samo par sati nakon termina
Svoj porod sam doživjela kao jedno lijepo i pozitivno iskustvo i zato ga želim podijeliti s vama.
Trudnoća mi je bila školska - bez ikakvih komplikacija, čak sam i radila do 34 tjedna, a onda pripreme za "veliki dan" tj. termin poroda mi je izračunat prema zadnjoj mengi 27.03.2010.
Taj zadnji tjedan bila sam i na zadnjem pregledu na SD-u kod Dr. Sirovec. Rekla mi je da se beba spustila, pravilno okrenula i da bi mogla očekivati brz i lagan porod.
Ja nisam osjećala da ću baš tako brzo roditi tj. mislila sam da ću prijeći termin.
Na dan termina poroda nisam osjećala ništa posebno tj. nekakve naznake da bi moja srećica išla van. Jedino što mi je bilo čudno što sam taj dan išla na WC 4 puta (doista ima nešto u tome da se žena prirodno očisti).
Bilo je negdje 19 h, odgledala seriju i pričala s mamom preko MSN-a i odjednom počeli mi bolovi nalik menstrualnim samo malo jači a beba u stomaku skače li skače. Opisujem mami točno kako mi je, kad ona meni - imaš trudove!!!:-o
Ma da, trudovi?! Nit me boli trtica nit me pritišće na guzu (kao ja informirana:-D)
Kaže meni mama ajd ti kćeri lijepo se ouširaj, operi kosu i pričekaj MM i ajdete vas dva lijepo na SD.
Mislim se u sebi, ništa od toga jer doista nije vrijeme, ali kako moja mama zna biti naporna (da joj ne izađem iz volje) otišla se ja lijepo otuširati, oprala kosu, namazala kremicama i čekam MM da dođe s puta...u međuvremenu mama i ja brojimo zajedno moje "trudove" (ja još uvijek ne vjerujem da su to trudovi) i zaista počeli se javljati svakih 10 min i traju po 3 min.
Došao MM umoran od puta i posla... kažem ja njemu ljube moja idemo mi izgleda večeras malo roditi ali tek kad pogledamo film :lol:. Na nagovor MM nazvala sam SD i objasnila kakve bolove imam i rekli mi da odmah dođem u rodilište a ako je lažna uzbuna vratit će na doma jer meni još uvijek nije pukao vodenjak niti mi je ispao sluzni čep.
Na putu do SD-a osjetila sam svakog ležećeg policajca i psovala onome tko ih tu postavio..:-P
Stigli smo na SD oko 23.30, a do rodilišta smo jedva i došli jer su mi trudovi počeli biti učestaliji ali ja još u nevjerici da idem roditi.
Odmah su me pregledali, otvorena 8 cm, trudovi u pravilnim razmacima, sestra me obrijala, dala mi klistir jer sam od silne muke zaboravila joj reći da sam taj dan bila 4 puta na WC-u, ali kako mi je dala klistir odmah sam otrčala na WC -ajme mislila sam da ću se na stolu ukakati:lol:, a kaže sestra da prošetam po sobi. heheh, da da
U predrađaoni su me priključili na CTG i to je trajalo nekih 20ak min. Došla je doktorica sa babicom i pričale sa mnom između trudova-čak smo se i šalile i koji put smijale.
I tako još 10ak minuta i odvele su me u rađaonu. Kako sam legla na stol nestao je strah, nestala je panika, ostala je samo koncentracija na doktoricu i babicu koje su me zamolile da ih slušam i jedino tako će sve brzo završiti. Babica mi je izvadila vodu i mobitel iz torbe (nek se nađe), čak mi je u vremenu između trudova upalila na stolu masažer koji mi je jako pomogao da se još više opustim. Kažu da sam jedna od rijetkih rodilja kojoj to odgovara. Pričekale su da mi se trudovi pojačaju i počnu biti češći i tad mi je doktorica prokinula vodenjak. Uslijedili su cca još 5 trudova i rodila se moja Kata 28.03. u 2.25 h, a po novom vremenu (mijenjao se sat) 3.25 h samo nekoliko sati poslije termina.
Prije zadnjeg truda babica me upozorila da će me morati reznuti jer mi je međica jaaaako tvrda, bilo mi je svejedno jer sam točno osjetila kad me reznula moja Kata je samo iskliznula van. Prerezale su pupčanu vrpcu, obrisali, izmjerili i stavili mi je na prsa. Taj tren ja sam plakala od sreće jer nisam mogla vjerovati da sam uspjela, zapravo da smo uspjele. Doktorica i sestra su me pohvalile da sam to super odradila i da im je drago što sam bila koncentrirana što mi one govore. Tako sam bila ponosna na sebe.
Nakon 15ak minuta što mi je bila na prsima babica ju je namjestila na ciku i počela je sisati k'o prava, a ja opet od sreće u plač (više sam se naplakala od sreće nego od bola). Doktorica mi je objasnila da će beba i dalje biti na mojim prsima a nakon što još "rodim" posteljicu morat će me šivati ali samo par šavova. I tako je bilo.
Ajme šivala me čitavu vječnost, barem se to tako meni činilo. Mogu vam priznati da me više šivanje boljelo nego sam porod čak sam i doktorici rekla u šali da idemo ponovo roditi samo da me više ne šiva...
Konačno sam bola gotova i sestra je pozvala MM u rađaonu i tako smo nas troje bili skupa još pola sata. MM me pogledao i rekao mi da mu je žao što nije došao sa cvijećem jer ništa ne radi.
Pa čovječe 4h su, pa naravno da ništa ne radi????????!!!!!!!!!!!!!!
Otišao je MM, sestra mi odnijela bebu, a ja ne mogu niti zaspati od uzbuđenja ali i gladi. Izvadila sam si krekere iz torbe (tad sam bila sretna što sam negdje na rodinim stranicama pročitala da se stave krekeri jer sam bila glednaa)
Ovo mi je bila prva trudnoća, prvi porod i danas zahvaljujem Bogu što je sve od samog početka prošlo bez ikakvih komplikacija a porod bio više nego lagan sa mojim, prirodnim trudovima.
Zahvaljujem se svima na SD-u i u rodilištu i na odjelu babinjača jer su svi izuzetni ljudi i nemam niti jednu riječ zamjerke jer ovo je bilo i više nego pozitivno iskustvo.
