Utječu li financije na vašu odluku ....

...da idete po drugo,treće dijete? Imam sinčića od 2 god... strašno imam želju za drugim djetetom, ali nam nekad strašno zna biti stiska s lovom pa se pitam kako bi to tek izgledalo s dvoje djece... samo me vrtić za malog košta 700 kn a gdje je sve ostalo. Muž kaže da kako smo sad s jednim djetetom , tako ćemo i s dvoje...da se ništa neće promijeniti i da ljudi nikada nebi imali djece da razmišljaju kao ja... mame , što vi mislite? Slijedite li svoje srce ili ste i vi kao i ja perfekcionisti koji uvijek planiraju i čekaju da stvari sjednu na svoje mjesto?

Ako sam temu stavila na krivo mjesto slobodno je premjestite...

da, nažalost kod nas utječu.
i mi bi rado išli na drugo ali živimo u malom stančiću kao podstanari,
sa mojim mizernim primanjima i MM rizičnim poslom (čitaj kriza kao i svugdje oko nas)
bojim se ....ipak ćemo morati pričekati

Citiraj:

---

iva1602 prvotno napisa

...da idete po drugo,treće dijete? Imam sinčića od 2 god... strašno imam želju za drugim djetetom, ali nam nekad strašno zna biti stiska s lovom pa se pitam kako bi to tek izgledalo s dvoje djece... samo me vrtić za malog košta 700 kn a gdje je sve ostalo. Muž kaže da kako smo sad s jednim djetetom , tako ćemo i s dvoje...da se ništa neće promijeniti i da ljudi nikada nebi imali djece da razmišljaju kao ja... mame , što vi mislite? Slijedite li svoje srce ili ste i vi kao i ja perfekcionisti koji uvijek planiraju i čekaju da stvari sjednu na svoje mjesto?

Ako sam temu stavila na krivo mjesto slobodno je premjestite...

---

Ja sam jedna od perfekcionista pa mi se to odbilo o glavu,čekali smo više od godinu dana da uspijem zatrudniti,tako da iz iskustva mogu reći ti neka te vode osjećaji i želja a ne neki proračuni,i istina je kako s jednim tako i s dvoje,nekeko se čovjek izorganizira i podijeli i račune i dohotke ne na tri člana nego na četiri,sve se da riješiti ako ima volje i želje za djecom,ljubav ionako ne možeš kupiti.

Da sam ja čekala da mi se sve idealno posloži vjerovatno još ne bi imala djece. Nake stvari se poslože i s djecom, a neke se nikad ne poslože pa se pomiriš s tim.

Uf, ne znam kaj bi ti rekla. Ali da sam razmišljala samo o novcima, ne bih imala ni stan, ni auto ni djece...
Ja sam dosta pozitivna osoba i nekako uvijek mislim onako "Nigdar ni bilo da ni nekak bilo"
MM i ja smo kupili stan u vrijeme kada je moja plaća jedva prelazila 4000kn, a njegova je bila 2200.
U međuvremenu smo kupili i auto jer ipak se dijete nije moglo voziti u autu koji prokišnjava iza i koji nema pojaseve na stražnjim sjedalima.
Doduše i meni i MM-u se povećala plaća, ali sada razmišljam, da te 2002. imuplzivno u roku od doslovno 2 tjedna nismo uzeli stan, sada ga ne bi ni mogli kupiti. A što bi i kako bi onda, tko zna.
Ok, s djecom je drugačije, ali opet, da smo čekali bolja vremena ne znam da li bi išta dočekali.
Bilo je težih trenutaka, ali djeci nikada nije ništa falilo.
Nisu ni gladni ni goli ni bosi.

Na mene je utjecalo jako. Čekala sam pune 4 godine na drugo dijete, a onda nam se neplanirano zalomilo treće. Sad mi je žao što na drugo nisam išla prije. Financijski krpamo, filtriramo bitne stvari od nebitnih. Više ne kupujem traperice za 200-300 kuna već čekam sniženja i kupujem planski. Ništa im ne fali, ne nose marke, al su uvijek uredni i čisti, a za skijanje, sport, strane jezike, kino kazalište...što će već doć uvijek ću planski izdvojiti i to mora biti bar par puta godišnje, pa makar ja i dalje sebi kupovala cipele za 50 i maice za 20 kuna, nije mi bed. Sve se nekako posloži. Dobro bed je ako sad već jedva krpate kraj s krajem, ono da nemate ni za hranu i režije, u suprotnom ja bih se prepustila želji za bebom.

Pa zapravo je teško procjeniti što je puno, a što malo jer nismo svi isti.
Da li je nekome bitno koju marku nosi, da li mu je ispod časti kupovati na Rodinoj rasprodaji ili forumskoj burzi.
Da li kupuje sir za 100kn ili onaj za 40kn.
I da li mu je skijanje bitna stavka u životu ili ne.
Nekome se možda ne hodočasti po akcijama i rasprodajama po dućanima i nikada se ne želi dovesti u takvu situaciju...
Nekome je bitno da ima neki novi auto i za auto ispod 3 godine ne želi ni čut.
I tak....
Svatko ima svoje prioritete.
Možda netko ima veća primanja od mene, a ne bi imao ni dvoje, a kamoli troje djece.

I tak!

Kod nas nisu utjecale financije, nego godine. Ali da smo se odlučivali na 3. dijete, svakako bi financije imale veze jer bi to značilo veći stan (ovaj je tijesan i za nas četvoro) i još štošta... Ne radi se tu o plaći, radi se o dugoročnoj perspektivi. Za dvoje sam imala sve gotovo (logistiku) uključivši i dugoročnu štednju i životno osiguranje za financiranje studija. ALI da smo bili mlađi, snašli bi se nekako. Po treće nakon 40-te nije mi se išlo. Jedna od rijetkih stvari za kojima u životu žalim je činjenica da djeca nisu došla ranije, tada bi se moglo razmišljati i o trećem (ali i odustati, tko zna kako bi to izgledalo). Iskreno, nije to tak jako važno... Ja sam se TJEŠILA da je ovako financijski bolje jer smo svjesno odustali od ideje o trećem. Moglo je biti i drugačije.

ana.m potpisujem te u potpunosti i slažem se s tobom, sve ovisi što čovjek u životu želi i što mu je bitno, pa prema tome donese i odluku. Djeca financijski odnesu puno, ali eto nekome su i neusporedivo zadovoljstvo.

utjecale su. kupili smo kuću i digli dva kredita pa sam nekako zaključila da ćemo imati samo jedno dijete. ela je došla neplanirano. zato sam radila cijelu trudnoću, pa i kad je počelo onih 45 dana porodiljnog, filip i ja bi bili ujutro doma da on ne ide na dežursv,o a ja bi popodne išla malo doraditi svoje stare poslove i skupiti koju kunu. zato sam sada doma i smišljam kako uštediti u čemu baš i nisam neki genijalac.

utječe naravno.
kao što ana reče, da sam mislila o param,a, ne bi imala što imam ni bila tu di jesam.

kad razmišljam o trećem djetetu i pomislim kako mi to ne možemo, dovoljno mi je da se sjetim da sam prije 8 godina bila samohrana majka brucošica sa ukupnim prihodima od oko 1000 kn, pa nam svejedno ništa nije falilo.

smatram da je nemoguce odredjivati tudju razinu "da imamo za osnovno" pa u skladu s time - mi mozda imamo premalo, a mozda i previse djece...

stajaznam... mi svojima ne mozemo priustiti ama bas sve. ne idu na privatne satove stranih jezika nit uce svirati instrumente (trenutno nikako jer tu gdje jesmo ne postoje uopce skole tipa nasih "muzickih skola" vec je sve na bazi privatnih satova). nit idu na svaki sport koji si pozele. al za sport (koji i je relativno skup al bi se naslo) mi je trenutno presudniji organizacijski faktor...

i onda, kad ih gledam, mislim si - a eto, da nismo rodili lea i ami - ida i noa bi sad bez problema mogli imati i te privatne satove i sport po vlastitoj zelji (a tek da je ida jedinica!)... a opet - prva misao vodilja, kad smo ih stvarali - bila je da stvaramo obitelj. za sve ostalo moci ce se, pozele li, snaci i kasnije, kad odrastu. za sve osim za bracu i sestre - to je jedino sto im samo mama i tata mogu priustiti. i mi smo izabrali to.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

i onda, kad ih gledam, mislim si - a eto, da nismo rodili lea i ami - ida i noa bi sad bez problema mogli imati i te privatne satove i sport po vlastitoj zelji (a tek da je ida jedinica!)... a opet - prva misao vodilja, kad smo ih stvarali - bila je da stvaramo obitelj. za sve ostalo moci ce se, pozele li, snaci i kasnije, kad odrastu. za sve osim za bracu i sestre - to je jedino sto im samo mama i tata mogu priustiti. i mi smo izabrali to.

---

X
Mi imamo malu od 4gd. meni je 29 MM-u30, ja želim drugo bez obzira na to što smo podstanari MM kaže da ćekamo dok se ne riješi stanbeno pitanje. Moje mišljenje je da se stvari jednostavno poslože kako sa jednim tako sa dvoje ili troje, mislim da su klinci upravo ti koji nas guraju naprijed

Meni je to litala predivno sročila :-
)

da imam pravo dva puta upisati mirovanje na faksu zatrudnila bih opet :)
ali imam pravo samo jednom.
a kako po bolonji više nema izvanrednog studija trebala bih odustati od faksa da opet rodim a čeka me još tri godine posla.
htjela bih ostati trudna isti dan kad diplomiram, haha, al tko zna što život nosi.
ako mi se dogodi i ranije super, kaj sad, snaći ćemo se... ako ne... nikom ništa.

htjela bih barem troje djece.
možda i četvero.

a budemo li jednog dana bogati, hahhaha, onda petero :D

Da, itekako utječu. Ne radim, ali silno sam željela barem jedno dijete koje sam i rodila. Možda bi čekala da se zaposlim, no pritisle su me godine. Podsvjesno želim i drugo, no svjesna sam da sada nije pravo vrijeme. Postajem tužna.... a to nikako nije dobro vrijeme za trudnoću :cry:

mi smo mislili imati 2 a sada imamo 4...hihi
pritišće nas jedino kredit za stan...a od drugog mj ja cu spasti na 1660kn....teško će biti ali...sjećam se kad sam zavrsila fax, imala 1 dijete, muž honorarac tada....živjeli smo u 40-ak kvadrata. Bilo nam je super...malo novca ali super....nismo imali kredit i to je bila velika sreća. Da je lako - nije ali dok je zdravlja i ljubavi ići će. Makar ja morala tuđe stepenice čistiti...
I fala bogu da djeca hoće cicati....manji trošak..haha
sretno mame!!

Novci su presudni onda kad ih fakat nema. Jedno je kad su roditelji zaposleni i imaju nekakav stan. Tada, ako plaće i nisu velike, ako prostora i nema puno, djeci to nije toliko važno, a roditelji, što se kaže, plivaju kako ih voda nosi (a ne radimo li to svi u životu? Tko može bit siguran da će uvijek sve biti u redu i bez problema? koji put i najbolji scenariji odu u debakl) drže glavu nad vodom i stvari se nekako poslože. Skroz je druga stvar ako su ljudi nezaposleni, ako nemaju vlastite roditelje koji mogu pomoći s djecom ili sa smještajem, ako im krediti ili podstanarstvo posrču 2/3 prihoda. Onda je uistinu i razumno i odgovorno pričekati.

Da, smatram da su financije jedan od presudnih faktora.
Odlučila sam se na dijete kada sam završila školovanjem, kada smo MM i ja (nakon nekoliko promjena poslova) imali dobre poslove, kada smo se stambeno osigurali.
Ne bi se mogla odlučiti na dijete bez tih pretpostavki.

Citiraj:

---

toolaa prvotno napisa

Novci su presudni onda kad ih fakat nema. Jedno je kad su roditelji zaposleni i imaju nekakav stan. Tada, ako plaće i nisu velike, ako prostora i nema puno, djeci to nije toliko važno, a roditelji, što se kaže, plivaju kako ih voda nosi (a ne radimo li to svi u životu? Tko može bit siguran da će uvijek sve biti u redu i bez problema? koji put i najbolji scenariji odu u debakl) drže glavu nad vodom i stvari se nekako poslože. Skroz je druga stvar ako su ljudi nezaposleni, ako nemaju vlastite roditelje koji mogu pomoći s djecom ili sa smještajem, ako im krediti ili podstanarstvo posrču 2/3 prihoda. Onda je uistinu i razumno i odgovorno pričekati.

---

e s tobom se potpuno slažem. Nije kod nas situacija tako crna,imamo prosječna primanja, muž radi kao prof i ima siguran posao, ja radim u privat.poduzeću i također sam za sad sigurna...stan imamo, fali nam samo još jedna soba koja je u izgradnji. ali ipak kad sad sve zbrojim, kredit za stan + još jedan manji za auto , troškove,režije i vrtić... zna se dogodit da nam je već oko prvog jako tijesno s novcima...al opet jako si želim bebicu. Malo me pogodila ova kriza u državi,vidim da više nijedan posao nije siguran pa me eto malo strah.... baš mi je drago da ste svoja iskustva podijelile sa mnom, malo mi je lakše i većina vas me je ohrabrila... i ja nekad pomislim "nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo" ...

pričekati što? do kada?
ozbiljno pitam.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

pričekati što? do kada?
ozbiljno pitam.

---

MOj stariji ima 21 mj., a mlađa 6 mj. Mi smo htjeli na treće čim mi se plodnost vrati (još nije), ali sad se moram vratiti na posao jer mm ne dobiva plaću. Čekat ćemo da otplatimo jedan kredit i da skupimo krizne novce za bar 6 mj. života bez ikakvih primanja jer se ne želim i sa 3. djetetom vraćati ranije na posao. Za treće ću se odlučiti jedino ako ću moći ostati doma bar do 2. godine. Sad sam pretužna što ih moram ostaviti. Tata će biti s njima, ali je meni jako teško. Znači, čekamo još bar 2 godine. Žao mi je, ali što se može....

Da mislim da financije utječu, da ako smo nezaposleni i nemamo za osnovno (bilokakav krov nad glavom, režije i kruh i mlijeko) onda ne bi i mislim da je neodgovorno svjesno pravit bebu u tom trenu jel eto imam volje i ljubavi.
Ali ovo ako nas malo stiska oko prvog, ako nemamo za karikiram bambijeve cipele nego moram neke žnj kupit za 100 kn...to su samo stvari koje se poderu i bace, a obitelj je neprocijenjiva.
Da super je ako imao dobre poslove sa sigurnim plaćama, uspijevamo i nešto i na stranu stavit ali tko ti garantira da će idučih cca 20 godina biti tako.
Tko nam može garantirat da ako sada pričekamo idealne uvjete da se za deset godina neće dogodit neko sr..., opet neka svjetska kriza ili ne daj Bože rat ili nešto treće.

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

Tko nam može garantirat da ako sada pričekamo idealne uvjete da se za deset godina neće dogodit neko sr..., opet neka svjetska kriza ili ne daj Bože rat ili nešto treće.

---

Da o tome mislim, ne bih imala niti jedno.

Točno tako...
To dali imamo sve matrijalno što mislimo da trebamo imati je po meni zadnja rupa na svirali.

moram priznati da financije nisu utjecale na odluku o drugom djetetu ali zbog tih istih
ne vjerujem da cemo imati jos jedno dijete. jednostavno nemamo prostora ni financijskih
uvjeta.

Što reći.... nije samo do novaca već cjelokupne životne situacije... Ja sam tip koji riskira a MM tip koji me spušta na zemlju. Već godinu dana planiramo kako bi krenuli na drugo ali se ne usuđujemo jer prvo smo ostali oboje bez posla, sad imamo posao ali je takav da ga sutra možda ne budemo imali. Kredit je tu, jedna cijela plaća ode samo na njega (jer smo riskirali da bi imali svoja 4 zida), bez pomoći njegovih ne bi ni sada izlazili na kraj pa mislim da je neodgovorno od nas da idemo na još jedno dijete a iovako smo dijelom drugima na grbači :-/ sreća naša da njegovi imaju mogućnosti i želju pomoći nam pa imamo ovo naše carstvo. Koprcamo se i borimo za sigurnija radna mjesta (ako se što danas može smatrati sigurnim)...kopamo si temelje.
Što čekamo.... izlazak sunca...da bar jedno od nas ima koliko toliko nade da će i sutra imati posao i da primanja pokriju naše najosnovnije potrebe, ništa više.

Utječu. Ali opet, tu sad ima detalja i nijansi koliko hoćeš. Mene je najviše šokirala tema "koliko trošite mjesečno" ili nešto takvo, kad sam vidila da puno ljudi (odnosno veeelika većina na rodinom forumu) ima za moj pojam strašno puno novaca a oni misle da loše žive, bar što se financija tiče. Pa imaju po jedno dijete, ili dvoje, nije bitno ali htjeli bi još jedno a zamisli, financije im to ne dozvoljavaju. Njima je to malo, meni bi bilo puno. Pa sam to htjela naglasiti, da su financije važne ali pisati o tome na forumu je besmisleno jer je velika vjerojatnost da će istu rečenicu npr: " Krpamo se svakako, jedva preživljavamo mjesec" napisati žena koja je zaista u takvoj situaciji i ona koja ima 15 000 mjesečno ali misli da je to jako malo.

škakljiva tema
kad smo pravili djecu, nismo razmišljali o trenutku, nego o onom što nas čeka
beba malo "košta", školarac više, a student...
tako da-misao vodilja je bila da imamo perspektivna zanimanja, niš nam nije teško raditi, i realno može ići samo na bolje. O situacijama propasti nismo premišljali, jer bi to bio prevelik pesimizam...a tako radjati nema smisla.

nije presudna trenutna situacija, nego eventualna budućnost..

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

nije presudna trenutna situacija, nego eventualna budućnost..

---

A kako to sa sigurnošći možeš znati?

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

A kako to sa sigurnošći možeš znati?

---

Baš sam to htjela pitati. Pa u tome i je poanta, strah da u budućnosti nećeš moći priuštiti djetetu nešto što bi trebao moći. Beba nije velik trošak

iskreno me zanima, kojeg velikog troska se bojite? osobito ako vec imate jedno dijete i frendove koji vec imaju djece, pa i oni mogu uletiti s najnuznijim potrepstinama

obitelj nikada nije skupa, ona je nuzna. materijalne stvari ovog svijeta nisu nuzne i dijete nece biti nista tupavije ako nema playstation ili privatne satove bilo cega. A ljubav i obiteljska povezanost se moze ostvariti i u parku pred zgradom (u kojoj zivite u minimalno kvadrata) s mrvom sunceka i 0 kuna :love2:

Citiraj:

---

gorka prvotno napisa

iskreno me zanima, kojeg velikog troska se bojite? osobito ako vec imate jedno dijete i frendove koji vec imaju djece, pa i oni mogu uletiti s najnuznijim potrepstinama

obitelj nikada nije skupa, ona je nuzna. materijalne stvari ovog svijeta nisu nuzne i dijete nece biti nista tupavije ako nema playstation ili privatne satove bilo cega. A ljubav i obiteljska povezanost se moze ostvariti i u parku pred zgradom (u kojoj zivite u minimalno kvadrata) s mrvom sunceka i 0 kuna :love2:

---

Potpisujem.

Citiraj:

---

gorka prvotno napisa

i dijete nece biti nista tupavije ako nema playstation ili privatne satove bilo cega.

---

Ja čak mislim i suprotno, od playstationa i kompa samo otupave. Kaj smo mi do toga imali??
I bolje smo se znali zabaviti nego oni danas!

Citiraj:

---

gorka prvotno napisa

iskreno me zanima, kojeg velikog troska se bojite? osobito ako vec imate jedno dijete i frendove koji vec imaju djece, pa i oni mogu uletiti s najnuznijim potrepstinama

---

Mislim da nije realno, čak bi rekla da je meni nepojmljivo računati na pomoć drugih oko snošenja troškova za svoje dijete. Nikada ne bi išla u planiranje obitelji računajući na pomoć drugih, čak pri tome mislim i na najužu rodbinu. Takvo mi je razmišljanje strano. Ako nešto dođe, to može biti samo ekstra, ako dođe, dobro dođe, ali nikako ne bi na to računala.

Citiraj:

---

obitelj nikada nije skupa, ona je nuzna. materijalne stvari ovog svijeta nisu nuzne i dijete nece biti nista tupavije ako nema playstation ili privatne satove bilo cega. A ljubav i obiteljska povezanost se moze ostvariti i u parku pred zgradom (u kojoj zivite u minimalno kvadrata) s mrvom sunceka i 0 kuna :love2

---

Pa i da i ne. Lijepo zvuči, ali opet, neki minimum mora postojati.

Ja ne mislim da financije baš trebaju utjecati na odluku o imanju djeteta, ali me uvijek u ovakvim raspravama fascinira kako se novac povezuje sa kupovinom različitih stvari, kompjutorima, playstationima, markiranom odjećom i sličnim.
Nije vrag da je to ono radi čega nam je novac važan?

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja ne mislim da financije baš trebaju utjecati na odluku o imanju djeteta, ali me uvijek u ovakvim raspravama fascinira kako se novac povezuje sa kupovinom različitih stvari, kompjutorima, playstationima, markiranom odjećom i sličnim.
Nije vrag da je to ono radi čega nam je novac važan?

---

Imas pravo.
Nije isto da li netko zivi sa roditeljima ili je naslijedio stan do bake/dede ili netko tko mjesecno otplacuje prilican stambeni kredit.
Jedan nas prijatelj koji ima nesto manju placu od MM, nedavno je komentirao kako mi mozemo dobro zivjeti: dvije solidne place, nama mora da je super. Ali on zivi u stanu koji je naslijedio od bake. Za auto su mu roditelji dali vise od pola cijene. MM i ja sve sto imamo, stekli smo samo od nasih placa. Ili, bolje da kazem, stekli smo od kredita koje smo otplacivali i otplacujemo svaki mjesec.
Mozda bas zato jer meni do sada nitko nije nista pomogao, nemam naviku racunati da ce mi pomoci ubuduce.

Ja da računam na to da će mi netko nešto kupiti ili dati ne bih dobro prošla. Pa kad se prvo dijete rodilo, dede i bake nam ni kolica nisu kupili...Sve neke sitnice, a oko velikih se stvari nisu baš puno potrgali...

Potpis na Deaedi i Peterlin.
Ne bih se usudila uletiti u roditeljstvo bez stabilnog posla i primanja, te bar donekle riješenog stambenog pitanja. Ne volim računati na pomoć prijatelja, obitelji jer smatram da neke osnovne potrebe roditelji trebaju sami pokrivati.
Da sam kojih 5-6 godina mlađa, odlučila bih se na treće dijete - zašto ne ? Možda bi išli i dalje, na četvrto. Ali ovako ... ne ide mi se u trudnoću nakon 40-te.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja ne mislim da financije baš trebaju utjecati na odluku o imanju djeteta, ali me uvijek u ovakvim raspravama fascinira kako se novac povezuje sa kupovinom različitih stvari, kompjutorima, playstationima, markiranom odjećom i sličnim.
Nije vrag da je to ono radi čega nam je novac važan?

---

Slažem se.
Meni je novac "važan" kod planiranja djeteta. Ne presudan, ali važan.
Ne mislim ja sad tu na troškove bebe, njih smatram relativno malim troškom, pogotovo kad se radi o drugom djetetu koje dosta toga ima od prvog.
Ja smatram da svatko od nas ima neku percepciju u glavi što može očekivati u budućnosti od financija.
Tu mislim isključivo na posao. Svatko zna koju ima stručnu spremu i da li ima mogućnost napredovanja u budućnosti, ili je trenutno na vrhuncu svojih primanja s eventualno mogućim sitnim oscilacijama.
Isto tako svatko ima svoj minimum što želi djetetu priuštiti.
Npr. ja imam dječju sobu i računam sasvim mi je dovoljna za dvoje pubertetlija, ali treče ne mugu u nju smjestiti.
Trenutno razmišljam da ćemo u budućnosti raditi i vlastitu kuću,...
Svatko mora prema svojim planovima odlučiti. Nekome su moji razlozi bezveze i možda sebični, meni su možda neki drugi razlozi bezveze.
Ali i dalje stojim kod toga da neki minimum mora biti zadovoljen kod svakoga, ali za svakog je to njegov osobni minimum.