Citiraj:
Noć je bila duga, izlazi sunce.
Puniš pluća zrakom, za plač, za život pa onda maleni osmjeh.
Moramo se umiti svako jutro, moje zlato,
Uhvatim se kako ti tepam, da te Bog vidi,
govorila je moja baka,
dugo je žmirio, barem na jedno oko, mislim ja.
Majka Božja plače kad malene curice prde,
rekla je komšinica Marija,
a moja mama uvijek doda manje doktoru, manje doktoru,
uvijek pijevno i uvijek dvaput.
Odmah neizostavno tražiš hranu, moje tijelo,
nema stajanja, odmora, odlaganja.
Svi sveci na nebu uprli su oči u nas,
grli me tvoje malo, obvezujuće tijelo.
I danas sam tvoja mama, hrana, sve na svijetu,
tako dovoljna.
