anksioznost nakon prestanka dojenja?

prestali smo dojiti.KOnačno,nakon skoro 2 pune godine. Mali i ja smo se preporodili,spavamo cijelu noć,bez buđenja.Ali ja se ponekad osjećam loše,i ne znam je li to možda navikavanje na život bez dojenja ili neki drugi poremećaj.Non stop sam živčana,depresivna, bez strpljenja,non stop razmišljam crno,kaj ako će biti ovo kaj ako će biti ono, kaj ako bude smak svijeta 2012,kaj ako izgubimo poslove,kaj ako ... ne znam,totalne gluposti.Ali ne osjećam se dobro.Je li to povezano s prestankom dojenja? Vraćaju li se hormoni na svoje mjesto pa uzrokuju lavinu emocija u meni? POmozite.

nisam sigurna da li se ne osjecas dobro bas zbog dojenja ali znam da meni isto tako dodju crne misli a dojim.jednostavno, od kad sam mama postala sam "osjetljivija" na crne teme. takve misli dodju i prodju, mozda je zbog vremena:)
uzivaj u svom djetetu koliko god mozes i pokusaj ne razmisljati predaleko u buducnost.radost je u malim stvarima.

ja sam nedavno prestala dojiti nakon što sam 4 godine u komadu ili bila trudna ili sam dojila. prestala sam taman na početku ciklusa i iduća menga mi je pošteno kasnila, više od 2 tjedna pa sam se obratila jednoj savjetnici za dojenje koja mi je objasnila da je moguće da mi se zbog hormonalnog disbalansa menga poremetila. u isto vrijeme javila mi se grozna depresija. bila sam totalno bezvoljna za sve i činilo mi se kao da svakodnevne stvari poput kuhanja ručka, pranje suđa, odlaska u šoping nemaju smisla. a i kad bi ljenčarila ni to mi se nije dalo. ništa me nije veselilo, čak ni djeca, sve sam "odrađivala" zato što moram i da mogu najrađe bih se isključila ni ležala ni spavala, samo isključila iz svega. užas! to je trajalo nekih desetak dana i kada sam dobila mengu je prestalo, a ja sam to shvatila kao neki hormonalni tulum u mom organizmu koji se dogodio zbog prestanka dojenja. ipak je to velika promjena za organizam.

kad sam prestala dojiti (nakon 26mjeseci) prvi put sam u životu osjetila što je pms. većinu vremena sam bila nekakva umrtvljena onda pred mengu neki bi unutrašnji neprijatelj ušao u mene i samo bi urlala , svađala se i bjesnila-tko bi naletio, nastradao bi. prošlo je za par mjeseci.

Poznata priča... s prvim djetetom to nisam osjetila jer sam ga na silu prestala dojiti zbog druge trudnoće. Ali nakon drugog sina isto mi je tako bilo, a još sam radila stresni divljački posao. I kad bolje razmislim, što mi je pomoglo ... više fizičke aktivnosti. Baš smo tada kupili vikendicu pa smo kosili travu, uređivali okućnicu itd. To mi je pomoglo da se riješim viška energije i da mi se hormoni stabiliziraju. Po zimi - joga ili teretana. Naviku sam uspjela zadržati do danas.

Nisam sigurna spada li ovaj moj post pod ovu temu, ali nisam nasla slicniji topic. Elem, moja cura kroz tri dana navrsava 20 mjeseci. Ja sam posljednjih tjedan dana zbog apscesa na zubu trosila antibiotike i u tom periodu nismo dojile. Mazile smo se, ona bi pomazila jednu i drugu siku, legla mi na prsa i tako - nije uopce bilo problema sto nismo dojile. Buduci da smo posljednjih mjeseci dojile jednom, dva puta dnevno, nadala sam se da cemo tako nastaviti i nakon sto ja prestanem piti antibiotike. Aha! A. je to sasvim drugacije zamislila: mazi ciku i dalje, trazi da ju izvadim van ("daga tita"), ali ne zeli dojiti. Stavi bradavicu u usta, kao nesto bi, ne bi... ne bi. Ja sam u totalnom bedu, malo prije sam pola sata tulila pod tusem. Zacrtala sam si da cemo dojiti barem do dvije godine, a kad ono - sipak. Bas sam nekako cemerna, sjelo mi je nesto tesko na srce i suze na oci...:roll: