Noćni napadaj plača

Dogodilo nam se jednom pred par mjeseci i nočas opet,iz čista mira je počeo urlati,kao da ima neke bolove il nešto,izvijao se, plakao je da nije mogao do zraka.Nikako ga nismo mogli probuditi,to je radio sklopljenih očiju,inače ne može bez dude i sike,ali ih nije htio.Nemamo još zubića,al mi se čini da su mu desni nekako napete i bijele, ne da mi da vidim.Već sam se pitala dal ga to muči.Jedva smo ga probudili uz igračku koja hoda i svijetli.A kad se probudio kao da ništa nije bilo počeo se smijati.Malo je teže zaspao ali već se tako nije budio.Jako me brine,već sam mislila s njim otići na hitnu,al opet s druge strane da ga je što bolilo onda bi se još budio.Bilo je strašno za gledati,baš sam se prepala i već se sad bojim noći dal će opet to ponoviti,dobro nije bilo jako kasno nego negdje oko 12 h.Da li je to možda bila kakva noćna mora? Inače danas se ponaša normalno isto kao i jučer,smije se,igra,ima dobar apetit.Inače prošli smo 10 mj.Molim vas, pomozite, bar utjehom!!!

Nemam savjet, samo iskustvo. Naš sin je isto imao napade noćnog plaća (vrištanja, zapravo). Znalo je trajati i po sat vremena, nikako ga nismo mogli razbuditi. Nosali smo ga (on se otimao) i čekali da prođe. Uzrok ne znam, možda nezrelost živčanog sustava. Sve skupa je trajalo skoro godinu dana.
Pitala sam pedijatra za to, rekao je da nije ništa zabrinjavajuće (to ne znači da ti ne bi trebala pitati svojeg doktora/doktoricu).
Sad je sretan i zadovoljan četverogodišnjak (malo "teške" naravi, doduše).

On je isto tako plakao vrišteći,ali nije tako dugo potrajalo.Uspjeli smo ga probuditi za nekih 5 min.Hvala malo si me utješila.Pitat ću pedicu kad ćemo ići na kontrolu.Inače,njemu se to sad dogodilo 2 put.

evo samo da javim da su zadnje 2 noći bile mirne. laumi a jeli tvoj bebač imao te napadaje svaku noć ili povremeno?

Vindira, to ti je normalno. jako je neugodno za gledat i slušat, ali normalno. proguglaj si malo noćne more i noćne strahove. mi smo bili granični slučaj, trajalo nam je tri godine:roll:

htjela sam još samo dodati da to kako opisuješ, to je klasični primjer noćnog straha. mi smo probali apsolutno sve, no na kraju se uspostavilo da jedino što možeš je paziti ga da se ne udari. ja ga nisam mogla ni u ruke primiti koliko bi se bacao. djeca se toga ne sjećaju kad se probude. i nije baš preporučljivo inzistirati da se probude

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

htjela sam još samo dodati da to kako opisuješ, to je klasični primjer noćnog straha. mi smo probali apsolutno sve, no na kraju se uspostavilo da jedino što možeš je paziti ga da se ne udari. ja ga nisam mogla ni u ruke primiti koliko bi se bacao. djeca se toga ne sjećaju kad se probude. i nije baš preporučljivo inzistirati da se probude

---

Potpis na ovo.
Mi smo imali period od nekih mjesec dana da je svaku noc imao nocne strahove tkzv. night terrors. Nemoj se truditi buditi dijete, mozes samo jos goru stvar napravit. Znam kolko je tesko gledat dijete takvo, ali najbolje ti je apsolutno nista napravit, probaj samu sebe iskljucit iz toga, bas zato da se ti ne izivciras previse, pazi da ne padne s kreveta il da se negdje ne udari i - cekaj da prode! Kad prode zagrli ga i umiri dok ne zaspi.
Tako smo mi to prezivljavali. Probaj da neide spavat preumoran jer sam negdje citala da od premorenosti dolazi do toga. Bilo je i savjeta da probas njezno probudit dijete prije samog night terrora, on obicno dode 2 sata nakon sto dijete zaspi, i onda ga nazad uspavas. Ono, ne moras ga skroz probudit, tek toliko da se promeskolji.
Sretno! Nadam se da ce brzo proci!

hvala cure,probat ću ga ne buditi,a koliko otprilike onda plače ako ga ne budim? Nisam znala da već tako male bebe mogu imati noćne more

Evo malo sam guglala o night terrors i tamo sam pročitala da djeca imaju otvorene oči kao da su budna,a moj malac je imao zatvorene.Možda to nema veze?Al dok sam sad to pročitala,jako spooky, ko u horor filmu,jadni mali mišići.

I meni se čini da je to što opisuješ noćna strava...to je potpuno različito od noćnih mora i ustvari je traumatizirajuće za roditelje, dijete se toga uopće ne sjeća. Bitno je da ga ne budite nego samo čekate da prođe. Evo jedan tekst o noćnim stravama http://smile4me.net/tekstovi/obiteljski%20zivot/text9.html

Mislim da nema veze jel dijete ima otvorene ili zatvorene oči, zvuči baš kao noćna strava, samo nisam znala da ih i tako mali bebači mogu imati :S

Citiraj:

---

vindira prvotno napisa

evo samo da javim da su zadnje 2 noći bile mirne. laumi a jeli tvoj bebač imao te napadaje svaku noć ili povremeno?

---

Skoro svaku noć. I imao je zatvorene oči.

laumi, u kojoj dobi je vaš malac imao strave?

jel se ikada probudio za vrijeme napada?

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

laumi, u kojoj dobi je vaš malac imao strave?

jel se ikada probudio za vrijeme napada?

---

Od nekih 8 ili 9 mjeseci pa skoro godinu dana.
Nekad bi se probudio sam, nekad bi ga probudio MM (pa smo ga utješili i brzo bi zaspao i mirno prospavao ostatak noći), nekad se uopće ne bi probudio.
Ne bih ja to baš nazvala napadima, iako nam ga je bilo teško gledati. On je "samo" neutješno plakao (nekad se baš i derao), ali nije vrištao. Neki klinci se bude uz vrisak i još neko vrijeme nastave vrištati. Kod nas nije bilo tako.
Uglavnom, što god da smo ga pitali (hoćeš vode, mlijeka, čaja, igračku), ništa nije htio, samo bi de proderao "Neću". Onda je razvio vezanost za sekinu crvenu dekicu (koja traje i danas) pa bi se umirio tako da ga je MM nosao (ja sam bila trudna) zamotanog u tu dekicu.

baš sam nedavno naletjela na ovaj članak o noćnim morama i terorima

http://www.roditelji.hr/skola/nocne-...ni-terori.html

mi smo imali te napadaje od dolaska iz rodilišta. onda ih naravno nisam znala prepoznati, niti razlikovati od grčeva, no s godinama iskustva, znam da su i to bili strahovi. najduže nam je trajalo 20 minuta. nekada je trajalo jako kratko, no češće dugo
hvala bogu da smo prošli tu fazu, a manji još nikada nije imao ništa slično

Nasa Duna vristi....oduvek....od rodjenja....kad god nesto hoce ili nece...ona VRISTI....URLA.....danju jos i lako hendlamo, smiri se uz pesmu, ritmicno kretanje na lopti....treba nam bar 15 minuta da smirimo njeno bacakanje, zabacivanje unazad....ali kad dodje noc, pocinje horor film:-(.....desilo se par puta da se md, onako probudjen, izdrao na nju, pa se, zacudo ,smirila....ali mi je to toliko okrutno:evil:....jer ona ima samo godinu dana i nema pojma, kao ni mi, sta joj se u glavi zbiva i kako sa time da se nosi.....mrva moja predraga:heart:

Laumi, hvala na podijeljenom iskustvu - ja sam upotrijebila riječ napad jer sam takav dojam stekla čitajući o tome. Kod vas mi se čini da je bilo kao neko polusvjesno stanje...između plača zbog noćne more i strave.

Pitanje za mame koje doživjele noćne strave odnosno terore - jeste li kad primijetili da nešto može biti okidač poput punog mjeseca, izbijanje zubića, dodatnog stresa...ili se pojavljivalo posve nepredvidivo i ne može se povezati s ničim?

Interesira me ova tema jer sam ja kao dijete proživljavala nešto što si nisam mogla objasniti, a sada mislim da se radilo baš o tim stravama. Znam da sam se budila vrišteći i kad bi mama i tata dotrčali i dozvali me svijesti nisam znala objasniti što se događa, osjećala sam se samo jadno i pokunjeno, a oni su me počeli kažnjavati jer smišljam gluposti. Tako sam se bojala ići na spavanje da se ne bi ponovilo. Mislim da se ne bi ničeg sjećala da me nije traumatizirala njihova reakcija - nasilno buđenje i inzistiranje na objašnjenju...

Citiraj:

---

MarikaPika prvotno napisa

....ali kad dodje noc, pocinje horor film:-(.....desilo se par puta da se md, onako probudjen, izdrao na nju, pa se, zacudo ,smirila....ali mi je to toliko okrutno:evil:....jer ona ima samo godinu dana i nema pojma, kao ni mi, sta joj se u glavi zbiva i kako sa time da se nosi.....mrva moja predraga:heart:

---

ajoj :(

probaj TD-u objasniti da se ona tako ponaša jer se ne zna nositi sa svojim emocijama i da će proći. Znam da zna biti naporno i teško izdrživo (i ja sam to prošla sa starijim sinom) pa živci popuste, ali iako se ona smiri, vikanje joj može samo dodatno naštetiti i produžiti emocionalnu nestabilnost.

moguće je da tu i tamo postoji okidač tipa veliki umor, stres,...no kod takvih napadaja prvenstveno igra ulogu kemija u mozgu. moj je rijetko urlao iz razloga kada sam znala što je otprilike, češče kada ništa u toku dana nije bilo neobično.

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

Pitanje za mame koje doživjele noćne strave odnosno terore - jeste li kad primijetili da nešto može biti okidač poput punog mjeseca, izbijanje zubića, dodatnog stresa...ili se pojavljivalo posve nepredvidivo i ne može se povezati s ničim?

---

Da je 2 puta koliko nam se to dogodilo bio pun mjesec mogu sa sigurnošću potvrditi jer sam i ja sumnjala da bi možda to moglo biti,a opet bio je pun mjesec i jučer, a bilo je sve u redu. A što se tiče nicanja zubića,mi još nemamo ni jednom,ali po napetim desnima slutim da bi moglo početi nicanje,sad da li ima nešto i u tome, ne znam

Kod nas definitivno ima veze i sa zubima i sa preteranom stimulacijom u toku dana. To sam baš pratila i 100 % sam sigurna u svoje zaključke. Kada je njoj dan uzbudljiv i zanimljiv, kada idemo na razna mesta, kada nam dolaze gosti, kada ona nešto novo nauči pa je time okupirana u toku dana, uvek joj noći budu-ponovna proživljavanja.....takva sam i ja bila kao mladja....

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

ajoj :(

probaj TD-u objasniti da se ona tako ponaša jer se ne zna nositi sa svojim emocijama i da će proći. Znam da zna biti naporno i teško izdrživo (i ja sam to prošla sa starijim sinom) pa živci popuste, ali iako se ona smiri, vikanje joj može samo dodatno naštetiti i produžiti emocionalnu nestabilnost.

---

Sve to odavno znamo oboje....ali desi se....srećom retko....puno mi inače pričamo i analiziramo to njeno vrištanje, jer smo veoma zabrinuti za takve situacije kad amalo odraste....zapravo, da li joj šteti sada i kako će se odraziti na njeno emotivno i psihološko stanje u budućnosti....starija sestra je potpuno drugačija, iskulirana i ne pada u takve vatre....srećom

Mislim da tako maleni ne mogu imati nocne more, nedavno sam i ovo citala
http://www.jutarnji.hr/do-pete-godin...anjaju/516066/
A citala sam o tome i prije, samo ne znam tocno gdje.
Tako da sam prilicno sigurna da se radi bas o night terroru.
Dal su oci otvorene il zatvorene, mislim da to nema veze, ja sam to shvatila kao izbacivanje frustracija, pogotovo kod tako malenih koji se jos ne znaju izrazit na drukciji nacin.
Sven ne samo da vristi nego se baca, grci, pomalo lici i na epilepticni napad...ma stvarno je uzasno. Ponekad traje 5 a ponekad 20 min. Al prode, ja ga ne budim, probala sam al stvarno je bilo jos gore jer je onda poceo vristat jos jace. Pustim ga, upalim tv i cekam da se probudi. U jednom trenu se jednostavno probudi, kaze da hoce ici k meni, legne mi na rame i spava dalje kao da nista nije bilo. Vec sam navikla na to, vise se ne zamaram toliko.

tako i ja, koksy, upalim tv. skužila sam da njemu ne mogu pomoći , ali mogu sebi. gledanje tv me ipak malo opušta s obzirom na količinu stresa koju ja zadobijem kad me tako s vriskom probudi

i isto liči na epileptični napad, koma

Tako smo i mi rješavali problem noćnih mora naše curke. Crtićima. Nakon pet, deset minuta bi se probudila i ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Ubrzo bi opet zaspala, i ujutro se više ne bi sjećala da je ružno sanjala prethodnu noć, niti da je jako plakala.

Moram i ja nadodati da i mi imamo takvih problema. Sin mi ima 10 mj.isto tako vrišti po noći,mama mi je rekla da je proživljavao sve što je bilo po danu. Nisam joj baš vjerovala,mislila sam da je zubić koji doista niče,ali izgleda da je bilo i jedno i drugo,čim sam vaš tekst pročitala. Dakle cure niste jedine,ima nas još koji se mučimo sa time. A kako spriječiti,nikak,treba otrpjeti. Moj sin je čak nakon 4 mjeseca što nije vidio bake,djeda,i ostalu familiju,kada god smo išli kod nekoga od njih,po noći smo imali teror. Već sam pisala o tome. Nisam mogla vjerovati da dijete od 4 mjeseca može tako burno sve doživljavati.Ali tako je bilo.

Podizem temu...nocas smo i mi imali takvo iskustvo, 1 sat nakon sto je zaspala pocela je plakat, cim bi ju dotaknuli samo se otimalai jos jace plakala...vec se nekoliko puta to dogodilo i svaki put nas je spasila njena omiljena muzika, malo se razbudila, poslusala, i opet smo legle spavat a tata je i dalje pustao muziku...te i takve nocne more povezujem s premorenoscu...taj dan je drijemala samo 1 sat popodne a inace spava makar 2,5 sati ili bar 2 puta po sat...a i zubici ju muce.

evo, podižem i ja temu, pa vas molim da mi kažete mislite li da bi i u slučaju mog sina mogli biti ti noćni strahovi;

Njemu je sad 6 mjeseci i do prije nekih dva tjedna je fantastično spavao po noći. Uglavnom imamo svoju rutinu, kupanje, poslije kupanja malo igranja, dojenje i mali baci hrkanac :)

Spavao bi mi minimalno 9h, nekad i 11.

Zadnjih tjedan dana (prije nego je ''ovo'' počelo) čak se i sam počeo uspavljivati, duže bi trajalo i kasnije bi zaspao, ali bi zaspao.

Preko dana spava u par navrata po pola sata, kad vidim da je umoran i nervozan, uljuljam ga u kolicima i ostavim.

Ova vrištanja su, zapravo, postepeno počela - u zadnjih mjesec, mjesec i pol - prvo je počeo lagano vriskati jedno sat-dva nakon što bi zaspao, jednom ili dvaput. Nekad bi se sam umirio i zaspao, nekad bih ga još malo podojila - no, zaspao bi čim bi malo posisao. Nakon toga se do jutra nije budio.

No, od prošlog četvrtka - vriska i panika do jutra!!!!!!

U neko doba, još u snu, samo počne urlati. Ako ga mazim ili mu šuškam na uho, bude samo još gore, počne plakati, Bože me oprosti, kao da ga kolju! Kad ga dignem, smiri se, spava mi na ramenu. Ako ga odložim, kroz neko vrijeme, evo ga opet - i tako skoro cijelu noć :(

Noćas smo pak imali šou program - muž se zakašljao, našto je on odmah reagirao plačem - jedva smo ga smirili. Ni cica nije pomogla, pa smo se utekli pomoći Čudotvornih Kolica :)

Što mislite? Je li to pretjerana stimulacija preko dana (jučer smo imali puuuuno događaja), premorenost (bio je malo 'izgorio' jer nije spavao od 3 pa do 8), noćni strahovi....separacijski strah....?

Više ne znam što napraviti....

Imamo dva donja zubića, ali s njima, osim jednog nervoznog dana (noć je bila super, kao i sve prije nje) nije bilo problema.

Unaprijed hvala, cure :)

Ako ste sigurni da nisu zubi, ili uhobolja, onda su vrlo lako noćni strahovi.

Pa ne znam, meni ne zvuci kao nocni strah, pogotovo zato sto kazes da to traje cijelu noc i da vristi cim zaspi. Nocni strah obicno dolazi 2 sata nakon sto dijete zaspi, traje do pola sata i kad prode dijete najcesce spava dalje. Jesi sigurna da mu ne izbija jos koji zubic? Ili da ga ne muci nesto drugo?
A moze biti i samo faza, mi smo ih imali bezbroj razlicitih, od spavanja cijelu noc, do budenja svakih pola sata, preko budenja u 2 ujutro pa igranja do 6....
Mozda je stvarno samo neki period koji ce proci.
Jos mi je nesto palo na pamet, kad je Sven imao period od 2 nocih konstantnog budenja, plakanja, nista nije pomagalo, ni nosenje, apsolutno nista, otisli smo (mamima intuicija) provjeriti urin i imao je infekt i to gadan. Po nicem drugom se to nije moglo zakljuciti, preko dana je bio skroz ok, nije imao ni temp., samo su ga noci bas mucile.
Bio je neka 4 mj. star.
Pa eto, uzmi u obzir i takve stvari...

E da, i uhobolja bi mogla biti, dobro kaze Anemona...

Zbilja ste brze, svaka vam čast :)

Zubi mislim da nisu, stalno mu opipavam i gledam desni, pa mi se ne čini da rastu. Uhobolja isto mislim da nije, nema niti jedan drugi simptom.....a kad mu pritisnem uho, ne vrišti.

Ispričavam se, koksy, nisam dovoljno jasno napisala - vrištanje i počne cca sat, dva nakon što je zaspao. Kad ga, taj prvi put, umirim, onda se to ponovi - za boljih dana opet nakon 2 h, a za gorih mu treba otprilike pola sata :(

Joj, mi smo već sa mjesec i pol imali uroinfekt :( Isto nije bilo nikakvih znakova, tek smo po intuiciji skužili da nešto nije u redu.

Jučer sam bila kod doktorice, ali gđa je otišla na godišnji, a sestra me lijepo otpravila s rečenicom da ga zamjena nema što pregledavati (?!?!?!)

Usrdno se nadam da je zubić :(

Isprobaj onda tehniku o kojoj sam vec gore pisala, probaj ga lagano probuditi prije nego sto mislis da bi mogao poceti vristati. Jasno ne ga skroz razbuditi, onako lagano, tek toliko da se promeskolji. Jer nocni strah dolazi prije nego dijete ude u REM fazu, znaci cvrsto spavanje, ako ga ti malo ranije "probudis" to bi trebalo sprijeciti nocni strah. Nekih sat-sat i pol nakon sto zaspi to napravi pa ces vidjeti. Ja, moram priznati, nisam nikad primjenila tu tehniku jer sam najcesce zaspala skupa s njim, o tome sam samo citala.
Sretno!

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Isprobaj onda tehniku o kojoj sam vec gore pisala, probaj ga lagano probuditi prije nego sto mislis da bi mogao poceti vristati. Jasno ne ga skroz razbuditi, onako lagano, tek toliko da se promeskolji. Jer nocni strah dolazi prije nego dijete ude u REM fazu, znaci cvrsto spavanje, ako ga ti malo ranije "probudis" to bi trebalo sprijeciti nocni strah. Nekih sat-sat i pol nakon sto zaspi to napravi pa ces vidjeti. Ja, moram priznati, nisam nikad primjenila tu tehniku jer sam najcesce zaspala skupa s njim, o tome sam samo citala.
Sretno!

---

Od srca hvala :)

Evo, naša buđenja još uvijek traju :)

Doduše, rijeđa su. Sad se probudi cca 3,5h nakon što je zaspao. Ponekad mi uspije da ga mazim po kosi, pa da nastavi spavati, a ponekad ne mogu zaustaviti vrištanje osim da ga preselim k sebi i dam mu cicat. Zaspe čim mu stavim dojku u usta. Znači, nije gladan :)

Jednu noć mi nije bilo muža i spavao je na njegovom krevetu - tu noć se nije oglasio. NIJEDNOM!!!

bebe se manje bude kad su uz mamu...primjetila sam to na svom malenom, a i rećeno mi je od drugih mama.

Da li nocni teror moze biti i i samo jutro pred budenje? Ima neka finta u koji fazi sna je ?
Da li moze biti povezano s visokom temperaturom prosla dva dana ?
Plac i otimanje i udaranje nogama u krevetu kojih 5-10min otvorenih ociju, onda totalno budenje i idemo dole piti kakao...
Jednom nam se dogodilo ujutro a sljedeca noc u 2h ujutro ali onda je zaspao natrag.
Da li mozda nije nocni teror to?