Adaptacija djeteta na novi vrtić

Kakva su vaša iskustva kod promjene vrtića, tj. kako su ga vaša djeca prihvatila?
Ja bih iz puno razloga promijenila vrić ove jeseni. Moj B ima 3,5 g, u vrtić ide od godinu dana, jako ga voli, i tete i djecu. M ima skoro godinu i pol, u jaslicama je od jeseni. Jako me brine za B, kako će prihvatiti promjenu, hoće li se uklopiti, koliko će mu trebati... Inače je društven, voli biti s djecom, i ne očekujem veće probleme, ali nekako mi je žao što će se odvojiti od svojih prijatelja... :-(
Kakva su vaša iskustva, i koliko je trajala prilagodba na novi vrtić?

Kod nas je prilagodba trajala... nije je uopće bilo!
Mijenjali smo vrtić radi uvođenja stranog jezika (sad se ne sjećam je li to bilo kad je imala 3 ili 4 godine) i već prvi dan je pričala samo o novoj djeci, novim tetama.
Još je neko vrijeme spominjala stare tete i djecu, ali ne sa nekom tugom ili nostalgijom nego usput.

Prije promjene, zvala sam psihologicu i ravnateljicu vrtića, razgovarale smo i ostavila sam otvorenu mogućnost da je vratimo ako bude problema.
Nije ih bilo.
Ali, mi smo to i očekivali jer je ona takvo dijete, ne osvrće se iza sebe.

Ti ćeš morati procijeniti je li B. spreman na takve promjene.
Sretno!

Mi smo imali frku nekih mjesec dana.
Promijenili vrtić radi seobe i to nakon dvije godine vrtića. Ostalo nam je još dvije godine i s tom djecom s kojom sada ide bi trebao ići i u školu.
Puno smo razgovarali o tome i sve je bilo u redu dok stvarno nije krenuo u vrtić. Prvi dan veselo odskakutao u vrtić, a kad je trebalo ući u grupu bio je malo stidljiv. Teta ga je zagrlila i nekako je krenulo.
Međutim, tijekom dana pokušao se igrati s djecom - prišao jednoj grupici, oni otišli, i tako nekoliko puta s različitim grupicama djece (sve unutar jedne vrtićke grupe). Kad su ga svi odbili, on je sjeo u kut i plakao. I kod kuće je plakao i molio nas da se vratimo u stari vrtić.
U suzama smo odlazili u vrtić nekoliko dana, a i tete u vrtiću su nam rekle da ga uhvati tuga i da se zavuče u kut i plače. Molili smo tete da ga one malo potaknu na uključivanje u igru i da smije donijeti neku igračku od kuće (inače djeca ne nose svoje igračke u vrtić, osim eventualno nekog plišanca za spavanje).
Malo, po malo suze su prestale, a te igračke su ipak bile neka mala poveznica s drugom djecom. Krajem tog mjeseca kad smo ga prebacili je imao rođendan, pa je počastio ekipu i onda je sve krenulo na bolje.
Mjesec i pol nakon prelaska se prilagodio, našao nove prijatelje i počeo radosno odlaziti u vrtić.
Teško je bilo i nama i njemu, ali smo prebrodili. Ali, to nam je bila lakša varijanta nego da ga takav scenarij dočeka s kretanjem u školu.
Budite jaki. :love2:

To je ono što i mene muči, da se ne dogodi da ga druga djeca ignoriraju... Već su stariji, pa imaju formirana i svoja mala društvanca. Nadam se da ćemo naći načina...
apricot, sviđa mi se ova tvoja ideja, da se ostavi opcija povratka ako ne bude išlo... Razmislit ću i o tome.

baš i ja zadnjih dana razbijam glavu time...za sada samo usput razgovaramo, ali on se odmah rastuži i počne da on neće novi vrtić, hoće svoje bubamarce...najgore mi je što opcija ostanka ne dolazi u obzir, a čeka nas i dvostruki šok-em preseljenje (dodatno pogoršano odvajanjem od njegove obožavane bake), em novi vrtić...nisam pametna :-/

B čak i dobro reagira kad mu kažem... Jedno jutro me pitao: A kad ćemo više u taj novi vrtić? Ali nisam sigurna da stvarno kuži o čemu se radi...