u vrtiću, A. je sasvim drugo dijete, surađuje, sudjeluje u svemu (citiram tetu). Očigledno je (još od samog početka) da B. izuzetno loše utječe na A. - ovaj ga oponaša u svemu - ponašanju, govoru...

Dogovorila sam se s tetama da privremeno promijenim smjenu (riječ je o smjenskoj grupi), tako da veći dio vremena neće biti zajedno. Ja sam već i u 11. mjesecu pitala tete bi li to bilo dobro, ali su mi tada rekle da pričekamo još malo, možda se primire. To se nije dogodilo.

Ali... A. jako voli B. i obrnuto, i nekako mi ih je žao razdvajati. Pogotovo stoga što B. ima izuzetno lošu situaciju doma, roditelji se s njim baš ne bave, misle da je zločest, tuku ga, i nisu zainteresirani pozabaviti se s njime onako kako on treba. Ne prihvaćaju da je on jednostavno dijete s pp, i da treba veću brigu i pažnju od ostale djece.

Možda mi i zbog trudnoće sve to malo teže pada, stisne mi se srce kad pomislim na B :-( .

Kako da se postavim?

Procitala sam post, ali ne shvatam sta je problem. Kad su u kombinaciji njih dvojica su jako aktivni i zivahni?

Mozda bi tete trebale da razmisle o kreativnim nacinima kako da ih zabave umesto da ih prepuste same sebi i jurcanju.

Nas vrtic je integrativni vrtic i uvek ima dece sa pp izmedju 3-4 na grupu od 20. Sva deca se igraju i nikad nisam primetila da to na bilo koji nacin utice na S. ni kad je bio manji, ni sada.

Dakle treba im kreativni okvir igre, jer kad su zauzeti resavanjem konkretnih problema (u gradjenju, crtanju, slaganju...) imaju manje vremena za pravljenje gluposti.

Ako se vole, mozda ih ne bi trebalo razdvajati. Ne znam.