Pretjerivanje u sigurnosti?

Malo prije sam se nasla (al se nisam snasla) upletena u pricu za koju sam mislila da je samo jedna od onih prenapuhanih prica o dogadjaju koji je snasao striceve tetke rodjaka.
Naime donio mi je dostavljac paket u firmu i onda me pisao gdje se moze kupiti spuzva kojom je bio zamotan neki nas drugi paket.
Rekoh nemam pojma, vjerojatno smo to izvadili iz drugog paketa, a sto ce vam to? Pitala sam ga u namjeri da dam covjeku tu spuzvu ako mu moze pomoci.
I kaze on meni da mora kucu oblijepiti da mu mali (nema ni godinu dana) ne razbije glavu. Skroz ozbiljno.
Ubijte me, al ja na takve stvari ne mogu ostat ozbiljna. Pokusavala sam se suzdrzat, al onda se njegov kolega poceo ceriti, pa sam i ja. Rekla sam mu da mislim da malo pretjeruje, da nisu kuce bas tako opasna mjesta za bebe i nije bas realno da hoda naokolo i lijepi komade spuzve svud gdje bi mu dijete trebalo proci. Al on se svejedno uvrijedio (vrlo vjerojatno zbog mog cerekanja pri tome).
Al pustimo sad to. Mene zapravo zanima pretjerujete li u pokusajima da zastitite dijete. I mislite li da je to dugorocno stetno?
Pri tome ne mislim na zastitne uticnice za struju, ni zatvarace ladica s nozevima (mi ovo ne koristimo) ili zastitna vratasca na stepenicama. Mislim na pošumljavanje stana spuzvastim materijalima, nesto u tom stilu jer meni zapravo i ne padaju na pamet takve ideje pa onda ne znam sto su ljudi sve smislili.
I da, mislim da je dugorocno lose jer daje djetetu iskrivljenu sliku o svijetu, konkretno o materijalima koji ga okruzuju.

Hehe, spužva. Pa trebala si mu reći da je to opasno da mali ne otkine komadić i proguta. Mislim da je to čak opasnije nego da zvekne glavom, što će sigurno prije ili kasnije učiniti.

Inače, ja sam sasvim suprotan tip. Znam da to ne znači ništa, netko je ovakav a netko onakav.
Ali zapravo se često nađem u razmišljanju odakle taj stalni presing da se eliminiraju svi mogući rizici, pogotovo kad su u pitanju djeca. I kamo to sve vodi.
Mislim da moje razmišljanje nije jako popularno na ovom forumu, ali realno, rizik je nešto što nosi normalan život, i imajući djecu trebali bi potpisati i suglasnost na rizik, inače nećemo biti zdravi.
Nemam vremena da to bolje objasnim...

Ja se slazem da je preterano,i za iskrivljenu sliku takodje potpisujem.
Treba ukloniti potencijalne opasnosti.Ja sam sklonila cvece s poda,popela na vise da ne kopa zemlju,sklonila van domasaja razne ukrasne predmete(kojoih i nije bilo puno)obezbedila da ne otvara fioke u kuhinji...
Jedino imamo niski stol u dnevnoj,na koji se ona stalno kaci a ima ostre uglove(stol je od bambusa)a na njega ne pasuju nikakvi stitnici,i samo se jezim kada ce se zakucati celom...dosad nije.
Ono sto nije opasno a mene zivcira je sto uziva istovarati knjige s polica i kada smugne u kupatilo cerupa wc papir i baca ga u kadu...
Takodje obozava zvakati gajtane kad ih ugleda,a ne mogu se bas svi zakamuflirati...
Ali ni ne mogu po citav dan ici za njom i vikati "pazi" i "ne",mora mala istrazivati svet oko sebe....

Vidis, to da bi mali mogao progutati spuzvu mi nije bilo ni u primozgu.
Meni je ta tema zanimljiva jos otkad sam citala Continuum concept i slicno razmisljam o tom riziku.

I,da,pada i udara se o namestaj,ali nakon par proplakanih cvorugica vise pazi,iskustvo je cudo.

zastita za uticnice, nozevi, lijekovi, detergenti i skare van domasaja.

ostalo - nula bodova. ni stepenice, ni kreveti, ni coskovi, ni pec na drva nasred kuce...

Ni s jednim nismo bili pretjerano optereceni sigurnoscu.
Zastita na uticnicama (ja sam preopterecena strujom), na ladici s nozevima (jer ko za inat bas njih izvuce kad kopa rucicom po ladici) i na ormaricu gdje drzimo smece (jer pas uleti i raznese po kuci tonu smeca) i kemikalije na visini koju ne moze dosegnuti + ako mogu birati, kuham na drugom redu stednjaka.
Najprimamljivija u cijeloj kuci je cetka za wc skoljku koju dohvati kad god mu se ukaze prilika i onda izleti iz wc-a s njom i mlati po zraku. :roll:

Ovom frajeru si mogla preporuciti da malome kupi kacigu.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ovom frajeru si mogla preporuciti da malome kupi kacigu.

---

:lol:
Mene je strah da se prilepi za pecnicu,jer nam je kuhinja ujedno s dnevnim boravkom,a "pec","ne" i sl na nju ne deluju osim stomulativno:roll:.
A zastita za uticnice je "must have".Moj najstariji je nagurao sraf metalnom kasicom u uticnicu,napravio kratki spoj.Dva metala se zavarila jedan za drugi a on preziveo zahvaljujuci gumenim potplatima patikica....Imali smo stitnike,ali sam ja usisavala i zaboravila vratiti...:-(

meni se cini da svi roditelji kod prvog djeteta u necemu pretjeruju, ali za to nadju uvijek tako dobro objasnjenje da ljudima oko njih to zvuci ili :klap: ili :roll:.
cesto tu na forumu se nadje na PDF-u od 0-1 puno takvih pitanja, a valjda svi trebamo prerasti te strahove.
sem za uticnice stavila sam zastitu na stolicu u dnevnom boravku i kemikalije van dosega djece.
spuzviom mi je bilo suludo oblijepiti bilo sto i kao sto rece pomikaki trebala si mu reci a tim povecava opasnost od gusenja.

OT litala dobro nam se vratila

mislim da čovjek pretjeruje, ali, opet, kako nikad nisam čula za tako nešto, možda je maleni bolestan ili je u pitanju nešto što nam ne pada na pamet.

mi imamo štitnike na utičnicama i noževe van dohvata (nisu čak ni u ladici). imam paranoju oko toga, ipak ih je troje, a ja, ponekad moram i na wc.

ostale štitnike nismo imali zato što nemamo čoškast namještaj (čista slučajnost), ali smo skinuli sa ladica one čepove jer ja, od takvih imam ožiljak iznad oka.

inače im dopuštamo razne egzibicije, a rezlultat toga je da su jako spretni i da imamo, hvala Bogu, samo jedan šav.

i, da, kemikalije su smještene izvan dohvata.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

meni se cini da svi roditelji kod prvog djeteta u necemu pretjeruju, ali za to nadju uvijek tako dobro objasnjenje da ljudima oko njih to zvuci ili :klap: ili :roll:.

---

ja moram priznati da sam i ja pomalo pretjerivala kad je Roko bio mali, a kao "dobro objašnjenje" mi služi to da je imao hipotoniju i nije imao apsolutno nikakve reflekse (npr. rukice pred sebe kad pada)
dakle, obrane - 0 bodova - kad bi padao iz sjedećeg stava, padao bi direkt na leđa i glavu, ruke nisu išle naprijed kad bi se popiknuo kad je počeo hodati
ali, opet nije mi baš padalo na pamet oblijepiti kuću spužvama
dugo, dugo je hodao svijetom sa barem jednom šljivom nasred čela

inače u bližoj obitelji imam primjer ne baš toliko drastičan, ali vrlo blizu ovome iz martinog posta
danas je to 10 godišnjak koji ne znam jel se ikad popeo na ijedno drvo (a moj bivši hipotonični 5 godišnjak se penje) i hrpa sličnih primjera

Prema vašim opisima uobičajene i pretjerane brige o sigurnosti, svrstavam se u uobičajenu, međutim, često o tome raspravljam s mm-om koji je, po mom mišljenju, preopušten. Njegovo preopušteno poimanje sigurnosti ide u tom smjeru da zapravo potcjenjuje dječje sposobnosti, pa ne reagira kako bi trebao.

Npr. Fiona se kao beba već s tri mjeseca okretala na bok i s leđa na trbuh, pa natrag. Bilo je samo pitanje vremena kad će pasti na pod. Ja sam joj, kad bih je uspavala na bračnom krevetu, stavila smotani pokrivač koji je na rubovima kreveta glumio ogradicu. Naravno, mm je na to odmahivao rukom u stilu "vidi je, pretjeruje", naravno da nije stavio ništa uz rub kreveta ("jer je ona još premala") i naravno da je dijete odletjelo na pod. :roll:

Nakon njegovog čuvanja djeca su (kad su bila manja) gotovo redovno završavala s masnicama od raznih padova i udaraca, s jednog rođendana otišli su direktno u Klaićevu snimati nosnu kost, bilo je šivanja usnice i svega. Meni se to nikad nije dogodilo, ali ja, jelte, pretjerujem. :roll:

Postoji toliko stvari koje su izvan naše kontrole, pa mislim da je dobro (i mudro i razborito) pobrinuti se barem za one koje nisu.

nemam poseban komentar na konkretan slucaj iz prvog posta vec samo mogu nadovezati se s jednim danasnjim "prisluskivanjem" u parku.
naime, igram se s deckima u snjegu a jedna mama govori svojoj djeci: ne bacajte se u snijeg, moglo bi svasta biti ispod sto te moze ubiti, padnes na sipku i probije ti oko....ja sam bila u soku jer sam odmah "vizualizirala" sto je ova rekla i ptala sam se isto jel pretjeruje...i ja dosta pazim da decki ne rade gluposti ali neidem bas u takvo zastrasivanje.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Postoji toliko stvari koje su izvan naše kontrole, pa mislim da je dobro (i mudro i razborito) pobrinuti se barem za one koje nisu.

---

i ja mislim tako

mnogi bi rekli da sam preoprezna
čak sam i spužvu stavljala na pod :mrgreen: (pokrivenu, da ne mogu otkinuti komadić, naravno)

imati dvoje djece koji prohodavaju nije baš jednostavno, pa smo dnevni boravak dok su blizanci prohodavali pretvorili u poligon za vježbanje, time su djeca dobila slobodu kretanja i mogli su padati bez brige, a ja nisam osijedila od muke:-)
imamo i par nezgodnih ćoškova koje smo isto zaštitili i klinci su se mogli natjerivati po stanu bez opasnosti da se netko ozbiljno ozlijedi

mislim da puno ovisi i o karakteru djeteta, blizanci su oduvijek živi i neprestano u trku, dok je curka puno opreznija i zbog nje nismo poduzimali neke neuobičajene mjere zaštite

a što se tiče spretnosti, po meni je najvažnije djeci omogućiti slobodu kretanja i istodobno ih zaštiti od ozbiljnih ozljeda, jedno šivanje sigurno lošije utječe na djetetovo samopouzdanje nego zaštićeni rub stola

Moji frendovi su doslovno napravili što piše Marta - cijeli stan su oblijepili spužvom da se mali ne razbije i naravno da se razbio na jedini nezaštićeni dio stana - kut zida.
Bratić je skidao ručke s ormara i stavljao špagu kroz rupe da ih može otvorit, pa se i mm poveo za njim.
Inače osim toga, imamo štitnike na utičnicama, tu i tamo koja zaštita na rubu komode, zaštita na jednom radijatoru, noževi i škare van dosega, lijekovi u ormaru, detergenti također.
L. je uvijek bila oprezna, ali i dosta nestabilna pa je često padala, ali obložit sve spužvom stvarno nije rješenje.

ja se nekad prepadnem svoje lezernosti :/ uticnice su nam zasticene, zastite za ladice su nam nis koristi...ali tu je L divna zna koja je njena ladica sa sudjem i uglavnom otvara tu da uzme sudje kad hoce kuhati, a neki dan sam shvatila da sam lezerna kad sam nasla kutiju vitamina praznu srecom ona je table sa pastilama poslagala u svojoj sobi po podu- ali tad sam shvatila da u nekim stvarima mora doci da reorganizacijed jer je vec visoka da uzme stvari i sa sredine stola (uz pomoc stolice isl.)
a spuzve....po zidovima...moja tetka je imala sve te fore zavezan firzider kljucve objesene visoko svezane ormare...uzas i mislim da je mojim braticima sve to tim vise bilo zanimljivije meni i bratu takve stvari jednostavnu nisu padale na pamet:)

Moje je iskustvo da dijete lako prihvati i nauči što smije tj. na koji način smije dirati određene stvari a da je to sigurno.

Naravno, ima stvari koje su definitivni "no, no", kao što je ranije litala (OT - lijepo te ponovno čitati) nabrojala, ali ostale stvari u kući ili oko nje je jednostavo naučila hendlati na ispravan način.

mi imamo zaštičene utičnice,kemikalije i lijekovi na teško dohvatljivom mjestu i to je to

Ne pretjerujem, izludila bih valjda da se takvim stvarima opterećujem.
Čak neke stvari koje sam možda trebala maknuti od njihovog dosega nisam, već sam ih radije naučila što se smije a što se ne smije.
Jedino gdje možda pretjerano pazim, bojim se i nekad čak imam more od toga, ono tipa, daj zamisli kaj bi bilo kad bi bilo je promet. Cesta. Kad hodam s njima po cesti. A to je možćda uzrokovano time što mi je Janko s 2,5 izletio na cestu. Tak da tu histeriziram i kad niej opasnost na vidiku.

Mene recimo jako živcira kad smo vani, pa Iva ili Janko rade nekaj kaj netko smatra opasnim (ja ne smatram jer ne bih to ni dopustila da rade) i onda mi govori :Joj, pazite, bu si ovo, joj nemojte im dati budu pali, joj dajte pogledajte past će...." I tak dalje.
Šiznem na to. Ja sam tu pored njih, pazim ih i ništ ne rade tak jako opasno, a i ak malo opadnu, niš im ne bu.
Mi smo recimo maknuli staklena vrata s vitrine u boravku kad je Janko jedno staklo razbio glavom. Ne zvuči baš pametno, ali nije mi ni na pamet palo da idem skidati vrata s vitrine. Nije mu sva sreća ništ bilo. Iva je druga, ali je i puno razumljivija i poslušnija od njega. Njoj kad nekaj kažeš ne, onda je to ne. A on, možeš mu milijun puta govoriti, ali tek kad se opeče, onda će stati.

Imali zaštite na utičnicama sad više ni to. Naravno opasne kemikalije i lijekovi van dohvata. Baš ovo što ana.m kaže, stekneš kroz vrijeme povjerenje u djetetove mogućnosti i sposobnosti pa se time i povodiš. Isto mi se dogode najgori scenariji u glavi al skuliram se i pazim kako ću reagirati kad ona isprobava svoje granice. Ako je u nekoj nepoznatoj situaciji upozorim na moguće opasnosti i na što da pripazi. Živciram samu sebe kad iz glupe navike joj govorim pazi, past ćeš i sl. al valjda i to promijenim s vremenom.

Citiraj:

---

MoMo prvotno napisa

a spuzve....po zidovima...moja tetka je imala sve te fore zavezan firzider kljucve objesene visoko svezane ormare...uzas i mislim da je mojim braticima sve to tim vise bilo zanimljivije meni i bratu takve stvari jednostavnu nisu padale na pamet:)

---

Meni se isto cini da su neke stvari jos zanimljivije kad su skrivene. Bar meni jesu.:mrgreen:

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ni s jednim nismo bili pretjerano optereceni sigurnoscu.
Zastita na uticnicama (ja sam preopterecena strujom), na ladici s nozevima (jer ko za inat bas njih izvuce kad kopa rucicom po ladici) i na ormaricu gdje drzimo smece (jer pas uleti i raznese po kuci tonu smeca) i kemikalije na visini koju ne moze dosegnuti + ako mogu birati, kuham na drugom redu stednjaka.
Najprimamljivija u cijeloj kuci je cetka za wc skoljku koju dohvati kad god mu se ukaze prilika i onda izleti iz wc-a s njom i mlati po zraku. :roll:

Ovom frajeru si mogla preporuciti da malome kupi kacigu.

---

tocno isto, od rijeci do rijeci.

ja ne pretjerujem, zapravo moji i mm-ovi roditelji nas optužuju da smo pre-neoprezni. :roll:
naravno da ne može doći do lijekova, kemikalija...

Ništa osim nekih utičnica nisam zaštitila. pa neću je držati pod staklenim zvonom, pobogu?

I što sam zapravo primijetila? da je puno pažljivija od puno druge djece. valjda se toliko puta udarila, skliznula, pala da je naučila paziti. Kad je s mm-om i sa mnom nikad joj se ništa ne dogodi, ali kad je s bakama onda redovito pada, udara se, oguli koljena itd.

Oni non stop upozoravaju pazi, past ćeš, udarit ćeš se, pum ćeš, pazi glavu itd. Ne daju joj da hoda sama po stepenicama (iako se već 10 mjeseci penje sama na 2 kat, i isto tako spušta. Uhvati se za ogradu/zid i ide, i nikad nije pala) - drže je za ruku kad je vode po stepenicama, tj. više je vuku nego vode, a ona tako ne zna hodati i non stop pada.

uvjerena sam da ako non stop trčiš za djetetom i govoriš mu da pazi (i sve oko njega zaštitiš da mu se ne može ništa dogoditi), dijete neće biti u stanju paziti samo na sebe (jer će misliti da mu se ništa ne može dogoditi)

mislim da mi doma svi zaštitimo djecu čak i previše, problem su posjeti. recimo, moja mama mora imati domestos pri ruci na podu kupaone a moj tata guli jabuku pa ostavi kore i nož na stolu. te navike im nisam uspjela izbiti iz glave.

Ja se svrstavam u kategoriju preterano ležernih po tom pitanju (što je čudno jer sam u mnogim drugim stvarima rigorozna). Hemikalije stoje na podu kupatila i nisam ih nikad pomerala. Ali N nikad nije ni posegla za njima. Ni jedna fioka nije zaštićena, čak N sama briše i slaže escajg u fioku (naravno, ne dam joj da briše noževe, ali su joj lako dostupni). Isto i na stolu, nikad nismo sklanjali nož od nje. A ona, ako nekad i uzme nož, odmah ga pruža nama uz reči: To nije za decu. Lekovi - stoje u velikom neseseru u istoj polici gde i slikovnice. Par puta je pitala da po tome pretura, dozvolila sam joj uz nadzor, slagala je kutijice ali nikad ni jednu nije otvorila.
Utičnice su nam zaštićene. I na njih se stalno zaleće, uporno!
E sad, stan nam je mali i u svakom trenutku vidim gde je i šta radi, ili je čujem.


I ja se, kao i ana.m plašim ulice, panično, i tu joj uvek dahćem za vrat jer nisam sigurna da će stati kad dođe do pešačkog prelaza. I strašno se bojim stepenica i visine, ali to su moji strahovi koje ne mogu da obuzdam.

Mi smo preležerni po pitanju sigurnosti (ako je pitati moju mamu).
Krenuli smo dosta nadobudno, osigurali sve utikače, stavili zaštite na vrata, prozore, ormare, wc, oblijepili rubove stola, držali jastuke na podu kraj kreveta itd..

No L je potrgao sve bravice sa vrata, počupao zaštite, dvaput se opekao na toplu vodu iz Aquaviva aparata (isto je potrgao zaštitu).
Pa smo skužili da ga sve što je tako zabarikadirano još više privlači. Danas se popne na ljuljačku i balansira stoječki na njoj, a ja se niti ne uzrujam.

Granicu povlačim jedino kod balkona, na njega ne smije primirisati (iako smo u prizemlju).

joj, marta...pa kud si se pocela cerekati, trebala si jos malo izdrzati - mene zanima - zasto?

vjerujem da samo pretjeruju, a zeljela bi cuti to objasnjenje...ipak me kopka i ovo

Citiraj:

---

kako nikad nisam čula za tako nešto, možda je maleni bolestan ili je u pitanju nešto što nam ne pada na pamet.

---

I ti bi se pocela cerekati u toj situaciji. Nisam stekla dojam da je dijete bolesno ili da je u pitanju bilo sto drugo osim straha od razbijene glave. Al to je ipak samo moj dojam.
Mozda se ne bi ja cerekala da se drugi pajdo nije krenuo cerekati prvi.

Možda mladi tata pretjeruje.
Ne znam na što im stan liči ako je sav u zaštitnoj foliji. :lol:


Mi smo dosta ležerni. Osim onog najosnovijeg, zaštite na struji, ladicama, klinci su slobodni po cijelom stanu.
J se često igra u kupaonici, na podu mu je košarica s njegovim igračkama za kupanje. Sve što je opasno je spremljeno (sredstva za čišćenje, deterdženti itd.).
I stavili smo prozore s bravicama jer živimo na 8. katu.

Ne čudim se drugima, njihova je stvar i obaveza da se brinu za dijete kako misle da je najbolje.
Jednako mi je da se netko isčuđava spužvi na zidovima, vožnji u AS, cijepljenju/necijepljenju, dojenju/nedojenju...

nemam komentar na omatanje stana spuzvom, ali opcenito kuca je za malu djecu ipak najopasnije mjesto, buduci da se tu uglavnom i krecu...zastita uticnica, nedostupne kemikalije i lijekovi te ostri predmeti, zastita od prevrtanja stednjaka i zastita od vruce ploce stednjaka, te paznja kad se radi s vrucim tekucinama u kuhinji, zastita od prevrtanja raznih samostojecih polica, vezanje u kolicima, nikad ne ostavljati same na stolicu za prematanje, se ovdje ubraja u osnovne preporuke roditeljima s malom djecom...
reci da se mala djece uce iz iskustva meni zvuci nonsalantno, imam cetvero djece, i iz vlastitog iskustva znam da neka djeca su pazljiva kad upoznaju svijet, a nekima nikakvo naravoucenije ne pomaze, nego svaki put uce iznova i uvijek imaju hrpu interesantnih ideja za novi dan...

Zanimljiva tema :)
Moja mama je paničar. Ona paničari oko svega, počevši od moje dvogodišnjakinje do svoje dvadesetogodišnjakinje-moje sestre. Mislim da sam ja totalno drugačiji tip. Iako mi je uvijek govorila: Vidjet ćeš kad budeš imala svoje dijete, i ti ćeš paničatiri kao ja. Nije se dogodilo :)
Moja mala je dosta pažljiva i recimo nemaštovita što se tiče dovođenja sebe u opasnost. Ne penje se po zidovima, ormarima, stolicama, ne skače sa klupica u parku, čak ne voli ni tobogan. U stanu imamo dve tri zaštićene utičnice iako ona nikad nije pokazala nikavu sklonost pipkanja istih. Štednjak ne dira, iz ladice zna uzeti žlice, noževe ne dira-zna da ne smije, sredstva za čišćenje...hm, nisam sigurna ali misli da ih može dohvatiti, ali nikad nije ni pokušala. Bili smo na šivanju jednom - pala je u jaslicama i rasjekla bradu. Na čelu ima ožiljak od udarca u kut ormara kod bake. Plava koljena i sl... sve mi je to normalno. Jedino čega se ja bojim osobno je visina, a čini mi se da i ona pokazuje iste sklonosti. Možemo se brzo voziti, trčati, šetati uz cestu, plivati, pričati sa strancima, ali i jedna i druga se bojimo visine.

Meni se čini da smo oprezniji od većine ljudi koje poznajem, ali lijekovi su u ladici koju može otvoriti, nikakve ladice nemaju zaštite, kemikalije i deterdženti su u kupaoni po podu itd, jednostavno zna da se to ne smije. S druge strane kod mene je pravilo, a što primjećujem da većina ne radi tako, da dijete te dobi (2,5 god.) nikad ne smije biti bez nadzora. Znači nema šanse da ode u drugu sobu i radi nešto a da ja ne vidim što radi, nije uvijek ni svjesna da ju vidim.

Što se tiče padova, dosta je pazimo jer nije baš najspretnija i dosta je smotana, pa smo npr. maknuli u kut stakleni stolić koji je prije bio nasred sobe zato jer stalno po stanu trči, pa se popikne na igračku kojih je pun pod i onda padne i raspali s glavom po kauču. Jednom je pala i lupila glavom po drvenoj kutijici s dosta oštrim rubovima pa je imala ogrebotinu na licu i malo je falilo da si ne ozlijedi oko, pa mičemo take stvari. Zna pasti ali kad trči iz sobe u sobu ko pomahnitala onda se teže kontrolira, i muka mi je svaki put kad preleti kroz vrata jer mislim da će se zabiti u štok.

Priznajem da ju dosta upozoravamo da mora paziti i ne mislim da ima u tome nešto loše. Kad je vani, ona pazi drugu djecu koja hodaju ko muhe bez glave i govori im da se ne smiju približavati ljuljački kad se neko ljulja, da ih ne udari.

Pristaša sam teorije da je ono što je pokriveno, zaključano ili bilo kako drugačije van dometa ili zabranjeno samo još zanimljivije. Djecu se u roditeljskom domu priprema za život, a u životu neće uvijek imati štitnike na ladicama i spužve na podu. Mislim da se bolje mogu naviknuti na oštre rubove stolova i slične opasnosti ako su ih svjesni. Naravno da se mmože dogoditi da se malena djeca neoprezno zalete, ali mi je općenito prihvatljivija opcija dijete upoznati s pravilnim korištenjem opasnih kućanskih predmeta nego ih pustiti da se danas-sutra upuste u istraživanje bez nadzora i nastradaju. I opet, sve to ovisi o samom djetetu i o tome koliko je staro, ali ukratko - nisam za tolike zaštite u domu.

Citiraj:

---

Luminitsa prvotno napisa

Pristaša sam teorije da je ono što je pokriveno, zaključano ili bilo kako drugačije van dometa ili zabranjeno samo još zanimljivije. Djecu se u roditeljskom domu priprema za život, a u životu neće uvijek imati štitnike na ladicama i spužve na podu. Mislim da se bolje mogu naviknuti na oštre rubove stolova i slične opasnosti ako su ih svjesni. Naravno da se mmože dogoditi da se malena djeca neoprezno zalete, ali mi je općenito prihvatljivija opcija dijete upoznati s pravilnim korištenjem opasnih kućanskih predmeta nego ih pustiti da se danas-sutra upuste u istraživanje bez nadzora i nastradaju. I opet, sve to ovisi o samom djetetu i o tome koliko je staro, ali ukratko - nisam za tolike zaštite u domu.

---

S ovim se slažem od A do Ž :)

ja sam misljenja da netreba pretjerivati jer ako i zastitis apsolutno sva u kuci (pod o mislim na onu blesvu ideju o spuzvi i tako to)dijete opet moze da se ozlijedi i drugdije npr.dvoriste park itd,svrha istrazivanja svijeta i jeste da prikupe i dobra i losa iskustva...pa koliko smo se samo mi svi puta polupali ko klinci pa eto smo zivi

Meni su znali reci da sam, kao, prelezerna, kada je u pitanju sigurnost djece. To mi je malo dalo razmisljati, ali sam na kraju dosla do zakljucka da nije problem u meni, nego u njima. U stanu smo umjesto staklenih ormarica, vrata,... sve uzeli u pleksiju. Pazila sam na kovanice i sitne igracke. Drzim ih za ruku kada smo blizu ceste. Lijekovi su u ladici, ali ni jedan od njih cetri niti jednom nisu otvorili tu ladicu. Niti su dirali deterdente koji su u kupaoni u ormaricu. Nisam ih uzimala pred njima, a ako bi i vidjeli rekla sam im da je to zabranjeno, fuj, bljak,... I nisu dirali.
A sada to sto trce ko muhe bez glave...Pa sta?!Sto ako padne? Zasto se ne bi igrali u pjesku, makar to znacili da ce koji puta i oblizati lopaticu.
I da, meni isto dignu tlak komentari, uglavnom baka, u parku. Kao da je ne znam koliko se ona more popeti na penjalicu ili kako jako zaljuljati...

Ja sam ležerna. NIšta nije zaštićeno.
Kad smo kupovali namještaj, vodili smo računa o stvarima tipa "da li da uzmemo ovaj divni niski stolić za kavu koji ima ćoškove kao stvorene da si netko probije mozak a ploča na vrhu je staklena? ili ne?"

Utičnice stoje kako su i bile, Lucija ih ne doživljava. Par puta je pipala prstićem oko njih, rupice su premale da ih ugura i onda je izgubila interes.
Wc je zatvoren stalno, nema ona šta švrljat oko školjke i četke (bljak!), kupaonica je otvorena ali tamo ima stvari koje smije dirati i ormarić koji ne smije. Zasad se uzdam u taj dril jer nemam kamo s tim stvarima odozdola.

U kuhinji je dobila svoj ormarić s plastičnim posudama, od tad ostale ne dira.

Bake i dede su užasnuti s nekim stvarima tipa: zavuče se pod stol i pri izlasku bubne glavom jer ne zna da ju mora malo prignuti. Odmah se skače i trči čim je dijete ispod, pridržava se glavica da se ne lupi, čak su jednom imali petlje vikati na mene "drži ju ide s tvoje strane drži ju drži ju lupićeseeeeeee!!!!!!!" s histerijom biblijskih razmjera :roll:
Mala je bubunula dvaput i više nikad.
Da su joj oni držali glavu, odrasla bi valjda u jednog od onih nespretnih popikavajućih jadnika kojima je stvarno najpametnije da investiraju u dobru kacigu, gdje god bili.

Ja ne volim pretjerivati ni u čemu.
Curica je bila milina za sigurnost, totalni ziheraš, žiž-žiž je značilo da se ne dira i to je to. Stavili smo samo silikonske štitnike na jedan oštri čošak radnog stola i kvačice za sprječavanje otvaranja ladica. Ni jednom se nije udarila od čošak, ni jednom pokušala otvoriti ladice koje smo zaštitili. Sin je sušta suprotnost, pravi muškić, on NE shvata kao DA, isto kao i DA :lol: Sad imamo puno više štitnika za čoškove koje on uredno skida, ali su par puta ipak spasili sljepočnicu. Počeli smo zaključavati vrata prema stepeništu jer je dorastao do šteke. Hemikalije i lijekovi su još izvan domašaja, ali ukrasne stvari polako sele na više nadmorske visine.
Ma samo da se ne mora šit i u gips stavljat. A i to je za ljude :roll:

marta, čitajući ovo sjetila sam se jednog slučaja koji ja znam. Mala je toliko padala po kući da su joj fakat jedno vrijeme stavili nekakvu kacigu na glavu. Ali sad dolazimo do onog "zašto je padala".. mala nije puzala, roditeljima je to bilo relativno ok, vodili su je za rukice jer ona to voli, i kad je krenula sama, mala je doslovce srljala po stanu i padala al svaki put na glavu (pošto nije imala fazu puzanja). Garant je i kod tog lika ista situacija.

Jer kad klinci prođu tu fazu puzanja i padanja na guzicu itd, onda oni ne lupaju glavom po stanu kad se kreću. To je onda sasvim druga priča. (sorry ak je netko već spomenuo puzanje, nisam čitala baš sve postove)