nesto nalik huji

ne znam kako da pocnem

ovako,
Sami ce u julu imati pet godina, a vec 1-1,5 godinu ima strasnu huju kad mu nesto nije po volji. do neke trece godine je bio sjajno dijete, ali odjednom katastrofa koja traje i dan danas.
naime, ako mu nesto ne dam, podje vristat,prosipat huju, tuci nas (samo nas troje).. katastrofa:roll:
da se ne bih zapetljala evo opisat cu vam jednu scenu od prije pola sata.
Sami je Editi uzeo nekakvu slicicu i bacio je pod krevet. ona pocela plakat i mm kaze Samiju da mu dohvati slicicu, ali on nece. ubjedjivao se sa njim, ali jok ne popusta. onda mu mm uzeo nekakvu ugracku i rekao mu da ce mu ej vratit ako digne sliucicu i vrati je editi.
jao da ste vidjeli te frke, friske, bacanja, batrganja, plakanja, histerisanja, tuce:-o
mm cool, miran, digao igracku i ne da mu je, ali Sami obnevidio. Ko mrak na ochi da mu padne. I tako vec vise od godinu dana. imao je prekid od nekoliko mjeseci jer sam ga prepala (bolje da ne znate kako), ali je skuzio da sam ga prevarila, pa je poceo opet provodit.

najinteresantnije od svega je to da se on u toj huji jednostavno ne moze kontrolisat. a nekako mi je vec veliki za te neke inat faze i slicno o cemu smo pisali i pricali.
s druge strane on ej super dijete. U vrticu nikad nije bio agresivan i teta mi nije mogla vjerovati kad sam joj ispricala da zna biti poprilicno agresivan.


meni je ovo postalo nemoguce opterecenje jer stalno kontam kako moze u svakom trenutku poceti vristat, batrgat se.. da ne pricam kako to utice na editu. ona se prestravi i pocne me molit da mu to i to dozvolim, jer ce on nesto napravit (boga pitaj sta je ona smislial u svojoj glavici)
trenutno ga ignorisemo. mm, ja, edita.

zene, dajte prijedloge, savjete... mozda mi kazete nesto sto jos nisam pokusala. jelde da je velik za inat fazu?
edita je ovo imala (pisala sam nekad o tome), samo u puno, puno blazoj varijanti i proslo ju je. u sustini ovo nam je jedini probloem kod djece tj. kod Samija.

prmijer drugi
recimo, vracamo se iz vrtica i on je zedan. on nece cekati kucu, cesmu, ili sta ja znas sta vec, vec na licu mjesta podje trazit sok da pije i vuci me u stranu gdje je trgovina. on prevristi do te trgovine, tj. dok mu ne kupim sok. ako ja necu (a necu ako smo blizu kuce), podje se bacat, ja ga uzmem u naramak nosim, ili pak idem ispred njega ne osvrcuci se. onda udje u kucu podje lupat vratima i sl.:roll:
tako jedno 15-20 minuta i onda poslije toga super, sjajno dijete. ispuho se. ljubi me, grli, pita je li ga volim i sl.

razmazeno, jelde:mrgreen:

daali pricas sa njima o tome, kad je van toga? u nekom lijepom trenutku druzenja? da mu objasnis da te to zalosti...

cak mi pada na pamet da ga snimis i (puno) poslije kad ga prode pokazes kako to izgleda?

dijete bi u toj dobi vec moglo biti u mogucnosti razumijet , npr, da do kuce ima jako malo (pogleda oko sebe i vidi gdje je) i da ce se napit vode cim stigne.

:-/

pricam zene, normalno da pricam. on je jednostavno NESALOMLJIVO TVRDOGLAV. kao da ima nekakav svoj ponos, nece da spusti glavu. kao da ga to sprijecava. i bas mi je sav bebast. mimo te huje,je super (to sam vec rekla) U vrticu fantazija, sa drugom djecom isto tako (nikad u zivotu nije neko dijete udario, ogrebao, kao sta znaju djeca) Nikad mi se niko nije potuzio na njega (a boga mi ni na editu).

imam osjecaj kao da ne zna da kanalise tu svoju ljutnu. kao da se bori sa njom, ne zna sta da uradi. kad mu dodje zuta minuta podje gledat sta ce uzet, bacit, ili cak pomjerit samo sa mjesta na mjesto eto ko biva da meni nesto napravi. nekad to zna izgledat i smijesno dok ne pretjera. neki dan se naljutio i uze onaj sprej za WC i pomjeri ga na drugo mjesto i sve meni gleda u facu kao da govori "eto ti sad".
sa editom mogu pricat. ona i kad u nesto zavre, saslusa sta ces joj reci. on jednostavno ne dozvoljava da ti njemu nesto kazes. nece da cuje .

maloprije samo da je podigao tu slicicu i dao editi, nista od te frke ne bi bilo. ali ne, on ne zeli da to uradi. ima nekakav svoj "ponos " koji mu jednostavno ne dozvoljava da poslusa. inat, huja, ponos, tvrdoglavost... sve to i to u nevjerovatnoj kolicini. ne odustaje u svom naumu.

inace je veslo dijete, druzeljubivo, nevjerovatna maza (posebno je vezan za mene), obozava editu. ali ako udarimo na nesto njegovo, ili se naljutimo, ohoho.

Sorki, a šta se dešava kada se nađe u sličnoj sitvaciji, ali u drugom okruženju? Npr ako mu teta u vrtiću kaže da ne može da dobije nešto što traži ili mu kaže da uradi nešto, kao da igračku drugom detetu, kako on tada reaguje? Neverovatno mi je da se samo u kući sreće sa zahtevima koji se ne podudaraju sa njegovom voljom, a da svi ostali igraju kako on svira?
Ako se tako ne ponaša u vrtiću, da li je moguće da to radi kući prosto zato što je video da to prolazi? Da tako može da nametne svoju volju? Ne mislim ovim reći da je razmažen, ali mislim da neka deca imaju potrebu da se nametnu za vođu, i da su dovoljno socijalno inteligentna da shvate kako da postignu da sprovedu svoju volju.
Naravno moguće je da potpuno grešim i da je u pitanju nešto drugo!

tete slusa bez pogovora. kupi igracke, radi sve sto mu se kaze.
mene slusa kada smo sami vani, a i mm kaze da nema nikakvih problema kad negdje odu njih dvojica nasamo. znaju po dva sata u podrumu popravljati bicikla, ili otici prati auto i sl.
ja sam sa njim neki dan otisla u prirodu (editu smo ostavili u vrticu na pripremama za skolu). Uzivali smo. nikakvih problema. setali, sjedili na klupi, pricali. poslije otisli do nekog potoka, ja sjedila, on skuto sam se igrao.
ali kako odosmo po editu i krenusmo kuci, nastade haos.

prpoblem je u kuci kad mu nesto kazes da uradi. kontam da promijenim taktiku, ali ne znam kako.

generalno je stvarno dobro dijete, kulturno, pametno i ostalo. jedino u toj nekoj kucnoj atmosferi kada mm i já trazimo nesto od njega, postaje nemoguc. imam osjecaj da sam mu ja kao neka jaranica, a ne mama. jako brzo se naljuti i uvrijedi. posebno ga licno pogodi ako se mm nesto malo ljutnuo na njega.

i ne bih ja uopce ovo predstavila kao problem, da nije kolicine bijesa koja kulja iz njega i nekakve bolne grimase. kao da ne zna sta bi sa svim tim sto izbija iz njega. mislim, svi mi nekad lupimo vratima, izderemo se, ali postoje granice. on ih nema, mora naucit i nekako mislim da bih ga ja trebala nauciti, ali ne znam. ne ide mi, priznajem. sve ostalo mi je islo, ali ovo mi je do sada najveci problem u djecijem odgoju, a odgojili smo ih sami.

evo sad pricam sa mm -om i smisljamo taktiku. kontam da bi ga mozda trebali uhvatiti na foru predskolskog djeteta. naime, edita je predskolsko dijete i to je sad njima mladjim u vrticu fora (ovi su ko veci). Sami se hvali kako ce i on od septembra biti predskolsko dijete. pokusavam mu objasnit (samo slabo mi ide), da se predskolska djeca ne smiju tako ponasat, jer ce onda uciteljice vidjet da je ona beba . ma nesto na tu foru.
nekako mi je sav bebast i kao da jos uviejk nije sposoban da akceptira sta znaci zrelost i sta nosi. sve nesto ocekuje da ce ga biti stid tako provodit, da ce se stidit drugi, ali nikao haha

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

nekako mi je sav bebast i kao da jos uviejk nije sposoban da akceptira sta znaci zrelost i sta nosi.

---

Verovatno zato što mu je tek 5! :lol: Ima još punooo on do zrelosti (pod pretpostavkom da muškarci uopšte sazru :-P)
Čini mi se da je najbolje delovati pre nego što bes dostigne vrhunac, dok se još zahuktava, e sad to je jako teško jer zahuktavnje ponekad traje 1 milisekund.