Hiponormotonija?

Evo, mom je mišu dana takva dijagnoza na Goljaku. Sljedeći tjedan krećemo s vježbanjem. Iskreno-meni tamo na Goljaku nitko ništa ne govori i ja nemam pojma što ta dijagnoza znači. Je li netko imao sličnu dijagnozu?

Sad, meni se čini da ne znaju što bi rekli pa kažu eto da je to. Prvo- uzv mu je rađen jednom u rodilištu i 2 puta na Goljaku. A on sad ima 3 mj. Sva 3 puta je bio savršen. Kako je on nakon poroda bio na kisiku, kaže doktorica da takav uzv nemaju ni bebe koje nisu bile na kisiku.

Drugo-majčinski mi instinkt govori da se moje dijete ne treba svrstavati u kalupe jer svako je dijete različito. Moja dvogodišnja curica je bila totalna suprotnost i motorički sve prerano napravila, ali me je ona više zabrinjavala nego on. Iz razloga jer je bila puno nemirnije dijete, uvijek nezadovoljna, plačljiva, razdražljiva. A momak se samo smije, uvijek je zadovoljan, ništa se ne žali, stalno nešta guguče....djeluje mi kao teška hladovina, kao da ga za sve boli ćošak i kao da je teški optimist :mrgreen: I sve se može polako...tako i on polako ide u toj motorici.

Ono što neuropedijatricu najviše buni je što kad dođemo tamo neće da nas fiksira pogledom, a kamoli da nas prati. 2 puta smo već bili i 2 puta nas je uredno izignorirao :mrgreen: I nas i igračke i sve ostalo. Gledao je slike na zidu. Ono što je meni smiješno je kada sam rekla da ga trenutno zanimaju slike na zidu, neuropedijatrica je rekla da "on nije u toj razvojnoj dobi da primjeti slike na zidu". :roll: Opet neki kalupi. A meni je to iskreno smiješno jer ja znam i vidim koliko on bulji u tv, slike, roru od šporeta i drugo šta mu zapne za pogled. O da, i fiksira jer u kojem god ga ja smjeru tada okrenem, pogled mu ostaje na onome što ga zanima.
I vidim da mi ni pedijatrica ni fizijatrica baš ne vjeruju kad kažem da nas kod kuće uredno fiksira....da fiksira igračke, da se smije, guguče, itd.

Ono što fizijatricu brine i zašto nas je poslala na vježbe je to što ne skida maramicu s lica. To je bilo prije 3 dana. Ja mu danas za probu stavim maramicu, on je skloni.
Drugi razlog je taj što kad leži na trbuhu ne oslanja se na ruke. Danas se počeo i oslanjati i diže glavicu sve više i više.
Treći razlog je što iz ležećeg položaja u sjed ne drži glavu. Hajde, kad je već danas tako odskočio u toj motorici, velim da i to probam (iako znam da nije dobro da sama to radim). Jednom ga dignem drži glavu. Drugi put ga dignem ne drži, treći put opet drži.

Sve se mislim da o ovome ni ne govorim na Goljaku jer će misliti da sam luda i da umišljam ili izmišljam sve to.

Ali zašto se to točno mora napraviti sa 3 mj., a nikako sa 3 mj. i tjedan dana???

Moj sin izgleda kad neće-neće...kad hoće-hoće i to je to. Meni je iskreno i njegov karakter takav da "Sve ćemo polako i high life" :mrgreen:

Naravno, ići ćemo na vježbe bez ikakvog pogovora. Ali zašto se malo individualno ne pristupi djetetu, zašto se sva djeca moraju svrstavati u te kalupe, tablice i sl.? Još samo da mi kažu da tako mala djeca nemaju karakter!

E sad meni treba sve što mi možete dati...slična iskustva, slična razmišljanja...ma sve. Jer ovo postaje pomalo frustrirajuće za mene. :-(

Sličnu dijagnozu je imalo pola djece na forumu a znači da dijete ima mekši ili smanjeni tonus mišića.
Blago smanjeni, ako se radi o hipoNORMOtoniji - znači tonus je oko normalnog, malo smanjen.

Na Goljaku definitivno znaju što bi rekli, a što se tiče individualnog pristupa to ti je kao da misliš da temperatura 39 za tvoje dijte nije povišena.

Ne znam jesi li pročitala uopće moj post. Znam da je dugačak i da je možda nekome dosadan za pročitati, ali bilo bi lijepo pročitati pa odgovoriti. A nikako ne odgovarati na pamet. Sorry-ili sam ja pogrešan dojam stekla da nisi pročitala post, ili si pročitala, a nisi me razumjela.

Kao prvo-ne govorim ništa loše protiv Goljaka. Čak štoviše, vrlo su stručni, ljubazni itd. Ono da ne znaju što bi rekli sam prvenstveno mislila na neuropedijatricu. Fizijatrica je lijepo napisala dijagnozu i mislim da dijagnoza nije pogrešna. Pogotovo kad dijete gleda netko tko ga prvi put vidi. Ali da ima malo individualnog pristupa u svemu tome, možda ni ne bi bilo takvih dijagnoza. To sam mislila reći i objasnila sam zašto tako mislim. A neuropedijatrica je očekivala da nešta neće štimati sa uzv mozga pa kad je opet sve bilo u redu, bila je malo zbunjena i sama je rekla da ne zna što da misli.

I definitivno ne mislim da je ta dijagnoza nešta strašno (prije svega vidim po svom djetetu da nije). Ali definitivno ne bih uspoređivala individualan pristup djetetu sa sumnjom na ovakvu bezazlenu dijagnozu sa temperaturom. Dijete ili ima temperaturu ili nema...a ovdje o djetetu ovisi hoće li mu se dati nešta raditi kad to netko želi od njega ili neće. Mislim da tu ne bi škodilo malo individualnog pristupa.

Nego, mene zanima da se jave ljudi koji su imali ovakvu dijagnozu. Koliko ste dugo vježbali i koliko često? Kada je vaše dijete motorički dostiglo djecu koja nemaju ovu dijagnozu? Na osnovu čega su vama dali tu dijagnozu?

Jesam, pročitala sam ga, i tvoj, i puno sličnih postova, i čula sam puno takvih priča. I dijete mi je imalo takvu dijagnozu, a dijagnozu su vam dali na osnovu pregleda, to ti je zašto sam usporedila sa temperaturom: nije tako da dijete nešto radi ili ne radi kad hoće, tj. ne radi se tu o tome želi li dijete nešto ili ne želi nego postoje simptomi i znakovi na temelju kojih fizijatri i neuropedijatri - a ovi na Goljaku su prilično iskusni - postavljaju takvu dijagnozu.

U pravu si, nisam tako razmišljala. Greška je što mislim da znam na temelju čega su dali takvu dijagnozu, a tko zna što su sve gledali, a da ja nisam imala pojma da gledaju. Ja sam mislila da je to samo držanje glave prilikom dizanja u sijed, skidanje maramice sa lica, hvatanje igrački, praćenje i fiksiranje pogledom i dizanje glave u potrbušnom položaju i oslanjanje na ruke. A vjerojatno si u pravu i ima još toga što ja ne kužim. :-)

Nego, vidim da ste vi imali tu dijagnozu, pa daj mi pliz odgovori na pitanja! Jer to je ono što me najviše zanima :-D
Koliko ste dugo vježbali i koliko često? Kada je vaše dijete motorički dostiglo djecu koja nemaju ovu dijagnozu?

Moj prvi sin je imao tu dijagnozu, a moj drugi sin ima pojačan tonus (treći će možda biti u sredini :D). Mi smo vježbali jednom u 2 tjedna, kasnije jednom u 3 tjedna. Mislim da je istina ono što si rekla u vezi individualnosti djece, i to možeš primjeniti sada na ovaj dio priče. Znači, po nekim značajkama su nam ih dijagnosticirali, a sada kako će koje dijete napredovati je stvarno individualno i nepredvidivo. Meni je A propuzao pravilno s 8,5mj, a T koji mi od rođenja djeluje spretnije i naprednije tek sada s 9,5 propuzava i još ne mogu reći da je propuzao. To me ni malo ne brine jer vidim da napreduje, da usvaja nove obrasce svojim tempom. A je prohodao s 13,5 mj, a kada će T- samo Bog zna!
S A sam bila u Klaićevoj na vježbicama, a s T smo na Goljaku kod tete Vesne i jako smo sretni. Njih dvoje se jako dobro slažu i gotovo da mi se čini da svaki put kada odemo T nešto novo napravi. Valjda mu paše ona i ona lijepa podloga na kojoj vježbaju!