Previše obveza za prvašića?

Trebam jednostavno malu raspravu kako bi donjela pravu odluku za svoje dijete.

Naime,već 2 godine ide u vrtić na engleski i zaista joj dobro ide.slaže riječi,pamti riječi,svi su zadovoljni njezinom razinom znanja i interesom za jezik. danas smo se upisali u 1.razred i saznali smo da nam je glavni jezik njemački koji će učiti od 1.razreda,a engleski će započeti u 4.
To je prvi dio priče...drugi dio je taekwondo...odkada je vidjela sto je to,sanja za treningom i obećala sam joj da ću je upisati...
Želim da moje dijete bude sretno i da radi ono što želi...ali ja je nipošto ne želim opteretiti hrpama obveza i ne pružiti joj mogućnost da bude dijete i da se ne poigra doma sa igračkama ili pogleda tv ili jednostavno da bude doma u svoja 4 zida...S obzirom na njezino znanje engleskog jezika bilo bi mi žao da prekine učiti jezik...no,nisu li strani jezik (u školi stranih jezika) i sport preveliki teret i obveza malom prvašiću?

Ja ne bih donosila odluke na prečac... I danas mi je žao što moj mlađi sin nije uspio nastaviti učenje engleskog nakon vrtića (nije išao posebno na jezik, bio je u jezičnoj grupi u vrtiću). Išli su i na sport (prije na gimnastiku u Sokol, sada na atletiku u školi). Jednostavno, postojala je mogućnost, ali se preklapala s drugim obavezama, a sin je dospio u njemački razred. Engleski održavamo tako da smo kupili knjige za 1. razred, nekoliko cd-a i to je to. Povremeno gleda Boba graditelja na engleskom (dvd se može podesiti na engleski jezik). Ne forsiramo, ionako će dobiti engleski kao drugi jezik u školi za koju godinu.

Ako je dijete u boravku (kao moji dečki) problem donekle može biti dugotrajni boravak u školi. Mi nismo s tim imali problema, dijete bi nastavilo ići na jezik ali baš je bilo u istom terminu kad i atletika, pa nismo uspjeli to riješiti. Nismo se ni trgali...

Djeca koja idu u vrtić navikla su na 10-satni program, pa mojima nije bilo veliko opterećenje u školi, ali to jako ovisi o učiteljici, o djetetu i o 1000 stvari pa je potpuno nepredvidivo. Ipak, djeca to sasvim dobro podnose. Gledam susjede oko sebe - mala prvašica ide isto na borilačke vještine i pripremni razred glazbene škole. Moji dečki su isto u redovnoj glazbenoj školi. Uvijek je bilo nekakvih aktivnosti. DJeci treba sport da se rasterete nakon dugotrajnog sjedenja u školi. Kod nas ide spontano (nije da se ponekad ne pokaže umor, ali imamo mi dogovor i u kući i s trenerom: moja djeca NE MORAJU ići na natjecanja iz atletike, a povremeno im je dopušteno na kraju tjedna preskočiti trening ako imaju drugih obveza (npr. mlađi se pripremao za natjecanje harmonikaša).

Obveze za djecu odabiru se prema različitim kriterijima - što dijete voli, što dijete uči od ranije, što imaš u kvartu (mi odustali od Sokola samo zato jer smo gubili vrijeme 2xtjedno na vožnju u centar grada) itd. Nema tu pravila.... Probaš, pa vidiš kako ide. Moj mlađi je trenutno mjesec dana na poštedi od atletike (čini se da mu predstoji operacija mandula zbog ponovljenih gnojnih angina) tako da ne možeš uvijek planirati...

Mi smo u startu odredili prioritete - osnovna škola je prva, glazbena druga, atletika na trećem mjestu... Nađe se vremena i za role i za druženje (ne baš često, pa cijenimo takve trenutke). Ove godine stariji još ide i na župni vjeronauk, tako da su im popodneva stvarno popunjena, ali ne pamtim da su se požalili... Još povremeno i uče doma (ne često, u boravku se uglavnom sve riješi) i to je to. Sretno!

Sve ovisi o pojedinom djetetu. Neka djeca jako vole sve te obaveze i ne žele ništa prekinuti, tako da je odluka pojedinačna.

Kod mene je tako da sam uvijek bila sklonija smanjiti nego povećati obaveze djece. Moje mišljenje je da djeca trebaju slobodno vrijeme za slobodnu igru i slobodno učenje. To slobodno vrijeme je i obiteljsko vrijeme - vrijeme za mažnju, igru, opuštene razgovore, zajedničko bavljenje nečim. To je po mom mišljenju nenadoknadivo i dodala bih to na Peterlininu listu prioriteta i to negdje izjednačeno s osnovnom školom.

Škola nosi puno obaveze i ako se dijete, čim pojede i malo sjedne mora goniti dalje nije dobro. Moja djeca su mnogo boljeg ponašanja i raspoloženja kad nema takvog gonjenja. To konkretno znači da za sada (8 i 9 godina) imaju samo glazbenu školu dva puta tjedno. U školi još idu na sportsku igraonicu čiji je termin u sklopu dnevnog boravka. Za sada ih nismo upisivali na tečajeve stranih jezika samo zbog toga da im osiguramo slobodno vrijeme.

Moje pitanje je malo off topic - ali interesira me koje su to škole gdje je njemački glavni jezik?
Pitam jer moji klinci u vrtiću idu u njemačku grupu i voljela bi da nastave, ali sve škole u bližoj nam okolici imaju engleski kao glavni jezik. Meni je drago kaj su s njemačkim počeli rano jer ga je teže naučiti (to je barem moje iskustvo i još nekih bliskih mi ljudi), a engleski se usvaja bez problema (vodim po tome koliko pokupe iz crtića Dora ili sl. ; baš mi se čini da im to ide s lakoćom).

Imam prijateljicu (žive vani) čije dijete nije u boravku, ali trenira plivanje, tenis, gimnastiku (to sve 1x tjedno)i jako aktivno skijanje (svaki vikend glečer). Uz to jako angažirano vježba instrument (privat. poduka). Nije joj previše, ali to je iznimno inteligentno, aktivno i veselo dijete koje s jednakim žarom ide na sve aktivnosti i ne želi ni za živu glavu odustati od nečega.

mi se ravnamo i po onome sto odgovara djetetu (nisu svi isti ni istih interesa nit istih "kapaciteta" ;)) ali i onome sto odgovara cijelokupnoj obiteljskoj dinamici...

proslo je sedam i pol godina otkad je prvo dijete krenulo na neku aktivnost.

prosli smo svasta i svakakve kombinacije. od toga da se trenira sport i ide na strani jezik, do toga da se ne ide nikamo. kad sam ja bila kuci na porodiljnim dopustima tada su nam mogucnosti za aktivnosti bile otvorene i to smo koristili koliko smo mogli. no, ne treba zaboraviti da je to redovito znacilo da ovi manji (zbog kojih sam i bila kuci) vrlo aktivno sudjeluju u svim razvazanjima i cekanjima dok aktivnost zavrsi (uskocio je ponekad i tata - voznjom ili cuvanjem kod kuce, ponekad nona - ali su to sve bili vrlo rijetki izuzeci...)...

mi smo, doduse, strani jezik izbacili s popisa vanskolskih aktivnosti jer je kretanjem u skolu dobila engleski od prve godine i talijanski od druge, tako da je tada bio ostao samo sport dva puta tjedno...

trenutno smo u situaciji da su njih troje od 9 do 3 u skoli. ponedjeljkom, utorkom i srijedom ovo dvoje najstarijih imaju sportsku aktivnost (pon 45min, uto 45min i srijedom dva puta po 45 minuta jer tako zele oboje). uz to svaki tjedan minimalno 4 puta plivamo u bazenu bar sat vremena. ostalih, "intelektualnih" ;) vanskolskih aktivnosti, za sad nemaju... plus jos po pola sata-sat zadace/ucenja/citanja dnevno...

ovaj ritam sportskih aktivnosti mozemo sad izdrzat zato jer sam ja doma, svo cetvero idu zajedno na aktivnosti - dok ovi stariji treniraju, ja sam s mladjima na bazenu, ovi veci se pridruze nakon treninga... pase svima jer smo izbjegli prazne hodove i razvazanja na razne aktivnosti u razne dijelove grada i neizostavno cekanje nas cetvero dok onaj jedan odradi svoju aktivnost. ovako se mi "mali" tocamo i ucimo plivat dok se ovi stariji bave "ozbiljnijim" stvarima ;) :mrgreen:

i jos nesto sam htjela rec...

mi smo vrlo, vrlo fleksibilni kod svih neobaveznih aktivnosti. ne gledam na upisivanje i kretanje na neku aktivnost kao na nesto sto je zapisano u kamenu i mora se na silu zavrsiti (recimo - upisat tecaj pa odgulit cijelu godinu, ili sport ili bilo sto)... upisivanje na aktivnost je i ucenje toga necega i radost odlaska i treniranje dosljednosti ali i - ucenje da se u zivotu treba nauciti kompromisima, prilagodbama, shvacanju i prihvacanju da se nesto moze ili ne moze napraviti...

ako smo se svi zajedno odlucili nesto poduzeti (da netko krene na neku aktivnost ili bilo sto drugo) to treba gledati u kontekstu cijele obitelji, ne samo tog jednog clana i te jedne aktivnosti... ako ne ide - ne ide i gotovo.

hvala svima na odgovoru.apsolutno se sa svima slažem.od toga da se dijete mora promatrati što ono želi i "podnosi" do toga da se i maženje i opuštanje u vlastitom domu isto mora imati.
čini mi se da ćemo mi krenuti na obje aktivnosti jer ona silno želi objema se baviti,a onda ćemo vidjeti kako će to ići tokom godine,kao što kaže litala,nema sile ako dijete ne želi.

Ja sam isto za to ako dijete silno nešto želi neka ide, možda ono u svojoj glavici ima sasvim drugačiju predodžbu nečega, pa mu se poslije i ne svidi, onda sam za to da se prekine, ne forsirati da odradi do kraja godine, to bi zadržala za puno više razrede.

Citiraj:

---

hm prvotno napisa

Moje pitanje je malo off topic - ali interesira me koje su to škole gdje je njemački glavni jezik?

---

OŠ J.J.Strossmeyera u Varšavskoj. Upisuju dva engleska razreda i jedan njemački.

Meni je kći prošle godine kad je bila prvašić išla na francuski i ritmku (jednom tjedno u vrijeme boravka), rolanje (subotom) i TKD (3 puta tjedno nakon boravka). Sve te aktivnosti bile su isključivo njen izbor, osim što ju je na TKD možda tata malo više nagovarao. Od njega smo na kraju i odustali, jer ju je počelo boljeti koljeno i preporuka liječnika je bila da se prestane s tim dok se ne obave pretrage, a poslije ona baš i nije pokazala interes da bi probala ponovo (vjerojatno i zato jer je u međuvremenu od TKD-a odustala i njena najbolja frendica).
Ove godine ide na francuski, njemački i ritmiku (jednom tjedno u vrijeme boravka) i badminton (jednom tjedno nakon boravka).
Međutim, moj sin, još vrtićanac, je krenuo na TKD (3 puta tjedno nakon vrtića) i na badminton sa sestrom. Kad krene u školu, vjerojatno će mu te aktivnosti i ostati. Razred će mu vjerojatno učiti engleski, a ako bude htio i ako bude u ponudi još koji strani jezik kao izborni, nemam ništa protiv da uči još jedan jezik.

Kad smo razmišljali da li je to sve previše za djecu, kod nas je bilo presudno da su to one aktivnosti koje se odvijaju u vrijeme kad bi ionako bili u školi, znači dok su u boravku, ili one za koje nećemo gubiti previše vremena na dovođenje i odvođenje (TKD i badminton se samo spusti iz razreda u dvoranu). Uvjet je naravno da to njih veseli i zanima.

Hm i kod nas u Spanskom njemacki moze biti glavni jezik. Prosle godine su bila tri engeska i jedan njemacki razred.

Moja malo je takoder prvasic i tri puta tjedno trenira plivanje i jednom tjedno ide na penjanje. I nije mu naporno. Treninzi su predvecer, od 7-8, tako da ima i vise nego dovoljno vremena da napise zadacu, i pogleda crtice i poigra se vani. Cak se i zali sto ne ide cesce na plivanje, ali mu se podudaraju treninzi sa plivanjem.

Slazem se da je bitno da djete to voli i da sa gustom ide, inace i pola sata tjedno bi mu bila tlaka...

Moja je Petra lani u rujnu krenula u 1 razred a uz to ponedjeljkom ima klavir, utorkom francuski, srijedom tenis, petkom plivanje, subotom ples i likovnu akademiju.
I traži još....
tako da sigurno ovisi o djetetu, ali vjerujem da nije previše.

Citiraj:

---

hm prvotno napisa
Moje pitanje je malo off topic - ali interesira me koje su to škole gdje je njemački glavni jezik?

---

os Sesvete
os Luka (Sesvete)
upisuju isti broj razreda koji uce engleski i njemacki kao prvi jezik

Po meni naša su djeca pretrpana, imamo dijete u prvom razredu sada ga završava, ovo joj je drugi put da pohađa prvi razred i jako joj je teško, žena je bila sva izvan sebe prošle godine, mala slabo uči tražimo li više ona ne može, zapravo dijete je u školi od 8 do 13 to je 5 sati i dobije zadaću od 4 stranice, hrvatski, priroda, matematika, + vjeronauk. Ove godine žena nije dala da mala ide na vjeronauk u školi 1x tjedno išla je na informacije u školu, itd. Jednom riječi borila se za pravo naše kćeri na igru. Tata

Citiraj:

---

Ciklamica prvotno napisa

Po meni naša su djeca pretrpana, imamo dijete u prvom razredu sada ga završava, ovo joj je drugi put da pohađa prvi razred i jako joj je teško, žena je bila sva izvan sebe prošle godine, mala slabo uči tražimo li više ona ne može, zapravo dijete je u školi od 8 do 13 to je 5 sati i dobije zadaću od 4 stranice, hrvatski, priroda, matematika, + vjeronauk. Ove godine žena nije dala da mala ide na vjeronauk u školi 1x tjedno išla je na informacije u školu, itd. Jednom riječi borila se za pravo naše kćeri na igru. Tata

---

Ciklamice, da li je riječ o školi u Hrvatskoj???

Ovo je strašno! Naime, prema našem pedagoškom standardu djecu u prvom razredu se ne ruši (koliko ja znam, preporuka je da se djecu pusti u drugi razred) ALI takvo dijete koje ima poteškoće u savladavanju gradiva treba imati poseban pristup, a ponekad čak i poseban program koji može savladati bez trauma.

Za djecu s manjim teškoćama ili specifičnim problemima (smetnje sluha i govora, na primjer... ima toga još) dobije se Rješenje o individualiziranom pristupu, što znači da učitelj treba posebnu pažnju posvetiti načinu na koji dijete uči i više raditi s njim/njom.

Ako dijete ima usporeni razvoj, pa ne može savladati cjelokupno gradivo, dobije Rješenje o prilagođenom programu za pojedini predmet (npr. matematika) ili za sve predmete.

Na taj način djetetu se omogući da savlada koliko može, bez proživljavanja traume padanja prvog razreda. Stručna služba u školi zna sve o tome (ako ne postoji, onda ravnatelj koji na raspolaganju ima mobilni tim stručnih osoba) pa će dijete uputiti na preglede kojima će se utvrditi točno kakav oblik školovanja dijete treba i to mu omogućiti.

Sretno!

S obzirom da je moja u školi dok mi ne dođemo s posla izvan školske aktivnosti su nam ograničene. Ide na jednu dva puta tjedno i to je trenutno i za nju i za nas taman.

Podižem jer imam jedno pitanje:
kakav je uobičajeni raspored prvašića?
Koliko im traje radni dan ako nisu u boravku,a koliko
kad idu u boravak i jeli moguće kombinirati, tj. upisati dijete
u boravak, pa ga po mogućnosti ranije pokupiti.
U koliko u školi postoje turnusi kada počinje škola prvašićima
kada idu popodne?

moja je u školi u boravku od cca 8 do cca 17
mogu je dovesti i pokupiti kad god hoću, ako sam recimo na bolovanju s drugim djetetom, ne mora uopće ići u boravak

kad je nastava ujutro, traje od 8.00 do 11.25
kad je nastava popodne, počinje u 13.10 a završava u 16.35

U našoj školi djeca koja su u boravku tamo budu od 07:45 - 15:30 - u tom periodu bi trebali biti tamo, boravak je samo ujutro, a dijete može doći od 7 i bude do 17 h.

Ako roditelji razmišljaju o boravku neka se dobro raspitaju u školi kakva su pravila škole. Mislila sam da dijeca mogu kući ranije, nisam se raspitivala u školi i kad ono šok, moje dijete je u boravku od 07,15 do 15,30. Ujutro moramo doći do 07,30 jer tada je doručak i najranije može doma u 15,30. Nema ulaska u školu. Učiteljica ih dovodi van u 15,30, 16,00 i 16,30. Moram reći da im je to jako naporno, naročito onoj djeci koja imaju bilo kakav poremečaj pažnje ili nisu navikli na poštivanje autoriteta, njima je to pravi "zatvor". Hvala Bogu mi tih problema nemamo, ali ima ih nekoliko klinaca koji su u velikim problemima. Znam da puno ovisi o učiteljcama, ali još više i o djeci. Koliko god mi pripremali djecu za školu teško je za dijete koje je po prirodi živo, (tako je barem u našem razredu), ili ako ima bilo kakav oblik poremećaja pažnje, da će boravak prihvatiti bez problema. Mislim da će takva djeca prije prihvatiti školska pravila budu li u njoj nekoliko sati dnevno, a ne skoro cijeli dan kao što je kod nas u boravku. Kad pogedam on je u školi duže, nego ja na poslu.

kod nas je pravilo da se boravkaš može ranije pokupiti, ali između 11.30, kada završava nastava, i 14h
kada je ručak, igra..
u 14h se počinje pisati zadaća, ulaz se zaključava i u pravilu, bez neke turske sile, se dijete ne podiže da se ne ometa rad

ja sam jako jako zadovoljna našim boravkom, ova pravila što gore čitam mi zvuče stvarno kruto.

napisala sam već da je boravak od 7.00 do 17.00 ali možeš doći kad god želiš i otići kad god želiš.
u sklopu boravka imaju svaki dan 1 sat tjelesnog u dvorani, što je super za moje ludo dijete koje ne može dugo biti mirno, taman da se malo izdivlja kad joj bude svega dosta.

također, pisanje zadaće nije u nekoj "školskoj" atmosferi, a ako primijete da je dijete umorno, ili da se ne može koncentrirati (kao moje), onda se slobodno može ići igrati, crtati, odmoriti, nitko ga ne sili da radi. desilo se par puta da zbog toga nije uspjela napisati svu zadaću, ali imamo učiteljicu koja je isto genijalna i shvaća situaciju.

zara obožava ići u boravak, to joj je najsvjetlija točka u školi LOL

Lutonjica, blago tvojem djetetu, a onda i tebi. Zato i naglašavam da se stvarno treba dobro raspitati o boravku u školi jer i kod nas u VG boravak imaju dvije škole i potpuno je drugi princip kada djeca dolaze, a kada odlaze iz škole. Kod nas su ovakva pravila, nažalost. Što se tiče odlaska u dvoranu to je kod vas super. Kod nas ako jednom mjesečno uspiju dobiti slobodnu dvoranu slave svi i učiteljica i djeca...drago mi je da u većini škola ipak nije kao kod nas!

U našem boravku je preoporuka da ne dolazimo po djecu prije 15.30 jer su do tada organizirane aktivnosti (dramska, glazbeno-scenska, likovna i sl. radionice - nekad nešto), pisanje zadaće, ručak, odlazak van...u park ili školsko dvorište...na igru. Kod nas se obavezno ide van, osim kada pada kiša, a osim navedenih radionica imamo i odlazak u dvoranu jednom ili dva puta tjedno (mislim u boravku... izvan nastave tjelesnog). Ujutro ih možemo dvesti prije 7, ali ne moramo do početka nastave. No iako preporuka postoji, možemo se dogovoriti, najaviti, upisati, nazvati da ćemo doći po dijete u drugo vrijeme i to nikad nije problem. Kao i kod a70v najmanje je poželjno doći po dijete u vrijeme pisanja zadaće od 13.30 do 14.30 zbog ometanja...ali niti to vrijeme nije striktno, jer nekad ovisno o njima samima i drugim potrebama željama, situacijama, zadaća se radi i u drugo vrijeme. Ako dođemo u neko nezgodno vrijeme sjednemo u hodnik i pričekamo. Inače, mi kad dolazimo po dijete normalno ulazimo u školu, učionice, pregledavamo što je dijete radilo i sl. Razgovaramo sa svima koji rade s našim djetetom. Inače, kćer mi obožava školu i boravak i ona ikada (pa niti kad iz nekog razloga moramo) ne želi izaći ranije iz boravka i propustiti neku od zabavnih aktivnosti u kojima ona uživa.

Što se tiče izvannastavnih aktivnosti...moje dijete ide na showdance i twirling...i od toga ona ne bi odustala ni za što na svijetu niti bi je ja željela na to prisiljavati. Ja sam se na topicu malo niže dvoumila slično kao i pokretačica ove teme - što sa stranim jezikom...u ovom slučaju istim - engleskim. Nama su naime omogućili da dva sata tjedno dolazi škola stranih jezika u vrijeme boravka u školu. Nažalost moja je dilema bila ta što sam (obzirom da engleski uči u redovnoj nastavi) neki drugi jezik. No međutim, nije bilo dovoljno zainteresiranih tako da ipak učimo dodatni engleski (otstalo kao jedino moguće u sklopu boravka). Mogu reći da je odlično organizirano i da sam prilično zadovoljna i kćer mi koja obožava taj drugi engleski. Sve u svemu i kod nas je super što je ovaj engleski u vrijeme boravka i to je bilo presudno. Ne vjerujem da bi se odlučila dati je na jezik koji već uči u popodnevnim satima. Drugi je jezik već i druga priča. Ramislila bih (i to me i čeka nagodinu) da li je vrijedno da zbog tog drugog jezika potrošimo još dvije obiteljske večeri u tjednu. No mislim da ću to procjenjivati kad vidim kako će se ona nositi sa svim tim i kako će uspjeti svladavati obveze kad prođe ovaj, ipak bih rekla, prijelazni period 1. razreda. Nadam se d ću tada biti pametnija. No svakako bi se pokušala osigurati (dogovoriti sa školom stranih jezika) i da dijete može odustati ukoliko mu bude prenaporno.

Evo kod nas situacija trenutno izgleda ovako:
- sin, prvašić, ide (u vrijeme boravka) na njemački jednom tjedno, tri puta tjedno nakon boravka na tae-kwon-do u školskoj dvorani, dva puta tjedno po 45 minuta (18-18:45) na usavršavanje plivanja, i to plivanje je jedino radi čega sjedamo u auto i radi čega gubimo popodne (obzirom da su meni i mm jedine ambicije da dijete malo bolje nauči plivati, računamo da toga slijedeće godine neće biti, osim ako se sinko baš ne zapali da bi ozbiljno trenirao). Ove godine se u školi nudi i učenje talijanskog, i on je to htio ići, ali se meni i mm učinilo da bi mu uz redovni engleski (koji mu nije totalna nepoznanica jer je išao u vrtić s cjelodnevnim engleskim programom) i izborni njemački (koji mu je totalka nov jezik) treći strani jezik bio previše (vidjet ćemo kroz par godina, ako i tada bude htio nemam ništa protiv).
- kći, trećašica, također ide na njemački, TKD i usavršavanje plivanja, a za vrijeme boravka ide još jednom tjedno na francuski i ritmiku.

5 aktivnosti zvuči jako puno, ali, kažem, najveći dio toga je u vrijeme kad bi oni ionako bili u školi, tako da vremenski ne gube ništa, a ne primjećujem da bi im bilo prenaporno intelektualno ili fizički. Čak i plivanje ispada da je napornije za nas nego za njih, treba ih popakirat u auto, naći parking, poslije plivanja ih obući i osušiti (dok njoj posušim kosu ja sam u jednoj vodi)...

Sve zavisi od djeteta do djeteta i njegovim željama. Nekima je i sama škola preveliki teret i ne pada im na pamet ni da upišu dijete u izvannastavne aktivnosti koje se održavaju u školi (njihove učiteljice to rade). Drugi opet stignu i po tri aktivnosti imati i uspješni su. Treba krenuti s nečim i vidjeti kako to ide. Ako je naporno uvijek se može odustati.

Nama je učiteljica rekla da ako je ikako moguće odgodimo bilo kakve dodatne aktivnosti za dijete do drugog polugodišta. Kako su oni u boravku većinom svi od 8-16, budu stvarno umorni i prezasićeni obavezama. Ja sam ga iako vidim da mi je F. dosta umoran poslije škole(često zaspe u autu kad idemo kući), upisala na njemački u školu stranih jezika. To je još dodatno nakon boravka, 2 puta tjedno, i za sada nam to ide dobro. Ne mislim mu više obaveza od ovoga organizirati, a ostala poslijepodneva ispunimo igrom, gledanjem TV-a, izležavanjem...a to mu itekako još treba. A i nama roditeljima.;-)

pa ja sam nekako mišljenja da je prvašiću dovoljna jedna dodatna aktivnost. bila riječ o sportu, jeziku, slikanju, pjevanju...
ali, i moje dijete ima dvije, tako da ...
ja sam joj pustila da sama vidi, da osjeti koje su to obaveze.
možda griješim, no ukoliko vidim da ne može pratiti ritam, da zaostaje u školi, da je premorena, jednu će morati odabrati, a drugu ostaviti za kasnije.
osobno, poznam djece koja hendlaju paralelno po tri aktivnosti,vidim da su zado voljna, da stižu...
jedino, što mene pati u toj cijeloj priči jest vrijeme koje provode sa obitelji i vrijeme koje provode u nekoj nevođenoj, slobodnoj igri, al dobro, to sam ja!