Kako ih naučiti cijeniti novac?

(Znam, moja curica je još premala za takve teme ...)

Na ovo pitanje me potakla današnja emisija ("Maja show" ili tako nekako; tema: djeca i novac) i izjava jedne majke: moje dijete ne dobije nikada ništa odmah; sve što želi to treba i zaraditi/zaslužiti; djevojčica ima 5,5 godina i mora čistiti kupaonicu pokatkad i svaki drugi dan!

Njezino razmišljanje i način odgoja odista smatram pretjeranim.

Kako vi koje imate malo stariju djecu se odnosite prema toj temi? Na koji način postupate kako biste ukazali važnost novca i objasnili im da novac ne raste na grani?

(Ako ste o ovome već razgovarali, molila bih link. Htjela bih pročitati vaša mišljenja. Hvala.)

Mi smo još premali da bih ga naučila cijeniti novac, zasad smo nabavili kasicu i unutra stavlja medvjede (i ostale željezne, osim žutih) i kaže da je ćemo s tim novcima kupiti bicikl (pravi). Jedino je problem ga primi manija pa nas samo žica novce da ih baci u kasicu :mrgreen:

Ovo ribanje kupaonice mi je malo preradikalno.

Pa zaraditi ga svakako treba, samo ce ga tako cijeniti: pa bilo to ribanje kupaonice, dobre ocjene, neka minorna pomoc....Ali da ima feeling da je zasluzilo novac. Tu samo treba biti oprezan i ne trgovati osjecajima, dakle ne dovoditi novac u vezu sa stvarima za koje se inace ne placa...ili se ne kupuju. (Tipa poljubi dedu dace ti 100 necega...)

"zarađivanje" mi ima smisla kod starije djece, i to jedino u smislu nekog kućanskog zadatka. i to ne u smislu "ako hoćeš novac, izvoli oprati kupaonicu", nego ako mi dijete želi neke ekstra novce, reći ću mu da će dobiti 100 kuna ako mi opere auto. a ono može izabrati i ne oprati auto i ne dobiti novce.
novac i pokloni kao motivaciju za dobre ocjene (kao i za razvijanje bilo kojeg poželjnog ponašanja) ću apsolutno izbjegavati - ne želim da mi dijete bude pristojno ili ima dobre ocjene zato što će onda dobiti bicikl, nego zato što to samo, iznutra, želi.

Pa i mislim na stariju djecu. A to za ocjene...Znam mnoge kojima je to bila motivacija. Ne bukvalno novac, ali ono...skijanja, ljetovanja....bla bla. I tako zavrsise i fakultete...Zavisi od djeteta, ako se pali na novac, a ne uci mu se...mozda upali.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

A to za ocjene...Znam mnoge kojima je to bila motivacija. Ne bukvalno novac, ali ono...skijanja, ljetovanja....bla bla. I tako zavrsise i fakultete...Zavisi od djeteta, ako se pali na novac, a ne uci mu se...mozda upali.

---

:zakolut i opad u nesvijest:

NOVAC ZA OCJENE?!?!?!
!#*&%#@$%&*#$@&*#!
Moji mogu na takvo ucjenjivanje racunati jedino ako si nadju drugu mamu...

:evil:
:x
:vatrorig:

Nece Dille, ti ih ne odgajas tako, ali ima djece koju novac, nagrade, whatever motivise. Mene su roditelji znali nagraditi za dobre ocjene, ja im to nikad nisam trazila, ali sam znala dobiti tv u svoju sobu, ljetovanje, novu odjecu...nista bogzna, u skladui s mogucnostima, nakon sto bih pokazala ocjene. Ja tu ne vidim nista lose. Imala sam ja svoje razloge sto ucim, ali su me nagrade radovale.

Citiraj:

---

A to za ocjene...Znam mnoge kojima je to bila motivacija

---

novac/ljetovanje/motor može biti motivacija za ocjene SAMO ako roditelj tako nauči dijete.

ako od dojenačke dobi sluša rečenice tipa "dobit ćeš čokoladu ako pospremiš igračke", "dobit ćeš bebu ako nećeš plakati kod doktora", "dobit ćeš sladoled ako se ne uprljaš u parku", onda normalno da kad krene u školu pali samo i jedino"kupit ću ti tv za sobu ako prođeš s 5" - dijete je jednostavno naučilo biti motivirano isključivo izvana.

ninet, tvoja situacija je drukčija, ti s učila za sebe, a ako si dobila i poklon - super.
učiti isključivo zato da dobiješ poklon mi nije u redu i nikad mi neće biti u redu.

školske ocjene su mi strašno nebitne. nadam se da ću dijete odgojiti tako da mu neće biti važni "vanjski motivatori". a ako će imati "loše" ocjene, onda neka ih ima. ništa važno i ništa strašno. neću mu nuditi tv samo da bi imao veće ocjene.

a mislim da svi znamo koliko ocjene stvarno ništa ne znače u životu... moj tata je srednju jedva prošao s 2, na početku faksa se isto jedva koprcao, padao ispite, užas jedan... a onda je puknuo, počeo dobivati petice, na kraju doktorirao i sad je sveučilišni profesor.
moja mlađa seka je bila onako prosječan učenik (3-4), a trenutno je na magisteriju...
a ja sam cijelu osnovnu i srednju prolazila s 5.0, profesori su me uzdizali u nebesa i predviđali mi genijalnu karijeru - a ja sad imam 30 godina i još uvijek nisam diplomirala... toliko o ocjenama i stvarnom životu ;)

a mislim da svi znamo koliko ocjene stvarno ništa ne znače u životu... moj tata je srednju jedva prošao s 2, na početku faksa se isto jedva koprcao, padao ispite, užas jedan... a onda je puknuo, počeo dobivati petice, na kraju doktorirao i sad je sveučilišni profesor.
moja mlađa seka je bila onako prosječan učenik (3-4), a trenutno je na magisteriju...
a ja sam cijelu osnovnu i srednju prolazila s 5.0, profesori su me uzdizali u nebesa i predviđali mi genijalnu karijeru - a ja sad imam 30 godina i još uvijek nisam diplomirala... toliko o ocjenama i stvarnom životu

baš tako

i ja imam x primjera

kao prvo - bitno je koliko RODITELJ cijeni novac, i kako se s njim ponaša. da li ga rasipa ili štedi (ili je škrtica :mrgreen: ).

ako dijete dobiva sve što želi, sigurno da neće znati vrijednost novca. ako mora zaraditi džeparac, itekako će shvatiti njegovu vrijednost.

ja sam jednom kikici "posudila" novac za časopis zvrk (početak prvog razreda). trebalo je platiti 50 kuna, ali ja sam joj rekla da njoj računam 51 kunu (jer i banka računa kamate :mrgreen: ). ona se rasplakala da ona nema novce za vratiti - ali sam joj ja rekla da ćemo dug skidati njenim pomaganjem u kući. npr. - može pospremiti svoje igračke i knjige, svoj krevet, obrisati suđe, "pomoći" kod kuhanja... napravili smo našu tabelicu, i naljepili na ormar.

svaki dan smo smanjivali dug - dok nije došao na nulu. bila je jako ponosna što je sve "vratila" :lol: .

iz cijele priče - proizašla je i druga - još ljepša. na kraju prvog razreda otišla je s djecom na more. u sobi sa još 7 cura iz trećeg do petog razreda - bila je jedna od dvije :shock: koje su znale složiti svoje stvari i pospremiti krevet ...

nikada nije prerano da se djecu uči kako cijeniti novac.

ja sam morala sve "zaraditi", i ma koliko se trudila - nikad nije bilo dovoljno. zato - ne učite ih da uče za novac, ali im dajte nagradu ako se trude oko nečega i u tome uspiju. pri tom ne mislim da moraju biti najbolji - ali moraju dati najbolje od sebe.

ja sam mojim starijim deckima ( 10 i 8 godina) uvela tjedni djeparac 10 kn. Od tih si novaca mogu kupiti sto zele, a mogu ih i stedjeti. Ali, za svaki prijestup ( tocno smo dogovorili sto je) skida se po kuna. Izmedju ostalog ako im 3 puta moram ponoviti da nesto ucine, to je kuna dolje. Ja sam mislila da ce na kraju oni meni dugovati, ali nije tako, minimalno su do sad ( a to provodimo oko mjesec dana) dobili po 7 kn. Nije puno ali njih veseli. A za ocjene nikad ne bih uvodila novcane ni ine nagrade, to mora doci iznutra...

Lidija, i mi nasoj kceri (skoro 9 godina) dajemo tjedni djeparac 10 kuna. Otprilike smo se dogovorili da moze potrositi na sto hoce, ali povremeno moram postaviti neke zabrane (sad je npr. u fazi pletenja nekih provjesaka i narukvica od plasicnih koncica pa je nakupovala toga toliko da nam je puna kuca gotovih, a istovremeno ih radi jos barem 5).
Za ocjene ne dobiva novce, ali je za odlican uspjeh na kraju godine nagradimo (bicikli, vlastita glazbena linija).
Razmislam da je vec dosta velika da bi sama mogla "zaraditi" nekim sitnijim poslovima po kuci neku kunu. Dobro bi mi dosla iskustva onih koji su to vec prosli.

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Pa zaraditi ga svakako treba, samo ce ga tako cijeniti: pa bilo to ribanje kupaonice, dobre ocjene, neka minorna pomoc....Ali da ima feeling da je zasluzilo novac. Tu samo treba biti oprezan i ne trgovati osjecajima, dakle ne dovoditi novac u vezu sa stvarima za koje se inace ne placa...ili se ne kupuju. (Tipa poljubi dedu dace ti 100 necega...)

---

Ovako i ja razmisljam.


Samo mala digresija sto se tice ocjena - nije ni meni bitno da mi dijete jednog dana dolazi sa svim peticama. No, ocjene su bitne za daljnji napredak u njegovom skolovanju - tipa: ne moze upisati dobru gimnaziju, ako nema dobre ocjene. Recimo. Nakon srednje ne moze upisati bilo koji faks ako nema dobre ocjene...
Iako sam i ja primjer vrlo slican Lutonjicinoj sestri. No, cini mi se da se prilike u danasnjem sustavu skolovanju bitno razlikuju od vremena kada smo mi upisivale srednju, faks...

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Citiraj:

---

ninet prvotno napisa

Pa zaraditi ga svakako treba, samo ce ga tako cijeniti: pa bilo to ribanje kupaonice, dobre ocjene, neka minorna pomoc....Ali da ima feeling da je zasluzilo novac. Tu samo treba biti oprezan i ne trgovati osjecajima, dakle ne dovoditi novac u vezu sa stvarima za koje se inace ne placa...ili se ne kupuju. (Tipa poljubi dedu dace ti 100 necega...)

---

Ovako i ja razmisljam.


Samo mala digresija sto se tice ocjena - nije ni meni bitno da mi dijete jednog dana dolazi sa svim peticama. No, ocjene su bitne za daljnji napredak u njegovom skolovanju - tipa: ne moze upisati dobru gimnaziju, ako nema dobre ocjene. Recimo. Nakon srednje ne moze upisati bilo koji faks ako nema dobre ocjene...
Iako sam i ja primjer vrlo slican Lutonjicinoj sestri. No, cini mi se da se prilike u danasnjem sustavu skolovanju bitno razlikuju od vremena kada smo mi upisivale srednju, faks...

---

A ja potpisujem Mony.
mene i brata je mama bukvalno tjerala da ucimo. Nismo bili neambiciozni, ali nam je bilo svejedno da li smo dobili 2 ili 5.
I ponekad pomislim da je bolje dijete tjerat da uci, nego sutra gledat kako se pati dok fizikaneri.

Po meni treba nagraditi dijetetov trud u svakodnevnim stvarima pa i u školi. To ne znači da će dobiti nagradu na kraju godine samo ako ima sve petice nego iako nema, ali se trudilo. Jer je trud jako bitan.
I mi planiramo uvesti tjedni đeparac kad krene u školu. za sada skuplja euriće u kasicu koja se ne može otvoriti nego se mora razbiti. Ja mu ih dajem svako toliko kad ih "zasluži" i on ih ćuva za naše putovanje u NL da si kupi "što hoće".
Smatram da mi moramo biti primjer dijeci kao ustalom i u drugim stvarima. Moji su npr. nama kupovali neophodne stvari, a ako smo htijeli nešto više onda smo preko ljeta radili i kupili si što smo htijeli. Tata nam je svojim primjerom (radio je i po dva posla da bi nešto postigo) pokazao kako se u životu treba namučiti da se nešto postigne.
Tako i mi nekako radimo s malim.

"Po meni treba nagraditi dijetetov trud u svakodnevnim stvarima pa i u školi. To ne znači da će dobiti nagradu na kraju godine samo ako ima sve petice nego iako nema, ali se trudilo. Jer je trud jako bitan. "

E ovo ja nisam znala formulisat, a tacno je to ono sto sam mislila.

Moji su roditelji (ja jedinica) imali super nacin nagradjivanja, dok sam bila u osnovnoj - uvijek bih razred zavrsavala sedmicu prije ostale djece, valjda su se dogovarali s razrednicom. doduse, moje bi ocjene bile zakljucene dugo prije toga, streberica, ste cete.

U Zagrebu su djeca sa 5.0 prosjekom u osnovnoj školi automatski dobivala tih tjedan dana na kraju godine. Možda i u Sarajevu.

Oduvijek sam bila veliki samostalac. Nikad nisam bila (posebno) nagrađivana za odličan uspjeh u školi ali niti kažnjavana. Kod nas je to fukcioniralo na slijedeći način: dokle god je moj uspijeh u školovanju bio ok (nije morao biti 5 ili 4), moji roditelji se nisu "upletali" u moje odabire (npr. sport i količinu sporta, izlasci, honorarni poslovi i sl.). Meni je to užasno puno značilo. Nakon osnovne škole prepustili su meni mogućnost odabira i samostalnog upisa u bilo koju srednju školu. Nakon srednje škole i upisa na faklutet. Nisu se uplitali ničim (nije da nisu bili zainteresirani, ali su svjesno stajali po strani).
Na prvoj godini faksa, uništila sam se od ruženja. :) Prije kraja prvog semestra, mama me je upitala da kad mislim učiti. Tada sam rekla da mi to pitanje može postaviti na kraju školske godine kada dođem doma bez ocjena u indexu. Svaku godinu završila sam u predroku.

Moj brat je druga priča...pametan i vrijedan, ali dobio je izvanredan nadimak još u vrlo ranom djetinstvu: zgubidan...na kraju mu je najbolji motiv bio za završiti faks, trenutak kad mu je tadašnja cura (danas supruga) rekla da je trudna. Položio je zadnje ispite + diplomski u 2 mjeseca ( građevina)...

Mislim da se klincima mora usaditi osjećaj vrijednosti i odgovornosti..ne samo prema sebi, već i prema stvarima, zadacima koje ih okružuju i s kojima se u životu susreću. I smatram da preveliki (roditeljski) pritisak može biti katastrofalan...ali isto tako i pretjerana sloboda...

A što se tiče novca, djeca moraju znati da za baš sve nikad neće biti plaćenal, i da se baš sve ne može kupiti novcem...

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Nakon srednje ne moze upisati bilo koji faks ako nema dobre ocjene...

---

Nije istina. Presudan je uspjeh na kvalifikacijskom ispitu. Zato postoje 'dobre' i 'manje dobre' skole ciji ucenici imaju losije/bolje ocjene i vece/manje znanje...
Sorry na offtopicu.

Citiraj:

---

dille prvotno napisa

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Nakon srednje ne moze upisati bilo koji faks ako nema dobre ocjene...

---

Nije istina. Presudan je uspjeh na kvalifikacijskom ispitu. Zato postoje 'dobre' i 'manje dobre' skole ciji ucenici imaju losije/bolje ocjene i vece/manje znanje...
Sorry na offtopicu.

---

Kod nas je nažalost presudno to koliko imaš debelu vezu. :/

U potpunosti se slazem sa Snorki i Mony sta se tice ocjena,posto ovdje gdje zivimo odlicne ocjene su jako bitne za daljni napredak djeteta.NJihovo skolstvo se puno razlikuje od onog naseg .Toliko o tome
Ja sam svoga starijega sina naucila da stedi u kasicu kod kuce i onda to sve fino odnesemo na banku na njegovu stednu knjizicu.

[a ja sam cijelu osnovnu i srednju prolazila s 5.0, profesori su me uzdizali u nebesa i predviđali mi genijalnu karijeru - a ja sad imam 30 godina i još uvijek nisam diplomirala... toliko o ocjenama i stvarnom životu ;)[/quote]
Ovako nekako izgleda i moj životopis :lol:

Samo jedna mala anegdota što se novca tiče....

Sonja si je poželjela da joj Djed Mraz donese Barbi kućicu sa autom, na što smo MM i ja rekli da ne dolazi u obzir jer joj mi želimo to pokloniti za rođendan (rođena je na Božić :cry: ). Naime, uvijek Djed Mraz pobere sve zasluge za sve divne poklone koje je dobila (jedne je godine od djeda Mraza dobila kutu za doktora koju sam ja 8 noći šivala jer nigdje nije bilo za kupiti) a mama i tata donesu neku dosadnu majicu ili slično. I dogovor je pao -kućicu poklanjaju mama i tata. I jednog dana dolazi Sonja iz vrtića sva uzbuđena i veli mi : Joj mama, sva sreća da ste mi ti i tata obećali Barbi kućicu, jer mi je teta rekla da Djed Mraz baš i nema puno kuna pa mi ju ne bi ni mogao kupiti jer je ta kućica skupa. 8)
Pa nek mi netko veli da klinci ne znaju što je skupo, a što ne i da se samo za velike događaje traže, kak oni vele skupe stvari.

Citiraj:

---

dille prvotno napisa

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Nakon srednje ne moze upisati bilo koji faks ako nema dobre ocjene...

---

Nije istina. Presudan je uspjeh na kvalifikacijskom ispitu. Zato postoje 'dobre' i 'manje dobre' skole ciji ucenici imaju losije/bolje ocjene i vece/manje znanje...
Sorry na offtopicu.

---

koliko se sjecam, uspjeh na kvalifikacijskom je samo 40% bodova, a ocjene 60%. dakle, ipak vise utjecu ocjene.
doduse, tako je bilo na mom faksu, mozda je na drugim faksevima drugacije.

Lutonjice, kako misliš postići da ti dijete bude iznutra motivirano?

I meni je korištenje novca kao sredstva za manipulaciju djetetom problematično.

Moram se ukljuciti:
Mozda novac kao motivacija za neki stariji uzrast i nije tako los. Meni je mama pred kraj osnovne (uvijek sam prolazila s 5) napravila spisak dnevnih kucnih zaduzenja i ako bi ih ispunila dobila bih deparac sukladno npr. pospremila robu, odnjela smece.... Mene je to dosta veselilo, vise se nismo natezale u smislu napravi - necu .... i taj period mi se cini da je prosao nekako bezbolno. A s obzirom da sam negdje u toj dobi (13 godina) pocela izlaziti van novac mi je trebao i za izlazke - ulaznice u klub i dr.

Ali novac za skolske obaveze ne. Moze nagrada tipa slavlje ako je sve proslo dobro pa Gardaland, Diznilend, skijanjeizlet...itd. Ali mislim da je losye povezivati ucenje i znanje s materijalnim stvarima..,.

Za predskolski uzrast mislim da je dobro nauciti ih cuvati stvari,ne kupovati sve sto im dodje pod ruku, neko sitno ubacivanje novcica u kasicu itd.
Kod nas je najteze shvatiti da mora paziti na svoje igracke: on ih bez problema dijeli sakom i kapom sto je u stvari i dobro ali nema osjecaja da to ima neku vrijednost i da mora cuvati svoje stvari. S nekim pretjeranim razbijanjem igracaka nema problema. I da vec s 5 godina zeli imati svoja sitna zaduzenmja u kucnim poslovima, tako da zna biti i od velike pomoci kad zeli. Neke aktivnosti su obvezne tipa spremanja igracaka 1x tjedno ili popremiti stol, baciti maramice u smece a neke i nisu...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

kao prvo - bitno je koliko RODITELJ cijeni novac, i kako se s njim ponaša. da li ga rasipa ili štedi (ili je škrtica :mrgreen: ).

ako dijete dobiva sve što želi, sigurno da neće znati vrijednost novca. ako mora zaraditi džeparac, itekako će shvatiti njegovu vrijednost.

---

Potpisujem prvu recenicu, za ostalo nisam bas sigurna. U mojoj obitelji je novac stojao u ladici i svi su uzimali kad im je nesto trebalo. Nas je bilo troje djece. Nikad nitko nije uzeo za nesto bezveze i sve troje znamo stedjeti, bez da nas je itko to ucio (izrjekom). Tata je stedljiv tip i to je samo nekako preslo na nas.