Odgoj za dnevni život i odgoj za obitelj

Zanima me kako i koliko učite svoju djecu svakodnevnom životu - pranjima, kuhanjima, čišćenjima, pranjima frižidera, slaganjima robe i ostalome i kada i koliko zaduženja dajete djeci po dobnim skupinama?

E, i koliko odgajate djecu za brak, odnose među ljudima, kako pristupate pitanju roda - spola - i učite li curice jedno, dečke drugo? Da li kanalizirate njihov interes za drugi spol u zonu budućeg bračnog života i obitelji, ili prepuštate stvar dejtanju u ranoj dobi i tako (u mom susjedstvu curice hodaju s dečkima od 12-13 godina i vode nažalost tako ružne diskusije međusobno koje ja slušam kad se navečer rastaju ispod mog balkona da fakat vidim da to nije za njih, i žao mi djece).

Pitam to jer se u mom društvu povela diskusija o tome učiti djecu sve to - ili ne.

U biti ima dva tabora:

- ne gnjavi ih, nek uče, naučit će sve to poslije
- uči, što više, što prije nauče, utreniraju se, to bolje

Ja sam ovog drugog mišljenja, i to dosta radikalno, jer ovako razmišljam - nikoga neće mimoić kuhanje, suđe i prljavi wc, i radim djeci uslugu ako to preuzmu i nauče da im bude automatika, tipa pranje zuba, jer će im to ostaviti više mjesta i prostora za učenje, rad i ostalo, nego ako će se kao ja pod stare dane učit kako oprat kadu. Pa ne stignem čitat nešto poticajno jer mi je spužvica problem - a odgajana sam po sistemu - sjedi, sine i uči, da imaš sve pet, diplome i ostalo.

A za ovo dejtarnje i to - ja sam rasla u slobodnoj zoni, i mogla sam dejtat koga sam htjela i željela, ali vidim da je danas sve to divljije, i ranije, i nekako mi se ne sviđta ideja koju sam isto u tim diskusijama čula - kad nek vidi kakav je svijet, nek se sama snađe, nije to na meni. Ja sam trenutno na poziciji da neću dat djeci da dejtaju do srednje škole, a i onda ću povuć vrlo stroge granice što smiju, do kada i kako.

Nedavno je jednu curu pratila horda dečkiju - frendova od njezinog "dečka" - imaju nekih 12-13 godina, i vikali su joj niz ulicu: jel imaš mengu? Ako imaš će ti XY napravit dijete... curici je bilo grozno neugodno, i cijela scena je bila baš mučna, klinci su bili baš bez granica. A ta mala vidim i dalje visi s tom bandom, oni je provociraju, taj mali s kim hoda je ne štiti, sve skupa baš ko iz Gospodara Muha.

Eto, što forumaši rode.hr misle o ovome?

Moje dijete je još malo, ne mislim ga "odgajati za brak", ili nešto slično što ti navodiš.
Nadam se da ćemo MM i ja svojim primjerom, i odgojem, načinom života "stvoriti" od svojeg djeteta poštenog čovjeka, s usađenim moralnim vrijednostima, s osjećajem za ljude, život, svijet oko sebe,... Smatram da je to dovoljno.
S vremenom kako odrasta dobiva i dobivati će svoja sitna zaduženja, koja će se povečavati sukladno njegovim mogućnostima,... (pospremanje igračaka, sobe,...).
Ne mislim to provoditi kao nekakvu pripremu za brak. Bitno mi je da je odgojen na način da mu je normalno da bračni partneri zajedno obavljaju kućanske i slične poslove, da dijele obaveze,...

joj, ifigenija, ti si jadna toliko opterećena tim kućanskim poslovima da je to za krepat :lol:
nemoj mi zamjerit, al me smijeh uhvatio na ovo:

Citiraj:

---

ako će se kao ja pod stare dane učit kako oprat kadu. Pa ne stignem čitat nešto poticajno jer mi je spužvica problem - a odgajana sam po sistemu - sjedi, sine i uči, da imaš sve pet, diplome i ostalo.

---

mislim, pranje kade inače nije neki složen postupak, da bi se trebao nešto posebno učiti. :mrgreen:

inače, potpisujem anemonu.

Kod nas je ovako - dvoje mlađih (2,5 i 4 god.) moraju spremati igračke i (eventualno) odnijeti svoj prljavi veš u kupaonu (mala hoće, mali neće). Higijena (pranje zubiju i ruku) se podrazumijeva (mala, opet, to radi sama i bez problema; malome "na silu" peremo zube).
Starija (8 god.) treba spremati svoju sobu (čistim je ja) i pomoći mi po kući nešto sitno, tipa odnesi ovo, donesi ono.

Mislim da je još premala za pranje suđa, sauganje i sl.
Kad budu stariji, imat će svoja zaduženja po kući, ništa pretjerano.

Dejtanje - hm, ne želim o tome još razmišljati. MM i ja ćemo ih podučiti našim moralnim vrijednostima - da poštuju sebe i druge (da na seks ne gledaju kao nešto na što moraju pristati da bi bili prihvaćeni u svojem društvu, da je to dar kojim se ne treba olako "razbacivati" i da se u to ne bi trebali upuštati dok ne budu potpuno spremni i fizički i mentalno), a podučit ćemo ih i kako zaštititi sebe i druge (želi da to čuju od svojeg tate i mene, a ne polovične i netočne informacije od frendova).
U kojoj dobi ćemo ih pustiti da izlaze još ne znam, to ćemo u hodu.

Ovo s 12-godišnjacima što opisuješ je užasno. Danas klinci sve manje mogu bit djeca, pritisak da se upuste u stvari za koje nisu spremni je jako velik i zapravo se brinem hoću li to sa svojima znati ishendlati kako treba.

E da, odgajamo ih jednako, bez obzira na spol.

Ovo sa spremanjem, bile su te neke žene kod mene, kad se ova nemila scena s djecom dogodila niz ulicu, i onda se povela priča - tipa, ta mala bi trebala doma gulit krumpire, a ne da se natjeruje s klincima, a oni je ganjaju kao kuju koja se tjera, da prostite, grozno sročeno, ali bile smo pod dojmom. I onda je krenulo - jel ona treba dejtat, jel ti mladići trebaju doma kosit travu i rintat da im se hormoni umire; jel je to u redu da segregiramo poslove, jel oni trebaju skupa, il ova treba učit peć kolače, pa kad joj senapravi dijete da zna, jel se hormoni krote ribanjem kade, ili ih treba pustit da se i seksualno nađu;

tako je nekako došlo u vezu dejtanje, pranje kade, guljenje krumpira, muški poslovi i ženski, a zapravo je u podlozi svega toga filzofija odgoja, granice za djecu u toj dobi, cilj odgoja i što ćemo i kako ćemo...

Mislim da večina roditelja ima vrlo slične ciljeve vezane za odgoj i što bi i kako bi, ali na to kako ćemo do cilja doči utječe puno varijabli koje se razlikuju od obitelji do obitelji.

Oprostite, ali ja moram stvarno biti otvorena, Anemona, sad kad si ovo rekla.
Uzmimo majku te djevojčice, i tih dječaka.
Ja bih njih stvarno voljela pitati - kako vi vidite budućnost te djece?
Zašto vaša djeca u hordi stalno idu okolo i govore takve grozne stvari jedni drugima, zašto nemaju hobije, zaduženja; zašto puštate djevojčicu od 12 godina da joj se dečki prijete seksom čim dobije mengu? Znate li da se to zbiva?
Ako je škola gotova, zar nema ništa što bi ta djeca mogla raditi doma, da imaju neko zaduženje, da uče nešto?
Ta malena može skuhati ručak (ako nema satove klavira, sigurno šparet ima doma), može pričuvati dijete nekome, može imati zadatak da nešto pročita, da pospremi kuću - ako je mama već na poslu. I ti dečki isto.
Mene strah takvih grupa, takvog ponašanja, takve ispraznosti.
Takvi mladi ljudi svoje napore koncentriraju oko seksualnosti, i ako je to topic njihov svagdanji, pitanje je kad će nešto i poduzeti - iako imaju 12 godina ili nešto.
Ima i dvije mlade takve koje viđam nadrogirane i hiper, skoro su poginule nedavno na cesti. I tako.
I pitam se - zar ti roditelji fakat ne odgajaju djecu, ne daju im priliku da se uče za život? Da mladost nije da se drogiraš i naganjaš s čoporom mužjaka po kvartu, nego da se učiš životu, da se kvalitetno družiš i tako...

Eto...

Citiraj:

---

U biti ima dva tabora:

- ne gnjavi ih, nek uče, naučit će sve to poslije
- uči, što više, što prije nauče, utreniraju se, to bolje

---

ima i treći: pokazuj svojim (dobrim) primjerom

djeca će o odnosima među ljudima učiti gledajući odnos mene i MM-a prema njima, prema našim prijateljima, prema našim roditeljima;
o braku uče gledajući nas dvoje.
o pospremanju uče gledajući nas dvoje.
o lijepom ponašanju uče gledajući nas dvoje.
....
nikad ih nisam ništa učila ni tjerala, niti trenirala, pa svejedno kažu dobar dan, hvala, molim, oprosti, svejedno potpunos ame čiste kavez od svojih zečeva, svejedno same pohaju meso za zajednički ručak, svejedno si same rade užinu, svejedno peru kadu.

što se tiče ovoga s curicama i dečkima, ja se iskreno nadam da će kroz naš odgoj steći samopoštovanje i samopouzdanje kojim će biti cijepljene od ponižavajućih međuljudskih odnosa.
jer u tome je stvar, ne u tome daju li im roditelji dovoljno kućanskih zaduženja, nego što su napravili po pitanju njihove pozitivne slike o samome sebi. možeš ti kuhat i pospremat cijelo popodne poslije škole, ali ako imaš loše mišljenje o sebi, bit će problematičnog ponašanja.

slažem se s lutonjicom. :respect: za sve što tvoje cure same obavljaju!

iako, u jednom dijelu se slažem i s ifigenijom, mislim da previše slobodnog vremena opet ne valja, treba ih malo uposliti. a i nekako mi se čini da tinejđeri u neko doba, većinom nemaju baš neku pozitivnu sliku o sebi.
čini mi se da su svi većinom nezadovoljni samim sobom, i imaju manjak samopouzdanja/samosvjesti (uvijek zaboravim što je što :mrgreen:) :-/

Potpisujem Lutonjicu, ona je lijepo proširila što sam ja u svojem prvom postu navela kao najvažnije - POKAZATI PRIMJEROM.
Može dijete dnevno oprati cijelu kuću, skuhati 6 ručkova i oprati frižider, a ako ostalo vrijeme nije negdje zaključano u kući, opet ima slobodnog vremena za izači iz kuće i problematično se ponašati.
Gdje su roditelji? Ne znam, ali realno gledajući roditelji u jednom trenutku moraju pustiti svoje dijete "u svijet", ne možemo ih kontrolirati 24 sata na dan (iako bih to najradije htjela), jednostavno moram pokušati odgojiti dijete najbolje što mogu i nadati se najboljem.

nisam mogla odoljeti:
http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-..._1421872_n.jpg

nisam panirala već duže od godinu dana, skroz su preuzele taj posao :)

Marko kuha s nama, posprema, kupuje... kako raste dobije i teži zadatak, i to mi je normalno.

DAnas npr nije prao prozore, ali je pridržavap zavjesu dok sam je stavljala.

Isto tako nosio je tanjire na stol i sl, meni je to normalno.

Isto tako mi je normalno da posprema igračke, da prljav veš nosi u za to predviđene kante i da svoj tanjir stavlja u sudoper ako sam jede .

I da ako ima užinu u frižideru da si je sam uzme, ako je gladan a ja npr spavam ( nemajka )

Za pubertet ne znam, to nitko ne zna... i ne može znat kakva će mu djeca biti u pubertetu .

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ima i treći: pokazuj svojim (dobrim) primjerom

djeca će o odnosima među ljudima učiti gledajući odnos mene i MM-a prema njima, prema našim prijateljima, prema našim roditeljima;
o braku uče gledajući nas dvoje.
o pospremanju uče gledajući nas dvoje.
o lijepom ponašanju uče gledajući nas dvoje.
....
nikad ih nisam ništa učila ni tjerala, niti trenirala, pa svejedno kažu dobar dan, hvala, molim, oprosti, svejedno potpunos ame čiste kavez od svojih zečeva, svejedno same pohaju meso za zajednički ručak, svejedno si same rade užinu, svejedno peru kadu.

što se tiče ovoga s curicama i dečkima, ja se iskreno nadam da će kroz naš odgoj steći samopoštovanje i samopouzdanje kojim će biti cijepljene od ponižavajućih međuljudskih odnosa.
jer u tome je stvar, ne u tome daju li im roditelji dovoljno kućanskih zaduženja, nego što su napravili po pitanju njihove pozitivne slike o samome sebi. možeš ti kuhat i pospremat cijelo popodne poslije škole, ali ako imaš loše mišljenje o sebi, bit će problematičnog ponašanja.

---

ja šetam po forumu i potpisujem lut
mada, moj se ne ponaša idealno. al ni ja se ne ponašam idealno.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

nisam mogla odoljeti:
http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-..._1421872_n.jpg

nisam panirala već duže od godinu dana, skroz su preuzele taj posao :)

---

preslatke su :heart:


ono što sigurno znam je to da ih neću učiti, niti ih učim, kućanskim poslovima. u smislu učenja. a sačuvaj bože da nju učim peglati, a njega, ne znam, piliti drva.

a što se tiče izlazaka, i tu mislim da imaš pretvrdi stav. koji ti se također može obiti o glavu.

a zamisli ifi, prve ljubavi u osnovnoj školi, ono osmi razred. pa on dođe po tvoju curu i vodi ju u kino. pa se u kinu drže za ruku.
pa im treba mjesec dana dok se odluče na poljubac.
a ti njoj/njemu braniš izlazak. jer ne idu u srednju školu. a šta tek može biti kad se dočepaju te srednje škole :mrgreen: ili kad se riješe te proklete kosilice koja nikako da umiri hormone. :mrgreen:
ti nekako ubiješ svu romantiku s tim svojim gnjusnim primjerima. iskreno, ja mislim da je to debela manjina, neki ekstremi. i da su djeca itekako djeca.

ono što se slažem s tobom, a sebe također non stop preispitujem, je to da djeca ne trebaju imati baš nepregledne količine slobodnog vremena. i ne mislim da je baš dovoljno da vole sebe. :-/
naročito jer kad se sjetim sebe, mislila sam da mi se ama baš ništa na ovom svijetu ne može desiti.

a tema ti je isto naopako postavljena - odgoj za dnevni život i odgoj za obitelj.
pa normalno da ih odgajamo za dnevni život i za obitelj, nego za što bi ih trebali odgajati?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Potpisujem Lutonjicu, ona je lijepo proširila što sam ja u svojem prvom postu navela kao najvažnije - POKAZATI PRIMJEROM.
Može dijete dnevno oprati cijelu kuću, skuhati 6 ručkova i oprati frižider, a ako ostalo vrijeme nije negdje zaključano u kući, opet ima slobodnog vremena za izači iz kuće i problematično se ponašati.
Gdje su roditelji? Ne znam, ali realno gledajući roditelji u jednom trenutku moraju pustiti svoje dijete "u svijet", ne možemo ih kontrolirati 24 sata na dan (iako bih to najradije htjela), jednostavno moram pokušati odgojiti dijete najbolje što mogu i nadati se najboljem.

---

I ja potpisujem. I funkcionira dosta dobro... Jest da treba "gurkanja" ali ide... Moji su od malih nogu bili s krpom i metlom kad god sam ja bila s krpom i metlom (ne kažem da je često, ali čistimo vikendom ko i svi drugi zaposleni roditelji). Dugo godina je sve bilo ok jer mm i ja dijelimo i metlu i kuhaču prema afinitetima i slobodnom vremenu, kak se stigne. Djeca također imaju svoje afinitete, jedan voli kuhati a drugom bolje ide pospremanje i sitni popravci. Sve je štimaLO.

Kriza je došla ove godine kad sam počela popuštati i preuzimati veći dio dječjih obaveza (te krenuli u glazbenu, te imaju puno učiti...) i gle sr*nje koje se dogodilo: umjesto da djeca budu zahvalna (ne raste to u odgoju, to ne znaš cijeniti sve do odrasle dobi a mnogi ni tada) djeca su se raspustila i razularila...

Izvukla sam pouku - popuštanje nije dobro, bar kod nas nije valjalo. Začas je sve prešlo danevelim kam. Pa sam promijenila ploču i NE amnestiram više svoje panjkrte od iznošenja smeća, pospremanja sobe (ima cijeli topic o tome, kako li se zvao...?... sjetit ću se ja...) i slično.
Bitno što smo tamo zaključili bilo je slijedeće: Klince treba na svaki način potaknuti da spremaju IZA SEBE jer mi im nismo ni sluge ni posilni. Oni su ravnopravni članovi obitelji usvemu, pa i u tome. U skladu s dobi. Nek oni samo odnesu smeće usput, dok idu u glazbenu. Ne bu nikom kruna s glave sjašila... Nek oni samo urede svoje krevete iako su praznici. Nek si samo operu kadu (eto, danas nisu jer sam ja uređivala cvijeće u njoj pa je trebalo malo jače uprti da se to uredi). I tako dalje. Ako tako ne napravimo, puno je teže 15-godišnjaku objasniti da je, eto, od jučer do danas postao odrastao i da treba nositi svoj dio odgovornosti za kućne poslove. Kod nas nije sve pravocrtno (ima dana kad mi se ne da natezati s klincima, ali ima mrvicu više onih kad nema popuštanja...) Kak bu dalje bilo, nemam pojma, dojavit ću...

Eh, sad vidim da nisam odgovorila na sve, samo na četvrtinu...sram me bilo, popušta mi pažnja.

Odgoj za obitelj je puno više i šire od kućanskih poslova. Mi se trudimo djecu učiti da imaju razumijevanja i senzibilnosti za probelme drugih (baka ima puno godina, treba joj pomoći... bla bla), i ne sviđa mi se ideja da djeca od PRErane dobi otkrivaju svijet. Ionako će otići, prije ili kasnije, tijelom ili samo duhom. A DO TADA naš je zadatak izgraditi im kriterije pristojnog ponašanja.

Ne da se meni stalno kliještiti djecu "Nemoj ovome govoriti ono, nemoj ovo raditi..." ali kad uvrebam priliku, ukažem na nepristojno i nedolično ponašanje (kako bi tebi bilo da se tvoji prijatelji ponašaju ovako kao ovi...) i slično. Skupina alkoholičara pred lokalnim diskontom pijače je primjer kako izgledaju osobe s ovisnošću. I to smo raspravili. Kad vidimo tako nešto, prokomentiramo... pitamo i djecu za mišljenje. Nešto im se očekivano ne sviđa, a nešto bi rado (išli navečer van s društvom) i iizvan obiteljskih granica. Eh, sad, ne znam kako ćemo kad nam ptičice odlepršaju iz gnijezda, ali nadam se da će neke grančice tog gnijezda ipak ponijeti sa sobom, barem softverski. Da im neće padati na pamet izrugivati se i ponašati se na način da izazovu druge.

Tja, ne možeš znati i predvidjeti sve. Nešto moraju isprobati i na vlastitoj koži. Moj mlađi sin je u vrtiću krenuo govoriti "cure su glupe" pa se nasadio i rekao to prijateljici smetnuvši s uma da je i ona, jelte, curica... he he he.... Tak to ide. Sad smo već daleko od toga. Nešto su naučili na vlastitoj koži, mnogo toga smo im mi rekli. 100% smo puno toga i propustili, zaboravili ili nam jednostavno nije u vidokrugu. Jer djeca žive u svom svijetu. Kao što smo mi živjeli u svom. I njihova će djeca u svom. Tu se ne da ništ učiniti osim izgraditi temelje socijalnog ponašanja prema vlastitom sustavu vrijednosti. Kad dobijem komplimente za ponašanje svoje djece, usudim se pomisliti da smo bar dijelom na dobrom putu.

kao što je Lutonjica rekla, odgajam ih svojim primjerom. Ali uz dodatke. Moji se neće sami sjetiti napraviti neke stvari nego ih ja moram podsjećati. Imaju svoja zaduženja (ali nije to nešto što se mora svaki dan jer i ja zaboravim kad oni trebaju nešto napraviti), tipa baciti smeće, robu bacati u košaru za robu svaki svoju, skupiti igračke iza sebe itd..sitnice. A ovo u vezi hodanja s drugima, moji su mali još uvijek ali i kad ne budu toliko mali, ove godine koje ti spominješ su mi ekstremne za takve situacije i moja djeca neće sa 12 hodati s nikim.

Što se kućanskih poslova tiče, ja ne pravim bauk od njih, nemam plan i program, redosljed i način na koji to sve radim, odnosno kućanski poslovi su dio moje svakodnevice koje više ni ne primjećujem nego ih radim makinalno. Uz dužno poštovanje, meni je neprirodno od toga praviti nauku. Djeca te neke sitne stvari rade a i ako ne naprave, sve Ok.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

nisam mogla odoljeti:
http://sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-..._1421872_n.jpg

nisam panirala već duže od godinu dana, skroz su preuzele taj posao :)

---

Moj trroipolgodišnjak je, slučajno vidjevši ovu sliku pitao "možem sada i ja tako jadit?" :mrgreen:

sori na off t

Citiraj:

---

Danka_ prvotno napisa

Moj trroipolgodišnjak je, slučajno vidjevši ovu sliku pitao "možem sada i ja tako jadit?" :mrgreen:

sori na off t

---

nadam se da ćeš mu dopustiti :)
margita je na toj fotki mlađa od 3 godine, a panirati je počela negdje oko svoje 2. godine :)

Ma on je već profesionalac kad su u pitanju jela od domaćeg tijesta. Uglavnom zahvaljujući baki, moram priznati

mi ne pohamo :-P

mada moja cura ne poha http://forum.roda.hr/images/smilies/grin.gif (ali se bome ni ja ne mogu sjetiti kada sam zadnji put pohala, valjda me odbija ta masnoca i prskanje) potpisala bih ovo sto je lutonjica tako lijepo srocila. i anemona. i dodala bih da djeca ne uce samo gledajuci, nego da i fantasticno "osjecaju", "vide" i ono neizreceno i ne pokazano sto roditelji jesu i zive. i da i sa tim "neizrecenim i ne pokazanim" isto tako suraduju. i to ozbiljno, samo sto mnogi roditelji toga nisu svjesni, pa se poslije jako cude odredenim ponasnjima svoje djece. uz duzno postovanje ifigenija, pridruzila bih s cvijeti u njenoj opaski, da mi se cini da ti zaista imas neki "poseban" odnos s tim kucanskim poslovima. ja osobno zaista ne vidim nikakvu posebnu filozofiju u njima i mislim da spadaju u apsolutno najjednostavnije stvari s kojime se covjek danasnjice susrece. ako ce jedini problem nase djece biti spuzvica i pranje kade, blago li se nasoj djeci. sto se tice separiranja poslova za cure i decke, mislim da ne trebam ni pisati sto ja o tome mislim, a ne mislim nista dobroga. inace, posto sam misljenja da taj famozni "odgoj" nije neki poseban alat ili stroj ili metoda, nego da nasa djeca s nama naprosto zive i da je svaka sekunda tog zivota i ona zajednicki i odvojeno provedena utjece na njih. u tom smislu mi je normalno da djeca na odredeni nacin sudjeluju i u svim segmentima tog zivota. i u kucnim aktivnostima i obavezama. na koji nacin i koliko, to ovisi o obitelji i njenim navikama. inace, bas ne razumjem naslov - odgoj za dnevni zivot i obitelj- sto bi to trebalo znaciti? postoji li neki ne dnevni zivot? uz to bih primjetila da mi je konverzacija tvojih prijateljica (odnosno kako si je ti prenjela): "i onda se povela priča - tipa, ta mala bi trebala doma gulit krumpire, a ne da se natjeruje s klincima, a oni je ganjaju kao kuju koja se tjera, da prostite, grozno sročeno, ali bile smo pod dojmom." prilicno neukusna.

meni nema do pohanog, to mi je najdraže jelo LOL

stalno oftopičarim, ali kad sam rekla sve što sam imala na temu LOL

slažem se da učimo djecu primjerom.isto tako naš primjer nije garancija da bude dijete zlatno.osobno pubertetličara koji sam po sebi čisti i pristojan je zbog samo roditeljskog primjera još nisam srela,ne budimo naivni.moja susjeda ima 3 izuzetno dobro odgojena dječaka od 11-20g,odlični đaci,pristojni dečki.dakleko od toga da nisu normalna djeca koja se i svade i svašta,ali zaista dobri dečki,osobito kad gledaš današnji svijet.ali tu je mnogo više truda uloženo od samo primjera roditelja.ne slažem se da ako mene svaki dan gleda da ribam da bude sama od sebe ribala,osobito na trajnoj razini.prije će se naučiti da sam ja kućna čistačica,a ona slobodna od toga.
moja još ne čisti,ima 3g.ali spremi svoje igračke,sama se oblači koliko ide,pere ruke i zube i tako te sitnice koje može i treba.kako bude rasla tako će se povećavati obaveze.
slažem se sa ifigenijom,bolje ih je zaposliti čime god nego da gluposti proizvode iz dosade.danas djeca sve ranije stupaju u spolni odnos,sve manje imaju obaveza i sve više slobodnog vremena.mislim ako se dijete kvalitetno zaokupi da će imati manje vremena misliti o sexu s 12g.
evo primjer-moje kolegice kći ima 11g sad će 12.danas svi klinci imaju mobitele.i priča mi malička neki dan kak su je dečki ganjali i pokazivali joj porno isječak na mobu i kak joj je to fuj.i sad ti vidi,spriječi i pokaži primjerom.nema mobitela,nema isječka,nema ganjanja djevojčice-je moj stav.ali što ja tu mogu kad drugi roditelji očito različito razmišljaju?
mene je već sad jeza kad razmišljam o tome da ću je jednom morati pustiti van...ni sama ne znam kako bude to izgledalo...a tek mm..

primjer nije dovoljan
to je kao teorija, a za stvarno učenje potrebna je i praksa
podržavam da djeca trebaju učiti o brizi za sebe (svoju odječu, igračke...) , u skladu sa svojom dobi

moja mama je bila vrhunski primjer za urednostt, čistoću, pranje ..
ja niti blizu
niti me bilo briga , niti sam samostalno uskakala raditi išta po kući

Citiraj:

---

sandra23 prvotno napisa

i sad ti vidi,spriječi i pokaži primjerom.nema mobitela,nema isječka,nema ganjanja djevojčice-je moj stav.ali što ja tu mogu kad drugi roditelji očito različito razmišljaju?
mene je već sad jeza kad razmišljam o tome da ću je jednom morati pustiti van...ni sama ne znam kako bude to izgledalo...a tek mm..

---

To je stav svakog "normalnog" roditelja, samo mi pomozi, pa mi reci kako to misliš izvesti, da ja ne mislim dalje.
Niti jedna krajnost nije dobra. Teško je dijete izdvojiti npr. time da ono jedino u razredu nema mobitel. Meni to nije pošteno i na neki način je ponižavajuće za dijete. (Nemojmo sad brkati mobitele s autima i sličnim stvarima).
Meni se tu opet sve svodi na: pokušati i cijelo vrijeme još dodatno pokušavati dobro odgojiti dijete, da ima osjećaj za dobro i loše, da ima osjećaj za sebe i druge ljude,...
Navesti ću bezvezni primjer na koji sam baš ponosna. U mojoj generaciji se več dobro i pušila trava i konzumirale razne droge i slična sredstva i baš sam ponosna na sebe što nikad ništa od toga nisam probala. Nisam ja bila zlatno dijete - daleko od toga, ali imala sam usađene neke svoje unutarnje granice. E pa te "neke granice" želim usaditi i svojem djetetu i nadam se a ću uspjeti.

Iskreno mogu reći da je mene bilo strah mog oca koji je bio iznimno pronicljiv i "na zemlji" tip čovjeka.Mogla sam ja biti "njegova kćerkica" 155 puta ali nije bilo nikakvog zatvaranja oči na moje postupke.sl.Nisam imala kompjuter kad su svi imali,niti mobitel-pa osjećala se zakinuto koliko hoćeš.(makar manija mobitela je krenula krajem moje srenje škole)Premda tada nisam razumjela,sada itekako shvaćam.Kompjuter sam dobila u 4. srednje(ali dobro tada još nije bio običaj da ga se ima sa 6g),mobitel sam kupila kad sam počela raditi.Mislim da djetetu u osnovnoj ne treba mobitel(osim kad je izlet,ekskurzija i sl).Sigurno mogu reći da joj ga ne budem kupila kad će imati 6-10-12g.Ne treba joj.Tada ne bude razumjela,niti očekujem da razumije,shvatiti će kasnije.Poslije kad odraste ako me baš želi mrziti zbog toga nek me mrzi.Ali ne bih si oprostila da joj se nešto desi zbog moje želje da joj ugodim u stvarima koje su stvarno kerefeke,a potencijalno nepodobne.(osim naravno u hitnim slučajevima,izleti,kad je daleko od doma i sl)Ne možemo uvijek udovoljiti djetetu,niti su nama naši roditelji mogli,pa ne volimo ih zato manje?!Kompjuter bude imala jer ga imamo i bit će u boravku.
Ne mogu spriječiti druge roditelje da kupuju mobitele djeci,niti potaknuti ih da više paze na sadržaje koje ta djeca imaju na mobitelu.Ali više roditelja kao ja sa djecom koja nemaju telefone(u dobi kad im stvarno ne treba) znači manje distribuiranja nepogodnih materijala u prepreranim godinama.A da mogu spriječiti,ne mogu...
Možda i škole shvate problem pa se zabrani telefonija....?