čovjek je čovjeku...................?

vuk?

ma vuk je mila majka :-(

užasnuta upravo odgledanim prilogom o teško bolesnoj, nepokretnoj 14-godišnjoj djevojčici, koja svakodnevno na putu do vlastitog doma 'dolazi' na maminim ili tatinim rukama; dok je oni nose preko stepenica (koja su nepremostiva arhitektonska prepreka za inv.kolica); dok stanari susjednog haustora namjerno odbijaju ustupiti shortcut prolaz bez štengi, te tako olakšati roditeljima (i djetetu). Nemogu vjerovati da postoje takvi ljudi. I oni to jednoglasno tako. Neće - i gotovo.:nope:

Slučaj drugi, koji nažalost, svi dobro znamo: dječaka mlate predvečer pred prolaznicima, samo što ne umre; nitko ne pomaže, niti ne zove pomoć.

Pitam se u kakvom to vremenu i svijetu živimo, i kad smo to točno zaboravili biti ljudi? Gdje smo izgubili ljudskost u tom užurbanom svijetu i trci za profitom...
Nemojte mi zamjeriti, samo sam beskrajno tužna.

Pitam se hoću li se jednom morati ispričavati kćeri što sam je donijela u ovaj beskrupulozni svijet gdje nitko nikoga ne vidi, a kamoli da bi pomogao ako u tome ne vidi osobni interes?

Osjećam se kao Pale sam na svijetu sa svojim mislima, namjerama, odgojem i idejama. Kao da sam fulala stoljeće, planetu, a možda i živim taj neki izumrli svijet u kojem moj sustav vrijednosti služi za porugu i ismijavanje, što sam nemali brojputa i doživjela.
Pretvaram se u dinosaura koji je slučajno preživio u ovom bešćutnom, bešćutnom svijetu.
Čovjek je čovjeku................čovjek?

Tocno, covjek je covjeku vuku, uvijek bilo i nazalost ostati ce jos.... dugo

Muca, draga, nisi pale sam na svijetu, ima nas jos takvih. i mene zgrazaju takve scene i nerazumijevanje, zavist, jal, negativne misli prema drugima....
i onda se pitas u kakav si to svijet donijela djecu i kako ih odgojiti.... da li da budu isti kao vecina ili ipak posebni, empaticni??? jos su mali i zgrazam se nad pomisli da se tako nesto uopce dogada - cekas bus i netko te prebije na mrtvo ime ili, jos gore, ubije, a prolaznici stoje sa strane i gledaju....
teska je tema.
ne znam, vjerojatno treba zivjeti dan po dan, biti u formi da se mozes obraniti, a djecu nauciti da nas ima svakakvih i da se nekih jednostavno treba kloniti.
samo sto se bojim da ce, kroz nekoliko sljedecih godina (ako ne i duze), biti jos gore.

Kad moj sinčić priča o nekim izmišljenim likovima i strahovima u svezi s tim učim ga da se takvih nepostojećih likova ne treba bojati, jedino se treba bojati zločestih ljudi. Znam mu reći da te niti životinja neće nikad prva napasti, pa čak i kad pričamo o divljim životinjama učim ga da one napadaju samo iz straha kad se čovjek namjerno ili nenamjerno dira u njih, a čovjek te može napasti onako čisto iz hira. Naravno da ga prvenstveno učim ljudskim vrednotama i ljepotama, ali mislim da nije naodmet polako ga uvoditi u stvarni svijet i život da ga ne uhvati na prepad.

Vezano za ovo sjetila sam se jedne stare, prastare i ne tako poznate Oliverove pjesme, riječi idu ovako nekako: U tebi raste divno dijete i njemu strašne stvari prijete...

Joj nisam mogla više izmijeniti poruku, anašla sam riječi ove pjesme koje naprosto moram staviti, znači klapa III:))

U tebi raste lijepo dijete
U tebi raste lijepo dijete
a njemu strasne stvari prijete
u tebi raste dijete moje
u tebi raste dijete tvoje

A jednog dana iznenada
bit ce stanovnik ovog grada
to lijepo dijete samo tvoje
to lijepo dijete samo moje

I nista, nista nece znati
njezno, njezno ces ga prati
svoju ljubav ces mu dati
svoju ljubav cu mu dati

I nista, nista nece znati
poslije puno, puno sati
kada neke stvari shvati
o zivotu sve ce znati
u tebi raste lijepo dijete
u tebi raste lijepo dijete

U tebi raste lijepo dijete
a njemu strasne stvari prijete
u tebi rastu moje strasti
dijete ce nase brzo rasti

U tebi raste ljubav moja
u tebi raste ljubav tvoja
to lijepo dijete koje hocu
raste u tebi danju, nocu

je.

nisam od onih koji načelno vjeruju da su ljudi zli.
ali sam itekako na oprezu, iako srce nosim na rukavu i puno puta zbog toga patim, kad mi ga netko iz čiste obijesti namlati.
nažalost, što sam starija, to više preispitujem svoj sustav vrijednosti, i uviđam koliko mi je emocionalne štete donio.
teoretski je to sve divno i krasno, ali u praksi jako boli tako živjeti.
ne, ja nisam majka tereza, niti glumim da jesam, ali se stvarno pitam kud ide ovaj svijet...

Muca, moja mala ima tek godinu dana pa sam joj se već nekoliko puta ispričavala što sam je na ovakav svijet donijela. Ali šta da radiš, opcija je ne imati dijete (o čemu sam dugo razmišljala) ali to je tako teško. Ja isto jako patim radi svoje empatičnosti i ljudskosti ali nakon 35 godina života odlučila sam da mi je draže da sam takva nego bezosjećajna. I tako ću odgajati i svoju malu. Rađe mi je da pati i plače zbog svojih ljudskih osjećaja nego da bez emocija ide kroz život i na kraju ga nikada niti ne proživi jer ga ne osijeća.

O da,isto sam se i ja osjecala neki dan nakon ubojstva kod nas u Os. citam u novinama kako je netko dojavio policiji da muskarac tuce zenu na tramvajskog stanici kod glavnog kolodvora. pa zar taj netko tko je to vidio i jos netko nije mogao priskociti, mozda bi zena prezivjela. i tako ja naglas razmisljam na poslu, a svi me u cudu gledaju i kazu pa jesi to normalna, tko jos ide pomoci, pa mozes onda ti nastradat.
:cry:tuzno kakva vremena su dosla.

Citiraj:

---

mirnic prvotno napisa

O da,isto sam se i ja osjecala neki dan nakon ubojstva kod nas u Os. citam u novinama kako je netko dojavio policiji da muskarac tuce zenu na tramvajskog stanici kod glavnog kolodvora. pa zar taj netko tko je to vidio i jos netko nije mogao priskociti, mozda bi zena prezivjela. i tako ja naglas razmisljam na poslu, a svi me u cudu gledaju i kazu pa jesi to normalna, tko jos ide pomoci, pa mozes onda ti nastradat.
:cry:tuzno kakva vremena su dosla.

---

Ajde Mirnic, al iskreno reci, bi li ti, da si bila tamo priskočila upomoć??Onako baš doslovno, tjelesno...Ili bi pomislila ima li luđak možda uz sebe pištolj ili nož...pa mobitelom pozvala policiju, onako, sa strane...

:-(

ah, cudna kakva jesam vjerojatno ne bi razmisljala o pistolju, nozu....

naravno da je covjek covjeku vuk, pa da nije tako nebi bilo ratova i masovnih ubijanja, zar ne? ti isti ljudi koji nedaju da se preuredi ulaz i olaksa tim roditeljima bi u ratnoj situaciji vjerovatno ubijali svoje susjede itd. neki ljudi su jednostavno zli i to moraju ispoljiti kako god....

Svijet je (uvijek bio) pun loših stvari, usredotočite se na to da činite dobre.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Svijet je (uvijek bio) pun loših stvari, usredotočite se na to da činite dobre.

---

Potpis.

http://www.jutarnji.hr/ocaj-roditelj...oriste/637305/

Ma stvarno mi nije jasno kako nekome djeteta nije žao, kažu da joj je tata ovakav i onakav, pa taman da je crni vrag mala nije za to kriva ...

Kaj se tiče ovih sa stepenicama, to stvarno ne mogu razumjeti...To je najobičnija zloča i primitivizam.
Ali mogu razumjeti one koji se ne petljaju u tuđe mlečenje i neprimjereno ponašanje na cesti . A zašto razumijem. Samo iz toga razloga jer sam se probala staviti u kožu pormatrača i pitam se što bi se i meni moglo desiti da se upetljam u tako nešto??? Možda bih dobila metak u čelo ili nešto ako ništa pobrala i ja batina...
Možda da sam jako muško ne bih tako razmišljala, već bih bila spremna skočiti nekome u pomoć. Inače bih jedino mogla pozvati policiju!

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Kaj se tiče ovih sa stepenicama, to stvarno ne mogu razumjeti...To je najobičnija zloča i primitivizam.
Ali mogu razumjeti one koji se ne petljaju u tuđe mlečenje i neprimjereno ponašanje na cesti . A zašto razumijem. Samo iz toga razloga jer sam se probala staviti u kožu pormatrača i pitam se što bi se i meni moglo desiti da se upetljam u tako nešto??? Možda bih dobila metak u čelo ili nešto ako ništa pobrala i ja batina...
Možda da sam jako muško ne bih tako razmišljala, već bih bila spremna skočiti nekome u pomoć. Inače bih jedino mogla pozvati policiju!

---

pa zar nije i to puno, pozvati policiju mislim?

Ima stvarno zlih ljudi na svijetu to nije nikakva fama, ali mene više plaše oni koje nije briga, koji su rođeni bez empatije...
Pa ne dati da dijete može invalidskim kolicima može normalno do stana...
Ne pozvati policiju kad je netko u opasnosti...
...
Bila sam na jednoj večeri i jedna poznanica počela objašnjavati kako je njoj tata (mislim odrasloj ženi) rekao da kako nikada holokausta nije bilo i ona bla bla, a svi šute i pogledavaju se i nitko ni bu ni ba. Ja se ustala i rekla da na ovako nešto ne mogu odšutiti jer bi bila samo još jedan metak i rekla sam svoj mir. Kad sjetim one sirote dječice pa smoždila bi je najrađe.

Citiraj:

---

suncokret prvotno napisa

pa zar nije i to puno, pozvati policiju mislim?

---

Pa naravno da je puno, ja sam se nadovezala na ono što je mirnić napisala. Ja prva mogu iskreno reći da se ja u takve stvari ne bih petljala. Bar ne fizički!

A dobra si ana.m! :mrgreen:

Uživila se i ja u ovo o fizičkom spašavanju i vidim nas Rodine forumašice u superman odijelima sprečavamo nepravdu i čuvamo red!:-D

imas pravo ja imam takodjer dijete s posebnim potrebama...gdije god smo dosli bili smo neshvaceni i dan danas neprihvaceni,isprdavali su se po gradu sto je imao 3god.i jos nosio pelene...na ljetovanju su nas izbacili iz tri apartmana jer nije spavao nocu (poremecaj spavanja i hranjenja)vec setao,kada je stalno vristao u setnji gradom gledali su nas kao da smo s kruske pali i kao da ja neznam odgajati svoje dijete tj.usutkati ga u prijevodu...a samo je autistican to nekome kada kazem nema pojma o cemu govorim.jos uvijek zivim s im i valjda cu cijeli zivot nekada sam plakala zbog toga sto je svugdije odbacen a sada sam vec takoreci imuna ima bracu mene supruga i mi ga prihvacamo i volimo takvog kakav jeste drugi nemoraju ako nece mi smo tu da ga zastitimo od takvih bezosjecajnih ljudi...samo da tuzno je to sto je tako ali...nemozemo mijenjati tudju svijest i savijest