buduća mama traži savjet

Ima još malo vremena( ali meni prolazi jako sporo) do kad ću i ja postati mama pa čitam na rodinom forumu sve o dojenju i još puno drugih korisnih stvari. Bila sam na radionici o dojenju koje je roda organizirala i jako mi se svidjelo, mislim da će mi koristiti.
Imam pitanje-da li mislite da bi se trebla pripremiti i za situacije ako dojenje ne bude išlo? tj. kupiti sada bočice, umjetnu hranu i dr (ni ne znam sta mi sve treba). Ja nisam niš kupila jer sam optimist i želim od početka krenuti "prirodno", ali vjerujem da se i drugima to dogodilo, da iz okoline čuju različite savjete, plašenja da sigurno bude problema, pa di ćeš onda noću trčati i tražiti otvorenu ljekarnu i sl.
Mislim da neću niš kupovati, ali eto nekako mi treba malo podrške i savjeta od mama koje su to prošle.

Moj je savjet nista ne kupovati unaprijed. Dojenje nije nesto sto ce prestati u jednom trenutku, odnosno nikad tako naglo da neces biti u mogucnosti nabaviti bocice i adaptirano ukoliko to bude potrebno. A, imanje toga u kuci moze jako pokopati tvoju sigurnost u tvoje tijelo, bez obzira na znanje koje si sakupila. Osim toga, onda se nalazis u prilici "dati bebi samo da proba, da vidim je li gladna" a takodjer dajes lak nacin nekom drugom iz tvoje blizine, tko ti eventualno pokopava dojenje, da napravi isto.

super skoljkice sto se sad vec interesiras o dojenju :)

sto se tice same kupovine, zbilja ti ne treba zuriti,a osim toga, mozda ti opce nece ni trebati, ni bocica, ni adaptirano, pa zasto onda unaprijed bacati novce.....

vjeruj sebi, informiraj se,, citaj, zovi sos tel ako bude problema, vjeruj sebi da ti to mozes, kazi sebi vec sad - ne mora sve ici glatko, mogu naici na poteskoce, ali mogu ih i rijesiti i eto, sve bi trebalo ici dobro.....

sto se tice okoline, nastoj i njih vec sad obrazovati, ne mozes sve ljude oko sebe, al bar one bliske, muza, mamu, baku, one koji ce biti uz tebe prvih dana....njihova podrska moze ponekad biti presudna za dojenje....

iz iskustva mogu reci da mame koje su se interesirale o dojenju vec u vrijeme trudnoce, koje su o tom naicnu prehrane djeteta imale pozitivan ali ne i idealistican stav, imaju ogromne sanse uspjesno dojiti svoju bebu, usprkos mogucim problemima....

srteno! :)

Iz mojeg osobnog iskustva preporučam ti da ne kupuješ, uvijek ima dežurnih ljekarni za nedajbože. Kod nas je bila situacija kad je Roko dobio soor i u dežurnoj ljekarni su mi dali tintu da mu mažem i on 9 sati nije ništa okusio, i onda me moja sveki nagovarala da mu dam bočicu, i onda ja prvo se krenula izdojit pa nije htio probat, pa napravili adaptirano (koje mi je dala frendica, ak zatreba, njen je prešo na jače) al čistom pukom srećom on nije htio ništa okusit, već je tek napol uspavan pocicao nakon 10 sati gladovanja.
Isto tak su me nagovorili da mu dam čaj na bočicu, i u početku sam davala na žličicu, i onda ponudila bočicu, a navečer kod cicanja frka panika i vriska, bočicu sam bacila odmah u smeće, i opet sveki na mene da mu dam na bočicu al je srećom bila šogi uz mene koju su njeni starci zaribali da ne doji (mala je plakala i nije htjela prihvatit ciku jer su bili 15 dana u bolnici di su ju hranili na flašicu, a šogi je imala mlijeka u izobilju) i nije dala da mu dam bočicu već ga je ona nosila dok se smirio i onda smo lijepo i uspješno dojili do 13 mjeseci.
Mislim da je potupno točno da flašice i umjetna hrana kad ju imaš doma potkopava sigurnost i zato sam sigurna da neću nijednu takvu stvar kupit kad ću imat drugog bebača.

Hvala na podršci, trebala mi je. Moram pohvalit i MM jer je bio sa mnom na radionici o dojenju i potpuno me podržava u tome.

Nema potrebe da ništa kupuješ. To što ćeš proći kroz sve tekstove na Rodi super je priprema. Već sada zamišljaj sebe kako dojiš svoju bebicu, odbaci strah o neuspjelom dojenju i prešla si pola puta.
Sretno

moram vam ispričat da sam sinoć i sanjala kako dojim, a već sam vise puta imala sličan san.
Uglavnom je bilo lijepo a ja sam samo mislila :kako je mala, kako je mala (beba) kako će tako mala uhvatiti ciku.

Pa ti se na svim razinama svijesti pripremaš za dojenje ;)
A što se tiče toga "tako mala", to me uvijek fasciniralo kako tako mala beba može sisati da imaš osijećaj da će ti isisati i rebra kroz ciku.

Citiraj:

---

Školjkica prvotno napisa

moram vam ispričat da sam sinoć i sanjala kako dojim, a već sam vise puta imala sličan san.
Uglavnom je bilo lijepo a ja sam samo mislila :kako je mala, kako je mala (beba) kako će tako mala uhvatiti ciku.

---

Prekrasno.
PRESTANI se brinuti (za to imaš vremena i kasnije)
Budi bez brige uhvait će ona nju jako dobro, za početak ju možda treba malo "pogurnuti". Nikada neću zaboraviti trenutak kada me Vid prvi puta svojim malim ćubicama dotaknuo, imala sam osjećaj da je on to radio već milion puta, da to zna bolje nego ja.

Mirta30, ne brini, ne brinem se toliko koliko možda se čini, već puno mislim o tome, stvarno me nije strah.To kad sam pričala o snu, osjećaj je bio više - fasciniranost time, a ne strah.
Puno mi znači vaša potpora, ma javljat ću se ja i kad moja ribica dođe.

imam još jedno pitanjce u vezi dojenja, to sam vidjela u drugim topicipa da se spominje ali nisam bila skroz na čisto da li sam shvatila, a u letcima koje imam nisam o tome našla odgovor.

Da li se u jednom podoju daje samo jedna dojka i o čemu to ovisi ako ne?
Da li pri sljedećem podoju damo tu istu dojku ili drugu?

U biti me zanima kako ću ih raspoređivat :mrgreen: kad koja dođe na red? i čime da se vodim, kao mjerilom.
Nadam se da je pitanje jasno, pa ako ima koja znalica ili savjetnica molila bih za odgovor :*

Evo dok ti se ne javi koja savjetinica, ja sam dojila na jednu ciku kroz 2-3 sata, a onda bi nudila drugu. Znači ako na jednoj strani dojiš recimo 10-15 min i beba zaspi, pa se za 1 sat probudi i hoće cikit, opet joj ponudiš istu tako da može posisati ono zadnje, masnije, zasitnije mlijeko. Iznimno ako bi na jednoj ciki bila dulje od 30 min, i tražila još, ponudila bi joj i drugu. Slijedeći podoj bi uvijek počela sa onom koju je zadnju cikila.

To pitanje mi je uvijek bilo jako zanimljivo, pogotovo zato jer se sjecam da, kad sam ucila "teoriju dojenja", jos prije prvog djeteta, upravo mi se to cinilo najkompliciranije, kako cu znati. To je zapravo dolazilo od straha da bebi necu znati dati dovoljno masnog mlijeka pa nece napredovati. Danas, kad me trudnice pitaju, moj najdrazi odgovor je: "vazno je znati neke principe - na koji nacin se mijenja mlijeko u podoju, znati da je za bebin rast vazno masno mlijeko i da dojka nikad nije sasvim prazna. I onda svaka mama improvizacijom nadodje na pravo rjesenje."
Dakle, svatko zapravo ima neki svoj obrazac mijenjanja dojke - ispravni su oni gdje je bebi omoguceno da dodje do masnog mlijeka. KOd nekih beba i nekih podoja to ce biti jedan podoj na jednoj dojci, izmjenjivanje dojki u podoju ili jedna dojka kroz nekoliko sati. Ovisi dakako i o tome kolko dugo beba aktivno sise.
Dojka nikada nece biti posve prazna, ali ti ces vrlo brzo nauciti osjetiti je li beba uzela sve sto je mogla i je li dojka "prazna". Odnosno, razliku izmedju pune i prazne. (Cak i kad prestanu ona razdoblja pocetne prepunjenosti dojke.)
Opcenito, mislim da je korisno o ovoj temi skupiti bas puno iskustva mama, puno razlicitih obrazaca, da ti to postane manje apstraktno.

Osobno, imala sam djecu koja su uvijek kratko cikila (Jan od 5-10 minuta, nikad duze) pa sam radila ovako kao Adriana, 2-3 sata nudila istu dok nisam procijenila da su pojeli dosta masnog.

Moja preporuka je da ne kupuješ ništa. Saznaj gdje ti je u blizini dežurna ljekarna i to je to.

Probaj si izgraditi čim jaču želju za dojenjem. Čitaj čim više. Važne stvari i članke tu s roda si isprintaj jer ćeš vjerojatno teže do njih dolaziti kad bebica bude mala. Imaj u mobitelu broj sos telefona i zovi još iz rodilišta ako ti nešto nije jasno. Naravno da si možda sretnica koja će od početka dojiti bez problema, ali bolje je da očekuješ probleme i to još u rodilištu jer ti niko neće pomoći (osim sos telefona). Svi će te nutkati bočicom (adaptirano, glukoza), govoriti će ti da izdajaš (ali ne i pokazati i kako) i da daješ to izdojeno na bočicu. Budi uporna ko mazga, vjeruj u sebe, pretrpi početnu nelagodu zbog osjetljivih bradavica, vuci sestre za rukave i traži svaku da ti pomogne ako ti ne ide.. čak i ako ti na početku bude teško, vjeruj već nakon mjesec se isplati da se nikad nećeš ni sjetiti tih početničkih problema... Ne očekuj podršku okoline.. za podršku računaj na forum..

Hvala na savjetima

Pozdrav!

iako sam vec sve procitala o dojenju (a trebam roditi tek u travnju) strah me da mi ne bi nešto krenulo krivo, tj. da beba nece papati, da nece napredovati, pa onda bi slijedila raznorazna nagovaranja sa strane da odustanem...
koja je preporuka, koliko prije poroda bi se trebalo ići na tečaj za dojenje i gdje se javiti ( nisam iz Zagreba, ali kad bi znala kada i gdje se treba javiti tada bih došla)
hvala :?

Nisam imala problema s dojenjem jer je mlijeko curilo jos i prije trudnoce. Roodila sam u Rijeci gdje se jaaaako pazi na dojenje. Nitko ni meni, a ni drugima nije nista rekao sto bi mozda narusavalo samopouzdanje u vezi dojenja. Jedino su nas redovito pitali ide li dojenje i da li trebamo pomoc. Ja sam znala reci da me boli dok dojim, ali to je bilo samo zato sto se bebica jos nije privikla na sisanje jezikom i pretezno je zvakala sa zubnim mesom. Bebice su tamo bile iskljucivo dojene pa cak i od mama kojima je tek trebalo doci mlijeko. Govorili su nam da samo dajemo dojke bebama koliko traze i da ce mlijeko doci.

Nabavila sam izdajalicu i brdo bocica i dudica. Kupila sam jednu kutiju adaptiranog mlijeka po preporuci koju sam dobila na jednodnevnom trudnickom tecaju u domu zdravlja. Tu kutiju nikada nisam otvorila i skuplja prasinu (mozda je istekao i rok upotrebe). Izdajalicu, bocice i dudice sam koristila 4 dana kada mi je pedijatrica rekla da (zbog zutice koja nije prosla u prvih mjesec dana) moram prokuhavati svoje izdojeno mlijeko, iako mi je moj doktor, kojem veoma mnogo vjerujem, rekao da to nije bilo potrebno. I ja sad mislim da nije bilo potrebno, nego da sam trebala skinuti bebicu i drzati je na svjetlu jos od rodenja, a ne cekati da mi pedijatrica to kaze :cry:

ja sam prije poroda pročitala valjda sve tekstove na Rodi o dojenju i u bolnicu sam nosila sve moguće letke. Odlučila sam isključivo dojiti šest mjeseci i nisam hjtela kupovati bočice, dude i ostalo. Moj miš se rodio tri tjedna ranije s 2,5 kg i bio je stvarno mala beba. U bolnici su ga dohranjivali na moje protivljenje sve dok mi se grudi nisu prepunile pa smo tek onda počeli s dojenjem. Mučili smo se oboje, imala sam ragade, užasno me bolilo desetak dana, on je sisao svakih sat i pol, ali smo izdržali.

Sada kada je moj miš već skoro godinu dana uživamo u svakoj sekundi dojenja. Kada siki podsjeća me na malu micu (samo što ne prede). Najljepše mi je vidjeti kada je on zadovoljan i nasmješen. Ponekad se pitam što bi da ne dojim, jer uspavati se hoće samo na grudima, utješi se na grudima...

Kao poruka na majicama : DOJITE SVOJE DIJETE JER JE ONO NJIMA NAJBOLJE!

i mene M asocira na malu macu kad cikil :love: zato mu kažem svaki put kad uzme ciku da mala maca pije mamino mlijeko