trebam mišljenja dugodojilica

najradije bih stavila opomenu kako ovo smiju čitati samo žene koje istinski vjeruju u dojenje
i koje su i same duže dojile, po mogućnosti više od 1 djeteta, da ove druge ne poplašim :roll:

dakle, volim dojiti, ponosna sam na to što sam dojila sina 22 mjeseca, kći mi i dalje doji (planiram sigurno 2 godine),
uvjerena sam u prednosti koje ono nosi i ne bih nikada mijenjala to što sam 'duže' dojila/dojim

ovo o čemu bih vas molila razmisliti je nešto o čemu gotovo nikad ne pričam u RL,
možda jer i nemam adekvatnog sugovornika, mama i muž se baš i ne računaju, iskustvo im u dojenju nije neko :mrgreen:,
a i ne misle da sam u pravu...
o čemu se znači radi: bojim se da su neki problemi, posebice spavanja kod moje djece povezani s dojenjem i to me ubija
dakle, oni su vrlo rano ulovili cjelonoćno spavanje, ali od trećeg mjeseca života do 2 godine noću je kaos, koji, kako mi se čini po sinu - 4g, još ne prestaje
dnevno spavanje: do 6 mjeseci ok, 6 mj do 1 godine slabo 1-2 x dnevno po pola sata,a od 1 godine gotovo da i nema dnevnog spavanja
da se razumijemo, od nekog ranog popodneva krene neopisiva nervoza, cendranje, svadljivost; pa se onda nasisava, pa se malo smiri, ali onda neće ništa jesti jer stalno sisa:
to krene jenjavati s 3 godine, ali pobogu, tko će to dočekati (+hoću još jedno dijete:lol:)

mislim, bilo bi lijepo da noću spavaju, bilo bi lijepo i po danu se odmoriti, ali apsolutno mi je najgore što mislim da im to utječe na psihofizičko zdravlje

kako to sve skupa izgleda
1. navečer uspavljujem malu na sisi, po 1-1,5 sat, ona se otkvači, poigra pa se vrati i konačno zaspe, da bi se budila svakih sat vremena (onih 3 puta što me nije bilo doma navečer u godinu i kusur je mužu zaspala bez riječi i bez buđenja)
2. mali ima maženje, kupanje, večeru, priču, molitvu i to traje isto 1-1,5 sat; s tim da sad spava u radnojh sobi da bi nas vidio i čuo dok ne zaspe (još nekih 1 sat)

iz nekih nepoznatih razloga im je spavanje silno frustrirajuće i teško mu se prepuštaju: nikad ih nisam uspjela prenijeti kad bi zaspali u kolicima ili autu, ako bi zaspali u vožnji bude se čim staneš, ako su jako umorni još će teže zaspati, nikad mi ne zaspu u gostima, kod bake/dide, na plaži ili nakon fizičkog napora isto jok...
nikad ih se ne bi pustilo da plaču, uvijek ih se mazilo, dojilo, ležali smo nakon prestanka dojenja kod sina svaku večer mm i ja satima, i opet...

inače, trebam li uopće reći,:mrgreen: prekrasni su, šarmantni, inteligenti, samostalni, znatiželjni, odvajaju se sukladno dobi, ja nekakav dublji psihološki problem ne vidim..

važno mi je još napomenuti da su dojeni na zahtjev, 6, skoro 7 mjeseci isključivo, i bez dude, bez bočice;
a kako ja imam samo 1 dijete u svojoj okolini koje je tako dojeno i isto zaje... sa spavanje
ne mogu se ne zapitati: ima li ikakve veze?

ajde, pucajte :*

Evo tak nešto se desilo s mojom malom ( imala je 2.5) godina kad ja više nisam mogla jer je dan i noć bila na cici i teško sopavala kad je doma, u vrtiću nakon prilagodbe ok. Ostala je tak dugo samo (?) jer je alergičar, tek kad se odbila od cice počela je u komadu spavati po par sati.

moja još doji i od 15 mjeseca prespava cijelu noć, a prije toga je bilo veselje, nije spavala duže od sat dva u komadu.
navečer zaspi kako kad, ako je umorna u roku 5 min, a ako je popodne duže spavala onda se navlačimo po 1-1,5h.
ali imam i puno primjera ne dojene djece oko sebe koja su spavala još gore od nje, a i dojene djece koja spavaju skoro od početka cijelu noć.
tak da mislim da sve ovisi o djetetu

nema veze s dojenjem, odgovorno ti to tvrdim, ja mama četvero djece, svo četvero dojeno, sin skoro do 2 godine, cure godinu i pol, a zadnja još doji (danas ima 7 mjeseci). Moji po noći spvaju dobro, po danu isto. Promjene su vezane uz skokove u razvoju, neke događaje, ali nikako ne mislim da bi bilo drugačije da nisu dojeni, mislim da bi bilo samo teže. Rjetko sam ih uspavljivala na cici, a kad zaspu mogu ih nositi i prenašati di hoću, takva su djeca; i sisavci i spavalice, a i MM i ja smo spavalice pa je to genetika, ništa više.

evo, javljam se čisto radi statistike

M. je dojeno dijete, sada ima 25 mjeseci
Od nekih 10 mjeseci je počeo spavati duže od 3 sata u komadu, nakon godine dana po skoro cijelu noć (buđenje u 5 za ciku, jel)
Sad sa dvije spava cijelu noć (bez odvikavanja/smanjivanja cicanja itd)..

Inače je osjetljiv spavač kao i tvoji, nema šanse negdje zaspati ili ga pomicati kad zaspi

Eto, ne mogu reći da nam dojenje predstavlja problem, niti ikada nije (iako sam u početku malo brinula da će tako biti)...

ja imam pitanje jedno, da li ste primjetile da ima beba koje doje da bi papale i onih koje doje i da bi se mazile. da pojasnim, moj maleni ima 14 mj. i dojimo i nismo spavali dulje od 2 sata u komadu a sad što je stariji umjesto da se to vrijeme produljuje, nama se skraćuje pa se nekad probudi i za 45 min nakon što ga naveče stavim spavati i nema šanse da više zaspi ni u kindaću(iako ga tamo prvi put uspavam) već samo mama(ja) mora ga uzeti i zajedno pajkiti i to da par puta povuče cicu i nasloni se na nju i nastavi, ako sam s njim u krevetu to može biti i do 10 ujutro a ako se maknem-buđenje. on ima takav sretan izraz lica kad vidi cicu, svako malo me nateže i sam da bi se s njom mazio, malo popicao i naslonio se na mene. e sad, druga priča, imam dvije prijateljice koje doje, bebe imaju 4.mj i 9 mj. njima je cica samo hrana, nema ovog maženja, natezanja, pipkanja cice non stop i sl. obje spavaju cijelu noć u komadu. i sad si ja mislim di ja griješim i zašto moj fakin koji je veći ne može ni uz sve moje napore spavati bez cice u komadu ni 3 sata a ove bebe mogu?

Zato sto su sve bebe razlicite,kao i mi:)

ja mislim da dojenje ima veze sa nespavanjem ali ne isključivo....uvjerena sam da bi G danas spavao duže od 2 sata po noći da sam ga davnih dana učila da uspavljivanje nije usko povezano sa cicom...i samo da napomenem, također nema šanse da ga pomaknem ili prenesem dok je u snu...odmah slijedi buđenje...

u zadnje vrijeme tu i tamo zaspi sa tatom mazeći se i čitajući knjigu (to je samo zato kaj mene nema 2 put tjedno u doba odlaska na spavanje- priznat ću- namjerno 8-) ), može zaspat u autu kad je umoran...

i mislim da ću sa idućim djetetom inzistirat od početka sa nekom tješilicom jer G toga nema...njemu je jedina tješilica cica i ništa drugo ne dolazi u obzir (nikad duda, nikad bočica, nikakav medo, nikakava gaza...ništa)

da rezimiram...uz karakter, gene ili kako već...smatram da je bitno bebe od malena učiti da uspavljivanje ne znaći cicanje...samo ne znam kako...neka nam netko otkrije...:love2:

Citiraj:

---

KayaR prvotno napisa

Zato sto su sve bebe razlicite,kao i mi:)

---

to i mene tješi da je razlog a i s tom se rečenicom branim kada mi okolo počnu dijelit savjete da mi dijete ne spava zbog tog našeg dojenja...

cure, hvala na odgovorima...
nekako sam se nadala da će ispasti više ovako
[QUOTE]renci
nema veze s dojenjem, odgovorno ti to tvrdim, /QUOTE]
volim ipak misliti da su takvi i bok, nego 'što li sam pogriješila'
a nekako sam na tragu ovoga što piše Grgurova mama: odvojiti spavanje od sisanja
i bila sam ja toga napola svjesna s 1., a otpočetka i s 2. djetetom,
ali mi svejedno nije uspjelo...:|

ne znam, ima tu i moje melodramatičnosti, ne znam olako pristupati stvarima,
pogotovo kad se radi o djeci
svaku večer imam psihoanalize vlastitog grizodušja tipa 'pa, možda sam mogla upotrijebiti futur,a ne imperativ kad sam mu ono naređivala' ili 'pa, nisam joj se trebala tako jako namrštiti kad je dirala utičnicu' :roll:
pa tako i ovu temu shvaćam kao vlastitu promašenost, u nisam-dobra-mama-svojoj-krasnoj-dječici stilu

joj, bilo bi mi lakše da njihov umor od nespavanja nije tako očit, uf...

još malo za statistike,
nema veze s dojenjem, jer moj malac je čista suprotnost od ovoga što opisuješ
a doji evo veći 27 mjeseci.

Ja sam sina dojila 22 mjeseca, a kćer 27 mjeseci.
Oboje spavaju cijelu noć bez buđenja.
Janko se dok je cicao budio jendom noću. Kada je prestao cicati, prestalo je noćno buđenje.
Iva je prešla još i ranije u svoju sobu i svoj krevet. S nekih 20-ak mjeseci. Isto se više nije budila noću.
A od kada je bila beba do tada je spavala usključivo s nama u krevetu.

Ja mislim da ovo o čemu pišeš nema nikakve veze s dojenjem, nego s karakterom tvoje djece.

ne znam da li da mi bude lakše od toga :lol:

i da, naravno da spavaju gdje god žele, što će reći svi smo na hrpi;
kinderbet je spojen s našim krevetom, mali uglavnom dolazi po noći, pa njemu dobro dođe da se raširi,
a šefica je moj priljepak, kako po noći, tako po danu
(mislim da sam to zaboravila napomenuti, ana m. me podsjetila)

ja imam nedojenog sina i dojenu kćer :mrgreen:

On se puno teže uspavljivao, jednostavno je dijete kojemu se nikada ne spava. mala je puno veća spavalica. Po noći se bude jednako, jedino sto bi si on sam ugurao dudu u usta i zaspao a ona sama ugura cicu u usta pa sam time ja svjesnija njezinih budnih faza:mrgreen:

Kada je u vrticu F puno više doji po noći jer se po danu tako malo vidimo, ako je bolesna, pa par dana zaredamo kod kuce, doji cijeli dan - odmah po noci manje trazi.

dakle, vjerujem da dojenje utjece na nekih 25% problema oko spavanja, ostalo je pitanje osobnosti djeteta.

I još sam zaboravila napisati da dok sam dojila, obvezno su se uspavljivali na cici, na mojim rukama! Iva nešto manje od ovih 27 mjeseci, nju je i tata mogao odnjeti u krevet pa bi zaspala bez cice, ali to dok je već bila malo veća.

Starije dijete: ima 4,5 g, od nekih četiri je počela spavati koliko - toliko mirno, znači samo jedan ili dva podoja noću i desetak danju. Sada se pomalo smiruje, od 4,5 g više ne traži noću, spava mirno, ponekad sa sestrom, ponekad i sama. Sada siše jednom ili dva puta dnevno, preko dana ne spava od 3 g. Uspavljuje se bože sačuvaj, do četiri godine sisajući, sada uz priču ili zagrljaj. Rusvaj i po cijelu noć, znala je zaspati na vrčini (kahlici), nikad je uspavati, pa kad zaspi ne može se probuditi. Kad bi se probudila bilo bi već večer, pa budna do sedam ujutro. I tako stalno.

Mlađe dijete: do zubića relativno mirna za spavanje, ali večernja vrištanja i nikada zaspati. Pa se počela buditi svaku noć u jedan ili dva ujutro, budna do zore, pa dva ili tri sata spavanja. I to je to. Jedini danju je mirno spavala dva sata, ali onda budna do dva ujutro. Po noći svaki čas cicanje, ali ne spava s cicom u ustima.

Najstrašnije: prvih osamnaest mjeseci nakon rođenja drugog djeteta imali smo nekolizirano spavanje, nikada nisu spavale u isto vrijeme. jedna zaspi u osam i probudi se u tri ujutro, druga zaspi u ponoć, pa se s ovom probudi u tri ujutro, pa jedna zaspe u šest ujutro, a druga u osam. Ja sam tada halucinirala, vidjela mačke i vjeverice kako mi bljeskovito protrčavaju kroz kuću. Spavali smo na smjene, jedan četiri sata, pa drugi četiri sata. Sve naše roditeljske svađe bile su usred noći. A kako i ne bi.

Još jedno dijete bi me veselilo, ali nakon 4,5 godine dojenja i danju i noću, godinu i pol dnevnog i noćnog tandema, dvije godine dnevnog tandema - ja to sada ne mogu.

Sada nam je relativno ok, ništa posebno nismo poduzeli.

A podrijetlo ovog nespavanja - ne znam. Temperament + roditelji neskloni čvrstom strukturiranju dana.

Ne znam bolje, pokušala sam svašta, pa su nam rani i pristojni odlasci na spavanje u osam ili devet rezultiravali buđenje dva sata kasnije. I ništa. Ne mogu natrag zaspati nikako. Ni strogoćom, ni umirivanjem. Ničim.

ja isto mislim da nema veze s dojenjem
ja sam ptičice dojila samo 9 mjeseci
jan prespava cijelu noć,a katja se budi 2-3 puta
imaju 2,5 godine
to su naprosto takva djeca:mrgreen:

I moje iskustvo je takvo da to ovisi o tipu djeteta. Stariji je prestao dojiti sa 14,5 mjeseci a tek nakon godinu ipo se desavalo da se probudi i bude razbuden po 2 sata po noci, uvijek netko mora biti uz njega dok spava kao i za uspavljivanje, tako je i dan danas obavezno( ima 6 god). Nije bas bio tip da smo ga mogli prebacivati u krevet kad zaspe u autu, to nam skoro nikad ne bi uspjelo.Njemu je uvijek trebala neka sigurnost kad je spavanje u pitanju, dok smo s njim lezali spavao bi koliko god treba,cim se dignemo eto i njega, dok je za neke druge stvari skroz samostalan.
A mlađi,brzo ce 3 godine, jos uvijek doji( ali odavno ne po noci), sa spavanjem je odlican, kad zaspe nema nikakvih problema, moze ga se prenositi iz auta, dobro spava i po danu.
Cherry, ovo sto kazes za odvajanje spavanja od sisanja, meni je to uvijek izgledalo SF, moji su se uspavljivali na siki, mislim da neka djeca jednostavno moraju tako neko vrijeme:heart:.Kad budu mogli uspavljivat ce se na drugi nacin. Probaj se opustiti i ne kriviti sebe, proci ce to lose razdoblje spavanja, nisi nista pogrijesila :love2:

Ja imam iskustvo dugog dojenja, s prvim 3 god, s drugim evo preko 2...to je meni preko 5:lol:

I ne spavam noć u komadu ima dakle 5 godina....
i čini mi se da svi lažu koji kažu da im djeca spavaju:oops::mrgreen:
mislim da je zapravo do mene i neke "fine nijanse" u karakteru koja navede djecu da mi uzvraćaju, a kako će mi parirati, nego onim što znaju...valjda zato neka djeca drugačije jedu, neka spavaju...ah što mogu, ne znam ih uspavati...proć će kad porastu...valjda

možete me slobodno tješiti...

Evo i mene,dugodojilice...nema veze s dojenjem...sinko dojen 3,5 godine,dnevno spavanje oduvijek problem,nikada ga nisam mogla prenijeti nekud dok spava,uvijek se uspavljivao na cici,i po danu i po noći,kad je sa mnom naravno,a sa 2 godine je počeo spavati po noći bez buđenja iako se uspavljivao na cici (stvarno spava po noći bez buđenja osim za pišanje i odmah zaspe ponovo).Tonka ima 21 mjesec,doji još uvijek,uspavljivanje na cici,dnevno spavanje u komadu 3 do 4 sata,zaspe u autu dok ju vozim mami ili doma,prenesemo ju u krevet,skinemo i spava iduća 3 sata bez problema,i oduvijek tako (jednom smo joj išli kupovat cipelice,zaspala je u autu i nosila sam ju prebačenu preko ramena,probali joj cipele kupili,izašli van i tek se onda probudila :) a sve je trajalo nekih sat vremena)Možeš ju prebacivat iz sjedalice u kolica i obrnuto bez problema kad spava onda spava.Noću se budi za cicanje od 2 do milion puta,pocica i spava dalje,a ja sve mislim da će oko 2 godine kao i brat joj počet spavat po noći.Dakle,dvoje djece,dojenje jednako ali ne i spavanje,tu su različiti kao dan i noć,kao i karakterno..mislim da je do toga!

Mislim da to nema baš nikakve veze sa dojenjem , nego sa samim djetetom. Prvog i drugog sina dojila sam preko 2 god , treći ima sada 7 mj i još ga dojim.
Moji bi se budili po noći 2-3 puta , pocicali bi i spavali bi do jutra .

Slažem se da nema veze sa dojenjem nego karakterom.
E (dojio do 13 mj) se jaaako teško uspavljivao, budio se svaki čas i cicao 100 puta po noći. Nastavilo se i nakon što je (sam) izbacio dojenje,.
I (dojila do 18 mj i V do 28 mj) su uvijek zaspali u roku par min, budili su se rijetko i zaspali nakon par min. cicanja. Sa V sam se dogovorila kada je imao 24 mj da više neće cicati po noći i tada se prestao i buditi. (ali i do tada s budio 1-2 puta na kratko.)
I svi su spavali sa nama u krevetu i otišli svojevoljn u svoj s oko 3 god.

malo OT...često vidim da mame pišu/govore kako im je dijete sa tolko i tolko godina otišlo "svojevoljno" spavati u svoj krevet/sobu...može li mi netko opisati tu situaciju...da li ste već imali spreman krevetić/sobu, da li ste mu/joj nudili tu opciju ili je sam dao do znanja...

Citiraj:

---

GrgurovaMama prvotno napisa

malo OT...često vidim da mame pišu/govore kako im je dijete sa tolko i tolko godina otišlo "svojevoljno" spavati u svoj krevet/sobu...može li mi netko opisati tu situaciju...da li ste već imali spreman krevetić/sobu, da li ste mu/joj nudili tu opciju ili je sam dao do znanja...

---

Evo ja ti mogu opisati kak je to izgledalo s Ivom (slilno je bilo i s Jankom).Kad je Iva trebala preći u svoj krevet, mi smo već imali krevete na kat u njihovoj sobi i Janko je već neko vrijeme bio spavao na katu. Znala sam joj tu i tamo nabaciti da je to njen krevet i da će ona tu spavati. I tako je jedan vikend k nama došla baka i njoj (baki) smo spremili taj krevet za spavanje. Iva kad ga je vidjela složenog je rekla da će ona tu spavati (nije još imala dvije) i kad je baka otišla, stavila sma njenu posteljinu, ona je tu večer legla spavati i to je bilo to. Zna ona nekada, jako rijetko, doći k nama. Ali to je stvarno jako, jako, jako rijetko.Nekad ti ona sama ode i legne u krevet.

možda te naše iskustvo i ne zanima, nakon prethodno napisanog ;)
ali, evo priče:
sa 22 mjeseca je ostao na moru nakon mog godišnjeg 2x s mojima,jednom 3 dana, drugi put 4 (ja došla preko vikenda)
i ostao spavati u sobi u kojoj smo mi svi skupa spavali, dok su moji roditelji bili preko puta
kad se vratio u zg, dočekala ga je njegova soba (znao je da je njegova)s krevetom i odmah je počeo tamo spavati
iako bi ga svaka bolešćina, nemir, kriza opet dovela u naš tijekom noći,zaspivao bi uvijek u svom i to mi je bilo važno

sve je otišlo kvragu kad je mala napunila par mjeseci,počeo je žicati naš krevet za zaspivanje, što nisam dopustila
(noći dolasci su standard; nekad 1x, nekad svaku noć u tjednu)
ljeto i more za nas znači raspašoj, dugo smo na moru, svi u jednoj sobi, 3 spojena kreveta, spavamo k'o sardine
(a glavno da on cvili 'zašto sam ja tu sam' jer nije na bračnom, ali, pazite, uredno me može dotaknuti rukom :roll:

i sad je imao neku lošu fazu (stoga i razlog ovom topicu) s plačem, čestim buđenjem i strahovima tipa 'vještica je tu, ispod kreveta' i 'neću biti sam'?
tako da je nažicao spavati u sobi s kompjuterom iz koje vidi u dnevni boravak
nije dijete ludo, skužio je da tako neće biti sam; uvijek je netko bar malo na kompu :oops:

ali, planiram ih zajedno iza ljeta frknuti u dječju, tj. njegovu, sobu i bezrazložno sam optimistična u vezi toga8-)

off
zašto mi tekst ispada ovako uzak?
jel ja radim nešto krivo?

L. je dojila skoro 3 god. pred kraj je spavala cijelu noc, u komadu. prvo je izbacila nocne podoje. znaci i one za uspavljivanje. bilo je perioda kad je sama spavala u svom krevetu cijelu noc bez budjenja. vec neko vrijeme ne traje taj period :mrgreen:
i dan danas se budi ako se u sred noci probudi sama u krevetu- dovuce se k nama u krevet i nastavi spavati. isto to radi i baki i didi.
mislim da ima vise veze sa "bliskoscu" i "mamom/tatom" nego sa sisom.

opet, s druge strane, istu stvar sam radila i ja, a nisam bila dojena :)

Mislim da je svacije dojenje razlicito pa tako su razlicite i "nuspojave". Kad sam citala pocetnu temu pomislih "evo, ima ih jos". Moj stariji sin, sad ima 4, je dojio 18mj. Oduvjek je san doživljavao kao prevaru, spavao je minimalno, vec godinu ne spava preko dana, a ako slucajno zaspi, kad se probudi place duze nego je spavao. Kad je sisao, sisao je sto puta dnevno, po noci, rekla bih, non-stop.
Poucena iskustvom, mlađega sam malo ucila na san koji nema veze sa sisom. Ima dvije godine, sisa, redovno se budi bar 2 puta po noci, po danu spava prilicno mirno i nikad ne place zbog sna.
Rekla bih da su slicni, uspjela sam promjeniti neke "greske" koje sam cinila sa prvim sinom, mislim da je danas zbog toga lakse sa mlađim. Mislim da sam se previse povodila za onim dojenjem ad libidum. Kod starijih sisavaca treba znati naci granicu, za njihovo dobro.

ima i nema...
istina je da su sva djeca različita, baš zato isti tretman različito djeluje na njih. Stvarno se i meni čini da bi kod starijih sisavaca trebalo naći granicu. Moja djevojčica doji već 22 mjeseca. Nemam pojma što to znači spavati cijelu noć, isprva sam mislila da je to ono kad se samo prikopča bez plakanja i buđenja, najede se i nastavi dalje... No, pa ne budi se zar ne?
možda sam joj previše dopustila da se mazi, možda sam trebala jasnije odvojiti spavanje od hranjenja (ali kako, čim se prikopča ona zaspe?) i maženje od hranjenja, i dalje ne znam kako, ali palniram pokušati s drugim djetetom.
S druge strane, češći noćni podoji su počeli kad sam počela raditi, to sam i očekivala ali sam mislila da će to biti prolazna faza. Jedno vrijeme čak nije ni tražila odmah kad dođem s posla, msilila sam da je počelo spontano odvikavanje, ali ništa. Kad dođem kika, spavanje (bez večere znači), buđenje 100 puta, ujutro u 6 ako imamo sreće na noge lagane.
sorry što sam tako zbrkana.... umorna sam malo... uglavnom mislim da je to splet okolnosti i našeg i njihovog karaktera a pomalo i dojenja samo ni je to ne želim priznati

cherry, moji klinci su slični kao tvoji...
B je cicao 2 godine (sad ima 3,5), uvijek loše spavao, po danu minimalno, a po noći se budio x puta. Kad je prestao cicati nastavio se buditi, ponekad bi i plakao, onako u polusnu... i teško bi se smirio.
Sad s 3,5 godina skoro redovito se budi jednom noću, samo provjeri jel tata uz njega i nastavi spavati. Očito ima jako lagan san i isto ga probudi svaka sitnica.
Kad se rodila M zato smo se i morali razdvojiti, ja spavanm s M, a MM s B, jer smo se svi budili cijelu noć...
M sad ima 14 mjeseci, cica, spava malo bolje od brata, ali se isto probudi barem 2 puta tijekom noći...
Mislim da su jednostavno takvi, i da dojenje utječe samo malim dijelom na njihovo spavanje...

Moja kci ima 31 mjesec i jos dosta doji. Ali konkretno i bez "nasisavanja".
Spava u komadu 11-12 sati bez dojenja.
Kod nas je jedini problem sto drugu hranu ne prihvaca bas.
Igrom slucaja morala sam joj uskratiti dojenje na skoro 14 sati (tijekom dana). Ipak nije nista drugo jela. A ni pila bas. Tako da, kad jednog dana prestanemo s dojenjem, cini mi se da ce biti izbirljiva i da nece biti lako, mada me te ne opterecuje bas pretjerano. Dojenje meni nije naporno a njoj je gust, to mi je dovoljno da nastavimo. Do kad, znaju me pitati. Ne znam. Nemam zacrtanih rokova.