Što biste izabrali?

Naime, igrom slučaja, imam mogućnost birati između dva posla, dobro, nije još ništa riješeno, ali postoji velika vjerojatnost da ću dobiti oba.
E sad, jedan posao, je lagan, nula stresa, mirno i ugodno okruženje, 5 minuta mi je od kuće, radno vrijeme 6 sati dnevno, ma baš lijep posao.... samo plaća je jako mala :-(
Drugi posao, zahtjeva puno odricanja, u drugom je gradu, 40 min udaljen, potrebno je ići na obuku od neka 3 mjeseca, puno je fizički i psihički teži, odgovoran do bola... al je zato plaća mrak, gotovo trostruko veća od prvog posla.
Zanimaju me vaša mišljenja, što bi vi odlučili, jer ako se odlučim za prvi posao, to opet znači preživljavanje od mjeseca do mjeseca, a opet imam troje djece koja bi jako patila ako se odlučim za drugi posao, prvo jer bi bila razdvojena od njih neko vrijeme, a i zbog same prirode posla, bilo bi dosta stresa... opet, želim nešto i priuštiti toj djeci, ipak ih je troje...

Jako je teško savjetovati. Ja sam bila pred istom odlukom i odabrala sam ovu prvu soluciju.
U mojem slučaju je to lakši posao, ne prezahtjevan, par metara od kuće, ok rado vrijeme, ok uvjeti, svaki gablec provodim doma,... plaća mala.
Meni je bilo bitno da sam čim više s djetetom, ali opet s druge strane ako si to ne možeš nikako financijski priuštiti, jednostavno nemaš izbora.

Ja bih izabrala prvi ako to tvoja obitelj može financijski podnijeti, i ako ne znači nekakvu potpunu stagnaciju u struci.

Potpis pod Mimu.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja bih izabrala prvi ako to tvoja obitelj može financijski podnijeti, i ako ne znači nekakvu potpunu stagnaciju u struci.

---

Isto tako.
Al na kraju krajeva sama moraš odlučiti, mi tebe ne možemo savjetovati, eventualno reći što bi mi napravile.
Napravi onako kako te srce vuče.

Srce vuče na ovaj slabije plaćeni posao... dosta mi je stresa... al opet, teško je izabrati zbog love...

kao prvo, za ovu obuku, ja ne bih uopće brinula, to su samo tri mjeseca.
ako financijski ne možete podnijeti prvi, onda opet nema dileme.
a za ovaj drugi posao bih se odlučila u slijedećem slučaju: ako me privlači još nešto, ne samo novac - da mi predstavlja izazov i da se onako, makar potajno, veselim toj mogućnosti, ako mogu ići na godišnji, i ako nema previše prekovremenog rada, odnosno ako je prekovremeni rad više izuzetak nego pravilo.
odgovornost i težina posla me ne bi brinula.

ja sam u prvoj soluciji, drugu nisam ni tražila :mrgreen:
isto imamo troje djece, a o promjeni posla sam razmišljala sve dok nisam rodila, sad su blizina, super radno vrijeme i puno slob. vremena prevagnuli nad nezadovoljstvom plaćom
srećom MM je našao bolje plaćeni posao :-), pa guramo nekako

cvijeta mudro zbori

Prva opcija svakako (tj.ako niste u financijskoj gabuli). Ja sam se za nju odlučila iako imam samo jedno dijete.

osobno puno provedem putujuci na posao..sada s 4 djece samo mislim kako mi nijedan novac to vrijeme s njima neće nadoknaditi...ali kako je netko spomenuo..ti moras dobro sama vagnuti.........evo ja sam se odrekla 7x veće plaće negoli je moja trenutna naknada za porodiljni..i tako do njihove 3 god...:-P

i ja sam za prvu soluciju, ako vam je to financijski izvedivo. i tako sam odabrala kad sam se našla u istoj situaciji.
što god izabereš, nadam se da ćeš biti zadovoljna

Pa mislim da je odgovor u lovi.
Ako si možeš priuštiti, odaberi prvi posao.
Ako vam trebaju novci, onda drugi.

Ja recimo radim "drugi" posao. Jedino na mene ne utječe stres, iako je posao odgovoran i zahtjevan, i neki moji kolege smatraju da je vrlo stresan, ali meni to ne smeta i ne stvara mi stres.

Citiraj:

---

suncokret prvotno napisa

ja sam u prvoj soluciji, drugu nisam ni tražila :mrgreen:
isto imamo troje djece, a o promjeni posla sam razmišljala sve dok nisam rodila, sad su blizina, super radno vrijeme i puno slob. vremena prevagnuli nad nezadovoljstvom plaćom
srećom MM je našao bolje plaćeni posao :-), pa guramo nekako

---

nemoj se ljutit, ja ću se na predzadnju rečenicu slatko nasmijat i dodat da mu dobro ide!! ;-)
i btw, znaš, mi nikad nismo dobili one fotke, a od danas su one povijest!!:-)

joj, zaboravih odogovorit na temu.

gledajući iz moje pozicije, prihvatila bih prvi posao.
izuzetno loše podnosim stres i svaki takav posao poslat ću u......;-)
bitnije mi je moje zdravlje i mir ukućuna.

ako ti stres podnosiš bolje i ako to, ipak, neće biti pretjerana izbivanja, probaj s tim drugim (jer znam da su financije JAKO bitna stavka).

Hvala na savjetima... ma i kod mene je problem što loše podnosim stres na poslu... ali, i u godinama sam sad kad bi bilo vrijeme da se posvetim karijeri.. jer djeca rastu i sve me manje trebaju...
Nikad do sad nisam izabrala lovu, umjesto obitelji, odnosno bolje plaćeni posao... i ja sam bila na mizeriji od porodiljnog, sve samo da budem s njima, a što se tiče i te mizerije, ma uvijek se nekako guralo, samo mi je i toga već pomalo dosta.
Moja najveća dilema je jeli došlo vrijeme da se posvetim sebi, a da ne osjećam krivnju zbog djece? Cvijeta, lijepo si to napisala... i tu se da dosta razmišljati...

I ja sam za prvu opciju , jer sam ovu drugu probala i vjeruj mi ne bi nikada više , ljepo je imati toliko love al šta će mi kada mjesecima nisam mogla otići u najobičniji šoping po spizu , a kamoli nešto drugo jer sam radila po 14 sati i više.

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

nemoj se ljutit, ja ću se na predzadnju rečenicu slatko nasmijat i dodat da mu dobro ide!! ;-)
i btw, znaš, mi nikad nismo dobili one fotke, a od danas su one povijest!!:-)

---

eto, da ne ispadne kak je lako pametovati uz muža lovatora, moram reći kako imaš malo krivu predodžbu zasnovanu, vjerojatno, na dnevnom tisku ;-)
ali ne ljutim se, nije to ništa neobično s obzirom na to gdje živimo

ps. povijest, ili ne još su kod nas i čekaju da ih pokupite ili da mi napišeš adresu, pa da ih pošaljem poštom

Citiraj:

---

suncokret prvotno napisa

eto, da ne ispadne kak je lako pametovati uz muža lovatora, moram reći kako imaš malo krivu predodžbu zasnovanu, vjerojatno, na dnevnom tisku ;-)
ali ne ljutim se, nije to ništa neobično s obzirom na to gdje živimo

ps. povijest, ili ne još su kod nas i čekaju da ih pokupite ili da mi napišeš adresu, pa da ih pošaljem poštom

---

ma nisam se ja zbog love (nemam ideju nikakvu) očitovala već radnog mjesta. i stvrano smo čuli (ne iz tiska) da je odličan na svom poslu.

a, slike ćemo osobno. da se naša klinčadija malo druži.

Citiraj:

---

Val prvotno napisa

ma nisam se ja zbog love (nemam ideju nikakvu) očitovala već radnog mjesta. i stvrano smo čuli (ne iz tiska) da je odličan na svom poslu.

a, slike ćemo osobno. da se naša klinčadija malo druži.

---

sorry krivo sam te skužila :oops: (a baš sam si mislila, kaj se val nabrijala na mene :-o)

i, očekujemo vas onda, baš se veselim susretu :-)

ja sam izabrala prvu soluciju, financijski mozemo. medjutim na tom poslu trenutno stagniram, iako uvijek postoji mogucnost da se pomaknem i napravim nesto. zato je i super taj posao koji sam izabrala.
no iskreno me ponekad rastuzi da mi je placa mala, da sma zavrsila faks (dobro nije ni to mjerilo), da imam radnog staza, a da si od svoje place ne mogu tek tako neku glupost ili luksuz prisutiti. da za takve stvari ili moram u minus ili moram koristiti karticu od MM :-(. ali bas zbog toga sto mi je placa niska, kad sam an bolovanju za BC-a ne osjetim to toliko na placi.
i kako svi rekose sve ima prednosti i mane, samo koje prednosti tebe cine zadovoljnijom.

suzi, tvoj drugi post baca prilično drugačije svjetlo na situaciju.
Ja, naime, iz prvog nisam stekla dojam da ti želiš ovaj izazovniji posao, nego samo da ti ga je žao odbaciti radi novaca.
No ako ga želiš, ako se želiš više posvetiti karijeri, mislim da ne trebaš osjećati grižnju savjesti radi djece. Djeca ti nisu više male bebe. Jedino o čemu trebaš dobro razmisliti je logistika/čuvanje/bolovanja i bolesti itd.

Ako želiš taj posao br. 2 - ja bih ga uzela. Pretpostavljam da neće tražiti od majke troje djece 14-dnevni rad. I ja sam jednom imala super plaćeni posao, predivno mi je bilo raditi tamo, svašta sam naučila, ali bilo je dana (bez zezancije) da sam na poslu spavala (imala sam vreću za spavanje u uredu) i dana kad ne bi bilo slobodnog dana tjednima. To je bilo prije djeteta.

Ovako je kod mene išlo - prvi posao nikad prekovremeni, ali koma plaća i dosadno, drugi je bio taj posao koji je išao u valovima, bilo je vremena kad bi nam šef rekao da slobodno čitamo knjige i nešto si obavimo, tj. mjeseci kad nismo stizali živit, treći posao koji je miks svega.

Znači, ne mora uvijek biti ili-ili. Može se naći i neka sredina. Ako misliš da će se taj posao dat navući na neku sredinu, zašto ne?

Ja sam 2 i pol godine radila posao iz druge solucije. Radno vrijeme dulje, 15 km dalje od kuće, ali zahtjevan posao... Istinabog, nisam ga sama birala nego su mi ga dodijelili, ali mogla sam reći NE u trenutku odluke.

Izdržala sam neko vrijeme. Kad sam vidjela kako to nepovoljno utječe na obitelj, kad je mm-u već bilo dosta da je s malom djecom stalno sam, promijenila sam posao tj. našla posao u blizini sa svim pogodnostima. Srećom pa je u struci i volim ga. Nema tu puno prostora za napredovanje (rijetki su takvi poslovi danas) ali ako si već daleko od početka karijere (24 godine staža) nije to tak ni bitno. Za sve ima vrijeme - i za karijeru i za obitelj... A s druge strane, odluke nisu u kamen uklesane - posao se može i promijeniti ako dugoročno ne bude ok ili ako čovjek shvati da to nije za njega. Eh, sad... problem je u tome što lakši i bliži posao neće čekati 6 mjeseci da ti vidiš što je bolje. Odluku treba donijeti odmah i nadati se da je najbolja. Sretno! :love2:

mislim da je dobro izabrati posao koji želiš, onako u srcu. i razmisliti kolika je realna mogućnost da nađeš treći posao ako izabrani ispadne nešto sasvim drugo.
ja sam davno prije djece radila u lokalnoj elektri i bilo mi je daleko stresnije nego u malom projektnom birou prekrcanom poslom gdje sad radim. recimo da sam na porodiljnom i da nisam probala niti jedan posao od ta dva, vjerojatno bi izabrala elektru, jer znate što već kažu o takvim mjestima i gorko zaplakala. probaj se prije odluke dobro raspitati da li su poslovi stvrno takvi kako se čine ne prvi pogled.

odluka kojom ćeš biti zadovoljnija sada, možda te neće zadovoljavati za 3-4 godine.
djeca će porasti, imat će svoje obveze, interese, zabavu...

iako sam ja u jednom trenutku čista srca odabrala opciju sličnu tvojoj prvoj, često mi je žao.
ponekad zbog novca, ponekad zbog ambicije, ponekad zbog osjećaja odgovornosti i "nabrijanosti" koja bi me veselila...

a možda postoji mogućnost i da se odlučiš za tu bližu opciju, pa da nakon nekog vremena konkuriraš opet negdje drugdje, negdje gdje će ti ambicije biti zadovoljenije. nikada da možeš znati što te sutra čeka; možda još i izazovniji posao. a bliži.

uvijek bih se radije odlučila za posao koji me veseli, s ljudima kojima se veselim u okruženju koje ne uzrokuje stres... za malo novaca.
ako je novac u drugom slučaju jedino pozitivno - za mene ne bi bilo dileme.

Ja bih pricekala da mi se jave oba poslodavca i da kazu da me primaju :)

Salu na stranu, osobno bih izabrala drugi posao. Ali ja sam vec radila 14h dnevno za male novce u jednoj velikoj internacionalnoj firmi i znam sto je stres. A i jako je bitno imati dobrog sefa. Sto ja nisam imala...Ako su ljudi na drugom poslu ok, ja bi se osobno odlucila za drugi.

ne znam sto bih odlucila :-) moras dobro odvagnuti oba posla..
ono sto iz iskustva mogu reci je da mi je lakse i brze na poslu kad imam vise posla nego manje, onda se dosadjujem cijeli dan i brojim minute kad cu doma..u svakom slucaju bi ti preporucila posao koji te vise zanima bez obzira na placu..

Citiraj:

---

lore prvotno napisa

ne znam sto bih odlucila :-) moras dobro odvagnuti oba posla..
ono sto iz iskustva mogu reci je da mi je lakse i brze na poslu kad imam vise posla nego manje, onda se dosadjujem cijeli dan i brojim minute kad cu doma..u svakom slucaju bi ti preporucila posao koji te vise zanima bez obzira na placu..

---

Ovo je istina, kod mene ista situacija. Onda natučem 1000 postova na Rodi, dok kao opet mogu na Internet. :mrgreen:

Skroz je nemoguće iz moje situacije govoriti o tvojoj..mi, npr., imamo malu bebu i ja se skoro vraćam s rodiljnog, nemamo dide i bake(u blizini), nemamo dodatne izvore financiranja :), imamo stan na kredi....ja moram raditi nešto sličnije tvom poslu no2, radi financija, a tako bi rado pronašla no1, radi djece, radi hendlanja svega ovoga gore. I tu bi bila 3-4-5 godina i onda išla dalje....na posao kao no2. Radi sebe.
Ima još stvari iz života koje moraš navesti da bi mogli objektivno razlučit šta je nama bolje...

ovo nisu pametne situacije za savjetovanje.....ja sam trenutno od nezaposlenosti na dva posla uskočila....spajajući ova dva (bez dana odmora) i to za konkretno jako male nofce...ali, rad me ispunjava i sve dok idem pjevušeći na posao - ti sve skupa ima smisla... pa se zapitaj...koji od njih će ti donijeti vrijeme, bez obzira na novac kojega danas ima, a sutra nema...

Isto tako, mislim da sve treba doći u svoje vrijeme i ne žalim ni za čim...kao mlada majka izuzetno zahtjevnog djeteta ne mogu pristati na odgovoran i težak posao koji će mi oduzeti sebe samu (da ne govorim o stresu, vremenu i svemu ostalom što koči kvalitetan život)...opet govorim bez obzira na cifru...

ja jesam ambicuiozna, ali za to tek treba doći vrijeme, ništa ne mogu forsiranjem - pokušala jesam i time sam stvorila krug loše vibre i stalog neraspoloženja koji se duplicirao na cijelu moju obitelj... a za što??? za malo više novca???

Mislim, ne shvaćaj moj post kao sugeriranje već samo glasno iznosim svoje iskustvo i misli!:love2:

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

ovo nisu pametne situacije za savjetovanje.....ja sam trenutno od nezaposlenosti na dva posla uskočila....spajajući ova dva (bez dana odmora) i to za konkretno jako male nofce...ali, rad me ispunjava i sve dok idem pjevušeći na posao - ti sve skupa ima smisla... pa se zapitaj...koji od njih će ti donijeti vrijeme, bez obzira na novac kojega danas ima, a sutra nema...

Isto tako, mislim da sve treba doći u svoje vrijeme i ne žalim ni za čim...kao mlada majka izuzetno zahtjevnog djeteta ne mogu pristati na odgovoran i težak posao koji će mi oduzeti sebe samu (da ne govorim o stresu, vremenu i svemu ostalom što koči kvalitetan život)...opet govorim bez obzira na cifru...

ja jesam ambicuiozna, ali za to tek treba doći vrijeme, ništa ne mogu forsiranjem - pokušala jesam i time sam stvorila krug loše vibre i stalog neraspoloženja koji se duplicirao na cijelu moju obitelj... a za što??? za malo više novca???

Mislim, ne shvaćaj moj post kao sugeriranje već samo glasno iznosim svoje iskustvo i misli!:love2:

---

Da, zaboravih reći kako bih prije odabrala lošije plaćeni posao bez stresa (ako se nudi alternativa, naravno) već kad mogu birati, pa onda dodatno od doma "podebljavati" budžet nečim što volim raditi!!! Na taj način mi funkcioniramo! Pripremamo za sezonu male autohtone ručno rađene suvenire jer bez tog dijela ne bi mogli preživjeti, a istodobno radimo prihvatljive poslove koji me, trenuto, usrećuju! Planiram se potpuno osamostaliti samostalnom proizvodnjom jer idealna solucija je biti sam svoj šef...uz to dižem nacionalnu proizvodnju, dižeš uslugu Grada, a imaš plaću kakvu niti direktori nemaju....to je job!!!! Sve ostalo je čisto izrabljivanje!!! Nažalost, situacija nas tjera na podilaženje svim sistemima gaženja! Treba se boriti protiv tog vlastitom inicijativom, kreativnošću i poduzetništvom, jer ako ništa nikada ne budemo proizvodili već samo radili u uslužnim djelatnostima za druge - ova država će propasti!

Eto, filozofska je tema pa sam se rado razvezala!!!! :-/

Hvala vam cure na svjetima.... nakon svega toga, mislim da ću se odlučiti za manje plaćeni posao.. nisam još spremna na toliku žrtvu zbog djece... znam, i one će narasti, promijenit će se i njihove potrebe, a do tada, tko zna, možda opet uleti nešto...
A što se tiče love... potreba je uvijek velika, krediti, režije.. ali, za osnovne potrebe ćemo uvijek imati, nismo podstanari, i koliko mi je ponekad dosta životarenja od plaće do plaće, i kad je bilo više love, više se trošilo, sad mi trebaju ove cipele, sad ova torba, a može se lako bez svega toga... najveći problem je što sam kontrol frik što se tiče djece, moraju mi biti uredna, kuća također, svaki dan skuhano, svaki dan ih moram izvesti van, a ne želim bauljati s njima po parku od umora i iscrpljenosti.. to mi je važno, a bojim se da kad bi prihvatila taj više plaćeni posao, sve bi otišlo u rasulo... a naravno, želim i vremena za sebe...

Ja imam takav posao( broj 1) i u ovom trenutku sam potpuno zadovoljna i ne mogu ni zamisliti drugu soluciju.
Drzim fige da budes mirna sa svojom odlukom :heart: