Koncentracija 3,5godišnjaka

Moje starije dijete me razmazilo - s nepune dvije godine bila je u stanju satima slušati priče, s nepune tri redovno je redovito išla u HNK na balet i pratila radnju od prve do posljednje minute... I tako dalje, da ne duljim.

Sad, mlađe djetešce ima osjetno kraći raspon koncentracije. Čak i kad sama inicira neku aktivnost, vrlo brzo joj dosadi - recimo, memory odigra jednom, traži i drugi put, ali uglavnom taj drugi put ne završimo. Čovječe ne ljuti se uspije odigrati nekih petnaest-dvadeset minuta i to je to. Priče uglavnom ne čitamo cijele, nego u dijelovima... Kazališnu predstavu odgleda od početka do kraja, ali idemo isključivo u dječje kazalište - ne bih se usudila odvesti je u HNK, pogotovo ne u večernjem terminu.

Ona će za dva mjeseca navršiti četiri godine i ne morate mi reći da se djeca ne bi trebala međusobno uspoređivati, znam to i sama, no ipak me zanima kako vaši 3,5-4godišnjaci stoje s koncentracijom. Jer mene ovo, iskreno rečeno, malo brine.

ne znam dal da se sad zabrinem ili ne...

moj za 4 mjeseca cetverogodisnjak ni ne kuzi covjece, memory je skuzio, al to ga ne sprijecava da ignorira pravila kad god stigne, djecje predstave vrlo pazljivo biram jer je velika vjerojatnost da ce mu bit dosadno i da ce trazit van, puzzle da ni ne spominjem, tek ih je nedavno poceo slagat, al uz moju debelu pomoc

inace nikad nije bio dijete od buljenja u nesto, znam da to ruzno zvuci, al ja stvarno ne vjerujem da je to samo po sebi nesto pozitivno kod malog djeteta ako sjedi i hipnotizirano odgleda nesto od pocetka do kraja.

treba gledati koliko je dijete skoncentrirano u konkretnim i smislenim aktivnostima, memory bas nije primjer takve aktivnosti, jer se na kraju krajeva non stop ponavlja jedno te isto. i to je u konacnici natjecateljska igra, to tako malom djetetu ne mora biti na vrhu liste prioriteta. i vjerujem da ga zato i ne moze dugo igrati. al zato moze kuhati, cistiti, sivati, igrati se kuce, mame i tate, prometa, ducana, majstora, raditi u vrtu neko vrijeme. koliko dugo nije vazno, vazno je da ima pomaka na bolje. i sve vise to radi sam.

slikovnice ne voli preduge i prekomplicirane. jer ne moze pratiti radnju. al zato one koje moze zna napamet i slusa pozorno dok mu ih citam ili sam 'cita'

meni je vazno da dijete razumije to sto gleda ili radi i da u tome vidi neki smisao i da uziva.

Sanja- imaš fakat pravo, starija te razmazila. I nemaš se zašto brinuti.Moj je sad 5 godina i tek sad dobija koncentraciju za društvene igre (ali ako su njegova pravila inače pošizi),kazalište isključivo dječje ali ako mu se ne sviđa predstava on inzistira da izađemo van...da ne nabrajam.
Ono što njega zanima- za to ima 100%-tnu koncentraciju,a za ono što ga ne dotiče uopće nema niti sekunde. Tako je zasigurno sa svom djecom.

moj još nema 3 ali kada mu je zanimljivo nešto mogao bi satima i satima to proučavati,slušati i sl.a ako nije,čovjek bi rekao da je čisti ADHD koliko se vrpolji,migolji i nema koncentracije.jednom mi je pedijatrica rekla na pregledu kad sam se ispričavala jer mi je mali bio po cijeloj ordinaciji i "istraživao" da nju manje zabrinjavaju živa i vesela djeca od one koja su cijelo vrijeme out i nepomična,statična i pasivna.(iako je to naravno i temperament,ali kužiš the point).

Kužim što želite reći... Ali ja ne govorim o nedostatku temperamenta zbog kojeg neka djeca mogu provesti sate nepomično na jednom mjestu, nego baš o koncentraciji. Zato sam i spomenula kazalište i praćenje radnje, što ne bi značilo sjedenje i buljenje, kako Meda kaže, već aktivno gledanje s razumijevanjem, ali bez potrebe da se dijete, recimo, prošeta gledalištem, glasno komentira ili na neki drugi način ometa predstavu.

Moje obje cure su prilično živahne i temperamentne, što jednu ne sprečava da, kad je za nešto zainteresirana, se time bavi ako treba i satima, a drugu brzo pušta volja. Stoga me zanima koliki je "normalni" (shvatite ovu riječ uvjetno) raspon koncentracije u toj dobi i u slučaju kad se djeca bave aktivnostima koje vole i koje si sama biraju.

Ja mislim da je u toj dobi 15-20 minuta igranja na Čovječe ne ljuti se znak više nego dobre koncentracije. Mislim da ti je starija cura poprilično iznimna po svom ponašanju. Meni nije uopće padalo na pamet voditi dijete te dobi u HNK, D. još nije bio, a oni obojica, sasvim sigurno, imaju odličnu koncentraciju.

Mishica isto odigra jednu partiju memory-ja i isto toliko covece ne ljuti se. Ja to smatram sasvim ok koncentracijom za njen uzrast.

Znači, nepotrebno brinem? :-) Drago mi je da je tako, jer stvarno, ako postoji problem, željela bih ga što prije i što kvalitetnije riješiti, a ne mislim da je situacija toliko ozbiljna da bih se obratila psihologu (daleko od toga).

Vertex, u to doba (kad je Fiona imala oko 2,5 godine) su mnoga djeca s Rode (većinom ZPD-ići, vršnjaci, iako je bilo i nešto starijih) išla zajedno u HNK i sigurna sam da su svi uživali. :-) Upravo zbog toga što Fiona nije bila jedino dijete te dobi u gledalištu, nisam tu njezinu pažnju doživjela kao nešto posebno (a sad vidim da sam možda i trebala).

Ako se traži neko brojčano mjerilo, mislim da bi to bilo cca 40-45 min (gornja granica). Predstave u Maloj Sceni za djecu mlađu od 3 godine traju, ako se ne varam, 35 min - Bucka je objasnila da je to gornja granica do koje uspjeva zadržati pažnju tako malih gledatelja. Kasnije sam tražila predstave i za starije, pa sam negdje naletila (ne pitaj me gdje jer se ne sjećam) na podatak da djeca od 3. godine na dalje većinom već mogu pratiti predstave u trajanju od jednog školskog sata... Moj mali vjerojatno ulazi u taj prosjek, barem kad su igrice na kompjuteru u pitanju (miniclip i slično :mrgreen:), "čitanje" slikovnica, igra s plastelinom i ostalo što mu se jako sviđa. U HNK ga ne bih ni pokušala odvesti (zelenim od ljubomore ;-))

Razlike između djece su fascinantne. Moj sin od 4.5 slabije igra memory od moje cure od 2.5. Mene to ne zabrinjava, jer vidim i osjećam koliko su različiti i raduje me što imam priliku vidjeti takve razlike.

Moja starija je iste dobi kao tvoja mlađa i što se tiče koncentracije je tu negdje kao i tvoja, kad je nešto baš zanima može se malo duže zaigrati, ali u prosjeku često mijenja sadržaje igre, crtić gleda jedino sa prekidima, u kazalištu se vrpolji nakon pola sata, priču posluša, ali ne predugu i s previše teksta i meni se to sve čini ok, većinom mi po pažnji ne odskače od djece njene dobi.
No, da sam prvo dobila ovu manju curicu, pitanje je šta bi mislila, ona se već sa svojih 14 mjeseci lijepo zaigra s nečim, koncentrira se na pjesmice koje joj pustim i duže pleše i sl. Kod starije uopće nisam morala cenzurirati crtiće jer ih ona i tako ne bi gledala, samo bi prohujala ispred televizora - tek s tri sam morala početi, a kod manje ne smijem ništa upaliti, ona se zasjedne u svoju foteljicu i ne skida pogled.

[QUOTE]s nepune tri redovno je redovito išla u HNK na balet i pratila radnju od prve do posljednje minute... /QUOTE]

mm je s nepunih 30 bio na baletu i dobio živčani slom od nervoze za vrijeme zadnjeg čina (jel čin ako je balet?) :lol:

čini mi se da imaš iznimnu djecu ;)

meni je nekako "koncentracija" i 3,5 godišnjak nespojivo pomalo ...al ajd...
koncentracija mog troipolgodišnjaka je sukladna interesu prema nečemu..pa je tako nebrojeno puta pogledao, od početka do kraja, film "Vuk samotnjak" i "Družbu Pere Kvržice" dok na nekim drugim dječjim filmićima/crtićima izgubi interes ako mu nije po ćeifu... Memory slažemo max. 2x za redom...ali pokazuje silnu moć koncentracije ako treba napravit neku svinjariju :lol:
Kazališne predstave na koje idemo nikada nisu duže od 45 minuta ali doslovce pomno biramo na koju idemo jer u suprotnom nakon desetak minuta jurimo van...
Kada je riječ o igranju i tu često mijenja način i vrstu zabave... 5 minuta je doktor pa je 15 minuta spiderman, pa 7 minuta naganja autiće....
Mali je još, nema tu ničeg zabrinjavajućeg ili nezabrinjavajućeg po meni..