Kako objaviti trudnocu neplodnim parovima - upute?

Dragi svi,

htjela bih sastaviti jedan tekst za sve one parove koji nisu imali problema ostvariti trudnocu, kako javiti tu vijest onima koji nisu te srece. Ovo je rezultat tog pokusaja, uz preporuke koje sam uzela iz nekih americkih tekstova i osobnih iskustava.

Molila bih vas da date svoje komentare kako poboljsati ovaj tekst, ili svoja iskustva s objavama tudjih trudnoca - ona koja su vas bolila i ona koja su vam ostala u pozitivnom sjecanju - cini mi se da bi primjeri mogli biti zanimljiivi.

Meni se je desilo skrivanje. Mama mi nije htjela reci da mi je sestricna vec pred porodom (zivim daleko pa to nije bilo tesko). Onda sam s drugom sestricnom pricala na telefon, za koju sam znala da je trudna i rekla joj da se mozda vidimo za krstitke, a ona pita "mislis J...nine?" i tako sam dobila dva soka odjednom (sve tri smo prakticki istih godina).

Citiraj:

---

Kako reći prijateljici koja se bori s neplodnošću da ste trudni?


Jedna od najtežih stvari kroz koje prolaze žene i parovi koji se bore s neplodnošću su tako česte objave o trudnoćama u njihovoj sredini: obitelji, krugu prijatelja, na poslu. Neplodni parovi su često zadnji u svojoj okolini koji će ovakve imati vijesti za druge.

Što izbjegavati?

1. Kriti radosnu vijest tako da oni budu zadnji koji saznaju o vašoj trudnoći. Odgađanje priopćenja ne može pomoći – oni će saznati, ako ništa drugo, kad rodite. Odgađanjem priopćenja učinit ćete da se osjećaju izuzeti u svom specijalnom statusu, žigosani, kao oni koje drugi tretiraju u rukavicama. Iznenađenje i šok će biti tim veći što je trudnoća više poodmakla i tim veći što više ljudi je saznalo prije njih. Skrivanje od strane obitelji posebno teško pada. Budite iskreni i promptni.
2. Minimizirati trudnoću. Izbjegavajte izjave tipa „koliko će to dijete koštati“, „nismo željeli dijete tako brzo“, „blago tebi, ti još uvijek imaš slobodu“. Neplodnim parovima trudnoća je najveća želja, i minimiziranje vrijednosti tako željene trudnoće može ih vrlo negativno pogoditi. Neželjena trudnoća im se ponekad čini kao najveća nepravda.
3. Objaviti trudnoću javno u širokom krugu obitelji ili prijatelja. Neplodni parovi imaju vrlo kontradiktornu reakciju na tuđe trudnoće. Iako se iskreno žele radovati s vama o vašoj lijepoj vijesti, vaša trudnoća podsjeća ih na ono što oni sami ne mogu postići. Nerijetko, protiv vlastite volje, mogu zaplakati. Najbolje im je objaviti trudnoću privatno, tako da se oni imaju vremena prilagoditi novonastalom stanju i odreagirati u privatnosti.
4. Pitati „a kada ćete vi“ ili „što vi čekate“. Ako u krugu prijatelja imate parova koji duže vrijeme nemaju djece, ova pitanja je bolje izbjegavati. Iako je moguće da namjerno odgađaju trudnoću, također je moguće ili čak vjerojatno da pripadaju 15% populacije kojima treba duže od godinu dana za zatrudniti. Ukoliko spadaju u ovu zadnju kategoriju, vaše će ih pitanje staviti u dilemu – da li priznati nešto što je vrlo privatna i škakljiva stvar, ili izmišljati razne izgovore i retoričke odgovore.
5. Očekivanje ushićene reakcije s druge strane. Vijest o trudnoći je za mnoge neplodne parove bolna tema s kontradiktornim konotacijama i reakcijama. Iako se iskreno raduju za vas, svaka trudnoća je podsjetnik na vlastitu nevolju. Nemoguće je skroz izbjeći uspoređivanje s vlastitom situacijom, a neki to mogu bolje od drugih. Nemojte im zamjeriti ako na prvi pogled nisu onoliko ushićeni kao i vi.


Kako priopćiti vijest o trudnoći?

1. Recite što prije i učinite to vi sami umjesto da saznaju od drugih, posebno ako se radi o bliskoj osobi.
2. Učinite to privatno umjesto javno da osoba ima vremena vijest „progutati“.
3. Pokušajte to učiniti pismeno, da bi reakcija bila što privatnija.
4. Očekujte da će vijest boliti, ali to možete minimizirati.

Primjeri

„Znam da će ti ovo biti teško čuti, pa sam ti htjela reći prije nego drugima: ja sam trudna. Reći ću svima sutra, ali htjela sam da znaš prije toga. Ako želiš otići prije toga, posve razumijem.“
„Moram ti reći: ja sam trudna. Ali tako sam željela da ti budeš prva.“
Nakon što je shvatila da je trudna s trećim djetetom: „Ponovo ćemo dobiti bebu. Da te bar mogu zagrliti, iako ne znam da li bi to pomoglo. Znam da će ti biti drago za nas, ali znam da će možda i boliti i razumijem. Nadam se da ćemo ostati bliske jer mi tvoje prijateljstvo puno znači.“
„Zajedno smo prolazile kroz postupke i ovo što imam reći je teško čuti: imam pozitivan test. Znam kako je neplodnost teška. Nazovi me kad budeš mogla. Znaš da razumijem.“

---

Oh Pino draga, samim citanjem ovog teksta rascmoljila sam se. Ja bas i nisam od onih koje tudje trudnoce bas pogadjaju direkt u srce. Trudnoca moje snahe me je jako obradovala, a kada bolje razmislim, i radi nacina na koji su mi je saopcili ona i moj brat. Naime bila sam kod njih jer je mm bio na putu i pozvali su me da kod njih nocim. Nakon sto smo lijepo vecerali, popili kafu, njih dvoje su odlucili da mi kazu da su trudni i to meni prvoj sto mi je jako mnogo znacilo. Moja snaha je prije te trudnoce jednu izgubila i mnogo se trudila da ostane trudna. Ima PCOS isto kao i ja, mozda cak i izrazeniji posebno me je obradovalo sto su trudni. Imam osjecaj da sam najveci emocinalni sok dozivjela kada mi je brat javio u neka doba noci da su dobili bebu. Sjecam se plakala sam od srece silne zbog njih i zbog mene sto sam postala tetka i od silne tuge i cemera sto se ja i mm toliko patimo da dobijemo bebu. Tad mi je bilo najteze. Sjecam se, sjedila sam sama za PC-om u mraku i plakala na sav glas. Druga najteza situacija mi je bila kada je moj kolega dobio trece dijete, a i oni su sest godina bili u ovoj tuznoj prici, i kada sam pitala da mi pokaze sliku bebice, jer sve ostale kolegice su mi uvije pokazivale slicice svojih beba jer su znale da se s njima radujem, nije htio da mi pokaze bebinu sliku s obrazlozenjem da ne bih urekla dijete :cry::cry::cry: Nikada nista me do tada nije tako zestoko pogodilo, ponizilo. Treca stvar koja me je pogodila je to da mi moj prvi pretpostavljeni koji je znao za probleme koje imamo ja i mm, nije uopce rekao da je njegova supruga trudna, a za to sam saznala slucajno od drugih kolega kad je bila pri kraju trudnoce jer je imala komplikacije.

Meni se za te neke stvari pokazala dobra asinhrona komunikacija, čini mi se. Tj. - mail i SMS, da se da prostor drugoj osobi da u privatnosti odreagira. Meni je to osobno bila teška stvar (ne slušati, tj. to kako je to slušati je bilo tako davno da sam to zaboravila, to je bilo pred jedno 10-tak godina, a poslije su se prema nama svi normalno ponašali jer smo otvoreno pričali o svemu i skužili su da smo relativno pomireni sa našom situacijom i OK, nego priopćiti svojoj ekipi koja je isto bila u MPO putu).

I - super tema, mene je osobno više kasnije interesirao ovaj drugi aspekt, jer mi je bilo, dijelom, i teško izmaknut se na taj način od svoje ekipe, tj. znala sam da ću s nekim ljudima bit barem na par godina udaljena jer će nam dnevni životi biti drugačiji. Mislim da je tu strpljivost neki ključ, ali svejedno mi je bilo jako teško javiti nekim dragim ljudima.

Dobra je tema, ali ja mislim da nije toliko stvar u nacinu na koji se saopstava (ok,ne bas na bilo koji nacin-pod pretpostavkom da se saopstava sa dobrom namjerom), mislim da je bitniji dobro odabran momenat...
I ja sam imala situacije sa skrivanjem i to je najgore, a od svih nacina na koji su mi saopstavali, ma kako god bilo receno znalo je zaboliti...nazalost. Iako sam se svacijoj bebi radovala iskreno. Najbezbolnije je bilo kad mi je dobra frendica rekla da zajedno cekamo rezultat njenog testa, u stvari meni je dala test da ja vidim je li ili nije pozitivan, i ja sam bila ushicena cekajuci taj minut-dva, a pogotovo kad je pokazao+ ja sam bila ta koja je vristala od srece...

Odlična tema....uh meni nije bilo lako, nikako slušati sve te divne tuđe vijesti.....veselila sam se pred njima, a onda kad bi ostala sam, suze bi krenule i nebi se mogla zaustaviti....grozno, pomislila bi svaki put: pa kad ću ja ugledati taj plus, kad ću ja imati bebu. Eto došao je taj trenutak, beba je u buši, i imam još puno frendica koje se bore s istim problemom, ja sam sad prva iz tog društva kojoj je uspjelo zatrudniti MPO metodom. Čekale su samnom taj dan, i ja čekam s njima, ali mislim da se drugačije primi vijest od nekoga za koga znaš da to već želi duže godina, od nekoga za koga znaš što je morao proživjeti, doživjeti da bi to ostvario. Sve trudnoće koje su mi priopćili parovi koji nisu imali problema sa začećem doživjela sam onako:drago mi je i sve to, ali kako baš vi a ne mi. A kad mi je jedna frendica nakon prvog AIH-a ostala trudna, izula sam se iz cipela, ono, toliko sam bila sretna....i nisam plakala u svom kutku sobe. Veselim se ja svakoj trudnoći, i zapravo mi je bilo svejedno kako će mi se to priopćiti, šok mi je uvijek bio isti. Nadam se da nisam zbog toga loša osoba, ali jednostavno me je znalo zaboljeti ali onako pravo.....
Još nešto: meni nisu nikada skrivali, i hvala im svima na tome, zapravo me nisu niti doživljavali kao nekoga tko bi mogao pasti u depru kad čuje njihovu sretnu vijest......i to mi je ok ( ja sam sama birala kako ću doživljavati tu vijest)

ako je netko propustio sljedeci clanak, super je, vrijedi procitati

http://www.jutarnji.hr/kako-prijatel...vijest/602178/

Mislim da mi je bilo teze cuti za tudju trudnocu kada nismo znali za problem koji imamo, sada se bas radujem, sjeta je tu, nesto me zegne oko srcu ali nije to zavist.
Sjecam se kada mi je najbolja frendica rekla da je trudna, bila sam u autobus, isla sam kod mojih, zvoni mi mobitel i vidim da je moja frendica, javim se i ona meni kaze "Znas sta, stvarno si bezobrazna sto se nisi javila nekoliko dana" ja se smijem i pitam je sta ima novo, a on mene "Nista, trudna sam". Cure drage, tako izmesana osjecaja nisam nikada imala..zelela sam vristati od srece, suze su se slevale niz licu iz srece i tuge..ludilo.

Mene bi svaki put kad bi mi koja od mojih prijateljica objavila da je trudna, a hvala bogu sve su u ovom periodu i ostale trudne i rodile (neke i po dvoje):-)u prvom trenutku zabolilo ali mi je isto tako bilo drago da su mi rekle i da mi to nisu skrivale jer ono što bi me još više zaboljelo je da me žale radi mojeg "problema". Nakon svakog priopćenja doma sam isplakala svoje ali iskreno kažem da mi je drugi dan bilo drago i da sam svaku trudnoću svoje prijateljice pratila sa :heart: kao da je moja. MIslim da nema načina na koji je najbolje nekome to reći jer smo svi mi individue koje reagiramo na različite načine...normalno je da nas zaboli i to je ljudski.
Najsmješnije mi je bilo kada sam bila na zadnjem IVF-u koji naravno nije uspio i vraćam se sa bolovanja a dvije kolegice trudne...svi su se dogovarali tko će mi reći jer kao da me ne povrijede...danas sam iskreno sretna zbog njih i želim im najljepšu trudnoću i zdravu dječicu:-)

Naravno da svatko od nas drugacije reagira...meni je uvijek drago i nisam ljubomorna jer znam da ce se i meni to jednog dana desiti, ovog trenutka npr. u krugu od 100 m oko sebe imam 5 trudnica i odusevljena sam, osim toga nekoliko parova prijatelja koji isto nemogu imati djece su u zadnjih par mjeseci dobili svoje bebe ili ostali trudni. I ja sam jako sretna zbog njih svih jer sam odlucila biti pozitivna i ne padat u depresiju.

Mene u svemu ovome samo zamaraju hormonalne terapije jer jako lose reagiram ali za moju bebicu cu sve prezivjeti.

Tu na forumu ima nekoliko cura koje znam i privatno i vidim zive slike proslava rodjendana nasih MPO beba i to me drzi u oblacima.
Svi mi cemo biti roditelji i uopce ne zelim razmisljati drugacije, i ne zelim da me itko sazaljeva!

I drago mi je kad mi jave da su trudni ili da netko ceka bebu jer to je najljepsa stvar na svijetu.
Jedino sam sa prijateljicom koja je ostala trudna i odlucila da sad ne zeli bebu jer nema vremena raskinula sve odnose, jer to boli!

uh, teska tema.
sto se saopstavanja vlastite trudnoce neplodnoj osobi tice, iskrenost je po mom misljenju cak i vaznija od takta.
jer, svjezoj trudnici netakticnost jos moze i da se oprosti, ali zavlacenje, sakrivanje, neiskrenost...to boli i ostavlja emotivni talog.
mislim da je ono sa SMSom i mailom najbolji pristup - svako ima vremena da sam sa sobom odreaguje kako zna i mora, a onda dalje u otvorenom razgovoru nastaviti i razraditi detalje. najvaznije je da niko ne smije osjetiti da ga se sazalijeva, mislim da to ostavlja rane koje su dublje i od onih MPO.

Mene isprva kad čujem vijest da je neka od mojih prijateljica trudna nešto "pecne" iznutra ali brzo me prođe taj osjećaj i onda se stvarno radujem skupa s njom, a puno ih je i izgubilo trudnoću (spontani) ili u jednom slučaju dijete je rođeno s hendikepom i stvarno se treba radovati sa svakom sretnom vijesti jer imam osjećaj da ih je sve manje.

S obzirom da je donekle bila upoznata s mojim problemom, objavu trudnoće prijateljica mi je skrivala gotovo tri mjeseca misleći da će me previše povrijediti. Razmišljala je o danu i načinu na koji će mi reći i uistinu je sve izvela prvenstveno misleći na mene. Izabrala je pravi trenutak, pravo mjesto...nažalost nije pomoglo. Sreća zbog nje i tuga zbog "sebe same" izmamile su suze na licu-rekoh joj da su to suze radosnice, ali ne znam jesu li bile iskrene ili nametnute od mene sam. Sječam se da sam nakon njenog odlaska još dugo plakala. Odlučila sam sebi dati vremena i odmaknuti se od prijateljstva koje postaje tako bolno, prebolno za mene. Bila sam sebična, da bila sam sebična i nepravedna prema njoj. Shvatila sam to u trenutku kada sam slučajno saznala da joj trudnoča ne ide onako kako bi željela, u trenutku kada su joj došli loši nalazi i kada je živjela u sumnji da će roditi bolesno dijete, u trenutku kada je trebala prijatelja. Odmah sam pohitala kod nje, sva u suzama-ali ovaj su put bile iskrene, posvećene njenoj tuzi. Na svu sreću, ponovljeni nalazi bili su uredni i danas u naručju drži malo zlato, zlato koje je i mene naučilo da se bez obzira na vlastitu nesreću moram znati oduprijeti sebičnosti i obgrliti sreću ljudi kojima je stalo. Iako je nakon ove uslijedilo još mnogo objava trudnoča proživjela sam ih na potpuno drukčiji način, rekla bih možda "zreliji"...

Kako sam ja reagirala kad mi je frendica ostala trudna??
Pa..neočekivano,iskreno..Prošle godine u 9.mj.saznala sam da je jedna frendica trudna..I to od prvog pokušaja,prirodno..Bilo mi je neizmjerno drago,čak sam se i rasplakala jer je ona prva iz društva koja je ostala trudna..S tim više što i nismo baš neki cvijet mladosti..No,nakon dva mjeseca imala je spontani,obavila kiretažu..Bilo mi je jako teško,opet sam plakala,kao da se meni dogodilo...
I onda sam saznala od druge frendice iz društva da je i ona trudna-nije u Hrvatskoj pa je čekala priliku da nam kaže uživo kad dođe kući.Ostala je trudna par dana razlike od prve!:-)I njena trudnoća,hvala Bogu,ok!!
I to je bilo to!!!:-D
Ona mi je pomogla da shvatim da me priroda zakinula,da se mučimo već pet godina,da se suočim s problemima koji ne odlaze,samo se nagomilavaju i još je gore..
Ona mi je bila poticaj da se javim za mpo,da se pokrenem!!:-)
I zbog toga sam joj neizmjerno zahvalna jer njena trudnoća je bila glavni okidač i sve se poklopilo..
Iza mene je jedan neuspio pokušaj,al svaki puta kad se mailom čujem s njom,ona i njezina bebica su mi zvjezde vodilje i daju mi neizmjernu volju i snagu..:-D

Svaki put kad čujem takvu vijest, nešto me probode do srca, a u sekundi vrisnem od sreće jer kad već nisam ja te sreće barem da je ona! Trenutno imam njih dvije iz društva, i jednu novu koja je ostala iz prvog IVF-a u sreći (kiss draga!) Za ovu zadnju spalila sam dok mi nije javila nalaz bete, a onda sam se rasplakala ali od sreće jer znam kako joj je bilo išćekivanje!
Sažaljenje ne podnosim, i tek onda se udaljim!
Tijekom toliko godina naših pokušaja i neuspjeha, rodilo se više od desetero malih anđela iz društva koje stvarno obožavam!